Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
muha_sa wrote: ↑01/04/2026 12:35
Volim Papeta od kad sam cuo za njega--divio se njegovom majstorluku, pocalio ga drito pored Pelea i Maradone.
Imam sliku sa njim sa novogodišnjeg u Skenderiji--al mi muka kad sam ga jutros slušo na jutarnjem koja zavist--ne mogu da vjerujem
Pa šta je rekao Pape da te naljutio?
Ko eto presudio je crveni karton
Poslije Haseta, Švabe, Pižona Pape je bio moj fudbalski idol--velemajstor---al mi ja pao u ocima poslije ove izjave
Znam da se nece nasekirat zbog nekakvog Muhe--al hajd
muha_sa wrote: ↑01/04/2026 12:35
Volim Papeta od kad sam cuo za njega--divio se njegovom majstorluku, pocalio ga drito pored Pelea i Maradone.
Imam sliku sa njim sa novogodišnjeg u Skenderiji--al mi muka kad sam ga jutros slušo na jutarnjem koja zavist--ne mogu da vjerujem
Pa šta je rekao Pape da te naljutio?
Ko eto presudio je crveni karton
Poslije Haseta, Švabe, Pižona Pape je bio moj fudbalski idol--velemajstor---al mi ja pao u ocima poslije ove izjave
Znam da se nece nasekirat zbog nekakvog Muhe--al hajd
Ne mislim da je to pogrešno rekao.
Ne znači da bez crvenog ne bi prošli, ali bi bila puno teža i mučnija utakmica.
Ovako smo imali inicijaivu.
Gesta koja je oduševila mnoge u Bosni i Hercegovini stigla je iz Ambasada Italije u BiH, čija je poruka nakon utakmice izazvala brojne pozitivne reakcije.
Poručili su da će navijati za Bosnu i Hercegovinu na Svjetskom prvenstvu, uz jednostavnu, ali snažnu rečenicu „jer to prijatelji rade“. Ova izjava dolazi kao znak sportskog poštovanja i prijateljstva između dvije zemlje, koje su na terenu bile rivali, ali van njega ostaju partneri i saveznici.
Ovakvi potezi podsjećaju da fudbal nije samo igra, već i most koji povezuje ljude, briše granice i gradi međusobno uvažavanje. U vremenu kada su podjele česte, ovakva poruka iz Italije vraća vjeru u ono najljepše što sport može donijeti , zajedništvo i respekt.
Slažem se.
BTW, zovu me ljud iz Srbije (kolege sa nekih projekata npr i to) više sam i zaboravio i na njih i čestitaju pobjedu, jbg nemam trenutno konekcija sa Hr ali siguran sam da bi bilo isto. Rekoh ja sinoć da su se ova djeca svima podvukla pod kožu, svi se nekako (sa ovih prostora) identifikuju sa njima.
Bukvalno nula komentara na poslu, dakle, ništa se nije desilo, nikakva utakmica se nije igrala, nijemo se na tu temu.
paćenici. presretan sam zbog njih. džigericu svoj ujedu sigurno jebem im sve.
Samo im poželiti traktore od sinoć nista vise nista manje
Sretno nam svima bilo uzivajmo a bijednici neka grizu svoja damu
Ko eto presudio je crveni karton
Poslije Haseta, Švabe, Pižona Pape je bio moj fudbalski idol--velemajstor---al mi ja pao u ocima poslije ove izjave
Znam da se nece nasekirat zbog nekakvog Muhe--al hajd
Žalosno je da u fudbalskom svijetu niko ne aplaudira snazi naših igrača. Svi žale za Italijom, velikom Italijom, velikanom bubamare i njihovim odsustvom s najveće smotre. Strašan je to gubitak za smotru najvećih, ali ne ide sve u fudbalskom svijetu onako kako su krupni igrači odredili. Zato je fudbal zauvijek zanimljiv. Volimo ga, jer jedna mala norveška ekipa može očitati fudbalske lekcije bilo kojoj velikoj ekipi.
Nemojte da vam bude krivo što su najveće svjetske fudbalske face vjerovatno tek u prvom produžetku upalile TV. Vjerovatno su mnogi od njih tek tada skontali da nešto ne štima u igri Italijana, da su pogriješili s Mulalićem za bogate (izvini Edise, Gennaro i ti ste isti), ali i da ekipa sastavljena od Serie A i igrača u najjačim ligama svijeta ne stoji dobro na terenu.
Propustila su gospoda da vide sramotni catennacio, parkirani autobus ispred vlastitog gola. Doduše, srećom, propustili si i ono jedno bježanje Keana koji je utakmicu držao u egalu.
Nisu vidjeli momke koji su doslovce prije te utakmice odigrali velikih 120 minuta na gostovanju i šutirali penale. Nisu vidjeli taj iz umora stvoren žar, tu viktoriju mladosti. Nisu vidjeli kako su i takvi, doslovce potrošeni, umorni, donekle povrijeđeni, stjerali Italiju na njihovu polovinu i nisu im dali dahnuti gotovo cijelu utakmicu.
Nekada davno, istorija velike hrvatske nogometne reprezentacije, davne ratne 1994. i velikih razaranja, započela je njihovom italijanskom pričom u Palermu, kada je vođena Tomislavom Ivićem i s dva gola Šukera, ratnom poharana Hrvatska zaledila fudbalski svijet i otškrinula vrata budućih uspjeha.
Teško je porediti taj hrvatski nacionalni tim s današnjim bosanskim. Igrači Hrvatske su bili mahom domaći igrači koji su zbog ratnih uslova igrali vani. Bosanska djeca jednako igraju vani, ali mnogi, danas ne, ali sutra možda, su rođeni u toj dijaspori, ali na terenu igraju srcem za domovinu kao da su ovdje odrastali.
Izveli su Italijani ponovo najbolji tim, isto i kao te prijateljske novembra 1996. godine. Ponovo smo gledali fudbalsku golemu razliku, baš kao te godine. Teško je povlačiti te paralele, ali je svakom jasno da nije isto kad ti na teren izađe prvotimac ekipe iz Serie A i Championshipa. Ne može biti isto. Ili kad ti kompletno krilo vodi svjetski talenat kojem na kapaljku daju minutažu. I tada smo znali kao i sada, da smo uvijek znali igrati lopte.
Neće svijet da prizna prezasluženu pobjedu. Ako maknu sve sudije iz Novog Zelanda, imamo mi još nepravdi za ispraviti i dugova za poravnat. Dugo smo čekali na poravnanje računa. 12 godina.
I umjesto što nam ponešto zamjere, nek navijaju za nas Italijani. Oni i da su prošli, niko ih osim rodbine ne bi čekao sinoć na aerodromu. Oni će sada skontati svim silama kako su upali gdje jesu, i uraditi ispravne korake.
Mi smo sinoć gledali kamaru javašluka: Bahino otimanje showa, nepripremljen grad za doček reprezentativaca, masu naših devijacija i smeća. Kod nas se ništa nije promijenilo u Nogometnom savezu godinama. Mi kao društvo izgledamo bolje sada nego 1994. kad je Hrvatska pobijedila, nego 1996. kada smo igrali prijateljsku. Ali, tu je Koševo koje je osim reflektora i nekih intervencija na travnjaku, još uvijek stari stadion dostojan atletskih takmičenja. Još uvijek ova država je isto korumpirana kao i tada, iste je boli muče i iste neprilike pogađaju. Mi znamo kako je sve ispravno, kako bi sve trebalo izgledati, ali prosto nam se svaki put izmakne, pobjegne, sakrije i izmigolji. Prosto naš život zajebe. Prosto nas neko zajebe i ne vjerujemo.
Zato je za nas ova grupa momaka čudo. Šokirani kiksevima u baražima, baš toj životnoj filozofiji da nam se nekako uvijek na kraju okrenu stvari, da nam se poigra život i kaže ne može drugačije.
Dok mi skontamo šta su momci sinoć postigli, a nama će trebati još koji dan za to, apsolutno nas je briga šta je nogometni svijet pokazao.
Neminovno će vijest iz svjetskih medija polako iščezavati. Našu zbunjenost i blago nevjerovanje, zamijenit će ponos i radost. Svijet će možda zaboraviti, ali mi nikad.
Hvala Sergej i momci.
Last edited by kinvart on 01/04/2026 13:09, edited 1 time in total.
muha_sa wrote: ↑01/04/2026 12:35
Volim Papeta od kad sam cuo za njega--divio se njegovom majstorluku, pocalio ga drito pored Pelea i Maradone.
Imam sliku sa njim sa novogodišnjeg u Skenderiji--al mi muka kad sam ga jutros slušo na jutarnjem koja zavist--ne mogu da vjerujem
Pa šta je rekao Pape da te naljutio?
Ko eto presudio je crveni karton
Poslije Haseta, Švabe, Pižona Pape je bio moj fudbalski idol--velemajstor---al mi ja pao u ocima poslije ove izjave
Znam da se nece nasekirat zbog nekakvog Muhe--al hajd
ma sta te nervira papak, uvjek bio i osto i bit ce... ne sam safete... jebeni egoista i shupak
_BataZiv_0809 wrote: ↑01/04/2026 11:05
Tako je.
Penali nisu lutrija, ta me fraza vise nervira od bili smo u Sarajevu jeli smo cevape
Slažem se.
BTW, zovu me ljud iz Srbije (kolege sa nekih projekata npr i to) više sam i zaboravio i na njih i čestitaju pobjedu, jbg nemam trenutno konekcija sa Hr ali siguran sam da bi bilo isto. Rekoh ja sinoć da su se ova djeca svima podvukla pod kožu, svi se nekako (sa ovih prostora) identifikuju sa njima.