toska wrote: ↑02/02/2026 23:04
Hakiz wrote: ↑02/02/2026 12:59
...
Oko struje: Takođe ni ja nisam znao taj podatak jer, kao što sam u drugom postu napisao, za amatersko praktikovanje i nije toliko bitan. Bitan je fizičarima i profesionalcima koji prave instrumente koje ti fizičari koriste za proučavanja čestica i pojava i stvaranje teorija na osnovu tog podatka. Oni takve podatke znaju.
to je stvarno nebitno, ali brzina struje postala je jako bitna.
Malo nepristojnosti...već nakon rata i dolaskom pentiuma sa brzinama koje su rasle na mjesečnoj osnovi i stotinama MHz, a bez interneta ili literature koja me mogla navesti (a što ipak ne mogu isključiti), shvatio sam da je dalje uvećanje Hz ovisno o brzini svjetlosti.
Radoznalost ili šta već, navede me da malo računam, postavka CPU-RAM udaljeni su 10cm uključujući sve vodove pa i njihove unutrašnje.
Dodaj, oduzmi, pomnoži...i dođem do plafona od 2GHz i da brža komunikacija nije moguća, nemam pojma je li to tačan račun i neću da provjeravam sa AI jer preciznost sad nije ni bitna.
Dosta kasnije saznam da je to stvarni problem za računare i zato se sada sve zbija u sam CPU, ali imaju i drugi otežavajući faktori.
Edouard wrote: ↑01/02/2026 21:18
nije to brzina misli, već brzina procesiranja u mozgu kod motoričkih funkcija, percepcije, mentalnih radnji...
Dakle,
kad se tvoje misli u trenutku nađu na rubu Mliječnog puta, procesiranje u mozgu je 10 bita u sekundi.
opet si nedorečen, zašto koristiš tu analogiju i kako objašnjava trenutnost misli.
Edouard wrote: ↑01/02/2026 21:18
...jedno zanimljivo pitanje: Znamo da kad se zatvori strujni krug u kojem imamo trošilo, da struja trošilom poteče trenutno, zapravo taj proces od izvora kroz provodnike kreće se brzinom svjetlosti.
Pitanje je: kako je to moguće, ako je poznato da je srednja brzina usmjerenog gibanja onih slobodnih elektrona u metalu o kojima smo već pričali, pa recimo nekoliko milimetra u sekundi?
Analogija, puna hidraulična cijev gdje mali pomak klipa vrši "trenutni" pomak na kraju cijevi.
Pa, ako prenosnici električne energije koji nisu samo elektroni putuju kroz provodnike brzinom 50 - 99 % brzine svjetlosti, to je toliko brzo da ne utiče na brzinu rada samog računara jer frekvencija rada procesora je takva da novi dolazni signal mora "čekati" da procesor obavi svoj posao sa već primljenim signalima i da prihvati novopridošle.
Zatim, svi današnji procesori su takozvani RISC procesori, procesori koji imaju reduciran set instrukcija za razliku od starije vrste CISC procesora koji su imali puni set instrukcija. To znači da se instrukcije obavljaju brže, ali da ih treba više (CISC obavi jednu složenu instrukciju u recimo 3 "otkucaja" oscilatora, dok RISC jednu instrukciju obavi u jednom otkucaju, ali kako su instrukcije ograničene i jednostavne, treba da obavi više instrukcija za isti posao koji CISC obavi sa jednom instrukcijom). Pa se zato danas sve šta je moguće skida s leđa procesora i prebacuje na druge komponente. Na primjer, nekada je procesor obavljao i matematiku i video, pa su postojali računari koji kada im zadaš neki "posao", na primjer jednosavno računanje 1+1, zacrni se ekran. Procesor, koji je i generisao sliku i računao nije mogao brzo obaviti te dvije radnje, a kako je matematika prioritet, prvo računa. A kako je mogao obaviti samo jednu radnju u jednom trenutku, dvije je mogao obaviti samo jednu iza druge, dok računa ne stvara sliku i ekran je crn. Ko god je imao Sincalir ZX 80, ZX 81, pa i neke druge računare, to dobro zna. Ekran bude crn sekundu, dvije, pet pa i više dok procesor obavi matematiku. A onda se pojavi slika na ekranu i rezultat piše.
Da se to riješi, generisanje slike i drugi zadaci prebacili na posebno dizajnirane čipove za to. To je bilo rođenje grafičkog procesora (GPU), kao i drugih komponenti koje danas zovemo chipseti, pa procesor ima vremena da se bavi matematikom. Uz to, danas procesor radi na većoj frekvenciji i ima više linija za podatke (64 u odnosu na recimo 8 kao kod spomenutih ZX80 i ZX81), kao i više jezgri.
Međutim, brzina prolaska struje kroz provodnike i u današnjem računaru za I9 procesorom koji radi na 9 GHz (najbrža varijanta), i kod ZX 80 sa Z80 prosecorom koji radi na 3 MHz, ista je. Da je samo do brzine prolaska struje kroz provodnike, ZX80 iz 1980. bi bio brz kao i neki moderni računar sa I9 procesorom. Kako nije, očito je da brzina prolaska struje kroz provodnike nije faktor koji utiče na brzinu rada računara, pa se ne mora posebno obaćati pažnja na tu brzinu. Bitni su brzina, tačnije rečeno frekvencija oscilatora (i procesora i memorije i drugih komponenti), broj adresnih i data linija, broj jezgri procesora itd. A sve to je, kada se "sabere", ipak sporije od brzine protoka struje kroz provodnike, pogotovo protokom kroz kvalitetne provodnike velike čistoće materijala, u računarima hlađenim helijumom i drugim gasovim, dakle provodnike sa izuzetno malim otporom i time brzinom protoka struje kroz njih koja se približava 99 % brzine svjetlosti.
Tako da brzina protoka struje kroz provodnike, ipak, ne igra preveliku ulogu u radu elektronskih uređaja.
Ako meni ne vjerujete, evo šta kaže AI:
Pitanje: Practically, how important is speed of electricity though conductors in electronic devices?
Odgovor: Short answer: almost never important in practice—what matters is signal timing, not the raw “speed of electricity.”
P. S.
The highest GHz CPU ever recorded reached 9.12 GHz using Intel's i9-14900KF