PixelDrifter wrote: ↑24/03/2026 10:38
GandalfSivi wrote: ↑23/03/2026 14:04
PixelDrifter wrote: ↑23/03/2026 13:57
Izasli Srbi i Hrvati, govorili su da ne mogu garantovati sigurnost za Bosnjake zbog imena i prezimena. Toliko o tom konvoju. Na lijep nacin ti rekli, ne mozes. A, ti vjeruj u alternativnu povijest. Eno ih u Izraelu i pljuju po Sarajevu jedno 30 godina. Eleizer Papo (odnosno Ranko Jajcanin, koji je presao na Judaizam i promijenio ime, danasnji rabin).
Ali ludilo svega mi. I jos mene optuzuje lik za alternativnu istoriju. Pozdravio se sa ljudima majstore, otpratio ih na konvoj, zajebavali se o zaboravljenim jevrejskim tetkama iz proslosti…
Ja spomenem Fincija, Alkalaja i Wiesenthala (lokalno i svjestski priznate licnosti), ti spominjes nakvog lika za koga mozda njegova djeca znaju i to je to…
Molim te, ako si u kontaktu sa nekim od tih ljudi sto su napustili Sarajevo na pocetku rata, iskreno, ako ste o tome pricali, da li ti je i jedan izrazio zaljenje zbog bombardovanja Sarajeva (zbog bombardovanja Beograda su kukali) ili zbog Srebrenice? Onako, iskreno. Znam i ja te ljude i niko, nikada, samoinicijativno nije iznio minimum empatije prema bombardovanju njihovog rodnog grada. Nikada. E, sad, moguce je da je ovo samo moje subjektivno iskustvo, a da ljudi koje ti poznajes jesu reagovali drugacije. I nisam antisemit. Jesam razocaran.
Ja sam odrastao u porodici ciji su najblizi dugogodisnji prijatelji bili javreji. Odrastao sam sa njihovom djecom. Bezbroj ljetovanja, skijanja, derneka i putovanja smo proveli zajedno. Ja sam nekako kao mali uvijek mislio da smo mi svi familija, eto toliko smo bili bliski. Bilo je pet, sest porodica koje su bile nerazdvojne. Da napomenem da su to sve bili ugledni ljudi, profesori na fakultetu, poznati doktor, umjetnici.. djeca koja je isla u I i II gimnaziju..svi odreda su bili protiv nacionalnih stranaka. Kada je rat poceo, iz nekog njihovog refleksa za prezivljavnje, su pokusali da izbave djecu iz Sarajeva. Ovi nisu htjeli napustiti Sarajevo bez svojih roditelja, pa su neki zajedno konvojima otisli za Beograd. Ono sto je interesantno, niko tamo nije ostao.
Postojao je jedan blog gdje su se neki od njih javljali i pisali koliko ih je bilo stod biti u Srbiji dok je Sarajevo pod opsadom. To isto su i nama hiljadu pita poslije rata pricali. Neki su otisli za Izrael, ali ni tamo se nisu zadrzali. Na kraju su svi zavrsili po Kanadi i Americi. Neki su se poslije rata vratili u Sarajevo.
Tokom rata su nama pomagali koliko su mogli. Sa mnom je cijeli rat u jedinici bio moj dobri drug jevrej, koji je nazalost preminuo poslije rata od posljedica ranjavanja. Znaci niko od ovoh koje sam ja znao, a znao sam ih dosta sto direkto sto posredno, nije glasao za Karadzica i nije sutio na agresiju na BiH. Isto tako, mamina daidzinoca je bila jevrejka, partizanski prvoborac kao i daidza. Cijeli rat proveli u Sarajevu i tu i umrli i sahranjeni. Bas patriote koji su neizmjerno volili Bosnu i Sarajevo.
Onaj supak Kamhi sto je pisao one gadosti za Markale, znam da je samo porijeklom iz Sa, davo je otisao i nisam siguran dali uopste zna nas. Samo potvrda da nas ima svakakvih
