skupljac_zeljeza wrote: ↑15/06/2026 11:43
PixelDrifter wrote: ↑15/06/2026 10:38
Objava koja poziva na pravdu i milost.
Mislis na ovu objavu ili slicne: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine."
Pa, bas simpa, onako, bas humanisticki.
Da, život je iskušenje. Kur’an to ne krije niti uljepšava. On otvoreno kaže da će biti straha, gladi, gubitka imovine, života i usjeva. To nije ‘simpa humanistička poruka’ u smislu ‘svi će biti sretni i zadovoljni’. To je realna poruka. Ali evo zašto to nije okrutnost, nego duboka mudrost.
Bez iskušenja nema slobode. Da je ovaj svijet bio raj gdje svi imaju sve i ništa ih ne boli, onda ne bi postojala nikakva moralna vrijednost. Ne bi bilo hrabrosti, strpljenja, milosrđa, zahvalnosti, niti pravog izbora. Svi bi bili ‘dobri’ iz komfora, a ne iz uvjerenja. Tada vjera ne bi imala nikakvog smisla jer ako bi dunjaluk bio savršen raj, bez gladi, hladnoće, bolesti, opasnosti, bola i nedostatka, čovjek bi vrlo vjerojatno intelektualno i tehnološki stagnirao.
Zašto bi izmišljao radijator ako mu nikad nije hladno?
Zašto bi razvijao navodnjavanje i poljoprivredne mašine ako hrana raste sama od sebe u izobilju?
Zašto bi tražio lijekove ako nema bolesti?
Zašto bi razvijao fiziku, hemiju, biologiju, matematiku… ako nema problema koje treba riješiti?
Čovjek napreduje upravo zato što se suočava sa ograničenjima i patnjom.
Nevolja je majka izuma i otkrića. Kur’an to indirektno potvrđuje kada kaže da je čovjek stvoren u naporu (El-Baled, 4 – „Čovjek je stvoren u trudu“).Ovaj svijet je teretana za dušu i um. Svaka teškoća tjera nas da koristimo razum, da istražujemo, da sarađujemo, da budemo kreativni, da budemo strpljivi, da budemo pravedni i solidarni. Sve te kvalitete se razvijaju kroz otpor, a ne kroz komfor.
Dunjaluk je mjesto gdje se razvijaš intelektualno, moralno i duhovno. Džennet je mjesto gdje uživaš plodove tog razvoja.
U Džennetu nećeš morati izmišljati radijatore ni traktore, ali ćeš donijeti usavršeni um i plemeniti karakter koji si izgradio ovdje. Mnogi učenjaci kažu da će ljudi u Džennetu imati različite stepene, i da će oni koji su se više trudili, više učili, više trpjeli i više davali imati veće užitke,
veće spoznaje i veću blizinu Allahu.
Nisam se mogao uzdržati.
Problem u boldiranom je da tako radijator postaje cilj. Ako bog čini da nam je hladno da bi zbog hladnoće izmislili radijator, onda nismo mi cil,j cilj je radijator. Nismo mi izmislili ni nauku zbog samog postojanja nauke, izmislili smo je kao alat za opisivanje svijeta. Da taj opis naprosto znamo, ili da nemamo želju da svijet opišemo, ne bismo trebali, pa ni imali nauku. Da nikada nismo bolesni, ne bi nam trebala farmaceutika itd. Reći da nam je bog dao probleme jer time dolazimo do znanja da pravimo alate za rješavanje tih problema je reći da su alati važniji od nas. Ne da tako napradujemo. Mi napredujemo rješavanjem problema, ali ne zbog boga. Upravo zbog toga što boga nema, imamo probleme koje moramo rješavati.
Religije su kontradiktorne u osnovnim postavkama.
Naprosto nema razloga da nas se stavlja u iskušenje. Pojam nesreće ili teškoća kao iskušenja je izgovor da se ne mora odgovoriti na pitnaje "čemu". Kao i to da mi ne znamo božiji naum, pa iskušenje ima razlog, jer nam pomaže da postanemo ljudi koji će zadovoljiti uslove da nam bog iskaže milost i ne samo odvede nas u raj, nego nem konačno objavi svrhu našeg postojanja. Kao da su ljudi BiH koja nikako da zadovolji uslove ulaska u EU.
Niti jedan vjernik, religiozni vođa itd ne zna odgovoriti na pitanje zašto svemogući bog pravi nesavršeno djelo koje se pati da bi zaradilo milost kod boga kada je bog mogao uraditi jednu od sljedeće dvije stvari: 1. Odmah mu udijeliti tu milost. 2. Ne napraviti ga. Kako se ne može odgovoriti na to pitanje izmišljen je "viši cilj postojanja koji ne možamo dokučiti jer ga samo bog zna" i "zasluga raja". Izgovori.
Slično je sa tom stijenom koju ne može pomjeriti.
Kada se shvatilo da su ljudi, ipak, sposobni postaviti to provokativno pitanje, onda se shvatilo da opis boga kao svemogućeg rađa problem, upravo problem može li bog i nemoguće. Tada se pokušalo elegantno riješiti tako da se boga opiše kao onoga koji može sve moguće, a ne kao apsolutno svemogućeg. A one koji ne pristaju na to ograničenje proglešava se, pa, maloumincima. Zaboga, ne shvataju besmislenost "kvadrature kruga".
Opet, kvadratura kruga je besmislena čovjeku, koji je ograničen. I fizici, ali i ona je ograničena, pogotovo ako je bog stvorio zakone koje fizika otkriva. Neograničenom bogu ne može biti besmislena Jer, ako je besmislena i bogu, ako bog ne može nemoguće, onda nije vrhovni stvaralc svega. Nije tvorac mogućeg i nemogućeg. Može mu biti nepotrebna, ali besmislena u smislu da je ne može izračunati, to bogu ne bi smjelo biti nemoguće. Uostalom, ako je tvorac svega, može izmijeniti zakone fizike i napraviti nove po kojima kvadratura kruga nije besmislena. Ili ne može izmijeniti zakone fizike, ergo nije baš svemoćan?
Reći da je kvadratura kruga bogu nemoguća zbog toga što je nemoguća zakonima fizike je opisati boga kao čovjeka, davati mu ljudske osobine. Blasfemija.
Tako da, kako je kvadratura kruga po zakonima fizike nemoguća, besmislena, to je još jedan argument ako ne nemogućnosti boga, onda barem argument protiv prikaza boga kakvog nam ga abrahamske religije prikazuju.
Ako ima nekakav bog, helenistički bogovi (Zevs i drugi) imaju mnogo više smisla od abrahamskog boga. Ovaj je prepun kontradikcija.
Da, uporno se pokušava odbraniti orbitiranje Sunca oko Zemlje.
Fakat se vrtimo u krug u diskusijama.