Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Rasprave o vjerskim temama.
Post Reply
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7476 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

Edouard wrote: 05/01/2026 17:29 Vidim, puno si aktivniji i ažurniji od mene, ali nadam se da neće ništa pobjeći.
No problem - vjerovatno cu i ja postati nesto manje aktivan s povecanjem obima posla; treunto koristim rani januar :)

Da ne bude daljnjih nepotrebnih nesporazuma i pitanja, rado ću ti postaviti izvor studije koja, koliko sam je ja shvatio, demantira “tvoj“ kava-mlijeko dijagram kompleksnosti.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11552627/
Eee, super! Hvala. Sad mi je jasno. Vezano za poentu o kojoj smo govorili, kljucna recenica iz papira je:
“Also, this complexity aligns experimentally and theoretically with entropy, suggesting that it does not represent a measure of so-called effective complexity.
Ako ima interesa za ovo, mogu detaljnije objasniti, ali ukratko: papir ne analizira “effective complexity”, koja je relevantnija za formaciju struktura poput planeta, ljudi i slicno. Tako da papir nije proturjecan drugim radovima, nego daje konstataciju da postoji vise definicija kompleksnosti, a “effective complexity” je ona koja je relevantnija za pitanje nastanka struktura koje su obicno nama ljudima interesatne. Mogu objasniti i zasto detaljnije, ali ne bih da previse detaljisem ako nema interesa. :)
Međutim, mene ne zanima dijagram kako se kompleksnost mijenja s vremenom, već, na koji način materija - energija, sami, iz početnog nereda proizvode određeni red/kompleksnost.
Povecavanje kompleksnosti (tacnije efektivne kompleksnosti) je prirodan proces koji se desava tokom rasta entropije. Nisam 100% siguran sta mislis pod “pocetnim neredom”. Pretpostavljam da ne mislis na entropiju, jer je entropija na pocetku bila niska. Ako mislis na to zasto rani Univerzum izgleda veoma uniforman u smislu raspodjele mase i energije a i dalje ima malu entropiju, onda je odgovor gravitacija. Gravitacije u ranom Univerzumu je glavni izvor niske pocetne entropije.
Odnosno, šta je to šta uzrokuje nastajanje reda, kompleksnosti iz nereda?
prije nego sto odgovorim, da ne bih pogresno shvatio: kako definises red? Mislis li na nisku entropiju ili na nesto drugo?
Naime, u prirodi postoji interakcija prirodnih sila i materije, i postavlja se pitanje na koji način iz tih interakcija nastaje red/kompleksnost, znajući da iz neupravljanih procesa/interakcija ne mogu nastati kompleksni sistemi/red.
Kompleksni sistemi mogu lokalno nastati na ustrb rasta entropije globalno. Recimo, na fizikalnom nivou, razlika izmedju zivog bica i lesa je u tome sto zivo bice ima sposobnost odrzavanja niske entropije na ustrb svoje okoline. Les tu sposobnost nema – brzo (ili brze) se raspada i prelazi u stanje vece entropije.
Štaviše, postojeći materijalni sistemi, ako se njima ne upravlja, inherentno teže neredu/porastu entropije.
Tacno, ali kljucno je da je ovo tacno za zatvorene sisteme, gdje nema razmjene energije, i za sisteme koji su vec u termodinamickom ekvilibrijumu. Planeta Zemlja i Suncev sistem su daleko od toga.

Jest, slažem se, odgovor je trivijalan, a pitanje pogrešno. Naime, htio sam pitati, kako tumačiš, a šta je zapravo i bilo moje početno pitanje, na koji se način u dijelovima univerzuma, lokalno, ne u čitavom univerzumu, entropija ipak smanjuje, odnosno kako tu iz nereda nastaje red.
Identican je princip u sistemu Sunce - planeta Zemlja. Planeta Zemlja prima niskoentropijsko zracenje od Sunca i emituje visokoentropijsko zracenje u svemir (energija je konstanta - na svaki visokoenergetsko foton od Sunca, Zemlja emituje 5 niskoenergetskih nazad u Svemir). Ekvivalntni umjetni sistem je klima uredjaj: povecavanjem entropije izvan stana odrzava se niska entropija unutar stana. Kljucna stvar je da ukupna entropija raste, ali to ne znaci da entropija mora rasti uniformno u svim dijelovima sistema; u jednom dijelu moze rasti, dok u drugom moze opadati (npr. frizider). Kada cijeli svemir dodje blizu maksimalne entropije to ce biti stanje u kojem to dalje nije moguce - zato se zove "heat death" stanje.
Mala fizikalna napomena (bitna, ali ne kontradiktorna):
Ne radi se samo o “niskoj” i “visokoj” entropiji po energiji, nego o tome da Sunce salje malo fotona visoke energije, dok Zemlja emituje mnogo fotona niske energije. Time se entropija povecava, iako energija ostaje sacuvana.
Upravo! Bez da sam procitao ovaj dio (odgovaram redom), upravo sam napisao identicnu stvar. Inace je ovo trivijana observacija (bar za fizicare), jer su entropija i energija razlicite fizikalne velicine, te naravno da konzervacija energije postoji dok se entropija povecava.

P.S. Ranije nisam susreo izraz "entropiji po energiji” - jesi li to negdje procitao ili? Da vidim sam ovaj izraz ne bih znao sta zanci :)
Kad se baviš fizikom, vjerujem da ti je jako dobro poznato ime John Archibald Wheeler. Kažu za njega da je bez sumnje jedan od najvećih fizičara 20. stoljeća. Njegovo univerzalno znanje fizike omogućilo mu je da napravi značajne doprinose u atomskoj i nuklearnoj fizici, fizici elementarnih čestica, teoriji relativnosti, kozmologiji i astrofizici. Sudjelovao je i na projektu izrade atomske bombe.
Također jedan je od pionira izučavanja crnih rupa - kovanica koju je baš Wheeler prvi put upotrijebio 1967. godine.
Široko je poznata njegova krilatica "It from bit".
U svojoj autobiografiji kaže da je njegov životni put u fizici bio podijeljen na tri razdoblja: u prvom periodu mislio je da je Sve moguće svesti na čestice; u drugom razdoblju smatrao je da su polja temelj Svega, da bi napokon u trećoj fazi, došao do zaključka kako je u samoj srži Svega informacija.
Naravno, poznato mi je. Ne znam da li bih se slozio. Po meni, informacija je samo drugaciji nacin da se opise Univerzum ili njegovi dijelovi. Ne mislim da je opis koristeci informaciju fundamentalniji od opisa kvantnih polja. Recimo, mozemo sasvim korektno govoriti o Univerzumu (bez da ista izostavimo), a da nijednom ne spomenemo informaciju. Na primjer, mozemo govoriti o vektoru u Hilbertovom prostoru i Schrodingerovoj jednacini. Naravno, informacija je vrlo koristan, jednako validan koncept za opis, ali ne mislim da je fundamentalniji - bar ne vidim zasto bi bio.
Last edited by Voddaa on 05/01/2026 19:00, edited 1 time in total.
teodati
Posts: 2595
Joined: 07/09/2017 20:25

#7477 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by teodati »

Voddaa wrote: 05/01/2026 15:14
toska wrote: 05/01/2026 12:59 Šta je šega 8-)
Voddaa wrote: 04/01/2026 17:30

Ovo je zanimljiv pravac. Postoje pristupi u kojima se prostor izvodi iz kvantne spregnutosti: jace kvantne korelacije odgovaraju manjoj efektivnoj udaljenosti u emergentnoj geometriji prostora. Ideja je da prostor nije polazna struktura, vec nesto sto nastaje iz kvantne mehanike, sto otvara put ka povezivanju relativnosti i kvantne teorije.

Za sada se ovi rezultati uglavnom odnose na vakum i stanja bliska vakumu, kao i na idealizirane modele, pa su jos uvijek spekulativni, ali konceptualno u najmanju ruku jako interesantni.

Opcenito, vecina savremenih pristupa ne smatra prostor fundamentalnom velicinom, vec izvedenom.
Drugačije, veća spregnutost znači bliže, manja spregnutost znači dalje i to nema veze sa udaljenostima kako ih vidimo.
Nešto može biti jako blizu (iz naše perspektive), ali sa slabom vezom, a može biti jako daleko ali sa jakom vezom.

podjeća li vas ovo na nešto? :)
Nesto detaljnije - Ideja je da prostor, pa cak i topologija prostora, nisu fundamentalni pojmovi, vec emergentna svojstva dublje strukture univerzuma.

Na najosnovnijem nivou, univerzum opisujemo kvantnim stanjem, odnosno talasnom funkcijom definisanom u Hilbertovom prostoru. Hilbertov prostor je matematicki okvir u kojem je formulisana kvantna teorija. Poenta je da prostor kakav poznajemo ne spada u fundamentalne koncepte teorije.

Prema danas dominantnom pogledu, prostor izranja iz kvantne strukture stanja, slicno kao sto temperatura nije osnovna fizicka velicina, vec emergentan opis kolektivnog ponasanja mikroskopskih stupnjeva slobode. Konkretno, entanglement kvantnih polja, cak i u vakuumu, nosi informaciju o geometriji. Regije koje su jace kvantno spregnute ponasaju se kao da su blize jedna drugoj, dok slabije spregnute regije djeluju udaljenije. U tom smislu, entanglement ne postoji u prostoru, vec prostor proizlazi iz entanglementa. Entanglement je osnovnije struktura.

U ovim pristupima ne polazi od cestica kao fundamentalnih objekata. Fundamentalni su kvantna polja i njihova medjusobna spregnutost, dok se klasicni prostor, lokalnost i metrika pojavljuju tek kao efektivni, makroskopski opisi. Vise sam puta ponovio da prostor nije fudamentalna struktura - sto znaci da mozemo pricati o univerzumu u potpunosti bez da ikada se referenciramo na prostor.

Znam da je ovo nesto dublje i detaljnije i da nije za ovaj podforum, ali cisto kao referenca za ljude koje zanima vise.

P.S. Ovakve teorije iako jos nisu potvrdjene nisu ni na jedan nacin slicne nasumicnom, neosnovanom i nepovezanom izmisljanju. Samo opaska za komentar prije 2-3 posta.
Jedno je imati neku ideju o nečemu, a sasvim drugo znati nešto, nije to isto, koje ti bajke iz fizike pričaš, tvrdiš da prostor nije fundamentalan, nego su fundamentalna kvantna polja, jel, a AI tvrdi suprotno, da su i ta kvantna polja u prostoru jer zauzimaju prostor, dajte se dogovorite konačno, eto što piše:

"AI

U kvantnoj teoriji polja (QFT), kvantna polja ne samo da zauzimaju prostor, već su prožeta kroz čitav prostor-vrijeme [1, 2].
Evo ključnih činjenica o tome kako ona funkcioniraju:
Sveprisutnost: Polja nisu lokalizirani objekti poput loptica; ona su kontinuirani entiteti koji postoje u svakoj točki svemira [3, 4].
Čestice kao pobuđenja: Ono što nazivamo "česticama" (poput elektrona ili fotona) zapravo su samo lokalizirani poremećaji ili "vibracije" u tim poljima [2, 5].
Vakuum nije prazan: Čak i u potpunom vakuumu, kvantna polja su prisutna. "Prazan" prostor je zapravo stanje polja s najnižom mogućom energijom, gdje se i dalje događaju neprestane kvantne fluktuacije [4, 6].
Interakcije: Sile između čestica nastaju interakcijom različitih polja (npr. elektromagnetsko polje komunicira s poljem elektrona) [1, 5].
Ukratko, u modernoj fizici prostor nije prazna pozornica, već je sam po sebi sastavljen od isprepletenih kvantnih polja."

Eto ti što znači zauzimati prostor, znači biti u prostoru, opet AI:

Ako nešto zauzima prostor, to podrazumijeva da se nalazi unutar prostora.
U fizici i filozofiji ovi su koncepti neraskidivo povezani:
Definicija tvari: Materija se definira kao sve što ima masu i zauzima prostor (ima volumen) [1]. Da bi nešto moglo zauzimati prostor, taj prostor mora postojati kao okvir u kojem se objekt nalazi.
Prostor kao "spremnik": Prema klasičnom shvaćanju, prostor je trodimenzionalni kontinuum u kojem se nalaze svi materijalni objekti i u kojem se odvijaju fizički događaji.
Relacijski pristup: Neki filozofi i fizičari (poput Leibniza ili Einsteina) tvrde da prostor nije samo prazna kutija, već mreža odnosa između objekata. U tom smislu, objekt ne samo da je "u" prostoru, već on svojim prisustvom i masom definira svojstva tog prostora (zakrivljenost prostor-vremena).
Ukratko: zauzimanje prostora je dokaz prisutnosti unutar njega. Nešto ne može postojati, a istovremeno biti izvan prostorne dimenzije."

Eto lijepo piše da su kvantna polja u prostoru jer zauzimaju prostor, što znači da ideja da prostor nije fundamentalna veličina nije točna, bolje reći to je bajka iz fizike, još točnije, dogma, ničim dokazana, tako da je fizika danas jako velika religija, to kažem jer smo ovdje na religiji, tako da joj je i tu mjesto, nema problema, jako bi volio još bajki iz fizike čuti, barem nikome neće biti dosadno, dapače. :)
Last edited by teodati on 05/01/2026 19:00, edited 1 time in total.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7478 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

Teo, dosadan si.

Image
User avatar
Dozer
Posts: 32818
Joined: 19/09/2008 10:14
Location: Zemlja maloumne ENV matrice...

#7479 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Dozer »

@Edouard
Naime, u prirodi postoji interakcija prirodnih sila i materije, i postavlja se pitanje na koji način iz tih interakcija nastaje red/kompleksnost, znajući da iz neupravljanih procesa/interakcija ne mogu nastati kompleksni sistemi/red.
Hajde da prvo definisemo nesto.

Sta je red, a sta je nered? Kako mi, zapravo, znamo da je nesto u nekom redu, a nesto nije?
Da li su ti pojmovi samo nase trenutno poimanje, i da li znaci da su tacni?
Gdje su krajnje granice toga, na osnovu kojih zakljucujemo da je nesto u redu, a nesto nije?

A, evo i 1 primjer interakcije prirodne sile/energije i materije, gdje bez ikakve upravljivosti nastaju kompleksni sistemi/rezultati - valovi/talasi i obale.
Znamo da iz interakcije vode i stijena, pijeska i/ ili zemlje mogu nastati prilicno kompleksne strukture. Ali, da li je to red? Ili nered?
Last edited by Dozer on 05/01/2026 21:58, edited 1 time in total.
teodati
Posts: 2595
Joined: 07/09/2017 20:25

#7480 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by teodati »

Voddaa wrote: 05/01/2026 18:59 Teo, dosadan si.

Image
Ti si još dosadniji, to nije činjenica nego pretpostavka, točnije dogma iz fizike ničim dokazana.

Biti će dokazana tek onda kada konačno shvatite kako zbilja prostor nastaje, onda ćete znati i što je zapravo prostor, a pošto to nitko ne zna, sve su ovo bajke za odrasle ljude, zato nitko i ništa ne zna o samom prostoru.

Eto, i AI potvrđuje, da sam ja u pravu:


"AI

Da li je logična tvrdnja da nešto što fizički postoji mora postojati u prostoru u vremenu?

Da, ta je tvrdnja logična unutar okvira klasične fizike, suvremene znanosti i većine filozofskih pravaca (poput fizikalizma).

Evo ključnih razloga zašto se fizičko postojanje veže uz prostor i vrijeme:
1. Definicija materije
U fizici se materija definira kao nešto što ima masu i zauzima prostor (volumen). Ako nešto zauzima prostor, ono po definiciji posjeduje prostorne koordinate. Da bi taj objekt postojao, on mora postojati u nekom trenutku, što uvodi dimenziju vremena.
2. Jedinstvo prostor-vremena
Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, prostor i vrijeme nisu odvojeni entiteti, već čine jedinstveni četverodimenzionalni kontinuum — prostor-vrijeme. Svaki fizički događaj ili objekt je "točka" ili niz točaka u tom kontinuumu. Bez prostorno-vremenskog okvira, fizikalni zakoni (poput uzročnosti) gube smisao.
3. Interakcija i mjerljivost
Da bismo rekli da nešto "fizički postoji", to mora biti mjerljivo ili sposobno za interakciju s drugim fizičkim stvarima. Svaka interakcija (poput sudara čestica ili prijenosa energije) zahtijeva lokaciju i trajanje."

Znači, svemir postoji u prostoru i vremenu, a ne obrnuto, nemaš pojma o logici, neverjetno! 8-)
User avatar
Dozer
Posts: 32818
Joined: 19/09/2008 10:14
Location: Zemlja maloumne ENV matrice...

#7481 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Dozer »

Ako svemir potoji u prostoru i vremenu, sta je onda taj prostor u kojem svemir postoji?
A onda i taj prostor u kojem je "nas" svemir, u kakvom je on prostoru?

Jer, ako stvari postavljas ovako nedoreceno, to znaci da je nas svemir jedna tacka u prostoru i vremenu, unutar nekog jos veceg prostora koji je, opet, tacka u prostoru i vremenu nekog jos veceg prostora, itd.itd.itd. u nedogled.

Postavka ti je potpuno nelogicna.
Hakiz
Posts: 48327
Joined: 30/07/2015 20:01

#7482 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Hakiz »

Dozer wrote: 05/01/2026 21:59 A u cemu postoji svemir?
Mi zaboravljamo da sve o čemu govorimo kada govorimo o nauci (Svemu u nauci, velikom svijetu i subatomskim česticama) važi u "vidljivom" Svemiru (krug oko Zemlje poluprečnika oko 46 milijardi svjetlosnih godina). Uopšte ne znamo da li zakoni "naše" fizike i prirode važe van tog područja. Kao što ne znamo šta je bilo, ako je išta bilo, prije Velikog Praska.

Tako da kategorički tvrditi da Svemir nije u nekom prostoru je, pa, nagađanje.

Možda i nije. Ali, to nikada nećemo stvarno saznati. Da bismo saznali, morali bismo biti u stanju ovog trenutka putovati 46 milijardi godina brzinom svjetlosti. Neće moći. Kako se Svemir (kažu) širi, brže (kažu) od brzine svjetlosti, ni putovati 46.000.000.000 godina brzinom 300.000 km/s nije dovoljno, već sada treba putovati brže. Neće moći.

Digresija: Podsjeća na filozofski problem zeca koji ne može stići kornjaču. Zec je 10 puta brži od kornjače. Kornjača ima 10 m prednosti. Zec pređe 10 m, kornjača 1 m. Zec 1 m, kornjača 10 cm, zec 10 cm, kornjača 1 cm, zec 1 cm kornjača 1 mm i tako u beskonačnost, kornjača je uvijek 1/10 puta koji pređe zec ispred tog zeca.

Tako da sve šta znamo, znamo jer su neki pametni ljudi razmislili, skontali i rekli nam da je, kako se njima čini, tako. Ima čak i neka matematika koja to podržava.

Ali, ni oni ne znaju. Samo misle da bi tako trebalo biti. I to samo po zakonima (i matematike i fizike) koji važe u "našem" Svemiru, jer ne znamo da li isti zakoni važe van njega. A kako su autoriteti, a do sada ih niko pametniji nije opovrgao, mi slušamo šta nam kažu.

I tako sada Svemir nije u prostoru, prostor je u Svemiru. Sutra možda ne bude, jer teorije mogu biti opovrgnute, štaviše, naučnici se jako trude da opovrgnu postojeće teorije.

Čovjek želi odgovore. Autoriteti su nam ih dali. Nije naše da sumnjamo, naše je da prihvatimo šta nam kažu. Sva sličnost sa poznatim religijskim izrekama i stavovima je namjerna.
User avatar
Dozer
Posts: 32818
Joined: 19/09/2008 10:14
Location: Zemlja maloumne ENV matrice...

#7483 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Dozer »

Ja sam mislio da je nama vidljivi svemir (zar nije max. 17 milijardi godina...? Otkud 46...?), prostor u kojem se nalazimo.
To je i logicno, jer sva nebeska tijela koja vidimo "plutaju" u tom prostoru koji nazivamo svemir, ili univerzum.

Za dalje od toga sto vidimo ni ne znamo. Isto tako, taj "nas" svemir se siri, bar tako nauka tvrdi jer to vidimo po medjusobnom udaljavanju objekata koje vidimo, i tu se onda postavljaju neka logicna pitanja:
1. Da li je svemir prostorno neogranicen, tj. beskonacan?
2. Da li je "nas" svemir nesto poput balona koji se siri, sto znaci da se nalazi u nekom vecem prostoru, a sto bi onda znacilo da u tom vecem prostoru mozda postoje i drugi baloni koji sadrze "svoj" svemir. Ako postoje, i ako su prostorno i vremenski uz naš, da li se onda oni suzavaju/smanjuju pod pritiskom sirenja naseg? Ili se i oni sire? Ili miruju?
3. Da li mozda postoje paralelne stvarnosti, ali u razlicitom prostor-vremenu? Da li nam Rozvelski kamen i naknadni identican "krug u zitu" ukazuju upravo na ovo?
Hakiz
Posts: 48327
Joined: 30/07/2015 20:01

#7484 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Hakiz »

Dozer wrote: 05/01/2026 22:38 Ja sam mislio da je nama vidljivi svemir (zar nije max. 17 milijardi godina...? Otkud 46...?), prostor u kojem se nalazimo.
To je i logicno, jer sva nebeska tijela koja vidimo "plutaju" u tom prostoru koji nazivamo svemir, ili univerzum.

Za dalje od toga sto vidimo ni ne znamo. Isto tako, taj "nas" svemir se siri, bar tako nauka tvrdi jer to vidimo po medjusobnom udaljavanju objekata koje vidimo, i tu se onda postavljaju neka logicna pitanja:
1. Da li je svemir prostorno neogranicen, tj. beskonacan?
2. Da li je "nas" svemir nesto poput balona koji se siri, sto znaci da se nalazi u nekom vecem prostoru, a sto bi onda znacilo da u tom vecem prostoru mozda postoje i drugi baloni koji sadrze "svoj" svemir. Ako postoje, i ako su prostorno i vremenski uz naš, da li se onda oni suzavaju/smanjuju pod pritiskom sirenja naseg? Ili se i oni sire? Ili miruju?
3. Da li mozda postoje paralelne stvarnosti, ali u razlicitom prostor-vremenu? Da li nam Rozvelski kamen i naknadni identican "krug u zitu" ukazuju upravo na ovo?
The observable universe is a spherical region of the universe consisting of all matter that can be observed from Earth; the electromagnetic radiation from these astronomical objects has had time to reach the Solar System and Earth since the beginning of the cosmological expansion. The radius of this region is about 14.26 gigaparsecs (46.5 billion light-years or 4.40×1026 m).
https://en.wikipedia.org/wiki/Observable_universe

To znači da je "od kraja do kraja", ako zamislimo plohu sa Zemljom u sredini, prečnik vidljivog Svemira oko 93 milijarde svjetlosnih godina, to jeste poluprečnik od Zemlje do ivice oko 46 milijardi svjetlosnih godina.

Ako se svemir širi, može se širiti u ništa, a može i u prostoru koji se i sam širi (jer mora napraviti mjesto za širenje Svemira). A koji je u svom prostru koji se, opet, mora širiti. Tako da je Svemir u prostoru koji je u prostoru, koji je u prostoru itd. I svi rastu, debljaju se. Ljudi koji žive u ovom Svemiru kažu da nije tako. Možda u multiversu ima neki Svemir u kojem je prostor u kojem neki njegovi "ljudi" kažu da nije onako kako mi kažemo. Ko li bi, u tom slučaju, govorio istinu, oni ili mi? Ili svako ima svoju istinu?

Ima jedna teorija koja kaže da svaki put kada neko u ovom Svemiru donese odluku, recimo da krene lijevo, ili već postoji ili se stvori novi Svemir u kojem ta osoba uradi suprotno, krene desno. I tako svi ljudi ikada za svaku odluku ikada. Valjda važi i za druge oblike života ako mogu donositi odluke.

Ima svakakvih teorija. Bilo bi dosadno da nema :-D
toska
Posts: 4941
Joined: 26/09/2016 14:08

#7485 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by toska »

Još samo @Voddaa da okrenem, biće na kraju ja kriv. :skoljka: :lol:
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7486 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

Da probam jos jednom…

Tacno je da je nase direktno posmatranje ograniceno na “vidljivi svemir” (radijus oko 46 milijardi svjetlosnih godina). Ali iz toga ne slijedi da sve sto govorimo u fizici vazi samo unutar tog podrucja. Fizika ne funkcionise po principu “vidio sam / mogu vidjeti pa znam”, nego po principu lokalnih zakona i njihove konzistentne primjene. Isti zakoni koje testiramo ovdje opisuju procese u Suncu, galaksijama i kosmickoj mikrovalnoj pozadini, i to sa velikom preciznoscu. Ne radi se o nagadjanju i smislu mozda je ovako, mozda i nije - pick one.

Tvrdnja da “ne znamo da li zakoni fizike vaze van vidljivog svemira” jeste tacna, ali je ujedno i epistemoloski prazna. Ne znamo ni da li gravitacija prestaje vaziti iza Mjeseca, ali nemamo nijedan razlog da to pretpostavimo. Nauka ne radi sa apsolutnom sigurnoscu, nego sa najboljim objasnjenjima koja trenutno imamo - niko ne moze nikoga natjerati da u nesto vjeruje ikao ima konkretne razloge da vjeruje sa velikom sigurnoscu da je to tacno. Niko ne mora vjerovati da ce sutra Sunce izaci na istoku - nema 100% garancije da hoce. Ali za vecinu 99.9999% je good enough.

Dalje, niko ozbiljan u fizici ne tvrdi u nekom filozofskom smislu da svemir ne moze biti u nekom “spoljasnjem prostoru”. Tvrdnja je dosta preciznija: nase najbolje teorije, prije svega opsta relativnost, uopste nemaju pojam spoljasnjeg prostora i ne zahtijevaju ga. Dodavanje ideje o prostoru izvan svemira ne mijenja nijedno predvidjanje, ne objasnjava nijednu pojavu i nije testabilno. Neko moze i dalje insistirati da je ovo moguce, da ima solidne sanse da je istina i sl… Ok, nista sporno. Isto kao sto nije nista sporno da neko tvrdi da nije gravitacija ta koja odredjuje kretanje planeta oko Sunca, vec da postoje nevidljiva bica koja ih guraju na identican nacin kako bi se kretali pod gravitacijom. Tako pretpostavka ne mjenja ni jedno predvidjanje.

“Paradoks” sa Ahilom nije rijesen autoritetom, nego matematikom, tacnije razumijevanjem limesa i konvergencije. Problem je bio u nasoj intuiciji, ne u stvarnosti. Isto vazi i za intuiciju da se svemir “siri u nesto”. To je intuitivna slika, ali ne i fizikalni opis. Prirodu nije briga sto to nama nije intuitivno.

Ovo da mi samo “vjerujemo pametnim ljudima jer su autoriteti” jednostavno ne stoji. U nauci autoritet sam po sebi ne znaci nista. Teorija vrijedi samo dok daje provjerljiva predvidjanja i dok prezivljava sve pokusaje da vude opovrgavanuta - a takvih je hiljade i hiljade za svaku poznatiju teoriju (ljudi danas ozbiljno rade na modifikacije zakona gravitacije).

I da, apsolutno je moguce i vjerovatno da postoje stvari o kojima trenutno ne znamo nista. Ali iz toga ne slijedi da su sve spekulacije jednako opravdane. Trenutno nema ni teorijskog ni empirijskog razloga uvoditi prostor izvan svemira. Reci “mozda postoji ali ne znamo” nije neka posebna dubina, nego minimalna tvrdnja koja vazi bukvalno za sve. Uvijek je mozda i za sve. Ne postoji apsolutno nista u fizikalnom svijetu gdje ne mozemo reci isto.

Autoritet (!ni ljudska pamet) u nauci ne daje istinu. Eksperiment daje! To je osnovni i jedini finalni kriterij.
Hakiz
Posts: 48327
Joined: 30/07/2015 20:01

#7487 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Hakiz »

Voddaa wrote: 05/01/2026 23:29 Da probam jos jednom…

Tacno je da je nase direktno posmatranje ograniceno na “vidljivi svemir” (radijus oko 46 milijardi svjetlosnih godina). Ali iz toga ne slijedi da sve sto govorimo u fizici vazi samo unutar tog podrucja. Fizika ne funkcionise po principu “vidio sam / mogu vidjeti pa znam”, nego po principu lokalnih zakona i njihove konzistentne primjene. Isti zakoni koje testiramo ovdje opisuju procese u Suncu, galaksijama i kosmickoj mikrovalnoj pozadini, i to sa velikom preciznoscu. Ne radi se o nagadjanju i smislu mozda je ovako, mozda i nije - pick one.

Tvrdnja da “ne znamo da li zakoni fizike vaze van vidljivog svemira” jeste tacna, ali je ujedno i epistemoloski prazna. Ne znamo ni da li gravitacija prestaje vaziti iza Mjeseca, ali nemamo nijedan razlog da to pretpostavimo. Nauka ne radi sa apsolutnom sigurnoscu, nego sa najboljim objasnjenjima koja trenutno imamo - niko ne moze nikoga natjerati da u nesto vjeruje ikao ima konkretne razloge da vjeruje sa velikom sigurnoscu da je to tacno. Niko ne mora vjerovati da ce sutra Sunce izaci na istoku - nema 100% garancije da hoce. Ali za vecinu 99.9999% je good enough.

Dalje, niko ozbiljan u fizici ne tvrdi u nekom filozofskom smislu da svemir ne moze biti u nekom “spoljasnjem prostoru”. Tvrdnja je dosta preciznija: nase najbolje teorije, prije svega opsta relativnost, uopste nemaju pojam spoljasnjeg prostora i ne zahtijevaju ga. Dodavanje ideje o prostoru izvan svemira ne mijenja nijedno predvidjanje, ne objasnjava nijednu pojavu i nije testabilno. Neko moze i dalje insistirati da je ovo moguce, da ima solidne sanse da je istina i sl… Ok, nista sporno. Isto kao sto nije nista sporno da neko tvrdi da nije gravitacija ta koja odredjuje kretanje planeta oko Sunca, vec da postoje nevidljiva bica koja ih guraju na identican nacin kako bi se kretali pod gravitacijom. Tako pretpostavka ne mjenja ni jedno predvidjanje.

“Paradoks” sa Ahilom nije rijesen autoritetom, nego matematikom, tacnije razumijevanjem limesa i konvergencije. Problem je bio u nasoj intuiciji, ne u stvarnosti. Isto vazi i za intuiciju da se svemir “siri u nesto”. To je intuitivna slika, ali ne i fizikalni opis. Prirodu nije briga sto to nama nije intuitivno.

Ovo da mi samo “vjerujemo pametnim ljudima jer su autoriteti” jednostavno ne stoji. U nauci autoritet sam po sebi ne znaci nista. Teorija vrijedi samo dok daje provjerljiva predvidjanja i dok prezivljava sve pokusaje da vude opovrgavanuta - a takvih je hiljade i hiljade za svaku poznatiju teoriju (ljudi danas ozbiljno rade na modifikacije zakona gravitacije).

I da, apsolutno je moguce i vjerovatno da postoje stvari o kojima trenutno ne znamo nista. Ali iz toga ne slijedi da su sve spekulacije jednako opravdane. Trenutno nema ni teorijskog ni empirijskog razloga uvoditi prostor izvan svemira. Reci “mozda postoji ali ne znamo” nije neka posebna dubina, nego minimalna tvrdnja koja vazi bukvalno za sve. Uvijek je mozda i za sve. Ne postoji apsolutno nista u fizikalnom svijetu gdje ne mozemo reci isto.

Autoritet (!ni ljudska pamet) u nauci ne daje istinu. Eksperiment daje! To je osnovni i jedini finalni kriterij.
Znači, eksperinent koji smo izveli van vidljivog Svemira pokazuje da isti zakoni koji važe u vidljivom, važe i van vidljivog Svemira?

Ako se ne varam, nije neka pamet reći "Nema razloga ne vjerovati da isti zakoni važe". To ništa ne dokazuje.

Kao što sam kažeš, da mi to eksperimentalno provjerimo, to je jedina istina.

A čini mi se da eksperiment koji će pokazati šta važi van vidljivog Svemira treba izvesti upravo izvan vidljivog Svemira. Besmisleno ga je izvoditi u vidljivom.
Last edited by Hakiz on 05/01/2026 23:53, edited 1 time in total.
toska
Posts: 4941
Joined: 26/09/2016 14:08

#7488 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by toska »

Voddaa wrote: 05/01/2026 23:29 ...
Autoritet (!ni ljudska pamet) u nauci ne daje istinu. Eksperiment daje! To je osnovni i jedini finalni kriterij.
i šta ćemo sa svim ovim graničnim pitanjima, reći da nisu domen nauke?

naravno da nisu, već filozofije, teologije, religija...to je već pećiniski čovjek shvatio.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7489 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

Hakiz wrote: 05/01/2026 22:51
https://en.wikipedia.org/wiki/Observable_universe

To znači da je "od kraja do kraja", ako zamislimo plohu sa Zemljom u sredini, prečnik vidljivog Svemira oko 93 milijarde svjetlosnih godina, to jeste poluprečnik od Zemlje do ivice oko 46 milijardi svjetlosnih godina.

Ako se svemir širi, može se širiti u ništa, a može i u prostoru koji se i sam širi (jer mora napraviti mjesto za širenje Svemira). A koji je u svom prostru koji se, opet, mora širiti. Tako da je Svemir u prostoru koji je u prostoru, koji je u prostoru itd. I svi rastu, debljaju se. Ljudi koji žive u ovom Svemiru kažu da nije tako. Možda u multiversu ima neki Svemir u kojem je prostor u kojem neki njegovi "ljudi" kažu da nije onako kako mi kažemo. Ko li bi, u tom slučaju, govorio istinu, oni ili mi? Ili svako ima svoju istinu?

Ima jedna teorija koja kaže da svaki put kada neko u ovom Svemiru donese odluku, recimo da krene lijevo, ili već postoji ili se stvori novi Svemir u kojem ta osoba uradi suprotno, krene desno. I tako svi ljudi ikada za svaku odluku ikada. Valjda važi i za druge oblike života ako mogu donositi odluke.

Ima svakakvih teorija. Bilo bi dosadno da nema :-D
Da probam i na ovo…

Problem pocinje tamo gdje se po default-u (po ljudskoj intuiciji) pretpostavi da se sirenje mora desavati u nesto. Slazem se da je to intuitivno prirodno, medjutim davno smo prerasli svakodnevnu intuiciju kada govorimo o procesima daleko od naseg svakodnevnog zivota (kako objasniti kvantnu superpoziciji; ima li ista manje intuitivno a istina je - ili barem >99.999% vjerovatno). Sta vise siranje u neki drugi prostor je samo intuitivna slika, a ne fizikalni opis. U fizici, konkretno u generalnoj relativnosti, sirenje znaci da se udaljenosti izmedju tacaka u svemiru povecavaju. Nema ivice koja “gura nesto”, niti se mora “praviti mjesto”. Prostor nije posuda pa da mu treba jos prostora oko njega.

Ovo “svemir u prostoru koji je u prostoru koji je u prostoru” je regres koji dolazi iz te pocetne pretpostavke. Ne rjesava nista, samo stalno postavlja isto pitanje korak unazad. Fizicki, ne dobijes nikakvo novo objasnjenje.

Sto se tice toga ko govori istinu, mi ili neki drugi hipoteticki svemir u multiversu, to je konceptualno obrnuto postavljeno pitanje. Nema “svako ima svoju istinu”. Ima opisa koji vaze za dati sistem i onih koji ne vaze. Ako neki drugi svemir ima drugacije zakone, to ne znaci da su oba opisa tacna za isti svemir, nego da opisuju razlicite stvari. Postoji konzistentnost.

Grananjem svemira kod svake odluke ljudi (mada apsolutno nema nikakve veze ni sa ljudima niti sa nasim odlukama) je popularna interpretacija kvantne mehanike (Everett), ali se cesto pogresno predstavlja. Ne nastaju novi svemiri zato sto je neko krenuo lijevo ili desno (zapravo ne nastaju nikako, samo se talasna funkcija svemira grana u kopije sa malom razlikom - nema neke mistike). Talasna funkcija se razvija kako se razvija (po Schrodingerovoj jednacini), bez ikakve zavisnosti od ljudskih odluka ili zivih bica opcenito. Takodjer, ne radi se o teoriji nego o interpretaciji kvantne mehanike.

Da, ima svakakvih ideja (ako to nisu teorije). Ali nije svaka ideja fizika, niti je svaka prica jednako dobra. U fizici se ipak gleda da li nesto ista objasnjava, da li daje predvidjanja i da li ima ikakav kontakt sa stvarnoscu. Naucna teorija mora biti testabilna tako da postoji nesto sto bi je moglo oboriti, bar u principu - inace nije empirijska nauka.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7490 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

toska wrote: 05/01/2026 23:52
Voddaa wrote: 05/01/2026 23:29 ...
Autoritet (!ni ljudska pamet) u nauci ne daje istinu. Eksperiment daje! To je osnovni i jedini finalni kriterij.
i šta ćemo sa svim ovim graničnim pitanjima, reći da nisu domen nauke?

naravno da nisu, već filozofije, teologije, religija...to je već pećiniski čovjek shvatio.
Da, nauka itekako ima svoje limite. Najocigledniji primjer je moralnost. Nauka nam nikada nece reci sta trebamo raditi.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7491 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

Hakiz wrote: 05/01/2026 23:51
Voddaa wrote: 05/01/2026 23:29 Da probam jos jednom…

Tacno je da je nase direktno posmatranje ograniceno na “vidljivi svemir” (radijus oko 46 milijardi svjetlosnih godina). Ali iz toga ne slijedi da sve sto govorimo u fizici vazi samo unutar tog podrucja. Fizika ne funkcionise po principu “vidio sam / mogu vidjeti pa znam”, nego po principu lokalnih zakona i njihove konzistentne primjene. Isti zakoni koje testiramo ovdje opisuju procese u Suncu, galaksijama i kosmickoj mikrovalnoj pozadini, i to sa velikom preciznoscu. Ne radi se o nagadjanju i smislu mozda je ovako, mozda i nije - pick one.

Tvrdnja da “ne znamo da li zakoni fizike vaze van vidljivog svemira” jeste tacna, ali je ujedno i epistemoloski prazna. Ne znamo ni da li gravitacija prestaje vaziti iza Mjeseca, ali nemamo nijedan razlog da to pretpostavimo. Nauka ne radi sa apsolutnom sigurnoscu, nego sa najboljim objasnjenjima koja trenutno imamo - niko ne moze nikoga natjerati da u nesto vjeruje ikao ima konkretne razloge da vjeruje sa velikom sigurnoscu da je to tacno. Niko ne mora vjerovati da ce sutra Sunce izaci na istoku - nema 100% garancije da hoce. Ali za vecinu 99.9999% je good enough.

Dalje, niko ozbiljan u fizici ne tvrdi u nekom filozofskom smislu da svemir ne moze biti u nekom “spoljasnjem prostoru”. Tvrdnja je dosta preciznija: nase najbolje teorije, prije svega opsta relativnost, uopste nemaju pojam spoljasnjeg prostora i ne zahtijevaju ga. Dodavanje ideje o prostoru izvan svemira ne mijenja nijedno predvidjanje, ne objasnjava nijednu pojavu i nije testabilno. Neko moze i dalje insistirati da je ovo moguce, da ima solidne sanse da je istina i sl… Ok, nista sporno. Isto kao sto nije nista sporno da neko tvrdi da nije gravitacija ta koja odredjuje kretanje planeta oko Sunca, vec da postoje nevidljiva bica koja ih guraju na identican nacin kako bi se kretali pod gravitacijom. Tako pretpostavka ne mjenja ni jedno predvidjanje.

“Paradoks” sa Ahilom nije rijesen autoritetom, nego matematikom, tacnije razumijevanjem limesa i konvergencije. Problem je bio u nasoj intuiciji, ne u stvarnosti. Isto vazi i za intuiciju da se svemir “siri u nesto”. To je intuitivna slika, ali ne i fizikalni opis. Prirodu nije briga sto to nama nije intuitivno.

Ovo da mi samo “vjerujemo pametnim ljudima jer su autoriteti” jednostavno ne stoji. U nauci autoritet sam po sebi ne znaci nista. Teorija vrijedi samo dok daje provjerljiva predvidjanja i dok prezivljava sve pokusaje da vude opovrgavanuta - a takvih je hiljade i hiljade za svaku poznatiju teoriju (ljudi danas ozbiljno rade na modifikacije zakona gravitacije).

I da, apsolutno je moguce i vjerovatno da postoje stvari o kojima trenutno ne znamo nista. Ali iz toga ne slijedi da su sve spekulacije jednako opravdane. Trenutno nema ni teorijskog ni empirijskog razloga uvoditi prostor izvan svemira. Reci “mozda postoji ali ne znamo” nije neka posebna dubina, nego minimalna tvrdnja koja vazi bukvalno za sve. Uvijek je mozda i za sve. Ne postoji apsolutno nista u fizikalnom svijetu gdje ne mozemo reci isto.

Autoritet (!ni ljudska pamet) u nauci ne daje istinu. Eksperiment daje! To je osnovni i jedini finalni kriterij.
Znači, eksperinent koji smo izveli van vidljivog Svemira pokazuje da isti zakoni koji važe u vidljivom, važe i van vidljivog Svemira?

Ako se ne varam, nije neka pamet reći "Nema razloga ne vjerovati da isti zakoni važe". To ništa ne dokazuje.

Kao što sam kažeš, da mi to eksperimentalno provjerimo, to je jedina istina.

A čini mi se da eksperiment koji će pokazati šta važi van vidljivog Svemira treba izvesti upravo izvan vidljivog Svemira. Besmisleno ga je izvoditi u vidljivom.
Naravno da nismo izveli eksperiment van vidljivog svemira, niti to iko tvrdi.

Ali nauka ne funkcionise tako da nesto vazi samo tamo gdje smo licno bili. Da je tako, ne bismo smjeli reci ni da isti zakoni vaze u drugim galaksijama. Pretpostavka da isti zakoni vaze svuda nije dokaz, ali je najjednostavnija i najkonzistentnija pretpostavka koja objasnjava sve sto posmatramo.

Eksperimenti se ne rade direktno “o onome van vidljivog svemira”, nego se testiraju posljedice tih zakona na ono sto mozemo vidjeti. I sve sto vidimo je u skladu sa istim zakonima.

Zahtjev da se eksperiment mora izvesti bas izvan vidljivog svemira da bi ista bilo naucno je pogresan kriterij. Ako neka tvrdnja nema nikakve provjerljive posljedice u vidljivom svemiru, onda to vise nije fizika, niti nauka, nego domen filozofije.

Ako se ikad pojavi posmatranje koje trazi drugacije zakone, fizika ce to prva prihvatiti, jer fizicari jedva cekaju da se tako nesto desi (vise posla, zabave, novca, slave i svega ostalog za fizicare ako bude tako).
toska
Posts: 4941
Joined: 26/09/2016 14:08

#7492 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by toska »

Voddaa wrote: 05/01/2026 23:55
toska wrote: 05/01/2026 23:52
Voddaa wrote: 05/01/2026 23:29 ...
Autoritet (!ni ljudska pamet) u nauci ne daje istinu. Eksperiment daje! To je osnovni i jedini finalni kriterij.
i šta ćemo sa svim ovim graničnim pitanjima, reći da nisu domen nauke?

naravno da nisu, već filozofije, teologije, religija...to je već pećiniski čovjek shvatio.
Da, nauka itekako ima svoje limite. Najocigledniji primjer je moralnost. Nauka nam nikada nece reci sta trebamo raditi.
nisam siguran šta ciljaš, pišem šta mislim.
nikada nećemo shvatiti šta je bilo prije, konačno ili beskonačno, multiverzum još dođe kao lakše pitanje.
odgovori: ne znamo i nema načina da saznamo, niti čovjek ima potrebu da zna i poznaje te stvari, neće ni školarca zadovoljiti.
onda neko dođe sa idejom Boga i kažu mu da je Bog bespotreban i suvišan.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7493 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

I jos nesto vrlo bitno. Kada kazemo da se svemir ne siri u neki “vanjski prostor”, pod svemirom ne mislimo na observabilni svemir, nego na cijeli fizicki svemir opisan teorijom, a ne samo na dio koji mozemo vidjeti.

Observabilni svemir je samo nas vidljivi dio tog svemira, ogranicen brzinom svjetlosti i staroscu svemira. To je epistemicka granica, a ne ontoloska granica.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7494 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

toska wrote: 06/01/2026 00:06
Voddaa wrote: 05/01/2026 23:55
toska wrote: 05/01/2026 23:52
i šta ćemo sa svim ovim graničnim pitanjima, reći da nisu domen nauke?

naravno da nisu, već filozofije, teologije, religija...to je već pećiniski čovjek shvatio.
Da, nauka itekako ima svoje limite. Najocigledniji primjer je moralnost. Nauka nam nikada nece reci sta trebamo raditi.
nisam siguran šta ciljaš, pišem šta mislim.
nikada nećemo shvatiti šta je bilo prije, konačno ili beskonačno, multiverzum još dođe kao lakše pitanje.
odgovori: ne znamo i nema načina da saznamo, niti čovjek ima potrebu da zna i poznaje te stvari, neće ni školarca zadovoljiti.
onda neko dođe sa idejom Boga i kažu mu da je Bog bespotreban i suvišan.
Mislim na osnovni limit empirijskih nauka. Iz onoga sto jeste ne moze se izvesti ono sto treba da bude. Dakle, nema izvodjenja moralnosti direktno iz nauke.

Zasto mislis da necemo saznati da li je univerzum konacan ili beskonacan? Naravno, opet kazem, necemo nikada znati 100% (nista ne znamo 100% u fizikalnom svijetu), ali apsolutno nije iskljuceno da cemo imati dobre (empirijske) razloge da vjerujemo u jedno ili drugo.

Po meni, kljucno pitanje nije da li cemo nesto saznati ili ne, nego da li uopste mozemo insistirati da sva pitanja imaju smisla ili smislen odgovor. Ne mozemo insistirati na odgovoru na pitanje sta je sjevernije od sjevernog pola i onda tvrditi da to nikada necemo saznati. Pitanje jednostavno nema smisla. Sasvim je moguce da je isto tako i sa nekim drugim pitanjima.

Za zadnju recenicu, ne slazem sa ljudima koji to tvrde kada govore o vjeri u Boga, mada isto tako ne volim “God of the gaps” argumente. Po meni vjera u Boga ne bi trebala biti zasnovana na tome “da nista / nesto nema smisla” nego da vjera u Boga ima smisla.
toska
Posts: 4941
Joined: 26/09/2016 14:08

#7495 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by toska »

Voddaa wrote: 06/01/2026 00:23 ...
Za zadnju recenicu, ne slazem sa ljudima koji to tvrde kada govore o vjeri u Boga, mada isto tako ne volim “God of the gaps” argumente.
Ne za stvari koje možemo teoretski nekad otkriti, a to je sve vidljivo i materijalno, za gore navedeno mi djeluje naivno.
Po meni vjera u Boga ne bi trebala biti zasnovana na tome “da nista / nesto nema smisla” nego da vjera u Boga ima smisla.
Tačno i pogodak, ovdje se Bog tumači samo kroz God of the gaps razlog, kao ljudi živjeli u neznanju, a oduvijek je traženje smisla bio bitniji faktor. Bravo.
Hakiz
Posts: 48327
Joined: 30/07/2015 20:01

#7496 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Hakiz »

Voddaa wrote: 06/01/2026 00:02
Hakiz wrote: 05/01/2026 23:51
Voddaa wrote: 05/01/2026 23:29 Da probam jos jednom…

Tacno je da je nase direktno posmatranje ograniceno na “vidljivi svemir” (radijus oko 46 milijardi svjetlosnih godina). Ali iz toga ne slijedi da sve sto govorimo u fizici vazi samo unutar tog podrucja. Fizika ne funkcionise po principu “vidio sam / mogu vidjeti pa znam”, nego po principu lokalnih zakona i njihove konzistentne primjene. Isti zakoni koje testiramo ovdje opisuju procese u Suncu, galaksijama i kosmickoj mikrovalnoj pozadini, i to sa velikom preciznoscu. Ne radi se o nagadjanju i smislu mozda je ovako, mozda i nije - pick one.

Tvrdnja da “ne znamo da li zakoni fizike vaze van vidljivog svemira” jeste tacna, ali je ujedno i epistemoloski prazna. Ne znamo ni da li gravitacija prestaje vaziti iza Mjeseca, ali nemamo nijedan razlog da to pretpostavimo. Nauka ne radi sa apsolutnom sigurnoscu, nego sa najboljim objasnjenjima koja trenutno imamo - niko ne moze nikoga natjerati da u nesto vjeruje ikao ima konkretne razloge da vjeruje sa velikom sigurnoscu da je to tacno. Niko ne mora vjerovati da ce sutra Sunce izaci na istoku - nema 100% garancije da hoce. Ali za vecinu 99.9999% je good enough.

Dalje, niko ozbiljan u fizici ne tvrdi u nekom filozofskom smislu da svemir ne moze biti u nekom “spoljasnjem prostoru”. Tvrdnja je dosta preciznija: nase najbolje teorije, prije svega opsta relativnost, uopste nemaju pojam spoljasnjeg prostora i ne zahtijevaju ga. Dodavanje ideje o prostoru izvan svemira ne mijenja nijedno predvidjanje, ne objasnjava nijednu pojavu i nije testabilno. Neko moze i dalje insistirati da je ovo moguce, da ima solidne sanse da je istina i sl… Ok, nista sporno. Isto kao sto nije nista sporno da neko tvrdi da nije gravitacija ta koja odredjuje kretanje planeta oko Sunca, vec da postoje nevidljiva bica koja ih guraju na identican nacin kako bi se kretali pod gravitacijom. Tako pretpostavka ne mjenja ni jedno predvidjanje.

“Paradoks” sa Ahilom nije rijesen autoritetom, nego matematikom, tacnije razumijevanjem limesa i konvergencije. Problem je bio u nasoj intuiciji, ne u stvarnosti. Isto vazi i za intuiciju da se svemir “siri u nesto”. To je intuitivna slika, ali ne i fizikalni opis. Prirodu nije briga sto to nama nije intuitivno.

Ovo da mi samo “vjerujemo pametnim ljudima jer su autoriteti” jednostavno ne stoji. U nauci autoritet sam po sebi ne znaci nista. Teorija vrijedi samo dok daje provjerljiva predvidjanja i dok prezivljava sve pokusaje da vude opovrgavanuta - a takvih je hiljade i hiljade za svaku poznatiju teoriju (ljudi danas ozbiljno rade na modifikacije zakona gravitacije).

I da, apsolutno je moguce i vjerovatno da postoje stvari o kojima trenutno ne znamo nista. Ali iz toga ne slijedi da su sve spekulacije jednako opravdane. Trenutno nema ni teorijskog ni empirijskog razloga uvoditi prostor izvan svemira. Reci “mozda postoji ali ne znamo” nije neka posebna dubina, nego minimalna tvrdnja koja vazi bukvalno za sve. Uvijek je mozda i za sve. Ne postoji apsolutno nista u fizikalnom svijetu gdje ne mozemo reci isto.

Autoritet (!ni ljudska pamet) u nauci ne daje istinu. Eksperiment daje! To je osnovni i jedini finalni kriterij.
Znači, eksperinent koji smo izveli van vidljivog Svemira pokazuje da isti zakoni koji važe u vidljivom, važe i van vidljivog Svemira?

Ako se ne varam, nije neka pamet reći "Nema razloga ne vjerovati da isti zakoni važe". To ništa ne dokazuje.

Kao što sam kažeš, da mi to eksperimentalno provjerimo, to je jedina istina.

A čini mi se da eksperiment koji će pokazati šta važi van vidljivog Svemira treba izvesti upravo izvan vidljivog Svemira. Besmisleno ga je izvoditi u vidljivom.
Naravno da nismo izveli eksperiment van vidljivog svemira, niti to iko tvrdi.

Ali nauka ne funkcionise tako da nesto vazi samo tamo gdje smo licno bili. Da je tako, ne bismo smjeli reci ni da isti zakoni vaze u drugim galaksijama. Pretpostavka da isti zakoni vaze svuda nije dokaz, ali je najjednostavnija i najkonzistentnija pretpostavka koja objasnjava sve sto posmatramo.

Eksperimenti se ne rade direktno “o onome van vidljivog svemira”, nego se testiraju posljedice tih zakona na ono sto mozemo vidjeti. I sve sto vidimo je u skladu sa istim zakonima.

Zahtjev da se eksperiment mora izvesti bas izvan vidljivog svemira da bi ista bilo naucno je pogresan kriterij. Ako neka tvrdnja nema nikakve provjerljive posljedice u vidljivom svemiru, onda to vise nije fizika, niti nauka, nego domen filozofije.

Ako se ikad pojavi posmatranje koje trazi drugacije zakone, fizika ce to prva prihvatiti, jer fizicari jedva cekaju da se tako nesto desi (vise posla, zabave, novca, slave i svega ostalog za fizicare ako bude tako).
OK, koje posljedice zakona van vidljivog Svemira imamo u vidljvom Svemiru? Da znamo sigurno da su ti zakoni baš zakoni van vidljivog Svemira, ne vidjlivog.

Granica vidljivog Svemira je trenutak Velikog Praska. To bi značilo da je sve van vidljivog Svemira ono šta je bilo prije Velikog Praska. Kada pitamo naučnike šta je bilo prije Velikog Praska, kažu da ne znaju, ne može se znati. Ti maloprije svojim pisanjem zapravo kažeš da znaš šta je bilo prije Velikog Praska, da znaš da su važili isti zakoni koji važe u Svemiru, poslije Velikog praska.

Pa, ko je sada u pravu, ti ili oni koji kažu da ne znamo šta je bilo prije Velikog Praska? Jesmo li eksperimentom utvrdili šta je bilo prije VP, znamo li za posljedice koje su uzrokovane nekim događajem ili zakonom koji je važio isključivo prije VP?

Dalje:
Dalje, niko ozbiljan u fizici ne tvrdi u nekom filozofskom smislu da svemir ne moze biti u nekom “spoljasnjem prostoru”. Tvrdnja je dosta preciznija: nase najbolje teorije, prije svega opsta relativnost, uopste nemaju pojam spoljasnjeg prostora i ne zahtijevaju ga. Dodavanje ideje o prostoru izvan svemira ne mijenja nijedno predvidjanje, ne objasnjava nijednu pojavu i nije testabilno.
Ne govorimo o tome da će postojanje prostora u kojem je Svemir išta promijeniti. Možda takav prostor postoji, možda ne, možda nije bitno ako i postoji. Problem je nastao kategoričkom tvrdnjom "Svemir nije u prostoru, prostor je u Svemiru". Reagovanje na tu kategoričku tvrdnju, ne na to da li zaista Svemir jeste u nekom prostoru ili nije.

I tako dalje.

A oko autoriteta, eh da su naučnici nadljudi, ne bi bilo problema. Pozicija autoriteta donosi benefite. I profesionalne i lične. Nešta ne mislim da bi se bilo koji autoritet toga odrekao bez borbe, bez pokušaja da diskredituje onoga ko bi mu to ugrozio. Kako politički ili poslovni autoritet, tako i naučni autoritet bi uradio svašta da ne bude ugrožen. Od karaktera zavisi kojim metodama bi se branio.

I naučnici su ljudi. Ili nisu?
Hakiz
Posts: 48327
Joined: 30/07/2015 20:01

#7497 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Hakiz »

Voddaa wrote: 06/01/2026 00:15 I jos nesto vrlo bitno. Kada kazemo da se svemir ne siri u neki “vanjski prostor”, pod svemirom ne mislimo na observabilni svemir, nego na cijeli fizicki svemir opisan teorijom, a ne samo na dio koji mozemo vidjeti.

Observabilni svemir je samo nas vidljivi dio tog svemira, ogranicen brzinom svjetlosti i staroscu svemira. To je epistemicka granica, a ne ontoloska granica.
Observeable Universe je sav Svemir, vrijeme i prostor. Granica vidljivog Svemira je trenutak Velikog Praska i sve van granice vidljivog Svemira je ono šta je bilo prije Velikog Praska. Ako je išta bilo "prije", ako je vrijeme uopšte postojalo.
toska
Posts: 4941
Joined: 26/09/2016 14:08

#7498 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by toska »

Hakiz wrote: 06/01/2026 00:47
Voddaa wrote: 06/01/2026 00:15 I jos nesto vrlo bitno. Kada kazemo da se svemir ne siri u neki “vanjski prostor”, pod svemirom ne mislimo na observabilni svemir, nego na cijeli fizicki svemir opisan teorijom, a ne samo na dio koji mozemo vidjeti.

Observabilni svemir je samo nas vidljivi dio tog svemira, ogranicen brzinom svjetlosti i staroscu svemira. To je epistemicka granica, a ne ontoloska granica.
Observeable Universe je sav Svemir, vrijeme i prostor. Granica vidljivog Svemira je trenutak Velikog Praska i sve van granice vidljivog Svemira je ono šta je bilo prije Velikog Praska. Ako je išta bilo "prije", ako je vrijeme uopšte postojalo.
Griješiš, ali mi nije jasno zašto, jer si već navodio da se svemir širi brže od svjetlosti i time je veliki dio nevidiljiv.
Kažu i da nekoliko stotina hiljada galaksija dnevno gubimo iz vida.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7499 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

Hakiz wrote: 06/01/2026 00:44
OK, koje posljedice zakona van vidljivog Svemira imamo u vidljvom Svemiru? Da znamo sigurno da su ti zakoni baš zakoni van vidljivog Svemira, ne vidjlivog.

Granica vidljivog Svemira je trenutak Velikog Praska. To bi značilo da je sve van vidljivog Svemira ono šta je bilo prije Velikog Praska. Kada pitamo naučnike šta je bilo prije Velikog Praska, kažu da ne znaju, ne može se znati. Ti maloprije svojim pisanjem zapravo kažeš da znaš šta je bilo prije Velikog Praska, da znaš da su važili isti zakoni koji važe u Svemiru, poslije Velikog praska.

Pa, ko je sada u pravu, ti ili oni koji kažu da ne znamo šta je bilo prije Velikog Praska? Jesmo li eksperimentom utvrdili šta je bilo prije VP, znamo li za posljedice koje su uzrokovane nekim događajem ili zakonom koji je važio isključivo prije VP?
granica vidljivog svemira nije trenutak VP. Granica vidljivog svemira je granica naseg svjetlosnog konusa – najdalje odakle je svjetlost stigla do nas. Mi vidimo vrlo rani svemir (npr. Kozmicko pozadinsko zracenje), ali ne vidimo sam pocetak. To nije prostorna granica, niti znaci da je “iza” nje nesto sto je bilo prije VP. To su dvije razlicite stvari.

Drugo, niko (a ja pogotovo) ne tvrdi da znamo sta je bilo prije VP. Standardna kosmologija kaze da ne znamo i da nase teorije tu prestaju vaziti. VP nije dogadjaj u prostoru, nego granica vazenja teorije. Pitanje “sta je bilo prije” mozda ima odgovor, a mozda je i lose postavljeno – to jos ne znamo.

Kada kazemo da isti zakoni vaze van vidljivog svemira, ne mislimo na vrijeme prije VP, nego na prostorno udaljene regione istog post-VP svemira. To je kljucna razlika. “Van vidljivog” ne znaci “prije”, nego “predaleko da svjetlost stigne do nas”.

posljedice tih udaljenih regiona? Imaju, indirektne. Izotropija poz. kosm. zracenja, nukleosinteza su poznate. Sve to ukazuje da se isti fizicki opis primjenjuje na ogromnim udaljenostima i vrlo rano nakon VP. Ali to nije dokaz da znamo sta je bilo prije VP, niti da znamo koje su zakone tada vazili.

Ono sto znamo vazi unutar domena gdje nase teorije rade. Sve izvan toga je otvoreno pitanje. Ali radi se o razumnom ekstrapoliranju gdje imamo empirijsku podrsku.
Ne govorimo o tome da će postojanje prostora u kojem je Svemir išta promijeniti. Možda takav prostor postoji, možda ne, možda nije bitno ako i postoji. Problem je nastao kategoričkom tvrdnjom "Svemir nije u prostoru, prostor je u Svemiru". Reagovanje na tu kategoričku tvrdnju, ne na to da li zaista Svemir jeste u nekom prostoru ili nije.
Ta tvrdnja nije apsolutno kategoricka, nego uslovna. Vazi u okviru fizickih teorija koje trenutno koristimo. Te teorije ne sadrze pojam spoljasnjeg prostora, pa u tom smislu kazemo da je prostor u svemiru. To nije poricanje logicke mogucnosti nekog spoljasnjeg prostora, nego izjava o tome sta fizika trenutno opisuje.

Imamo jake empirijske razloge da vjerujemo da su te teorije tacne u svom domenu vazenja. Unutar tog istog fizickog okvira nema mjesta za koncept prostora izvan svemira bez promjene same teorije. Zbog toga te mogucnosti nisu 50:50 u naucno-fizickom smislu.
A oko autoriteta, eh da su naučnici nadljudi, ne bi bilo problema. Pozicija autoriteta donosi benefite. I profesionalne i lične. Nešta ne mislim da bi se bilo koji autoritet toga odrekao bez borbe, bez pokušaja da diskredituje onoga ko bi mu to ugrozio. Kako politički ili poslovni autoritet, tako i naučni autoritet bi uradio svašta da ne bude ugrožen. Od karaktera zavisi kojim metodama bi se branio.
I naučnici su ljudi. Ili nisu?
Naravno da su naucni ljudi ljudi, sa svim slabostima i interesima. Razlika nije u karakteru pojedinca, nego u sistemu. Nauka je organizovana tako da autoritet dugorocno ne moze prezivjeti bez dobrih argumenata, provjerljivih rezultata i nezavisne potvrde. Autoritet moze usporiti promjene, ali ih ne moze trajno zaustaviti. Zato u nauci na kraju ne pobijedi covjek, nego dokaz. Razlika izmedju nauke i polite nije covjek, nego sistem.
User avatar
Voddaa
Posts: 472
Joined: 21/02/2014 17:48

#7500 Re: Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

Post by Voddaa »

Hakiz wrote: 06/01/2026 00:47
Voddaa wrote: 06/01/2026 00:15 I jos nesto vrlo bitno. Kada kazemo da se svemir ne siri u neki “vanjski prostor”, pod svemirom ne mislimo na observabilni svemir, nego na cijeli fizicki svemir opisan teorijom, a ne samo na dio koji mozemo vidjeti.

Observabilni svemir je samo nas vidljivi dio tog svemira, ogranicen brzinom svjetlosti i staroscu svemira. To je epistemicka granica, a ne ontoloska granica.
Observeable Universe je sav Svemir, vrijeme i prostor. Granica vidljivog Svemira je trenutak Velikog Praska i sve van granice vidljivog Svemira je ono šta je bilo prije Velikog Praska. Ako je išta bilo "prije", ako je vrijeme uopšte postojalo.
Noup. Observabilni svemir nije sav svemir, nego samo dio svemira koji mozemo posmatrati. Njegova granica nije trenutak VP, nego granica naseg posmatranja, odredjena staroscu svemira i brzinom svjetlosti. Zao mi je ali imas pogresnu sliku u glavi. Tokom vrlo rane faze svemira, u periodu kosmicke inflacije, sam prostor se sirio izuzetno brzo, tako da su se udaljenosti izmedju vrlo udaljenih regiona povecavale efektivno brze od brzine svjetlosti, bez krsenja relativnosti (mogu precizirati zasto ovo nije krsenje relativnosti).
Post Reply