iz zadnje klupe wrote: ↑29/04/2023 12:07
Vrlo je tesko stvari gledsti sa distance pa probajmo protupitanjem
Zasto bi Andric, katolik rodjenjem, srbin zivotnim oprijedjeljenjem imao ikakvih simpatija za islam i muslimane?
Da li se svi slazemo da su hridcani u najmsnju ruku bili gradjani drugog reda za vrijeme Turaka?
Zasto potrebs, kako neko ovde nazva hsrd core titica, da osporavaju do zadmeg daha, ono što je toliko ocigledno iz andricevih dijela, koji je , sasvim jasno sa mjegovih pozicija, islam vidio kao strano tijelo koje je deformisalo hriscansku bosnu
Sluzeci se empatijom kao alatom, meni ovakakvo gledanje na islam iz njihove perspektive kao hriscana nije toliki tabu
Uostalom isto vam je govorio i Ivan Jukic, pa nema apela da se skine sa novcamica( istina, mjega su zamijenili metalni apoen,ali ipak)
Ostavimo Andrica, uvijek budimo svjesni sa kokih ideoloskih pozicija je pisao svoja djela, i tu i tamo uzivajmo u kojoj nkegovoj recenici
Slažem se. Mada imam potpuno drugačije gledanje na taj dio istorije, ne kao turkofil, nego kao kritički posmatrač i čitalac. I to je, zapravo, suština ove rasprave.
Da li se slažemo da bi hrišćani i kršćani, kao i svi kmetovi Evrope, živjeli u boljoj verziji feudalizma nego u Evropi, u kojoj se kao kmetovska djeca ni pod razno nisu mogli izdići do de facto upravljača imperijom? Da li se možemo složiti da je janjičarstvo bilo 'career path' za kršćansku djecu, usput kmetovsku? I da su tako naša zdrava, balkanska djeca bila strah i trepet Evrope i veoma osvješteni u LGBT smislu, prije nego što je Evropi LGBT-izam pao na pamet

? Da li se slažemo da je predstavljanje 'Turčina" i "turske vjere" potiče iz evropskih, a ne balkanskih, sagledavanja stvarnosti i carstva?
Ako se Andrićeva i Njegoševa djela mogu staviti u kontekst i primjereno analizirati, onda je i svrha njihovog uvrštavanja u nastavni program jako dobra. Niko ne traži da ih se nekritički čita, a da bi trebali biti u programu - trebali bi. Na kraju balade, nisu ta djela politički pamfleti. A to što naši ljudi i dan danas nisu u stanju razdvojiti mit od historije, funkciju književnog djela od funkcije političkog programa - pa i to je za analizu. Zapravo bi ovo trebalo predavati kao jedan kompletan semestar na faksu, onako kako se radi na stranim fakultetima.
Inače, čitala sam i Andrićev doktorat, podavno, i bio mi je bezveze. Kao da ga je pisao da ga njegov austrijski profesor pohvali što je tako energično sagledao nazadnost turskog carstva. I da dodam da mi je "Na Drini ćuprija" jedna od najneomiljenijih Andrićevih knjiga. U njoj se Andrić jako pozitivno odnosi prema Austrijancima, pa iz toga čovjek može čitati njegov doživljaj Austrije kao emancipatorske. Da je ranije napisao NDĆ, rekla bih da je možda pisao oportunistički, ali nije. Za kraj, moram reći da sam, kad sam NDĆ prvi put čitala kao dijete, osjećala sram, stid, gorčinu. Iz te jedne male emotivne crtice djeteta koje čita lektiru, mislim da je to štivo koje treba čitati nakon srednje škole.
PS. Sad sam skontala da ova moja zadnja rečenica zapravo kaže 'ne' uvrštavanju u nastavni program srednje škole.
