izvrsni direktor wrote: ↑16/06/2025 13:00
Neko ce reci da serem, ali je meni prvi utisak u njemackoj bio kad me ujutro u 7 na putu prema poslu zena koja mi isla u susret uz osmijeh rekla "dobro jutro", refleksna pomisao mi bi "poznaje me odnekud", a ja prije 3 sedmice se prvi put pojavio u njenoj drzavi, a u tom mjestu samo ujutro i navece na putu iz busa do radnog mjesta..
Meni je iz bosne ostalo poznato da ce me neko samo poprijeko pogledat, smrknut u najmanju ruku..
U medjuvremenu mi je postalo normalno to da se prolaznici pozdravljaju ili barem nasmiju..
Ako zaspim na semaforu, najvise sto se desi je da vidim u retrovizoru da neko mase glavom, trubit nece nikad...
kod mene iskustvo da ako ih sretnem u sumi ili na planini da me ljubazno pozdrave ili se ispricaju sa mnom ko sa svojim bliznjim. Sretnem ih u soliteru ili u liftu samo gledaju u pod ili u plafon. Nije mi normalno da se prolaznici pozdravljaju ili barem nasmiju, to mi je normalno bilo u Bosni. Odvikao se od toga na poslu, otisao u UK i promrmljam Hi, ili Hello, kad otamo citavih par recenica ljubaznoscu, rekoh drugi svijet

