odgovorko wrote: ↑05/06/2025 22:25
citat: ''eto ukratko''
Ja ču malo duže. Ne previše.
Najprije razmotrimo izraz “duša”. Biblija je izvorno napisana uglavnom na hebrejskom i grčkom. Kad su pisali o duši, biblijski pisci koristili su hebrejsku riječ nefeš ili grčku riječ psykhé. Te se riječi u Bibliji pojavljuju više od 800 puta, a u osnovi se odnose na: (1) ljude, (2) životinje ili (3) život čovjeka ili životinje. Osvrnimo se na neke biblijske retke s ta tri različita značenja.
Ljudi. “U danima Noinim (...) svega [se] nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu” (1. Petrova 3:20). U ovom retku riječ “duše” očito se odnosi na ljude — Nou, njegovu ženu, njegova tri sina i njihove žene. U 2. Mojsijevoj 16:16 navedene su upute koje su Izraelci dobili u vezi sa sakupljanjem mane. Rečeno im je: “Nakupite toga (...) svaki prema broju duša koje su mu u šatoru!” Dakle, količina mane koju su trebali sakupiti ovisila je o broju članova obitelji. Još neke biblijske primjere koji potvrđuju da se riječ “duša” odnosi na osobu nalazimo u 1. Mojsijevoj 46:18, Jošui 11:11, Djelima apostolskim 27:37 i Rimljanima 13:1.
Životinje. U biblijskom izvještaju o stvaranju čitamo: “Tada je Bog rekao: ‘Neka vodama provrvi mnoštvo živih duša i neka leteća stvorenja lete nad zemljom, svodom nebeskim! (...) Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim, stoku, druge životinje što se miču i divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim!’ I bilo je tako” (1. Mojsijeva 1:20, 24). U ovim se recima za ribe, stoku i divlje životinje koristi ista riječ — “duše”. Ptice i druge životinje naziva se dušama u 1. Mojsijevoj 9:10, 3. Mojsijevoj 11:46 i 4. Mojsijevoj 31:28.
Život osobe. Ponekad se riječ “duša” odnosi na ljudski život. Jahve je rekao Mojsiju: “Pomrli [su] svi koji su progonili dušu tvoju!” (2. Mojsijeva 4:19). Što su progonili Mojsijevi neprijatelji? Htjeli su mu oduzeti život. Isto tako, dok je Rahela rađala svog sina Benjamina, Biblija kaže da se “život u njoj gasio [“duša je njezina izlazila”, bilješka], jer je umirala” (1. Mojsijeva 35:16-19). Rahela je tada izgubila život. Zapazi također što je Ivan rekao o Isusu: “Po ovom smo upoznali ljubav: po tome što je on dušu svoju položio za nas” (1. Ivanova 3:16, bilješka). Isus je dao svoju dušu, odnosno život, za ljude. Očito je da se u ovim biblijskim recima riječ “duša” odnosi na život osobe. Još neke primjere o tome naći ćeš u Mateju 10:39, Ivanu 15:13 i Djelima apostolskim 20:10.
U čitavoj Bibliji izrazi “besmrtan” ili “vječan” nigdje ne koriste u povezanosti s riječju “duša”. Umjesto toga, Biblija kaže da je duša smrtna, što znači da umire (Ezekijel 18:4, 20). Zato Biblija za onoga tko je umro jednostavno kaže da je “mrtva duša” (3. Mojsijeva 21:1, bilješka).
Da ste rekli starozavjetnom Izraelcu: ''besmrtna duša'', on bi bio zbunjen.
ŠTO JE “DUH
Neki ljudi misle da je “duh” tek druga riječ za “dušu”. Međutim, to nije točno. Biblija jasno pokazuje da “duh” i “duša” nisu isto. Po čemu se oni međusobno razlikuju?
Biblijski pisci koristili su hebrejsku riječ ruah ili grčku riječ pneúma kad su pisali o “duhu”. Sama Biblija otkriva značenje tih riječi. Naprimjer, u Psalmu 104:29 piše: “Uzmeš li duh [ruah] njihov, umiru i u prah se svoj vraćaju.” A u Jakovu 2:26 stoji da je “tijelo bez duha [pneúma] mrtvo”. Dakle, u ovim recima “duh” označava ono što tijelu daje život. Tijelo bez duha je mrtvo. Stoga u Bibliji riječ ruah nije prevedena samo s “duh” nego i s “dah”, odnosno životna sila. Primjerice, u vezi s potopom Noinih dana Bog je rekao: “Ja ću, evo, pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebom u kojemu je dah [ruah] života” (1. Mojsijeva 6:17; 7:15, 22). Prema tome, “duh” se odnosi na životni dah, nevidljivu silu, koja sva živa bića održava na životu. Nešto što zapravo ne znamo što je točno.
Duša i duh nisu isto. Tijelo treba duh iz istog razloga iz kojeg radio treba struju — da bi funkcioniralo. Kad u radio staviš baterije i uključiš ga, struja pohranjena u baterijama ga, takoreći, oživi. No bez baterija radio je “mrtav”. Isto se događa i kad se radio koji je priključen na struju iskopča iz utičnice. Slično tome, duh je sila koja našem tijelu omogućava da živi. Osim toga, duh, poput struje, nema osjećaja i ne može razmišljati. To je neosobna sila. No bez tog duha, odnosno životne sile, naša bi tijela umrla i vratila se u prah, kao što je rekao psalmist.
Govoreći o smrti čovjeka, Propovjednik 12:7 kaže: “Tada se prah [koji ostane od njegovog tijela] vraća u zemlju, gdje je i bio, a duh se vraća pravome Bogu, koji ga je dao.” Kad duh, odnosno životna sila, napusti tijelo, tijelo umire i vraća se tamo odakle je došlo — u zemlju. Tako se i životna sila vraća tamo odakle je došla — Bogu (Job 34:14, 15; Psalam 36:9). To ne znači da ona doslovno putuje na nebo. Umjesto toga, to znači da za umrlu osobu svaka nada u budući život ovisi o Jahveu Bogu. Moglo bi se reći da je njen život u Božjim rukama. Samo joj Bog može ponovno dati duh, odnosno životnu silu, i tako je vratiti u život.
Biblija je ozbiljno štivo.