Re: Razotkrivanje Biblije!

[PixelDrifter]

Autor očito iznosi svoj stav, jasno je da je ateista i svim silama nastoji pobuditi sumnju vjernika u postojanje Isusa Krista, nije ni prvi a ni zadnji koji je to pokušao, ali nitko to još nije uspio postići, a nitko ni neće, samo kažem.

Očito da nije uzeo sve okolnosti oko toga u obzir, kao recimo, da je poslije muke i smrti, a osobito poslije Uskrsnuća, ime Isusuvo bilo zabranjeno svim Židovima izgovoriti, a kamoli pisati nešto o Njemu, da se progonilo, mučilo i ubijalo sve koji su u Njega vjerovali, pa bi tako i neki izvjestitelji bili ubijeni ako bi to prenosili dalje, velili svećenik je bio kao neki današnji diktator, mogao te optužiti za bilo što, jasno je onda zašto suvremenici nisu ni zucnuli o tome, a kamoli pisali.

I vidi se da autor ne poznaje vjeru Židova, prorok koji govori suprotno od noga što je Jahve zapovjedio, mora po židovskom zakonu, umrijeti, a Židovi nisu sami smjeli nikoga pogubiti, jer je Rimsko carstvo imalo svoga namjesnika tamo (Pilata), koji je jedini imao pravo nekoga i osuditi i pogubiti.

Tako da se priča svjedoka o Isusu Kristu mogla prvo samo usmeno prenositi, a kasnije se onda to i zapisalo, a naveliko raspravljalo tek oko 300 godina poslije, kada su i kršćani dobili slobodu da javno ispovijedaju svoju vjeru.

Tako da tvrdnja autora da je oko Isusa Krista povijesna tišina ne drži vodu, objasnio sam ovdje samo neke stvari zašto je to tako, a ima još puno toga, kao recimo, kako je moguće da je nekolicina nepismenih ribara, odjednom postala tako poznata svima, i toliko hrabra da su bili spremni dati i život svoj za to, za što, za nešto što se nikada nije dogodilo, ima li tu kakve logike i smisla, sigurno ne, ali ako su to zbilja doživjeli, a onda je to i te kako moguće, da su od kukavica postali hrabri ljudi spremni dati i svoj život za istinu koju su doživjeli, i tu je za mene kraj prče.

Vrijeme je da malo izucis dostupne naucne i istorijske dokaze. A oni kazu da ne postoje dokazi o postojanju Isusa, kao ni da je ikad ista zapisao ili propovijedao bilo sta sto se tvrdi u Bibliji. Sve sto se o njemu "zna" nastalo je nakon njegovog navodnog raspeca. Pri tome, ne postoje nikakvi dokazi da je bio razapet bas na krstu/krizu, jer ne postoje zapisi o tome, kao ni uopste o tome kako su Rimljani razapinjali ljude. Mozda su ih zakucavali za obicne grede, mozda za X, a mozda za krst, jednostavno ne postoje zapisi o tome, ali u svakom slucaju time je i taj simbol krscanstva u izvornom smislu potpuno upitan.

Modernim metodama analize svih dostupnih spisa i zapisa nepobitno je potvrdjeno da su razna jevandjela nastajala skoro 500 godina od vremena navodnog zivota Isusa, i da su ih pisale i prepisivale stotine ljudi, pri cemu je doslo do vise od 50% promjena samog sadrzaja, i to ne samo kozmetickih promjena, gramatickih ispravki i sl., nego sustinskih, u znacenju napisanoga.
Sve je ovo utvrdjeno datiranjem mastila, papira, kao i analizom dostupnih podataka o zivotu ljudi na odredjenom prostoru u odredjeno vrijeme, te uporedjivanjem zapisa od najstarijeg do najnovijeg. Preko 30 godina je trajalo ovo istrazivanje, a vrsili su ga razni naucnici iz raznih bransi.

Napisao sam nekoliko objašnjenja zašto nema povijesnih sto postotnih dokaza da je Isus postojao, pa neću ponavljati. A to da ima promjena ne u sadržaju nego u načinu prevođenja Biblije je normalno, pa ne prepisuje se nego na drugačiji način se daje bit priče, a to je ono najvažnije.
I problem je u tome da nitko od vas ne zna da li je Isus postojao ili ne, to je činjenica, e onda nemate što tvrditi o tome, možete samo iznijeti svoje mišljenje o tome, zapravo samo vjerovati ili da je postojao ili ne, sve ostalo nema veze sa logikom, pametnome dosta.

Ja isto tako ne znam da li je Isus postojao ili ne, kako bi to itko danas mogao znati što se točno događalo prije 2000 godina kod Židova, ali imam svoje mišljenje o tome, i ne tvrdim ni jedno ni drugo, kao neki koji misle da su jako pametni, da mogu nešto tvrditi iako ama baš ništa o tome ne znaju.

Svatko tko čita ono što je Isus navodno govorio, dakle samo govorio, ostavimo čudesa, je toliko jako da već 2000 godina neki potpuno promijene svoj život, kada to čitaju, e sada ako Isus nije postojao, tko je taj genije, koji je očarao milijarde ljudi do sada, da vjeruju u Njega, treba Mu zbilja odati priznanje. I poanta na kraju, dobro o ovome razmisli, što ako je Stvoritelj to namjerno tako napravio da ne bude povijesnih dokaza o Isusu, da bi u Njega vjerovali samo na osnovu Svetog pisma, a eto i citata o tome:

Ivan 20,19 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!
Ivan 20,20 To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
Ivan 20,21 Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.
Ivan 20,22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.
Ivan 20,23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.
Ivan 20,24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus.
Ivan 20,25 Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.
Ivan 20,26 I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!
Ivan 20,27 Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.
Ivan 20,28 Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!
Ivan 20,29 Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!

Amen!

To se zove brainwashing, toliko puta je ponavljana laz i ubleha dok ljudi nisu povjerovali u potpuno apsurdnu tvrdnju. Ako se laz objavljuje dovoljno cesto, ona postaje kvazi-istina, a ako se takva istina dovoljno cesto ponavlja, postaje vjerovanje, dogma, i ljudi će i umrijeti za nju. Prakticno, svaka religija.

[teodati]

Tvrdnja "Bog postoji" traži dokaz, ali i tvrdnja "Bog ne postoji" je isto tvrdnja i traži dokaz. Teret dokazivanja nosi onaj ko nešto tvrdi, bilo da je to postojanje ili nepostojanje.

Afirmacija se dokazuje.

Afirmacija se uvijek dokazuje. Onaj ko nešto tvrdi, bilo „Bog postoji“ ili „Bog ne postoji“, mora dati dokaz za svoju tvrdnju.

U pravu si, ali to ne možeš objasniti nekima koji se ne razumiju u logiku, uzaludna posao, samo kažem, e da.

[teodati]

Vrijeme je da malo izucis dostupne naucne i istorijske dokaze. A oni kazu da ne postoje dokazi o postojanju Isusa, kao ni da je ikad ista zapisao ili propovijedao bilo sta sto se tvrdi u Bibliji. Sve sto se o njemu "zna" nastalo je nakon njegovog navodnog raspeca. Pri tome, ne postoje nikakvi dokazi da je bio razapet bas na krstu/krizu, jer ne postoje zapisi o tome, kao ni uopste o tome kako su Rimljani razapinjali ljude. Mozda su ih zakucavali za obicne grede, mozda za X, a mozda za krst, jednostavno ne postoje zapisi o tome, ali u svakom slucaju time je i taj simbol krscanstva u izvornom smislu potpuno upitan.

Modernim metodama analize svih dostupnih spisa i zapisa nepobitno je potvrdjeno da su razna jevandjela nastajala skoro 500 godina od vremena navodnog zivota Isusa, i da su ih pisale i prepisivale stotine ljudi, pri cemu je doslo do vise od 50% promjena samog sadrzaja, i to ne samo kozmetickih promjena, gramatickih ispravki i sl., nego sustinskih, u znacenju napisanoga.
Sve je ovo utvrdjeno datiranjem mastila, papira, kao i analizom dostupnih podataka o zivotu ljudi na odredjenom prostoru u odredjeno vrijeme, te uporedjivanjem zapisa od najstarijeg do najnovijeg. Preko 30 godina je trajalo ovo istrazivanje, a vrsili su ga razni naucnici iz raznih bransi.

Napisao sam nekoliko objašnjenja zašto nema povijesnih sto postotnih dokaza da je Isus postojao, pa neću ponavljati. A to da ima promjena ne u sadržaju nego u načinu prevođenja Biblije je normalno, pa ne prepisuje se nego na drugačiji način se daje bit priče, a to je ono najvažnije.
I problem je u tome da nitko od vas ne zna da li je Isus postojao ili ne, to je činjenica, e onda nemate što tvrditi o tome, možete samo iznijeti svoje mišljenje o tome, zapravo samo vjerovati ili da je postojao ili ne, sve ostalo nema veze sa logikom, pametnome dosta.

Ja isto tako ne znam da li je Isus postojao ili ne, kako bi to itko danas mogao znati što se točno događalo prije 2000 godina kod Židova, ali imam svoje mišljenje o tome, i ne tvrdim ni jedno ni drugo, kao neki koji misle da su jako pametni, da mogu nešto tvrditi iako ama baš ništa o tome ne znaju.

Svatko tko čita ono što je Isus navodno govorio, dakle samo govorio, ostavimo čudesa, je toliko jako da već 2000 godina neki potpuno promijene svoj život, kada to čitaju, e sada ako Isus nije postojao, tko je taj genije, koji je očarao milijarde ljudi do sada, da vjeruju u Njega, treba Mu zbilja odati priznanje. I poanta na kraju, dobro o ovome razmisli, što ako je Stvoritelj to namjerno tako napravio da ne bude povijesnih dokaza o Isusu, da bi u Njega vjerovali samo na osnovu Svetog pisma, a eto i citata o tome:

Ivan 20,19 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!
Ivan 20,20 To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
Ivan 20,21 Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.
Ivan 20,22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.
Ivan 20,23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.
Ivan 20,24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus.
Ivan 20,25 Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.
Ivan 20,26 I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!
Ivan 20,27 Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.
Ivan 20,28 Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!
Ivan 20,29 Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!

Amen!

To se zove brainwashing, toliko puta je ponavljana laz i ubleha dok ljudi nisu povjerovali u potpuno apsurdnu tvrdnju. Ako se laz objavljuje dovoljno cesto, ona postaje kvazi-istina, a ako se takva istina dovoljno cesto ponavlja, postaje vjerovanje, dogma, i ljudi će i umrijeti za nju. Prakticno, svaka religija.

Imaš dokaz da je to laž?

Nemaš.

Sastani se konačno sa logikom, i nauči što je dokaz i što znači nešto znati, a što samo pretpostavljati.

Činjenica je da nitko od nas ne zna je li Isus postojao, i što se točno tamo događalo prije 2000 godina, ne znaš ni ti, ako to tvrdiš lažeš ovdje pred svima, ili si tamo bio pa znaš od prve, jel?

Stvarno sada pametnome dosta o tome.

[PixelDrifter]

Pa, ne tvrdim ja da je Isus postojao, ne trebam ja to da dokazujem. Vjernicima i ne treba dokaz, niti ga žele. Vjernici imaju potrebu da vjeruju. Kao alkoholičari koji imaju potrebu da piju. Tema je "Razotkrivanje Biblije". Ja sam prilozio spisak istoricara koji su zivjeli u Isusove vrijeme i nijedan ga nije spomenuo. najstariji pisani dokumenti hrišćanstva (Pavlove poslanice) ne spominju narativne detalje o Isusovom životu, rođenju od Djevice Marije ili detaljne opise raspeća onako kako ih nalazimo u jevanđeljima. Najstariji hrišćanski spisi: Pavlove poslanice su napisane Između 50. i 60-ih godina n.e., otprilike 20-30 godina nakon Isusove navodne smrti. Pavlove poslanice su pastirska i teološka pisma već postojećim zajednicama. On ne piše biografiju Isusa već tumači značaj njegove smrti i vaskrsenja za veru i spasenje.

Šta ne govore? Pavle gotovo uopšte ne spominje detalje Isusovog života.
Nema:
Priča o njegovom rođenju ili detinjstvu.

Reference na Djevicu Mariju po imenu.

Opisa čuda

Detaljnog izveštaja o raspeću

Je li ti jasno da nema, a Pavao ili Pavle je prakticno izmislio mit u koji ljudi do dana danasnjeg vjeruju. Zao mi je sto vam kvarim bajku, ali ovo su cinjenice.

[PixelDrifter]

Michael Paulkovich:

"Oduvijek sam bio uvjereni skeptik u odnosu na Bibliju, ali ne i mitista (onaj koji negira Isusovo postojanje). Držao sam stav da je Isus vjerovatno postojao, ali da su fantastične priče nadograđene na sjećanje o njegovom zemaljskom, ali ikonoklastičnom životu.

Nakon opsežnog istraživanja za moju prvu knjigu, počeo sam uočavati i svjetlost i tamu iz historije. Otkrio sam da su mnogi istaknuti kršćanski oci vjerovali sa svom pobožnom iskrenošću da njihov spasitelj nikada nije došao na Zemlju, ili da, ako jeste, bio je lik iz Zvjezdanih staza koji se teleportirao već sa aureolom i kao odrastao čovjek, bez transvaginalnog izlaska. I otkrio sam druge zapanjujuće bombe.

Jedna vježba koja mi se učinila vrijednom, čak i danas jedinstvenom, uključivala je oživljavanje istraživanja pisaca iz Isusovog doba koji su trebali zabilježiti priče o Kristu, ali to nisu učinili. John Remsburg je nabrojio četrdeset i jednog "nijemog" historičara u knjizi "The Christ" (1909). U tu svrhu proveo sam mnoge sate u sveučilišnim bibliotekama, Biblioteci Kongresa i na internetu. Tu potragu prekinuo sam nakon što sam utrostručio Remsburgov broj: u svojoj knjizi iznosim 126 pisaca koji su trebali, ali nisu pisali o Isusu. Možda je najzbunjujući "nijemi" sam super-Spasitelj. Isus je fantom, trag ličnosti, koji nikada ništa nije napisao. Dakle, dodajte još jednoga: 127.

Možda nijedan od ovih pisaca nije fascinantniji od Apolonija iz Tijane, svetog avanturiste i plemenitog paladina iz prvog stoljeća. Apolonije je bio čarobnjak božanskog porijekla koji je liječio bolesne i slijepe, čistio cijele gradove od kuge, predskazivao budućnost i hranio mase. Obožavan je kao bog i kao sin boga. Unatoč takvim besmislenim tvrdnjama, Apolonije je bio stvaran čovjek zabilježen iz pouzdanih izvora.

Budući da je Isus navodno izvodio čuda globalnog razmjera (kao u Mateju 27), a njegove riječi su išle "do krajeva cijelog svijeta" (Rimljanima 10), očekivalo bi se da su gotovo svi pismeni ljudi zabilježili te događaje. Isusov savremenik poput Apolonija bio bi to učinio, kao i oni koji su pisali o Apoloniju.

To nije slučaj. U Filostratovoj kronici "Vita Apollonii" iz trećeg stoljeća, nema traga o Isusu. Niti se Isus pojavljuje u djelima drugih Apolonijevih epistolara i pisaca: cara Tita, Kasija Diona, Maksima, Moeragena, Lucijana, Soteriha Oasitesa, Eufrata, Marka Aurelija ili Damisa iz Hijerapolisa. Čini se da nijedan od ovih pisaca od prvog do trećeg stoljeća nikada nije čuo za Isusa, njegova čuda i navodnu svjetsku slavu, dovraga.

Još jedan zbunjujući autor je Filon Aleksandrijski. Proveo je svoj život u prvom stoljeću na Levantu, čak je prolazio kroz "Isusovu zemlju". Filon je bilježio Isusove savremenike — Bassa, Pilata, Tiberija, Sejana, Kaligulu — ali nije znao ništa o slavnom proroku i huškaču obavijenom slavom i astralnim čudima.

Historičar Flavije Josip objavio je svoje "Judejske ratove" oko 95. godine n.e. Živio je u Jafiji, jednu milju od Nazareta — ipak, Josip se čini nesvjestan i Nazareta i Isusa. (Posvetio sam poglavlje interpolacijama u Josipovim djelima koje ga čine da piše o Isusu kada to nije činio.)

Biblija slavi umjetnika poznatijeg kao Saul iz Tarsa, ali on je bio čovjek suštinski nesvjestan svog spasitelja. Pavao nije znao za djevičansku majku i bio je neupoznat s Isusovim rođenjem, porijeklom, životnim događajima, službom, čudima, apostolima, izdajom, suđenjem i mučnom patnjom. Pavao nije znao gdje ili kada je Isus živio i smatrao je raspeće metaforičnim (Gal. 2:19–20). Za razliku od onoga što se tvrdi u Evanđeljima, Pavao nikada nije naznačio da je Isus došao na Zemlju. A tvrdnja o "pet stotina svjedoka" (1. Korinćanima 15) je krivotvorina.

Kumran, skrovište za Svitke s Mrtvog mora, leži dvanaest milja od Betlehema. Pisci svitaka, savremenici i susjedi najsvetijih mjesta, samo jedan živahan džog istočno, nikada nisu čuli za Isusa. Kršćanstvo je još uvijek imalo taj miris nove sekte u drugom stoljeću, ali kršćanski prezbiter Marcion iz Ponta 144. godine n.e. poricao je bilo kakvo djevičansko rođenje ili djetinjstvo za Krista. Isusovo obrezivanje u djetinjstvu (Luka 2:21) bila je, dakle, laž, kao i raspeće! Marcion je tvrdio da je Luka bio izopačen; Krist se samorodio u sveprisutnosti, duh bez tijela.

Čitao sam djela kršćanskog oca Atenagore iz drugog stoljeća i nikada nisam naišao na riječ Isus — Atenagora nije bio upoznat s imenom svog spasitelja! Ovo me zapanjilo. Jesam li nešto propustio? Ne; Atenagora je bio još jedan pobožni rani kršćanin koji nije znao za Isusa.

Originalni Marko završavao je na 16:8, a kasniji krivotvoritelji dodali su izmišljenu priču o uskrsnuću. Ivan 21 također opisuje priče o Isusu nakon smrti, što je još jedna krivotvorina. Milioni su trebali čuti za raspeće s njegovim astralnim čarolijama: vojske zombija i meteorološka čuda (Matej 27) nije zabilježio nijedan historičar, već samo u dvojivim spisima koje su desetljećima kasnije nažvrljali praznovjerni ljudi. Isusova saga je dodatno oslabljena Nazaretom, gradom bez pobožnosti, koji zapravo nije imao naselje sve do nakon rata 70. godine n.e. — što je sumnjivo, upravo otprilike u vrijeme kada su Evanđelja bila izmišljena.

Zaključak

Kada uzmem u obzir tih 126 pisaca, od kojih su svi trebali čuti za Isusa, ali nisu — i Pavla i Marciona i Atenagoru i Mateja s tetralogijom oprečnih Kristova, šutnju iz Kumrana i Nazareta i Betlehema, oprečne biblijske priče, i toliko drugih misterija i propusta — moram zaključiti da je Krist mitski lik. Isus iz Nazareta bio je ništa više od urbane (ili pustinjske) legende, vjerovatno aglomeracija nekoliko evanđeoskih i zavedenih rabina koji su možda postojali.

Također uključujem u svoju knjigu sličnosti Isusa s ranijim sinovima bogova kao što su Sandan, Mitra, Horus i Atis, previše upečatljive da bi se zanemarile. "Oxford Classical Dictionary" i "Catholic Encyclopedia", kao i mnogi drugi, to potkrepljuju.

Stoga, danas se stavljam na stranu Remsburga — i Franka Zindlera, Johna M. Allegra, Godfreya Higginsa, Roberta M. Pricea, Salomona Reinacha, Samuela Lublinskog, Charlesa-Françoisa Dupuisa, Allarda Piersona, Rudolfa Stecka, Arthura Drewsa, Prospera Alfarica, Georgesa Oryja, Toma Harpura, Michaela Martina, Johna Mackinnona Robertsona, Alvara Ellegårda, Davida Fitzgeralda, Richarda Carriera, Renée Salma, Timothyja Frekea, Petera Gandya, Barbare Walker, Michaela Martina, D.M. Murdock, Thomasa Brodiea, Earla Dohertyja, Thomasa L. Thompsona, Bruna Bauera i drugih — heretici i ikonoklasti i slobodoumnci bezglavci, svi, čini se.

Ako svi dokazi i nedokazi, uključujući 126 (127?) nijemih pisaca, ne mogu uvjeriti, kladim se da ćemo otkriti mnogo toga više. Ali ovo je samo mali vrh mitsko-isusovog ledenog brijega: ništa se ne uklapa za basnu o Kristu.

Nijemi historičari:

Aelius Theon
Albinus
Alcinous
Ammonius of Athens
Alexander of Aegae
Antipater of Thessalonica
Antonius Polemo
Apollonius Dyscolus
Apollonius of Tyana
Appian
Archigenes
Aretaeus
Arrian
Asclepiades of Prusa
Asconius
Aspasius
Atilicinus
Attalus
Bassus of Corinth
C. Cassius Longinus
Calvisius Taurus of Berytus
Cassius Dio
Chaeremon of Alexandria
Claudius Agathemerus
Claudius Ptolemaeus
Cleopatra the physician
Cluvius Rufus
Cn. Cornelius Lentulus Gaetulicus
Cornelius Celsus
Columella
Cornutus
D. Haterius Agrippa
D. Valerius Asiaticus
Damis
Demetrius
Demonax
Demosthenes Philalethes
Dion of Prusa
Domitius Afer
Epictetus
Er
otianus
Euphrates of Tyre
Fabius Rusticus
Favorinus Flaccus
Florus
Fronto
Gellius
Gordius of Tyana
Gnaeus Domitius
Halicarnassensis Dionysius II
Heron of Alexandria
Josephus
Justus of Tiberias
Juvenal
Lesbonax of Mytilene
Lucanus
Lucian
Lysimachus
M. Antonius Pallas
M. Vinicius
Macro
Mam. Aemilius Scaurus
Marcellus Sidetes
Martial
Maximus Tyrius
Moderatus of Gades
Musonius
Nicarchus
Nicomachus Gerasenus
Onasandros
P. Clodius Thrasea
Paetus Palaemon
Pamphila
Pausanias
Pedacus Dioscorides
Persius/Perseus
Petronius
Phaedrus
Philippus of Thessalonica
Philo of Alexandria
Phlegon of Tralles
Pliny the Elder
Pliny the Younger
Plotinus
Plutarch
Pompeius Saturninus
Pomponius Mela
Pomponius Secundus
Potamon of Mytilene
Ptolemy of Mauretania
Q. Curtius Rufus
Quintilian
Rubellius Plautus
Rufus the Ephesian
Saleius Bassus
Scopelian the Sophist
Scribonius
Seneca the Elder
Seneca the Younger
Sex. Afranius Burrus
Sex. Julius Frontinus
Servilius Damocrates
Silius Italicus
Soranus
Soterides of Epidaurus
Sotion
Statius the Elder
Statius the Younger
Suetonius
Sulpicia
T. Aristo
T. Statilius Crito
Tacitus
Thallus
Theon of Smyrna
Thrasyllus of Mendes
Ti. Claudius Pasion
Ti. Julius Alexander
Tiberius
Valerius Flaccus
Valerius Maximus
Vardanes I
Velleius Paterculus
Verginius Flavus
Vindex"

[drogon2]

1. Ivan 14,28

"Otac je veći od mene."

2. Ivan 10,30

"Ja i Otac jedno smo."

3. Ivan 14,9

"Tko je vidio mene, vidio je i Oca."

4. Ivan 5,19

"Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego samo što vidi da čini Otac."

5. Ivan 8,28

"Ništa ne činim sam od sebe, nego ono što me nauči Otac, to govorim."

6. Ivan 8,58

"Zaista, zaista, kažem vam: Prije negoli Abraham posta, Ja jesam."

7. Ivan 12,49

"Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi je dao zapovijed što da kažem i što da govorim."

8. Ivan 14,10

"Riječi koje vam govorim ne govorim sam od sebe. Otac koji ostaje u meni čini djela svoja."

9. Ivan 17,5

"I sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije nego je svijeta bilo."


Malo kontradiktorne izjave ,ne?

[Hakiz]

Afirmacija se uvijek dokazuje. Onaj ko nešto tvrdi, bilo „Bog postoji“ ili „Bog ne postoji“, mora dati dokaz za svoju tvrdnju.

Kako bi ti dokazao da bog ne postoji? Relativizuješ.

Dokazuje se postojanje, imanje, afirmacija. Dokaz za nepostojanje je taj da nije dokazano postojanje. Automatski.

Automatski dokaz za postojanje nije taj da nije dokazano nepostojanje.

Slično je u pravu. Ako tužilaštvo ne dokaže krivicu, osumnjičeni se oslobađa. Ne traži se tada od njega da dokaže da nije kriv. Dovoljan uslov za slobodu je da tužilaštvo nije dokazalo svoju afirmaciju "kriv je".

Tako da je dovoljan uslov za nepostojanje boga taj da nije dokazano postojanje.

Iz svega slijedi da tvrdnja o postojanju se dokazuje, ne dokazuje se tvrdnja o nepostojanju. Nema potrebe, besmisleno je.

Ma nemoj, a što traži odvjetnik optuženoga, jel, banane, traži dokaze kojim će dokazati da nije kriv.

Znači tužitelj traži dokaze o postojanju krivice, a branitelj traži dokaze o nepostojanju krivice.

Koliko puta je na sudu neki branitelj optuženoga iznio dokaze da nije kriv, recimo našao ne znam, pištolj kojim je netko ubijen, a na njemu neki drugi otisci a ne otisci optuženoga, i što je onda taj branitelj dokazao, da nije kriv, dokazao je nepostojanje krivnje, toliko o tvojem logičnom razmišljanju.

Branitelj pobija tvrdnje tužilaštva. Ako tužilaštvo kaže da su na pištolju otisci optuženog i niko to ne opovrgne, sudija će to prihvatiti. Posao branitelja je da kaže, tužiaštvo mora dokazati da su to otisci optuženog, ne može samo tvrditi.

Tako da je posao branitelja da dokaže da tužilaštvo laže kada kaže da je optuženi kriv. Ne da dokaže da optuženi nije kriv. Ako ne vidiš razliku, ne mogu ti pomoći.

Ako tužilaštvo ne dokaže, neće sudija reći optuženom "E, sada ti dokaži da nisi kriv". Obog trenutka kada tužilaštvo ne dokaže krivicu, optuženi automatski nije kriv. Ne mora dokazivati nevinost. Ne shvataš? Nema veze.

Pa je tvoj posao da dokažeš da ima boga, moj je da kažem da lažeš kada god tvrdiš da boga ima. Ako ti ne dojažeš da boga ima, ja sam u pravu. Ja ne moram dokazivati da sam u pravu, dovoljno je da ti ne dokažeš da si u pravu.

Nema ovo više smisla, nećeš ništa novo reći, neka te u tvom svijetu.

[Dozer]

Afirmacija se uvijek dokazuje. Onaj ko nešto tvrdi, bilo „Bog postoji“ ili „Bog ne postoji“, mora dati dokaz za svoju tvrdnju.

Kako bi ti dokazao da bog ne postoji? Relativizuješ.

Dokazuje se postojanje, imanje, afirmacija. Dokaz za nepostojanje je taj da nije dokazano postojanje. Automatski.

Automatski dokaz za postojanje nije taj da nije dokazano nepostojanje.

Slično je u pravu. Ako tužilaštvo ne dokaže krivicu, osumnjičeni se oslobađa. Ne traži se tada od njega da dokaže da nije kriv. Dovoljan uslov za slobodu je da tužilaštvo nije dokazalo svoju afirmaciju "kriv je".

Tako da je dovoljan uslov za nepostojanje boga taj da nije dokazano postojanje.

Iz svega slijedi da tvrdnja o postojanju se dokazuje, ne dokazuje se tvrdnja o nepostojanju. Nema potrebe, besmisleno je.

Ma nemoj, a što traži odvjetnik optuženoga, jel, banane, traži dokaze kojim će dokazati da nije kriv.

Znači tužitelj traži dokaze o postojanju krivice, a branitelj traži dokaze o nepostojanju krivice.

Koliko puta je na sudu neki branitelj optuženoga iznio dokaze da nije kriv, recimo našao ne znam, pištolj kojim je netko ubijen, a na njemu neki drugi otisci a ne otisci optuženoga, i što je onda taj branitelj dokazao, da nije kriv, dokazao je nepostojanje krivnje, toliko o tvojem logičnom razmišljanju.

Veliki si mag, nema sta

Ne "pravnice". Advokat trazi rupe.u dokazima tuzioca, i eventualno daje kontra dokaze kojima pobija tvrdnje tuzioca. Tuzilac je taj koji treba da dokaze krivicu optuzenoga, a advokat to demantuje i opovrgava kontra argumentina i eventualnim dokazima.
Ako tuzilac NE uspije dokazati krivicu, onda advokat tu nema sta ni argumentovati ni dokazivati.
Ako su na pistolju neciji tudji otisci, ili nema otisaka nikako, samim tim nema dokaza da je okrivljeni koristio taj pistolj, i odbrana tu nema sta dokazivati jer samim tim tuzilastvo nije uspjelo dokazati krivicu.

Isto je i za boga. Ako onaj koji tvrdi da bog postoji to ne moze dokazati, onaj koji tvrdi da ne postoji ne mora nista ni opovrgavati. Nema dokaza postojanja = ne postoji, dok se ne dokaze drugacije.

Isto je i za Isusa, i bilo koju afirmativnu tvrdnju za bilo sta.
Al potrebne su godine da se ovo shvati, e da.

[-Chesterfield-]

Afirmacija se dokazuje.

Afirmacija se uvijek dokazuje. Onaj ko nešto tvrdi, bilo „Bog postoji“ ili „Bog ne postoji“, mora dati dokaz za svoju tvrdnju.

Kako bi ti dokazao da bog ne postoji? Relativizuješ.

Dokazuje se postojanje, imanje, afirmacija. Dokaz za nepostojanje je taj da nije dokazano postojanje. Automatski.

Automatski dokaz za postojanje nije taj da nije dokazano nepostojanje.

Slično je u pravu. Ako tužilaštvo ne dokaže krivicu, osumnjičeni se oslobađa. Ne traži se tada od njega da dokaže da nije kriv. Dovoljan uslov za slobodu je da tužilaštvo nije dokazalo svoju afirmaciju "kriv je".

Tako da je dovoljan uslov za nepostojanje boga taj da nije dokazano postojanje.

Iz svega slijedi da tvrdnja o postojanju se dokazuje, ne dokazuje se tvrdnja o nepostojanju. Nema potrebe, besmisleno je.

Ako nema dokaza za postojanje Boga, najviše što se može reći jeste da ne znamo, a to je agnosticizam. Tvrdnja da Bog ne postoji već je jasna tvrdnja o stvarnosti i samim tim afirmacija koja jednako traži dokaz kao i tvrdnja da Bog postoji.

[Hakiz]

Afirmacija se uvijek dokazuje. Onaj ko nešto tvrdi, bilo „Bog postoji“ ili „Bog ne postoji“, mora dati dokaz za svoju tvrdnju.

Kako bi ti dokazao da bog ne postoji? Relativizuješ.

Dokazuje se postojanje, imanje, afirmacija. Dokaz za nepostojanje je taj da nije dokazano postojanje. Automatski.

Automatski dokaz za postojanje nije taj da nije dokazano nepostojanje.

Slično je u pravu. Ako tužilaštvo ne dokaže krivicu, osumnjičeni se oslobađa. Ne traži se tada od njega da dokaže da nije kriv. Dovoljan uslov za slobodu je da tužilaštvo nije dokazalo svoju afirmaciju "kriv je".

Tako da je dovoljan uslov za nepostojanje boga taj da nije dokazano postojanje.

Iz svega slijedi da tvrdnja o postojanju se dokazuje, ne dokazuje se tvrdnja o nepostojanju. Nema potrebe, besmisleno je.

Ako nema dokaza za postojanje Boga, najviše što se može reći jeste da ne znamo, a to je agnosticizam. Tvrdnja da Bog ne postoji već je jasna tvrdnja o stvarnosti i samim tim afirmacija koja jednako traži dokaz kao i tvrdnja da Bog postoji.

To je tvoje mišljenje.

[Dozer]

Ako nema dokaza o postojanju boga, tvrdnja da ne postoji bazirana na tom nepostojanju dokaza je cinjenica.
I jedina istina, dok se eventualno ne dokaze suprotno.

[PixelDrifter]

Tako je to sa svakom religijom, laz koja postaje mit, mit koji postaje poluistina i na kraju dogma i vjerska doktrina. Ljudska manipulacija ljudima kojima trebaju egzistencijalni odgovori, a filozofija je preteska. Ima bozanstvo koje je odredilo pravila i zakone, slijedi upustva. Zasto ovo, zasto ono? To samo bog zna! Ne muci se tim pitanjima, gledaj svoja posla kako ocistiti cipele i kupiti nove pertle.

[teodati]

Kako bi ti dokazao da bog ne postoji? Relativizuješ.

Dokazuje se postojanje, imanje, afirmacija. Dokaz za nepostojanje je taj da nije dokazano postojanje. Automatski.

Automatski dokaz za postojanje nije taj da nije dokazano nepostojanje.

Slično je u pravu. Ako tužilaštvo ne dokaže krivicu, osumnjičeni se oslobađa. Ne traži se tada od njega da dokaže da nije kriv. Dovoljan uslov za slobodu je da tužilaštvo nije dokazalo svoju afirmaciju "kriv je".

Tako da je dovoljan uslov za nepostojanje boga taj da nije dokazano postojanje.

Iz svega slijedi da tvrdnja o postojanju se dokazuje, ne dokazuje se tvrdnja o nepostojanju. Nema potrebe, besmisleno je.

Ma nemoj, a što traži odvjetnik optuženoga, jel, banane, traži dokaze kojim će dokazati da nije kriv.

Znači tužitelj traži dokaze o postojanju krivice, a branitelj traži dokaze o nepostojanju krivice.

Koliko puta je na sudu neki branitelj optuženoga iznio dokaze da nije kriv, recimo našao ne znam, pištolj kojim je netko ubijen, a na njemu neki drugi otisci a ne otisci optuženoga, i što je onda taj branitelj dokazao, da nije kriv, dokazao je nepostojanje krivnje, toliko o tvojem logičnom razmišljanju.

Veliki si mag, nema sta

Ne "pravnice". Advokat trazi rupe.u dokazima tuzioca, i eventualno daje kontra dokaze kojima pobija tvrdnje tuzioca. Tuzilac je taj koji treba da dokaze krivicu optuzenoga, a advokat to demantuje i opovrgava kontra argumentina i eventualnim dokazima.
Ako tuzilac NE uspije dokazati krivicu, onda advokat tu nema sta ni argumentovati ni dokazivati.
Ako su na pistolju neciji tudji otisci, ili nema otisaka nikako, samim tim nema dokaza da je okrivljeni koristio taj pistolj, i odbrana tu nema sta dokazivati jer samim tim tuzilastvo nije uspjelo dokazati krivicu.

Isto je i za boga. Ako onaj koji tvrdi da bog postoji to ne moze dokazati, onaj koji tvrdi da ne postoji ne mora nista ni opovrgavati. Nema dokaza postojanja = ne postoji, dok se ne dokaze drugacije.

Isto je i za Isusa, i bilo koju afirmativnu tvrdnju za bilo sta.
Al potrebne su godine da se ovo shvati, e da.

Čitaj nešto s razumijevanjem, netko je nekoga ubio, pištolj kojim je ubojstvo počinjeno nije pronađen, ali sve indicije i motiv upućuje na jednoga čovjeka, i policija ga uhapsi i tužilac ga okrivljuje za teško ubojstvo, ali branitelj je na kraju ipak našao dokaz, pištolj kojim je počinjen zločin ali sa otiscima drugog čovjeka a ne optuženoga, dakle dokazao je nepostojanje krivnje, sastani se konačno sa logikom.

[teodati]

Ako nema dokaza o postojanju boga, tvrdnja da ne postoji bazirana na tom nepostojanju dokaza je cinjenica.
I jedina istina, dok se eventualno ne dokaze suprotno.

Ako prije 15 stoljeća nije bilo dokaza o postojanju Amerike (kod nas u Evropi), tvrdnja da ne postoji Amerika bazirana na tom nepostojanju dokaza je činjenica!

Eto kako nelogično razmišljaš, daj konačno se sastani sa logikom, pa nećeš takve gluposti pisati, eto, bez zamere.

[teodati]

Tako je to sa svakom religijom, laz koja postaje mit, mit koji postaje poluistina i na kraju dogma i vjerska doktrina. Ljudska manipulacija ljudima kojima trebaju egzistencijalni odgovori, a filozofija je preteska. Ima bozanstvo koje je odredilo pravila i zakone, slijedi upustva. Zasto ovo, zasto ono? To samo bog zna! Ne muci se tim pitanjima, gledaj svoja posla kako ocistiti cipele i kupiti nove pertle.

A to kaže netko tko blage veze nema kako je bilo što nastalo, i na temelju tog neznanja tvrdi da Bog ne postoji, zbilja logično razmišljanje, ono, ak ja ne znam , onda ni nitko drugi ne zna!

[teodati]

Kako bi ti dokazao da bog ne postoji? Relativizuješ.

Dokazuje se postojanje, imanje, afirmacija. Dokaz za nepostojanje je taj da nije dokazano postojanje. Automatski.

Automatski dokaz za postojanje nije taj da nije dokazano nepostojanje.

Slično je u pravu. Ako tužilaštvo ne dokaže krivicu, osumnjičeni se oslobađa. Ne traži se tada od njega da dokaže da nije kriv. Dovoljan uslov za slobodu je da tužilaštvo nije dokazalo svoju afirmaciju "kriv je".

Tako da je dovoljan uslov za nepostojanje boga taj da nije dokazano postojanje.

Iz svega slijedi da tvrdnja o postojanju se dokazuje, ne dokazuje se tvrdnja o nepostojanju. Nema potrebe, besmisleno je.

Ako nema dokaza za postojanje Boga, najviše što se može reći jeste da ne znamo, a to je agnosticizam. Tvrdnja da Bog ne postoji već je jasna tvrdnja o stvarnosti i samim tim afirmacija koja jednako traži dokaz kao i tvrdnja da Bog postoji.

To je tvoje mišljenje.

Čovjek logično razmišlja, a ti skroz nelogično, samo kažem, bez zamere.

[teodati]

Pa, ne tvrdim ja da je Isus postojao, ne trebam ja to da dokazujem. Vjernicima i ne treba dokaz, niti ga žele. Vjernici imaju potrebu da vjeruju. Kao alkoholičari koji imaju potrebu da piju. Tema je "Razotkrivanje Biblije". Ja sam prilozio spisak istoricara koji su zivjeli u Isusove vrijeme i nijedan ga nije spomenuo. najstariji pisani dokumenti hrišćanstva (Pavlove poslanice) ne spominju narativne detalje o Isusovom životu, rođenju od Djevice Marije ili detaljne opise raspeća onako kako ih nalazimo u jevanđeljima. Najstariji hrišćanski spisi: Pavlove poslanice su napisane Između 50. i 60-ih godina n.e., otprilike 20-30 godina nakon Isusove navodne smrti. Pavlove poslanice su pastirska i teološka pisma već postojećim zajednicama. On ne piše biografiju Isusa već tumači značaj njegove smrti i vaskrsenja za veru i spasenje.

Šta ne govore? Pavle gotovo uopšte ne spominje detalje Isusovog života.
Nema:
Priča o njegovom rođenju ili detinjstvu.

Reference na Djevicu Mariju po imenu.

Opisa čuda

Detaljnog izveštaja o raspeću

Je li ti jasno da nema, a Pavao ili Pavle je prakticno izmislio mit u koji ljudi do dana danasnjeg vjeruju. Zao mi je sto vam kvarim bajku, ali ovo su cinjenice.

Objasnio sam ti kakve su prilike bile onda kod Židova, i da je bilo kome bilo teško pisati o Isusu, jer mu je ime bilo zabranjeno i izgovoriti a kamoli pisati o Njemu, kako Židovima tako i strancima, kazna je bila smrt, a druga stvar kako sam rekao, Isus je htio da ljudi vjeruju u Njega, a ne da imaju nepobitne dokaze o tome, to onda nije vjera, da je htio ne bi se poslije Uskrsnuća pokazao samo Apostolima i malenom broju ljudi, nego bi došao na glavni trg Jeruzalema i svima se pokazao tko je i što je zapravo, ali nije to tako po Svetom pismu.

Po proročanstvima Isus, dakle Mesija, morao je doći prvi puta na Zemlju, činiti čudesa, učiti ljude, posvađati se sa poglavarima Židova, i na kraju strašno patiti i umrijeti, ali i treći dan uskrsnuti od mrtvih, osnovati crkvu, poslati Božju Silu, Duha Svetoga Apostolima, da tu vjeru pronose svim ljudima na Zemlji, otići sa Zemlje i ponovno drugi puta doći, kada će učiniti kraj ovome svijetu, i kada će početi novi svijet, bez smrti, patnje i boli.

Sve to je prorečeno do u najmanje detalje u Bibliji, tisuću godina prije nego se to stvarno dogodilo, dakle nije ništa slučajno, već sve ide po planu.

I do sada se sve to dogodilo osim drugoga dolaska Isusa Krista, Mesije, koji će biti veličanstven, vidljiv svim ljudima koji će tada živjeti.

Moguće je da smo mi ta generacija ljudi koja će doživjeti drugi dolazak, eto da vidimo hoće li se to i ostvariti, e da.

[teodati]

Afirmacija se uvijek dokazuje. Onaj ko nešto tvrdi, bilo „Bog postoji“ ili „Bog ne postoji“, mora dati dokaz za svoju tvrdnju.

Kako bi ti dokazao da bog ne postoji? Relativizuješ.

Dokazuje se postojanje, imanje, afirmacija. Dokaz za nepostojanje je taj da nije dokazano postojanje. Automatski.

Automatski dokaz za postojanje nije taj da nije dokazano nepostojanje.

Slično je u pravu. Ako tužilaštvo ne dokaže krivicu, osumnjičeni se oslobađa. Ne traži se tada od njega da dokaže da nije kriv. Dovoljan uslov za slobodu je da tužilaštvo nije dokazalo svoju afirmaciju "kriv je".

Tako da je dovoljan uslov za nepostojanje boga taj da nije dokazano postojanje.

Iz svega slijedi da tvrdnja o postojanju se dokazuje, ne dokazuje se tvrdnja o nepostojanju. Nema potrebe, besmisleno je.

Ako nema dokaza za postojanje Boga, najviše što se može reći jeste da ne znamo, a to je agnosticizam. Tvrdnja da Bog ne postoji već je jasna tvrdnja o stvarnosti i samim tim afirmacija koja jednako traži dokaz kao i tvrdnja da Bog postoji.

Bravo, drago mi je da je ovdje konačno netko tko zdravorazumski, logično razmišlja, ali uzaludan ti je trud, ne možeš nešto nekome objasniti tko nema talenta za to, samo kažem.

[teodati]

1. Ivan 14,28

"Otac je veći od mene."

2. Ivan 10,30

"Ja i Otac jedno smo."

3. Ivan 14,9

"Tko je vidio mene, vidio je i Oca."

4. Ivan 5,19

"Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego samo što vidi da čini Otac."

5. Ivan 8,28

"Ništa ne činim sam od sebe, nego ono što me nauči Otac, to govorim."

6. Ivan 8,58

"Zaista, zaista, kažem vam: Prije negoli Abraham posta, Ja jesam."

7. Ivan 12,49

"Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi je dao zapovijed što da kažem i što da govorim."

8. Ivan 14,10

"Riječi koje vam govorim ne govorim sam od sebe. Otac koji ostaje u meni čini djela svoja."

9. Ivan 17,5

"I sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije nego je svijeta bilo."


Malo kontradiktorne izjave ,ne?

Ne, uopće nisu, samo treba razumjeti Bibliju, gdje ti tu konkretno vidiš neku nelogičnost?

Ajde prva dva stiha da objasnim.

Bog (Otac), je veći od svih nas, ali smo svi mi jedno s Bogom, jer drugo i ne postoji, dakle Bog je i jedno i mnoštvo, pa je tako i Isus to tvrdio, sasvim točno, e da.

[PixelDrifter]

Ako nema dokaza o postojanju boga, tvrdnja da ne postoji bazirana na tom nepostojanju dokaza je cinjenica.
I jedina istina, dok se eventualno ne dokaze suprotno.

Ako prije 15 stoljeća nije bilo dokaza o postojanju Amerike (kod nas u Evropi), tvrdnja da ne postoji Amerika bazirana na tom nepostojanju dokaza je činjenica!

Eto kako nelogično razmišljaš, daj konačno se sastani sa logikom, pa nećeš takve gluposti pisati, eto, bez zamere.

Tvrdnja da Amerika nije postojala bazirana isključivo na nedostatku dokaza u to vrijeme nije bila činjenica, već pogrešan zaključak zasnovan na logičkoj grešci. Činjenica je bila samo to da dokaz nije bio dostupan. E, da.

[drogon2]

Ne, uopće nisu, samo treba razumjeti Bibliju, gdje ti tu konkretno vidiš neku nelogičnost?

Ajde prva dva stiha da objasnim.

Bog (Otac), je veći od svih nas, ali smo svi mi jedno s Bogom, jer drugo i ne postoji, dakle Bog je i jedno i mnoštvo, pa je tako i Isus to tvrdio, sasvim točno, e da.

Da je se htjelo rec to sto ti pricas to bi se i reklo .Ne bi bilo potrebe da navlacis objasnjenja.

[Dozer]

Ma nemoj, a što traži odvjetnik optuženoga, jel, banane, traži dokaze kojim će dokazati da nije kriv.

Znači tužitelj traži dokaze o postojanju krivice, a branitelj traži dokaze o nepostojanju krivice.

Koliko puta je na sudu neki branitelj optuženoga iznio dokaze da nije kriv, recimo našao ne znam, pištolj kojim je netko ubijen, a na njemu neki drugi otisci a ne otisci optuženoga, i što je onda taj branitelj dokazao, da nije kriv, dokazao je nepostojanje krivnje, toliko o tvojem logičnom razmišljanju.

Veliki si mag, nema sta

Ne "pravnice". Advokat trazi rupe.u dokazima tuzioca, i eventualno daje kontra dokaze kojima pobija tvrdnje tuzioca. Tuzilac je taj koji treba da dokaze krivicu optuzenoga, a advokat to demantuje i opovrgava kontra argumentina i eventualnim dokazima.
Ako tuzilac NE uspije dokazati krivicu, onda advokat tu nema sta ni argumentovati ni dokazivati.
Ako su na pistolju neciji tudji otisci, ili nema otisaka nikako, samim tim nema dokaza da je okrivljeni koristio taj pistolj, i odbrana tu nema sta dokazivati jer samim tim tuzilastvo nije uspjelo dokazati krivicu.

Isto je i za boga. Ako onaj koji tvrdi da bog postoji to ne moze dokazati, onaj koji tvrdi da ne postoji ne mora nista ni opovrgavati. Nema dokaza postojanja = ne postoji, dok se ne dokaze drugacije.

Isto je i za Isusa, i bilo koju afirmativnu tvrdnju za bilo sta.
Al potrebne su godine da se ovo shvati, e da.

Čitaj nešto s razumijevanjem, netko je nekoga ubio, pištolj kojim je ubojstvo počinjeno nije pronađen, ali sve indicije i motiv upućuje na jednoga čovjeka, i policija ga uhapsi i tužilac ga okrivljuje za teško ubojstvo, ali branitelj je na kraju ipak našao dokaz, pištolj kojim je počinjen zločin ali sa otiscima drugog čovjeka a ne optuženoga, dakle dokazao je nepostojanje krivnje, sastani se konačno sa logikom.

Ne, nego tuzilac nije uspio dokazati optuznicu i krivicu jer ga je advokat demantovao dokazima.koji pobijajunoptuzbicu.
Ne petljaj se u pravo, ocito o tome nemas pojma kako funkcionise.

[Dozer]

Ako nema dokaza o postojanju boga, tvrdnja da ne postoji bazirana na tom nepostojanju dokaza je cinjenica.
I jedina istina, dok se eventualno ne dokaze suprotno.

Ako prije 15 stoljeća nije bilo dokaza o postojanju Amerike (kod nas u Evropi), tvrdnja da ne postoji Amerika bazirana na tom nepostojanju dokaza je činjenica!

Tacno. Ne znam sta se kleberis.
Ali, onda otkrivena Amerika i ta cinjenica iz tog preehodnog vremena se promijenila. Hajd' sad primijeni isto na boga

Eto kako nelogično razmišljaš, daj konačno se sastani sa logikom, pa nećeš takve gluposti pisati, eto, bez zamere.

Druze teodati, vec ti rekoh da nisi dobar, a ovime samo to uporno.potvrdjujes. Ti i logika se u putu niste sreli, ocito, e da.

[teodati]

Ako nema dokaza o postojanju boga, tvrdnja da ne postoji bazirana na tom nepostojanju dokaza je cinjenica.
I jedina istina, dok se eventualno ne dokaze suprotno.

Ako prije 15 stoljeća nije bilo dokaza o postojanju Amerike (kod nas u Evropi), tvrdnja da ne postoji Amerika bazirana na tom nepostojanju dokaza je činjenica!

Eto kako nelogično razmišljaš, daj konačno se sastani sa logikom, pa nećeš takve gluposti pisati, eto, bez zamere.

Tvrdnja da Amerika nije postojala bazirana isključivo na nedostatku dokaza u to vrijeme nije bila činjenica, već pogrešan zaključak zasnovan na logičkoj grešci. Činjenica je bila samo to da dokaz nije bio dostupan. E, da.

To vrijedi za sva vremena, pa i za naše, dakle ako nema dokaza za Ameriku da postoji, to nije automatski činjenica, kao što smo vidjeli, onda ista formula vrijedi i za sada, ako nema dokaza za nešto, to ne ne znači da je to i činjenica, i za Boga, i za postojanje Isusa Krista.

Pravi dokaz nepostojanja, Amerike i Boga i Isusa Krista, bio bi kada bi se dokazalo da sve to ne postoji, kraj priče, ak sada to ne shvaćaš, jednom hoćeš, ne možeš zauvijek nelogično razmišljati.

Samo kažem, bez zamere, prijateljski savjet.

[teodati]

Veliki si mag, nema sta

Ne "pravnice". Advokat trazi rupe.u dokazima tuzioca, i eventualno daje kontra dokaze kojima pobija tvrdnje tuzioca. Tuzilac je taj koji treba da dokaze krivicu optuzenoga, a advokat to demantuje i opovrgava kontra argumentina i eventualnim dokazima.
Ako tuzilac NE uspije dokazati krivicu, onda advokat tu nema sta ni argumentovati ni dokazivati.
Ako su na pistolju neciji tudji otisci, ili nema otisaka nikako, samim tim nema dokaza da je okrivljeni koristio taj pistolj, i odbrana tu nema sta dokazivati jer samim tim tuzilastvo nije uspjelo dokazati krivicu.

Isto je i za boga. Ako onaj koji tvrdi da bog postoji to ne moze dokazati, onaj koji tvrdi da ne postoji ne mora nista ni opovrgavati. Nema dokaza postojanja = ne postoji, dok se ne dokaze drugacije.

Isto je i za Isusa, i bilo koju afirmativnu tvrdnju za bilo sta.
Al potrebne su godine da se ovo shvati, e da.

Čitaj nešto s razumijevanjem, netko je nekoga ubio, pištolj kojim je ubojstvo počinjeno nije pronađen, ali sve indicije i motiv upućuje na jednoga čovjeka, i policija ga uhapsi i tužilac ga okrivljuje za teško ubojstvo, ali branitelj je na kraju ipak našao dokaz, pištolj kojim je počinjen zločin ali sa otiscima drugog čovjeka a ne optuženoga, dakle dokazao je nepostojanje krivnje, sastani se konačno sa logikom.

Ne, nego tuzilac nije uspio dokazati optuznicu i krivicu jer ga je advokat demantovao dokazima.koji pobijajunoptuzbicu.
Ne petljaj se u pravo, ocito o tome nemas pojma kako funkcionise.

A što je onda advokat svojim dokazom dokazao, postojanje ili nepostojanje krivice, jel?

Dokazao je da nije kriv, dakle ne postojanje, nego nepostojanje krivice, i optužba je odbačena, sve više pokazuješ elementarno nepoznavanje logike, a pravo također funkcionira po logici, inače bi usprkos dokaza kaznili nedužnoga, nemaš pojma o pravu.

E pameti.

OK, ne mogu svi biti filozofi, samo kažem, seveda.