Stajanje pred zidom na kojem je slika je bilo duhovno iskustvo, ne kulturno. Razlog više za to je bila Laura, vodič, sa velikim znanjem i nevjerovatnom emocijom. Prava strast, definitivno nije samo posao sa samo još jednom grupom. Stajati tu gdje je stajao on, gledati rad koji stoji na svom mjestu stoljećima, prilično nevjerovatno. Btw. jedan zid u tom zdanju je postojao u vrijeme kad je Leonardo slikao. Većina samostana je uništena u savezničkom bombardovanju u 2. sv. ratu. Slike su preživjele zahvaljujući vrećama pijeska poredanim ispred. Preporuka je uzeti vodiča kako bi se razumjelo šta se gleda, svi likovi, reakcije, ali i tehnički detalji slike i restauracije koja je trajala 21 godinu .
https://myalbum.com/album/GbhjiRMwE3RcaK
https://myalbum.com/album/T9JL4jcsRM6Mmb
Malo kasnije je bio po ko zna koji put da pomislim da je kod turističkih obilazaka najvažnije da se pomolite da ne zaglavite s američkom familijom u blizini. U liftu koji nas vozi na krov katedrale, pitaju kako kasnije ući u katedralu. Djevojka im kaže da (jedne jedine) stepenice koje vode dole, završavaju/silaze u samu crkvu.
„Da, ali da li će biti neki znak?“ – „Da, bićete u crkvi.“ Jbt.
Za Bosnu nazaj preko dežele, noćenje u Ljubljani, prvi put tamo...definitivno preporuka za otići.
https://myalbum.com/album/nK9EZvNv3EL8sU
Janezi praktični, sve bitno im je locirano u par desetina metara razdaljine.


Sve skupa nekih 1800 km, ja skontala da još nisam za baciti kao šofer i da Citroen i nije toliko loš koliko ga kudim.





























