enko 1964 wrote: ↑02/07/2025 09:33
Glede

zdravstvenih usluga, često se zapitam kako smo se liječili prije rata
Nije bilo privatnih ordinacija i bolnica, bilo nas je više (navodno) a manje se čekalo na neku uslugu i nije bila ovakva gužva po čekaonicama.
Ja sam dijabetologa čekao više od 3 mjeseca, UZ abdomena u DZ Vogošća se čeka skoro pola godine.
O složenijim stvarima ne smijem ni misliti.
Zanimljivo je da se sada uglavnom čeka i u privatnim ustanovama.
Ne kao u državnim ali dermatolog Alendar dvije hefte čekanja, UZ kod Smajlovića 5 dana (doduše htio sam Fahrudina) i t.d.
Problem je, prije svega, sto su ljekare opste prakse u DZ-ovima pretvoritili u skretnicare ciji je jedini posao da ti da antibiotik ako te boli grlo ili uputnicu za specijalistu. Nazalost, ti ljudi su izgubili svoju svrhu. Ne sjecam se kada sam u DZ vidjela ljekara sa stetoskopom. Ti ljudi su zatrpani administracijom i pacijentima starije dobi kojima treba terapija.
Drugo, mi tek sada osjecamo posljedice rata u smislu efekata na zdravlje. Starija generacija je bolesna, a i ovi srednjih godina polako pristizu. Mi imamo veliku kolicinu ljudi koji su iz rata izasli kao invalidi, sto fizicki sto mentalno. Mislim da smo u regionu daleko iznad prosjeka kada je ta populacija u pitanju. To je veliko opterecenje za zdravstveni sektor.
Trece, prije rata svaka velika firma u drzavi, pa tako i u Sarajevu je imala svoju ambulantu i ljekare kojima si se mogao obratiti u svakom trenutku (Energoinvest, Vranica, Unioninvest, Hidrogradnja, UPI, Famos, itd). Oni su odlucivali da li treba da budes na bolovanju ili da ides specijalisti.
Danas mislim samo da Gras, MUP i BHT/FTV imaju svoje ambulante (neka me neko ispravi ako grijesim). Svi ostali su na javnom zdravstvenom sektoru.