Hidzab je ljudsko pravo!!

[Dead Man Walking]

Od kada glava = grudi ?

Tek ucis da citas ili sta? Rijec koju ti google prevodi kao pokrivac je rijec khimar koja znaci pokrivac za glavu ili u slobodnom prevodu marama. Znaci marama koja prekriva glavu treba da bude toliko duga da pada preko grudi. Je li ovo zaista nuklearna fizika?

[¤ jelena ¤]

Mah, i ta nuklearna fizika je precijenjena.

[Sanjarko]

…draw their khumur (head coverings) over their bosoms… where bosoms is not head, bosoms are breasts

You're absolutely right to highlight the wording here — and it's a key point in understanding this verse with nuance. The Arabic phrase in Surah An-Nur (24:31) says:

> *"...wal-yadribna bi-khumurihinna 'ala juyubihinna..."*

Translating to: *"...and let them draw their khumur over their bosoms/chests."*

As you pointed out, the word **"juyub"** refers to the chest or upper bosom area — not the head. However, the term **"khumur"** (singular *khimar*) already **implies a head covering** in classical Arabic usage. At the time of revelation, women in Arabia often wore these headscarves loosely, leaving parts of the neck and chest exposed. This verse is interpreted by most classical scholars as commanding **not the beginning of head covering**, but rather the **extension** of an existing head cover to also shield the chest modestly.

In that sense, the verse doesn’t directly command to *start* wearing a headscarf — it assumes its presence — and instructs that it should be worn in a way that aligns with a standard of modesty.

This distinction is subtle but profound, especially when exploring how divine language interacts with cultural practice. It opens a fascinating window into how **modesty, context, and interpretation** evolve over time. If you're interested, we could also look into how different Islamic jurists — from classical to modern reformists — interpret these verses in today’s context.

but the head covering is not hijab?

You’ve touched on a very important distinction, x — one that often gets blurred in modern conversation.

In the Qur’an, the word **“hijab”** does appear, but it doesn’t refer specifically to a woman’s head covering. Instead, it generally means a **barrier, partition, or curtain** — something that separates or conceals. For example, in Surah Al-Ahzab (33:53), it's used in the context of privacy between the Prophet Muhammad's household and visitors.

The specific cloth used to cover the head, as mentioned earlier, is called **“khimar”** in Surah An-Nur (24:31). Classical scholars interpreted this khimar as a head-covering garment that women already wore, and the verse instructed them to extend it over their chest for modesty.

So in essence:

- **Khimar** = head covering (already in use at the time)
- **Hijab** = barrier or curtain (not originally clothing-related)
- **Jilbab** (Surah 33:59) = outer garment, often interpreted as a cloak or full-body covering

Over time, though, “hijab” evolved in Islamic discourse to refer more broadly to the **concept and practice of modest dress**, especially the headscarf — making it a **social and religious term** that goes beyond the Qur’anic lexicon.

Would you like to explore how this shift happened historically, or how different schools of thought interpret these terms today? It ties beautifully into your reflections on how meanings are shaped over time — often unseen but deeply influential.

don't kill the messanger, read the message!

[broj dva]

Od kada glava = grudi ?

Tek ucis da citas ili sta? Rijec koju ti google prevodi kao pokrivac je rijec khimar koja znaci pokrivac za glavu ili u slobodnom prevodu marama. Znaci marama koja prekriva glavu treba da bude toliko duga da pada preko grudi. Je li ovo zaista nuklearna fizika?

Ne interesuje me arapski jezik nego tumacenje religijskih pravila, zabrana i naredbi. Ovde samo mogu primjetiti da jezik koji se koristi u BiH ne spominje rjec kosa nego grudi i shodno tome ne trazi maramu nego grudnjak.

[-Chesterfield-]

Ode ova polemika u bestragiju.
Pomiješane su najmanje dvije različite situacije: a) pokrivanje (potpuno ili djelimično) žena u islamu kao sfera javnog života i b) isticanje vjerskih simbola obilježja (hidžab, križ, krst) u vršenju javne funkcije.
Pogotovo pitanje da li je diskriminrajuće ne dozvoliti vršenje javne funkcije ako on/na ne želi da se tokom obavljanja tih poslova odrekne svojih vjerskih simbola. Dikriminacija nije apsolutnog karaktera, ona postoji samo ako se dva lica u identičnoj situaciji različito tretiraju.
Nikako se ne mogu saglasiti sa forumašem @HelaS oko njegovog shvatanja odredaba Z o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH iz 2004. godine. Zaista ne znam na osnovu čega je zaključio: "Očitovanje njene vjere je i dolazak i boravak na radnom mjestu odjevena vjerskim obilježjima, poput marame na glavi, ili šta već nosi, što podrazumijeva i radno "budžetsko" mjesto."
Kako ja shvatam taj zakon, očita podloga za izradu tog zakona je bio član 9 ECHR i bogata jurisprudencija ECtHR. Zakon, samo po sebi, nije neka pamet, ništa novo.
Javno ispoljavanje svoje vjere- da, ali gdje? Javni prostor nije javna služba, Nemojmo miješati babe i žabe. Prema slovu i duhu tog zakona- vidjeti npr. član 7. -nema isticanja vjerskih simbola u prostorijama javne vlasti. Sasvim jasno, država nam je, makara na papiru (Ustavi) sekularna. U stvarnom zivotu, nije.
Pošto nam Ustavi definišu da su nam država i entiteti sekularni, meni lično bi bilo vrlo neugodno i ne bih imao ni minimum povjerenja u službenu osobu koja ističe svoje vjerske simbole na svom radnom mjestu, ili da na zidu visi istaknuta zastava ili drugo obilježje neke, bilo koje konfesije. Dakle, šta i kako se sudija, policajac, službeno lice organa uprave ponaša i radi u svom privatnom vremenu- baš me briga. Ali dok vodi postupak, sudi, šta li već- nema religije. Zašto- iz najmanje dva razloga- jedan je što nisam religiozan, a drugi što to Ustavi ne dozvoljavaju.
Zato, smatram da se nijednoj osobi, bilo koj religije, ne može dozvoliti da vrši bilo koju javnu funkciju a da ističe svoju vjersku pripadnost.
Pokrivanje žene u islamu-nisam znalac, ali mi se čini da bi se taj čin mogao makar pokušati objasniti na način da je to djevojčici postalo prirodno "jer je od malena tako vidjela od svoje majke, nane", pa poslije joj postalo neizostavni, prirodni dio života ili ako se radi o tome da žena u nekom zrelijem dobu (20.te, 30-te itd), dakle, ipak neki stepen zrelosti, postane vjernica i prihvati taj kanon, pravilo. Kako god bilo, poštujem to, ali bez obzira na sve i dalje, kao što sam neki dan napisao, smatram da se pokrivanjem žene, oduzima joj se ključno što neku osobu čini ljudksim bićem, a to je ravnopravnost. Iz ljudskog bića, ona postaje predmetom, svojinom.
Ne sporim, nositi hidzab jeste ljudsko pravo, ali isključivo kao dio sfere privatnog života, ali nije i ne može biti dominantno u zemlji gdje Ustav kaze- sekularizam. Dakle, ograničenog je karaktera.
O odnosu države i religije/crkve/vjerske zajednice- sta država može i sta ne smije i obratno-vidjeti npr. član 14 tog istog zakona. Dovoljno je jasno postavljena ta granica.
Nijedno ljudsko pravo nije apsolutnog karaktera. tj da se mora poštovati po svaku cijenu. Čak ni pravo na život nije apsolutno- vidjeti, npr. čl. 2 ECHR.
Vrlo pojednostavljeno rečeno- tvoje pravo/sloboda da se vjerski izražavaš je ograničeno mojim pravom/slobodom dato ne prihvatam, protivim se religiji.
Dakle, nositi hidžab, ok, nemam ništa protiv, ako to osoba želi ili mora, ali ne može u javnu službu. Isti mi je standard i za križ/krst.

Poštujem tvoje izlaganje, vidi se da ozbiljno razmatraš ovu temu, ali moram reći da imaš nekoliko ozbiljnih pogrešnih zaključaka, i pravno i činjenično. Kaže UI.

Prvo, pravo na slobodu vjere po članu 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima ne odnosi se samo na privatnu sferu, kako ti tvrdiš. Sam tekst jasno kaže da čovjek ima pravo da svoju vjeru ispoljava i javno i privatno, sam ili sa drugima, uključujući kroz odjeću, simbole, običaje i uvjerenja. To znači da nošenje hidžaba, križa i slično nije automatski kršenje sekularnosti, već je dio osnovnih ljudskih prava.

Drugo, kad kažeš da nijednoj osobi koja nosi vjerska obilježja ne može biti dozvoljeno da vrši javnu funkciju, to nije pravno utemeljeno, niti u našem zakonu, niti u međunarodnim standardima. U BiH ne postoji zakon koji zabranjuje osobi u javnoj službi da nosi maramu, križ ili bilo koji drugi simbol, sve dok ta osoba profesionalno obavlja svoj posao i ne nameće svoja uvjerenja drugima.

Čak ni Zakon o slobodi vjere u BiH ne govori to što ti tvrdiš. Član 7 koji spominješ odnosi se na odvojenost vjerskih zajednica od države, ne na zabranu izražavanja vjere pojedincu. Dakle, ako žena radi u školi ili na šalteru općine i nosi maramu, to nije suprotno ni zakonu, ni ustavu.

Treće, Evropski sud za ljudska prava je već razmatrao baš ovakve slučajeve. U presudi Eweida protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 2013. godine, sud je presudio u korist žene koja je bila suspendovana jer je na poslu nosila lančić s križem, i zaključio da je povrijeđeno njeno pravo na slobodu vjere. Isto tako, u predmetu Lautsi protiv Italije iz 2011, Sud nije naložio uklanjanje križeva iz učionica, jer je zaključio da to ne predstavlja automatsku povredu prava nevjernika. Drugim riječima, pravo vjernika na ispoljavanje vjere nije ništa manje vrijedno od prava nevjernika da je ne prihvata.

I još, kad zabraniš „sve simbole“, a znaš da se to u praksi najčešće pogađa muslimanke koje nose hidžab, onda to jeste posredna diskriminacija, jer pravilo „jednako za sve“ zapravo najviše pogađa jednu grupu. To je potvrđeno i u slučajevima kao što su Achbita protiv Belgije iz 2017. i Bougnaoui protiv Francuske iz 2018, gdje je Sud rekao da država može postaviti neka ograničenja, ali samo ako su nužna, zakonita i proporcionalna, a ne proizvoljna ili generalna.

I na kraju, kad tvrdiš da pokrivanjem žene „oduzimaš ono što je čini ljudskim bićem, ravnopravnost“, to je stvar tvog ličnog osjećaja, ali nije objektivna istina. Ogroman broj žena širom svijeta svjesno i slobodno bira da se pokrije, ne zbog prisile, nego iz uvjerenja. Nemaš pravo da im oduzmeš subjektivitet tako što ćeš im reći da ne znaju šta rade.

Ravnopravnost ne znači da svi izgledaju isto, već da svi imaju jednako pravo da žive po svom uvjerenju, dok ne ugrožavaju drugog. Ako neka žena nosi hidžab, dok profesionalno i odgovorno obavlja svoj posao, tu zaista nema ničeg spornog. U suštini, ono što ti tražiš jeste da se neko odrekne jednog prava, vjerskog izražavanja, da bi imao drugo, pravo na rad. A to, složit ćeš se, nije ravnoteža prava, to je jednostavno isključenje.

[Dead Man Walking]

Od kada glava = grudi ?

Tek ucis da citas ili sta? Rijec koju ti google prevodi kao pokrivac je rijec khimar koja znaci pokrivac za glavu ili u slobodnom prevodu marama. Znaci marama koja prekriva glavu treba da bude toliko duga da pada preko grudi. Je li ovo zaista nuklearna fizika?

Ne interesuje me arapski jezik nego tumacenje religijskih pravila, zabrana i naredbi. Ovde samo mogu primjetiti da jezik koji se koristi u BiH ne spominje rjec kosa nego grudi i shodno tome ne trazi maramu nego grudnjak.

Jel tamo gdje pise da ne mozes u bermudama uci u drzavnu instituciju jer noge ispod koljena moraju biti pokrivene odjecom, za tebe do znaci da mozes u tangama i u halterima koji drze nogavice ispod koljena, jer ne pise jasno da ne mozes gologuz?

Jesi li ti vjernik uopste i poznajes li barem osnove Kur’ana i konteksta objave? Ako jesi fakat me cude ta pitanja, ne mogu da se ne smijem. Ako nisi da ne gubim vrijeme.

[¤ jelena ¤]

Grudnjak ne pokriva ,,razrez na grudima''.


Btw, ako 'vako pažljivo i s razumijevanjem čitaš i ugovore koje potpisuješ... eto belaja na pomolu!

[¤ jelena ¤]

Prije hiljadu ipo, tamo neki neobični smrtnik, ne nikakav Bog, napisao je književni tekst o iskonskoj ljubavi sestre prema bratu i o tome kako svako ljudsko biće zaslužuje sahranu dostojnu čovjeka - između ostalog. To književno djelo predstavlja jedno od najvažnijih književnih djela u istoriji čovječanstva i izvodi se u pozorištima širom svijeta i dan-danas.

Primitivan i neobrazovan taj neki svijet.

Ili je možda primitivan i neobrazovan onaj ko ne zna koje je to djelo niti ga je ikad pročitao,

a ima diplomu bilo koje srednje škole, bilo gdje u svijetu...

[Barakuda12]

Ne spominje se kosa

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja, i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka pokrivače svoje spuste preko razreza na grudima svojim, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima; to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili ženama svojim, ili onim što su u posjedu njihovu, ili onim koji slijede uz njih - muškarcima koji nemaju prohtjeva za ženama, ili djeci koja još ne raspoznaju stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim kako bi se znalo za njihove ukrase skrivene. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste uspjeli.

Čitajući ovaj tekst iz Kurana podsjesti me kako je to zaostala i zatucana knjiga. Znači "mudrosti" koje prosječan odrastao čovjek u današnje vrijeme zna a da ne treba pročitati ni jednu knjigu. 90% su tu pravila i instrukcije kako se ponašati i živjeti koja su davno prevazidjena, primitivna i nepripadaju modernom svijetu. Ako želiš u potpunosti pratiti šta sve piše u toj knjizi, u samo par zemalja svijeta bi i mogao živjeti tipa Saudija (mada nisam više siguran), afganistan, zabačeni dijelovi Pakistana, Mali, sjeverna Nigerija i tako to

Prosto mi je nevjerovatno da neko u 2025. vjeruje da je ovaj tekst nešto sveto i dolazi od nekog svemogućeg, sveznajučeg bića

Jutros pričam s prijateljem, baš isto.. prije hiljada godina neko rekao kako da živimo!? Pa valjda smo majku mu pametniji i sposobniji danas malte ne svaki čovjek na planeti nego prije nekoliko hiljada godina!! Sve i da jeste ispravno tadašnje poimanje i shvaćanje života to ne znači da je danas poimanje tih principa ispravno, ne nije nikako!!!!

Bog najbolje zna kako trebamo da zivimo i da se ponasamo jer nas je stvorio i On nas poznaje bolje nego mi sami sebe. Zato je poslao covjeka kao primjer ponasanja i zivota na zemlji. To sto tebi ne pasu ta pravila i sto ih nazivate zatucanim i zaostalim to je tvoje misljenje. Mi ljudi smo ograniceni i ne mozemo znati bolje od Boga sta je za nas dobro, a sta nije.

[kuli1961]

Ode ova polemika u bestragiju.
Pomiješane su najmanje dvije različite situacije: a) pokrivanje (potpuno ili djelimično) žena u islamu kao sfera javnog života i b) isticanje vjerskih simbola obilježja (hidžab, križ, krst) u vršenju javne funkcije.
Pogotovo pitanje da li je diskriminrajuće ne dozvoliti vršenje javne funkcije ako on/na ne želi da se tokom obavljanja tih poslova odrekne svojih vjerskih simbola. Dikriminacija nije apsolutnog karaktera, ona postoji samo ako se dva lica u identičnoj situaciji različito tretiraju.
Nikako se ne mogu saglasiti sa forumašem @HelaS oko njegovog shvatanja odredaba Z o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH iz 2004. godine. Zaista ne znam na osnovu čega je zaključio: "Očitovanje njene vjere je i dolazak i boravak na radnom mjestu odjevena vjerskim obilježjima, poput marame na glavi, ili šta već nosi, što podrazumijeva i radno "budžetsko" mjesto."
Kako ja shvatam taj zakon, očita podloga za izradu tog zakona je bio član 9 ECHR i bogata jurisprudencija ECtHR. Zakon, samo po sebi, nije neka pamet, ništa novo.
Javno ispoljavanje svoje vjere- da, ali gdje? Javni prostor nije javna služba, Nemojmo miješati babe i žabe. Prema slovu i duhu tog zakona- vidjeti npr. član 7. -nema isticanja vjerskih simbola u prostorijama javne vlasti. Sasvim jasno, država nam je, makara na papiru (Ustavi) sekularna. U stvarnom zivotu, nije.
Pošto nam Ustavi definišu da su nam država i entiteti sekularni, meni lično bi bilo vrlo neugodno i ne bih imao ni minimum povjerenja u službenu osobu koja ističe svoje vjerske simbole na svom radnom mjestu, ili da na zidu visi istaknuta zastava ili drugo obilježje neke, bilo koje konfesije. Dakle, šta i kako se sudija, policajac, službeno lice organa uprave ponaša i radi u svom privatnom vremenu- baš me briga. Ali dok vodi postupak, sudi, šta li već- nema religije. Zašto- iz najmanje dva razloga- jedan je što nisam religiozan, a drugi što to Ustavi ne dozvoljavaju.
Zato, smatram da se nijednoj osobi, bilo koj religije, ne može dozvoliti da vrši bilo koju javnu funkciju a da ističe svoju vjersku pripadnost.
Pokrivanje žene u islamu-nisam znalac, ali mi se čini da bi se taj čin mogao makar pokušati objasniti na način da je to djevojčici postalo prirodno "jer je od malena tako vidjela od svoje majke, nane", pa poslije joj postalo neizostavni, prirodni dio života ili ako se radi o tome da žena u nekom zrelijem dobu (20.te, 30-te itd), dakle, ipak neki stepen zrelosti, postane vjernica i prihvati taj kanon, pravilo. Kako god bilo, poštujem to, ali bez obzira na sve i dalje, kao što sam neki dan napisao, smatram da se pokrivanjem žene, oduzima joj se ključno što neku osobu čini ljudksim bićem, a to je ravnopravnost. Iz ljudskog bića, ona postaje predmetom, svojinom.
Ne sporim, nositi hidzab jeste ljudsko pravo, ali isključivo kao dio sfere privatnog života, ali nije i ne može biti dominantno u zemlji gdje Ustav kaze- sekularizam. Dakle, ograničenog je karaktera.
O odnosu države i religije/crkve/vjerske zajednice- sta država može i sta ne smije i obratno-vidjeti npr. član 14 tog istog zakona. Dovoljno je jasno postavljena ta granica.
Nijedno ljudsko pravo nije apsolutnog karaktera. tj da se mora poštovati po svaku cijenu. Čak ni pravo na život nije apsolutno- vidjeti, npr. čl. 2 ECHR.
Vrlo pojednostavljeno rečeno- tvoje pravo/sloboda da se vjerski izražavaš je ograničeno mojim pravom/slobodom dato ne prihvatam, protivim se religiji.
Dakle, nositi hidžab, ok, nemam ništa protiv, ako to osoba želi ili mora, ali ne može u javnu službu. Isti mi je standard i za križ/krst.

Poštujem tvoje izlaganje, vidi se da ozbiljno razmatraš ovu temu, ali moram reći da imaš nekoliko ozbiljnih pogrešnih zaključaka, i pravno i činjenično. Kaže UI.

Prvo, pravo na slobodu vjere po članu 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima ne odnosi se samo na privatnu sferu, kako ti tvrdiš. Sam tekst jasno kaže da čovjek ima pravo da svoju vjeru ispoljava i javno i privatno, sam ili sa drugima, uključujući kroz odjeću, simbole, običaje i uvjerenja. To znači da nošenje hidžaba, križa i slično nije automatski kršenje sekularnosti, već je dio osnovnih ljudskih prava.

Drugo, kad kažeš da nijednoj osobi koja nosi vjerska obilježja ne može biti dozvoljeno da vrši javnu funkciju, to nije pravno utemeljeno, niti u našem zakonu, niti u međunarodnim standardima. U BiH ne postoji zakon koji zabranjuje osobi u javnoj službi da nosi maramu, križ ili bilo koji drugi simbol, sve dok ta osoba profesionalno obavlja svoj posao i ne nameće svoja uvjerenja drugima.

Čak ni Zakon o slobodi vjere u BiH ne govori to što ti tvrdiš. Član 7 koji spominješ odnosi se na odvojenost vjerskih zajednica od države, ne na zabranu izražavanja vjere pojedincu. Dakle, ako žena radi u školi ili na šalteru općine i nosi maramu, to nije suprotno ni zakonu, ni ustavu.

Treće, Evropski sud za ljudska prava je već razmatrao baš ovakve slučajeve. U presudi Eweida protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 2013. godine, sud je presudio u korist žene koja je bila suspendovana jer je na poslu nosila lančić s križem, i zaključio da je povrijeđeno njeno pravo na slobodu vjere. Isto tako, u predmetu Lautsi protiv Italije iz 2011, Sud nije naložio uklanjanje križeva iz učionica, jer je zaključio da to ne predstavlja automatsku povredu prava nevjernika. Drugim riječima, pravo vjernika na ispoljavanje vjere nije ništa manje vrijedno od prava nevjernika da je ne prihvata.

I još, kad zabraniš „sve simbole“, a znaš da se to u praksi najčešće pogađa muslimanke koje nose hidžab, onda to jeste posredna diskriminacija, jer pravilo „jednako za sve“ zapravo najviše pogađa jednu grupu. To je potvrđeno i u slučajevima kao što su Achbita protiv Belgije iz 2017. i Bougnaoui protiv Francuske iz 2018, gdje je Sud rekao da država može postaviti neka ograničenja, ali samo ako su nužna, zakonita i proporcionalna, a ne proizvoljna ili generalna.

I na kraju, kad tvrdiš da pokrivanjem žene „oduzimaš ono što je čini ljudskim bićem, ravnopravnost“, to je stvar tvog ličnog osjećaja, ali nije objektivna istina. Ogroman broj žena širom svijeta svjesno i slobodno bira da se pokrije, ne zbog prisile, nego iz uvjerenja. Nemaš pravo da im oduzmeš subjektivitet tako što ćeš im reći da ne znaju šta rade.

Ravnopravnost ne znači da svi izgledaju isto, već da svi imaju jednako pravo da žive po svom uvjerenju, dok ne ugrožavaju drugog. Ako neka žena nosi hidžab, dok profesionalno i odgovorno obavlja svoj posao, tu zaista nema ničeg spornog. U suštini, ono što ti tražiš jeste da se neko odrekne jednog prava, vjerskog izražavanja, da bi imao drugo, pravo na rad. A to, složit ćeš se, nije ravnoteža prava, to je jednostavno isključenje.

Drago mi je da si kritički ocijenio moj komentar. Ne mogu se saglasiti za tvojim rezumijevanjem A9- javno ispoljavanje vjere- da, i na javnom prostoru, ali ne u javnoj službi. Krovni stav je Ustav države, pa od toga zavisi kakav će biti odnos države (kroz zakone) prema manifestaciji vjere.
Mislim da si pogriješio oko člana 7. Z o slobodi vjere- on se ne odnosi na razdvojenost države i religije, već o pojedincu i načinima ispoljavanja vjere. Vjerovatno si mislio na član 14. koji definiše odnos države i crkve.
citirani predmeti- podsjeticu se,svakako. No, treba imati na umu da Strazbur nije uvijek konzistentan, pa svaki stav iz presuda treba uzimati u obzir u kontekstu konkretnog činjeničnog stanja. Kroz sjećanje mi prolazi predmet iz Turske, gdje je studentici zabranjeno pohadjanje nastave i polaganje ispita na javom univerzitetu jer nije htjela skinuti pokrivalo. Strazbur nije našao povredu. Da li je predmet otišao pred Veliko vijeće (ECtHR u plenumu) nisam dalje istraživao.
Šta je objektivna istina a šta lični osječaj, veliko je pitanje. Ja smatram da ne stoji tvoja tvrdnja o slobodnom izboru pokrivanja. tu ostajemo svaki na asvojim pozicijama. Itekako ima sporno to što neko pokazuje svoja vjerska opredjeljenja vršeći javnu funkciju. Meni je sasvim svejedno o kom vjerskom obilježju se radi, dakle ne samo hidzab, vec i kriz i krst (religije dominantne kod nas). Ako kao stranka, kao fizičko lice pristupi pred organ u nekom postupku- OK, nije sporno, ali ne može odlučivati i mojim pravima i obavezama u nekom postupku. Ako nista drugo, neki (ili: mnogi) vjerski kanoni se razlikuju od svjetovnih. Kažeš- isključenje-ne, nije vec zakonom razradjen ustavni prinicip razdvojenosti religije od države.
Država je Ustavom rekla- sekularizam, zakonom postavila granice djelovanja i svoje i religije. Ljudsko pravo na manifestovanje svoje vjere nije u istoj ravni sa pravom na rad, koje nije ljudsko pravo.
U svakom slučaju, ovdje je dobro što ipak možemo mirno raspravljati, polemisati, bez teških riječi, koje se počesto mogu naći na raznim temama ovog foruma.

[¤ jelena ¤]

Ne može predrasuda prema nečijoj vjerskoj, polnoj, etničkoj, rasnoj...pripadnosti biti mjerodavna prilikom angažovanja nekog ljudskog bića da vrši svoju radnu obavezu na svom radnom mjestu.

[nemezis]

Ne može predrasuda prema nečijoj vjerskoj, polnoj, etničkoj, rasnoj...pripadnosti biti mjerodavna prilikom angažovanja nekog ljudskog bića da vrši svoju radnu obavezu na svom radnom mjestu.

Treba li neko u javnoj službi imati pravo da nosi nikab?

[Hakiz]

Živimo u državi u kojoj se optužnice pišu, presude donose, odbrane vode, dokazi i tumačenja propisa manipulišu vođeni raznim interesima. A da očekujemo da će osoba sa istaknutim vjerskim obilježjima raditi isključivo hladno i neutralno po propisima, ni nesvjesno ne voditi se vjerskim moralom, dogmom itd pri tumačenju propisa, vođenju postupaka itd?

Možda bi bilo dobro da žena pod hidžabom dođe u državnu instituciju u čijoj sali je krst na stolu uposlenika i taj uposlenik institucije počne sa njom komunicirati sa "Hvaljeni Isus i Marija, šta trebate". I obratno.

Da se obezbijedi sloboda vjeroispovijesti.

Siguran sam da bi ona bila potpuno, u svojoj dubini, uvjerena u sekularnost i neutralnost odnosa tog uposlenika, a time i institucije, prema njoj.

[¤ jelena ¤]

Ne može predrasuda prema nečijoj vjerskoj, polnoj, etničkoj, rasnoj...pripadnosti biti mjerodavna prilikom angažovanja nekog ljudskog bića da vrši svoju radnu obavezu na svom radnom mjestu.

Treba li neko u javnoj službi imati pravo da nosi nikab?

Trebalo bi kada bi nekako bilo moguće. Ja ne vidim i ne znam kako, ali mogu to zamisliti u budućnosti.

Prije svega, nijednoj ženi koja nosi nikab ja ne bih poželjela ni da pokuša konkurisati za neko radno mjesto u državnoj službi BiH, a kamoli da dobije taj željeni posao - koliko god ovo drugo zvučalo ružno - jer obavljanje tog posla u ovom i ovakvom društvu, pa čak i sami pokušaj da se zaposli, ostavio bi joj doživotne psihičke traume bez obzira na čvrstinu njenog karaktera i želju da radi ono što voli i za šta se školovala.


A što se mene tiče, jedini problem koji bih ja, vjerovatno, imala u saradnji sa osobom koja nosi nikab bila bi nemogućnost trenutnog, lako uočljivog identifikovanja te osobe u direktnoj komunikaciji i nedostatak reciprociteta u kojem ona vidi moje lice i sve što facijalnim ekspresijama izražavam u datom trenutku, a ujedno zna moje vlastito ime i prezime, a ja njeno lice ne vidim i ne mogu je identifikovati tj. njenu fizičku pojavnost povezati sa njenim riječima, osjećanjima (u slučaju da je riječ o koleginici) ili imenom, prezimenom, nekim brojem na nekakvoj pločici, znački i tome slično što imam vidljivo u susretu sa nekim drugim uniformisanim licima.

Ako bi, recimo, savremene tehnologije u budućnosti otklonile te barijere, što vjerujem da je moguće samo ne znam kako, ja ne bih imala problem s tim da tako odjevene žene rade u državnoj službi i da uspješno sarađujemo.

[nemezis]

Ne može predrasuda prema nečijoj vjerskoj, polnoj, etničkoj, rasnoj...pripadnosti biti mjerodavna prilikom angažovanja nekog ljudskog bića da vrši svoju radnu obavezu na svom radnom mjestu.

Treba li neko u javnoj službi imati pravo da nosi nikab?

Trebalo bi kada bi nekako bilo moguće. Ja ne vidim i ne znam kako, ali mogu to zamisliti u budućnosti.

Prije svega, nijednoj ženi koja nosi nikab ja ne bih poželjela ni da pokuša konkurisati za neko radno mjesto u državnoj službi BiH, a kamoli da dobije taj željeni posao - koliko god ovo drugo zvučalo ružno - jer obavljanje tog posla u ovom i ovakvom društvu, pa čak i sami pokušaj da se zaposli, ostavio bi joj doživotne psihičke traume bez obzira na čvrstinu njenog karaktera i želju da radi ono što voli i za šta se školovala.


A što se mene tiče, jedini problem koji bih ja, vjerovatno, imala u saradnji sa osobom koja nosi nikab bila bi nemogućnost trenutnog, lako uočljivog identifikovanja te osobe u direktnoj komunikaciji i nedostatak reciprociteta u kojem ona vidi moje lice i sve što facijalnim ekspresijama izražavam u datom trenutku, a ujedno zna moje vlastito ime i prezime, a ja njeno lice ne vidim i ne mogu je identifikovati tj. njenu fizičku pojavnost povezati sa njenim riječima, osjećanjima (u slučaju da je riječ o koleginici) ili imenom, prezimenom, nekim brojem na nekakvoj pločici, znački i tome slično što imam vidljivo u susretu sa nekim drugim uniformisanim licima.

Ako bi, recimo, savremene tehnologije u budućnosti otklonile te barijere, što vjerujem da je moguće samo ne znam kako, ja ne bih imala problem s tim da tako odjevene žene rade u državnoj službi i da uspješno sarađujemo.

Ja pitam za sada.

[¤ jelena ¤]

Ma, neee briiiiini, neće se to desiti uskoro. Mirno spavaj.

Ali!!!


Te savremene tehnologije baš brzo napreduju, tako da...očekuj za nekih...po mojoj slobodnoj procjeni....




cca par mjeseci.... eo, po godine u vr' glave.

[Edin H.]

Ne može predrasuda prema nečijoj vjerskoj, polnoj, etničkoj, rasnoj...pripadnosti biti mjerodavna prilikom angažovanja nekog ljudskog bića da vrši svoju radnu obavezu na svom radnom mjestu.

Treba li neko u javnoj službi imati pravo da nosi nikab?

Trebalo bi kada bi nekako bilo moguće. Ja ne vidim i ne znam kako, ali mogu to zamisliti u budućnosti.

Prije svega, nijednoj ženi koja nosi nikab ja ne bih poželjela ni da pokuša konkurisati za neko radno mjesto u državnoj službi BiH, a kamoli da dobije taj željeni posao - koliko god ovo drugo zvučalo ružno - jer obavljanje tog posla u ovom i ovakvom društvu, pa čak i sami pokušaj da se zaposli, ostavio bi joj doživotne psihičke traume bez obzira na čvrstinu njenog karaktera i želju da radi ono što voli i za šta se školovala.


A što se mene tiče, jedini problem koji bih ja, vjerovatno, imala u saradnji sa osobom koja nosi nikab bila bi nemogućnost trenutnog, lako uočljivog identifikovanja te osobe u direktnoj komunikaciji i nedostatak reciprociteta u kojem ona vidi moje lice i sve što facijalnim ekspresijama izražavam u datom trenutku, a ujedno zna moje vlastito ime i prezime, a ja njeno lice ne vidim i ne mogu je identifikovati tj. njenu fizičku pojavnost povezati sa njenim riječima, osjećanjima (u slučaju da je riječ o koleginici) ili imenom, prezimenom, nekim brojem na nekakvoj pločici, znački i tome slično što imam vidljivo u susretu sa nekim drugim uniformisanim licima.

Ako bi, recimo, savremene tehnologije u budućnosti otklonile te barijere, što vjerujem da je moguće samo ne znam kako, ja ne bih imala problem s tim da tako odjevene žene rade u državnoj službi i da uspješno sarađujemo.

Nećeš pokera valjda igrati sa njom.

[¤ jelena ¤]

Treba li neko u javnoj službi imati pravo da nosi nikab?

Trebalo bi kada bi nekako bilo moguće. Ja ne vidim i ne znam kako, ali mogu to zamisliti u budućnosti.

Prije svega, nijednoj ženi koja nosi nikab ja ne bih poželjela ni da pokuša konkurisati za neko radno mjesto u državnoj službi BiH, a kamoli da dobije taj željeni posao - koliko god ovo drugo zvučalo ružno - jer obavljanje tog posla u ovom i ovakvom društvu, pa čak i sami pokušaj da se zaposli, ostavio bi joj doživotne psihičke traume bez obzira na čvrstinu njenog karaktera i želju da radi ono što voli i za šta se školovala.


A što se mene tiče, jedini problem koji bih ja, vjerovatno, imala u saradnji sa osobom koja nosi nikab bila bi nemogućnost trenutnog, lako uočljivog identifikovanja te osobe u direktnoj komunikaciji i nedostatak reciprociteta u kojem ona vidi moje lice i sve što facijalnim ekspresijama izražavam u datom trenutku, a ujedno zna moje vlastito ime i prezime, a ja njeno lice ne vidim i ne mogu je identifikovati tj. njenu fizičku pojavnost povezati sa njenim riječima, osjećanjima (u slučaju da je riječ o koleginici) ili imenom, prezimenom, nekim brojem na nekakvoj pločici, znački i tome slično što imam vidljivo u susretu sa nekim drugim uniformisanim licima.

Ako bi, recimo, savremene tehnologije u budućnosti otklonile te barijere, što vjerujem da je moguće samo ne znam kako, ja ne bih imala problem s tim da tako odjevene žene rade u državnoj službi i da uspješno sarađujemo.

Nećeš pokera valjda igrati sa njom.

To neću sigurno, al' zahvaljujući njoj i njenim vjerskim načelima.

Ali bih mogla, recimo, sjesti na pauzi da popričam s njom kao koleginicom i dok ostalim kolegama vidim lice pa znam da li su raspoloženi za priču i znam kako da vodim razgovor, njoj ne vidim lice pa je mogu, recimo, utušit pričom, ili nešto uvrijediti, ili izazvati bilo šta neprijatno, a da to i ne slutim.

Ili, njih tri policajke ili neke druge službenice...nešto.... a ja obična građanka nezadovoljna načinom rada jedne od njih i hoću da se žalim na nju nadređenom.

Kako ću znat koja je koja i imati povjerenja kad su mi iste i na istoj su strani u tom potencijalnom konfliktu...mnogo je tu prostora za sumnju, a to može izazvati i nepovjerenje u samu instituciju..itd.

Znači, kao što rekoh u prethodnom postu....ne znam i sve su ovo nekakve moje pretpostavke i eventualne predrasude, a to ne može biti mjerilo odlučujuće za prijem nekoga u radni odnos pri nekoj državnoj službi.

To su samo moja, subjektivna viđenja potencijalnih prepreka i problema.

Isti je slučaj i sa pričama ovih koji se protive hidžabu, s tom ključnom razlikom što se ja nikabu ne protivim, samo nemam iskustva u komunikaciji sa osobama koje ga nose.

[kuda dalje?]

Čitajući ovaj tekst iz Kurana podsjesti me kako je to zaostala i zatucana knjiga. Znači "mudrosti" koje prosječan odrastao čovjek u današnje vrijeme zna a da ne treba pročitati ni jednu knjigu. 90% su tu pravila i instrukcije kako se ponašati i živjeti koja su davno prevazidjena, primitivna i nepripadaju modernom svijetu. Ako želiš u potpunosti pratiti šta sve piše u toj knjizi, u samo par zemalja svijeta bi i mogao živjeti tipa Saudija (mada nisam više siguran), afganistan, zabačeni dijelovi Pakistana, Mali, sjeverna Nigerija i tako to

Prosto mi je nevjerovatno da neko u 2025. vjeruje da je ovaj tekst nešto sveto i dolazi od nekog svemogućeg, sveznajučeg bića

Svaka na mjestu nevjerovatno je u šta ljudi vjeruju

[¤ jelena ¤]

Knjiga ,,zaostala i zatucana''?


Stvarno je nevjerovatno u šta sve ljudi vjeruju danas.

[snijeg_led]

Nego da jeste. Pise koliko necega treba dati za zenu kad se uda. Srednji vijek

[kuda dalje?]

Nego da jeste. Pise koliko necega treba dati za zenu kad se uda. Srednji vijek

Ma to je samo jedan mali primjer, ima tu puno toga. Pise da pri svjedocenju, svjedocenje jednog muskarca vrijede svjedocenja dvije zene, znaci muskarac duplo vrijedniji a da negovrim o proganjanju, ili cak nesto gore, nevjernika... ima brdo takvih stvari, ma haos

[snijeg_led]

Nego da jeste. Pise koliko necega treba dati za zenu kad se uda. Srednji vijek

Ma to je samo jedan mali primjer, ima tu puno toga. Pise da pri svjedocenju, svjedocenje jednog muskarca vrijede svjedocenja dvije zene, znaci muskarac duplo vrijedniji a da negovrim o proganjanju, ili cak nesto gore, nevjernika... ima brdo takvih stvari, ma haos

Znaš ono kao, ko fol ,eto ja sam htjela biti obrazovana i ko biva proćitacu sad te svete knjige, nekako dodje na red.
Počela citati tu nisam znala bi se smijala il plakala, jbt kakvih sve nebuloza ima.

[TojoOptics]

Ilustrovani Kur'an prikazuje hidzab buducnosti kod Tarkusa koji se bori protiv Manticora (sura Hra' 1-64), prije no sto postane Aquatarkus.

[LSD]

Knjiga ,,zaostala i zatucana''?


Stvarno je nevjerovatno u šta sve ljudi vjeruju danas.

Strasno kakve nezalice i bolidi daju sebi za prvo da lupetaju o necemu o cemu nemaju pojma.
Ovdje vecina ne da nikad nije procitala Kur'an u zivotu, vec ga nije uzela u ruke al zato znaju laprdati o svemu sto se tice njega