Politicki ostrascena rulja iz opozicije likuje, ne iz pijateta vec iz neskrivene radosti sto se tragedija desila na najuspjesnijem projektu kantona.
Politicki indolentni demagozi jadikuju jer nema dana zalosti, ne iz empatije, vec iz potrebe da im bude povod da fatalisticki raspredaju u kakvom jadu zive i ponosno zakljuce moglo je biti i gore.
Kvazipravednici samo traze glave, ne radi odgovornosti, vec sto u transu osudivanja zadovoljavaju svoje najprimitivnije porive, da unizenog ponize do kraja.
Pobornici vlasti brane politicke mentore zivotom i na sve nacine pokusavaju stanje predstaviti kao nepredvidljiv kvar a neki kao i diverziju, cime pokazuju potkapacitiranost da se nose s kriznom situacijom, tj. bez kalkulacije pristupe situaciji u kojoj treba pokazati i ljudskost i odgovornost.
Samo su se studenti i srednjoskolci okupili cista srca, jer iskreno vjeruju u ideal pravednog i odgovornog drustva.
Pametan komentar neces vidjeti, jer pamet niko ne pita iako pita ne da joj da izusti naucno utemeljenu misao, sto pokazuju novinari koji dok masinac govori o elektromotoru, notorno razgovirusmjeravaju na sine i prugu, uz sugestiju da sagovornik nesta skriva.
I sto je najgore i dalje svi sve znaju ko krade djelove, ko je ciji kadar, ko pokriva koga, ko je izvuko pare iz kjp, a niko da mrdne i ode u tuzilastvo da prijavi navode u koje su apsolutno uvjereni. Jer nema to svjesti da ne necinjenje jednako saucesnistvu.
Žali Bože ugasenog i unistenig zivota. Ali sa ovakvim rezonom gradana do nove tragedije slusat cemo iste trivijalne price i skreranja u stranputice radi amnestije bilo koga od bilo koje odgovornosti.
