Na ponudu i potražnju utječe mnogo faktora. Prvo je cijena novca. Trenutno je novac jeftin, uz inflaciju od 4% sa kamatom od 4% novac je besplatan.

Nikad to nije bilo tako, uvijek je bilo inflacija + minimalno 3 %
Evo primjer 2005. godina, tad sam kupio stan pa znam otprilike cijene stanova. Inflacija ispod 2% a kamate bile oko 9%. Znači inflacija +7%.
To bi bilo kao da je sad kamata 11%. Ko bi uz tu kamatu uzeo kredit ?
Znači novac je jeftin trenutno.
Gotovine nije bilo, još nije bio razvijen privatni biznis, godišnje se prodavalo cca 2000 novih automobila a sad je to 20.000.
Ni dijaspora nije imala love kao sada. A Srbi prodavali stanove u Sarajevu, Zenici, Tuzli,.. Tako da je ponuda bila mnogo jača od potražnje pa je cijema m2 od cca 1000 maraka u 2005. bila nerealna. Moglo bi se reći da smo imali poremećaj. I ovo sad je poremećaj, ni ovo nije realna slika jer kamata nije realna, jer ljudi zbog nedostatka ponude guraju cijenu, rast cijene odgađa prodaju stanova koji bi bili prodani da cijena stagnira ili pada. Ljudi imaju stanove koji im ne trebaju i koje bi prodali ali zašto prodati kada svake godine vrijedi više.
Znači promjena kamatne politike bi mogla biti okidač za promjenu trenda. A neće doći do promjene dok novac ne postane skuplji odnosno dok ga bankama ne zafali pa počnu davati veće kamate na depozite, barem tolike da pokriju inflaciju.
Sve u svemu ja ne vidim da tu grad, lokalna zajednica može mnogo učiniti. Neka jača intervencija bi napravila poremećaj druge vrste.
Tržište će se samo regulisati, ali treba vremena.
Naravno kupac koji nema ušteđevinu neće se okoristiti jer zbir glavnice i kamate će uvijek biti približan.
2005. si davao u prosjeku za m2 1.000 maraka, ali si na kredit od 50.000 za 50 m2 davao na 15 godina 40.000 maraka kamate. Rata 507 KM, a prosječna plata 550 KM
Sad je m2 4.000 ali za 200.000 ćeš na 15 godna dati 80.000 kamate. Rata 1580 KM, prosječna plata 1650 KM.
Znači cijena na kredit je približna onoj iz 2005.