geralt wrote: ↑15/05/2026 15:19
Joj koliko sam ja borbe s tim imao, i sa djecom a i sa zenom da je sprijecim da ide linijom manjeg otpora te im popusti zato sto placu ili joj idu na zivce. Zaprijetis im i sto je najvaznije svaki put ispunis prijetnju (uskracivanje TV-a i tableta, uzimanje dzeparca), ali ih takodjer i nagradis kad su dobri.
I onda me pitaju "kako tebe tvoji tako dobro slusaju". E drug moj da ti je znati.
Ohhh isti sam.
Kad se sin rodio, horor. I sa zenom i sa nanama i dedama.
Djete Kmeee, odmah ide u ruke. Kmeee - ruke....
Ma neces. Jedan dan starog istjeram iz djecije sobe. Mali plakao dobrih pola sata, i zavrsio. Nakon toga spavanac. Drugi dan opet pokusaj isti. Treci dan milina.
Zeni jednu noc(nakon njenih 4-5 iscrpljenih i neprospavanjih noci, a mali sit, suh, okupan)u tri ujutro: "digni ga iz kreveta i odmah idi mami sa njim".
Jednom je napravio scenu u prodavnici na nedobijenu igracku. Kuci malo pedagoski "balkan style" porazgovarali, i nema dalje. Nikad vise.
Sin sada radi u skoli kao nastavnik. Kad mi prica, iskreno se sjebem. Divim mu se na saburu.
Samo cekam kada ce doci jedan dan i reci da je nekoga opalio sakom. Ili da cu na klix-u ga vidjeti da je uhapsen zbog tako necega.