Inteligentni Dizajn vs. Evolucija

[teodati]

Ljudi nisu tražili život, pa da bi im imao, i jer im ima, smisla.

Nije to.

A nitko nas ljude ne pita jesmo li htjeli živjeti ili ne, ali smo dobili život, i to ne bez veze, o toma govorim.

Upravo to. Kako nismo tražili život, nismo tražili da kao vrsta postojimo, kakvog nama ima smisla to što nas je izvadio iz ništavila, dao nam život itd? Nikakvog. Da nas nije stvorio, ne bi ostatak postojanja ništa izgubio, ni dobio, a mi ne bismo postojali pa bi nam svakako bilo svejedno (znam...). A taj inteligentni kreator, bog, bi sve ono zbog čega nas je (navodno) stvorio (saznali mi ikada razlog ili ne) napravio i bez nas. Dovoljno je moćan.

I zbog toga, kome ima smisla i zašto?

Ja bih, ipak, rekao da postojimo jer postojimo, slučajno, bez namjere i svrhe.

Tako se sudarile čestice. Mogle su drugačije, ali slučajno se sudariše baš kako se sudariše. I evo nas.

E pa čestice nikada ništa slučajno ne rade, sto posto, uvjeriti ćeš se u to, garant.

Da te netko nije napravio, ne bi postojao, jednostavno, a nemoj reći da nije život i lijep, preko ljubavi, raznih zanimacija, prekrasne planete, veličanstvenog svemira, i tak dalje, jeste da postoji i ona druga strana, zlo bilo koje vrste, ali to je samo na Zemlji, u budućnosti toga više neće biti,
isplati se sve to proći za život koji je pun veselja, radosti, uživanja, ljubavi, vjeruj mi. I da nas netko nije napravio ne bi znali da život može postojati, niti bi iskusili bilo što, i istina je da taj netko, je mogao i sam recimo sela i gradove, kao i tehnologiju napraviti, ali čemu, kada su mogli povećati život na nebrojeno mnogo živih bića, i dati tim bićima da to sami naprave, jel nije tako bolje?

Zamisli da postoji samo ništavilo, bez igdje ičega, ne bi bilo svemira, ni planeta ni zvijezda, ni živih bića, ne bi recimo bilo ni umjetnosti, ne bi nitko slušao Mozarta, ili Bacha, ili rock and roll muziku, ne bi nitko nikoga volio, niti se brinuo iz ljubavi za neko drugo biće, ne bi bilo nijedna majke, nijednog oca, nijednog malog prekrasnog djeteta, i tak dalje.

Dakle, što je bolje, da postoji samo ništavilo, ili ovaj svijet, koji je trenutno i lijep i manje lijep, ali za koji Stvoritelj daje garanciju, da će neizmjerno duže biti samo ono lijepo, jel?



Otkrivenje 21,4 Obrisat će on svaku suzu iz njihovih očiju. Smrti više neće biti. Neće biti ni žalosti, ni jauka, ni patnji. jer, stari svijet je nestao.

[teodati]

Ok recimo da je prihvatljivo da ljudi budu stavljeni na iskusenje, da osjete neku vrstu patnje itd., i da to traje jednu generaciju, dvije, tri, ili 100 ili 200 godina, ali 1900 godina umiranja od inficiranih posjekotina nije iskusenje nego cisti sadizam. I ovo sa pencilinom je samo jedan od primjera tog sadizma

1900 godina naspram nebrojenih bilijuna godina, stvarno nije neka usporedba, naprotiv.

Sta kao malo je 1900 godina, treba se patiti nebrojeno bilijuna godina?

Ne, krivo si shvatio, upravo suprotno.

[Hakiz]

A nitko nas ljude ne pita jesmo li htjeli živjeti ili ne, ali smo dobili život, i to ne bez veze, o toma govorim.

Upravo to. Kako nismo tražili život, nismo tražili da kao vrsta postojimo, kakvog nama ima smisla to što nas je izvadio iz ništavila, dao nam život itd? Nikakvog. Da nas nije stvorio, ne bi ostatak postojanja ništa izgubio, ni dobio, a mi ne bismo postojali pa bi nam svakako bilo svejedno (znam...). A taj inteligentni kreator, bog, bi sve ono zbog čega nas je (navodno) stvorio (saznali mi ikada razlog ili ne) napravio i bez nas. Dovoljno je moćan.

I zbog toga, kome ima smisla i zašto?

Ja bih, ipak, rekao da postojimo jer postojimo, slučajno, bez namjere i svrhe.

Tako se sudarile čestice. Mogle su drugačije, ali slučajno se sudariše baš kako se sudariše. I evo nas.

E pa čestice nikada ništa slučajno ne rade, sto posto, uvjeriti ćeš se u to, garant.

Da te netko nije napravio, ne bi postojao, jednostavno, a nemoj reći da nije život i lijep, preko ljubavi, raznih zanimacija, prekrasne planete, veličanstvenog svemira, i tak dalje, jeste da postoji i ona druga strana, zlo bilo koje vrste, ali to je samo na Zemlji, u budućnosti toga više neće biti,
isplati se sve to proći za život koji je pun veselja, radosti, uživanja, ljubavi, vjeruj mi. I da nas netko nije napravio ne bi znali da život može postojati, niti bi iskusili bilo što, i istina je da taj netko, je mogao i sam recimo sela i gradove, kao i tehnologiju napraviti, ali čemu, kada su mogli povećati život na nebrojeno mnogo živih bića, i dati tim bićima da to sami naprave, jel nije tako bolje?

Zamisli da postoji samo ništavilo, bez igdje ičega, ne bi bilo svemira, ni planeta ni zvijezda, ni živih bića, ne bi recimo bilo ni umjetnosti, ne bi nitko slušao Mozarta, ili Bacha, ili rock and roll muziku, ne bi nitko nikoga volio, niti se brinuo iz ljubavi za neko drugo biće, ne bi bilo nijedna majke, nijednog oca, nijednog malog prekrasnog djeteta, i tak dalje.

Dakle, što je bolje, da postoji samo ništavilo, ili ovaj svijet, koji je trenutno i lijep i manje lijep, ali za koji Stvoritelj daje garanciju, da će neizmjerno duže biti samo ono lijepo, jel?



Otkrivenje 21,4 Obrisat će on svaku suzu iz njihovih očiju. Smrti više neće biti. Neće biti ni žalosti, ni jauka, ni patnji. jer, stari svijet je nestao.

Svrha postojanja je da slušamo Mocarta? Napravio je čovjeka kojem je svrha da sluša Mocarta, a onda je morao praviti Mocarta da bi čovjek mogao da ga sluša?

Možda. Ko zna.

Ovo otkrovenje 21,4. Da nije stavio suze u oko, ne bi ih morao brisati. Sam sebi napravio posao. Nema smisla.

[teodati]

Upravo to. Kako nismo tražili život, nismo tražili da kao vrsta postojimo, kakvog nama ima smisla to što nas je izvadio iz ništavila, dao nam život itd? Nikakvog. Da nas nije stvorio, ne bi ostatak postojanja ništa izgubio, ni dobio, a mi ne bismo postojali pa bi nam svakako bilo svejedno (znam...). A taj inteligentni kreator, bog, bi sve ono zbog čega nas je (navodno) stvorio (saznali mi ikada razlog ili ne) napravio i bez nas. Dovoljno je moćan.

I zbog toga, kome ima smisla i zašto?

Ja bih, ipak, rekao da postojimo jer postojimo, slučajno, bez namjere i svrhe.

Tako se sudarile čestice. Mogle su drugačije, ali slučajno se sudariše baš kako se sudariše. I evo nas.

E pa čestice nikada ništa slučajno ne rade, sto posto, uvjeriti ćeš se u to, garant.

Da te netko nije napravio, ne bi postojao, jednostavno, a nemoj reći da nije život i lijep, preko ljubavi, raznih zanimacija, prekrasne planete, veličanstvenog svemira, i tak dalje, jeste da postoji i ona druga strana, zlo bilo koje vrste, ali to je samo na Zemlji, u budućnosti toga više neće biti,
isplati se sve to proći za život koji je pun veselja, radosti, uživanja, ljubavi, vjeruj mi. I da nas netko nije napravio ne bi znali da život može postojati, niti bi iskusili bilo što, i istina je da taj netko, je mogao i sam recimo sela i gradove, kao i tehnologiju napraviti, ali čemu, kada su mogli povećati život na nebrojeno mnogo živih bića, i dati tim bićima da to sami naprave, jel nije tako bolje?

Zamisli da postoji samo ništavilo, bez igdje ičega, ne bi bilo svemira, ni planeta ni zvijezda, ni živih bića, ne bi recimo bilo ni umjetnosti, ne bi nitko slušao Mozarta, ili Bacha, ili rock and roll muziku, ne bi nitko nikoga volio, niti se brinuo iz ljubavi za neko drugo biće, ne bi bilo nijedna majke, nijednog oca, nijednog malog prekrasnog djeteta, i tak dalje.

Dakle, što je bolje, da postoji samo ništavilo, ili ovaj svijet, koji je trenutno i lijep i manje lijep, ali za koji Stvoritelj daje garanciju, da će neizmjerno duže biti samo ono lijepo, jel?



Otkrivenje 21,4 Obrisat će on svaku suzu iz njihovih očiju. Smrti više neće biti. Neće biti ni žalosti, ni jauka, ni patnji. jer, stari svijet je nestao.

Svrha postojanja je da slušamo Mocarta? Napravio je čovjeka kojem je svrha da sluša Mocarta, a onda je morao praviti Mocarta da bi čovjek mogao da ga sluša?

Možda. Ko zna.

Ovo otkrovenje 21,4. Da nije stavio suze u oko, ne bi ih morao brisati. Sam sebi napravio posao. Nema smisla.

Ima, sit čovjek ne zna što je glad, ali gladan i te kako to zna, i zahvalan je za svaku koricu kruha, sitom je to sve bez nekog velikog značaja, i nije sretan što nije gladan, sve dok zbilja ne postane gladan, e onda će biti sretan s onime što ima.

Jesmo sretni što smo mi zdravi, ili naši roditelji, ili naša braća ili sestre, ili bračni drug, ili naša djeca, ne, to nam je onako pa tako mora biti, ne mora, doći će vrijeme kada će biti jako bolesni, ili umrijeti u nesreći ili od neke bolesti, i više ih neće biti, jesmo li bili zahvalni kada su bili živi i zdravi, jesmo li ih svaki dan zagrlili i poljubili, jer sutra možda se više nećemo vidjeti?

Zato ne govori da ovaj život nema smisla, i te kako ima, zlo koje postoji će nestati, i više ga neće biti, a ova škola života mora se proći, iskusiti, bez toga nema sreće ni za koga.


1. Korinćanima 2,9 Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.


E da!

[Hakiz]

E pa čestice nikada ništa slučajno ne rade, sto posto, uvjeriti ćeš se u to, garant.

Da te netko nije napravio, ne bi postojao, jednostavno, a nemoj reći da nije život i lijep, preko ljubavi, raznih zanimacija, prekrasne planete, veličanstvenog svemira, i tak dalje, jeste da postoji i ona druga strana, zlo bilo koje vrste, ali to je samo na Zemlji, u budućnosti toga više neće biti,
isplati se sve to proći za život koji je pun veselja, radosti, uživanja, ljubavi, vjeruj mi. I da nas netko nije napravio ne bi znali da život može postojati, niti bi iskusili bilo što, i istina je da taj netko, je mogao i sam recimo sela i gradove, kao i tehnologiju napraviti, ali čemu, kada su mogli povećati život na nebrojeno mnogo živih bića, i dati tim bićima da to sami naprave, jel nije tako bolje?

Zamisli da postoji samo ništavilo, bez igdje ičega, ne bi bilo svemira, ni planeta ni zvijezda, ni živih bića, ne bi recimo bilo ni umjetnosti, ne bi nitko slušao Mozarta, ili Bacha, ili rock and roll muziku, ne bi nitko nikoga volio, niti se brinuo iz ljubavi za neko drugo biće, ne bi bilo nijedna majke, nijednog oca, nijednog malog prekrasnog djeteta, i tak dalje.

Dakle, što je bolje, da postoji samo ništavilo, ili ovaj svijet, koji je trenutno i lijep i manje lijep, ali za koji Stvoritelj daje garanciju, da će neizmjerno duže biti samo ono lijepo, jel?



Otkrivenje 21,4 Obrisat će on svaku suzu iz njihovih očiju. Smrti više neće biti. Neće biti ni žalosti, ni jauka, ni patnji. jer, stari svijet je nestao.

Svrha postojanja je da slušamo Mocarta? Napravio je čovjeka kojem je svrha da sluša Mocarta, a onda je morao praviti Mocarta da bi čovjek mogao da ga sluša?

Možda. Ko zna.

Ovo otkrovenje 21,4. Da nije stavio suze u oko, ne bi ih morao brisati. Sam sebi napravio posao. Nema smisla.

Ima, sit čovjek ne zna što je glad, ali gladan i te kako to zna, i zahvalan je za svaku koricu kruha, sitom je to sve bez nekog velikog značaja, i nije sretan što nije gladan, sve dok zbilja ne postane gladan, e onda će biti sretan s onime što ima.

Jesmo sretni što smo mi zdravi, ili naši roditelji, ili naša braća ili sestre, ili bračni drug, ili naša djeca, ne, to nam je onako pa tako mora biti, ne mora, doći će vrijeme kada će biti jako bolesni, ili umrijeti u nesreći ili od neke bolesti, i više ih neće biti, jesmo li bili zahvalni kada su bili živi i zdravi, jesmo li ih svaki dan zagrlili i poljubili, jer sutra možda se više nećemo vidjeti?

Zato ne govori da ovaj život nema smisla, i te kako ima, zlo koje postoji će nestati, i više ga neće biti, a ova škola života mora se proći, iskusiti, bez toga nema sreće ni za koga.


1. Korinćanima 2,9 Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.


E da!

Zar nije bilo jednostavnije da kreator uopšte ne kreira zlo koje poslije mora da briše?

I u skladu sa tim, zbog čega bismo uopšte morali prolaziti zlo da bismo naučili lekciju? Nije kreator mogao u trenutku kreiranja znanje zbog kojeg nam ta lekcija treba isprogramirati u nas?

To kako je kreator iskreirao je ponašanje djeteta koje muči neku životinju, nekog insekta na Suncu prži lupom, pa kada tog insekta natjera da se kreće kuda ono hoće (nauči ga lekciju), dijete mu "ukaže milost" prestavši ga pržiti. A moglo je dijete ne pržiti tog insekta uopšte i pustiti ga na miru. Ne učiti insekta lekciju koju nije tražio i koja mu, zapravo, ne treba.

Taj kreator je poprilično kapriciozan, psihopat, monstruozan čak. Mučiti nekoga samo zbog toga da bi se prestanak mučenja gledalo kao milost je ponašanje i mentalitet monstruma.

[broj dva]

Data dusa ? Ko to daje duse ? Gdje i kako ? Sta je dusa, gdje je ? Za sta sluzi, kako se koristi ?
Postulirati postojanje duse je kao postulirati postojanje boga, mislim, mozes ako hoces ali nikoga ko je skeptican neces ubjediti u to..
Dusa je kao bog, apsolutno nepotrebna da bi se ista objasnilo i nije mi jasno zasto se spominje bez dokaza.

Jesi li ti kad čitao knjige, poeziju, pjesme?

Ni da sam tvrdokorni ateista ne bih poricao postojanje duše bar dok je čovjek živ.

A sta je duša po nekoj definiciji ne piše ni u Knjigama, ali je osjetimo, imaš moje ranije upise gdje ozbiljni ljudi pretpostavljaju da je čovjek dualno biće od rođenja tj. sa stvaranjem svijesti.

Duša ili naše "ja", jedno je te isto, to nijedna životinja nema, upravo kako i piše u Bibliji, jer, duša ili naše "ja" osjeća cijelo tijelo, i živi kao jedno s tim tijelom, dok funkcionira, kada tijelo umre, nema razloga da naše "ja" i dalje bude u tijelu, jednostavno a istinito, e da!

Nije istina, orangutani i cimpanze imaju svoje "ja", mozda i neke druge zivotinje, npr. hobotnice. Samosvjest je funkcija mozga, ne neke nepostojece "duse"

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32192237/

[broj dva]

Poanta je u tome da na Zemlji ljudi iskuse sve što je moguće od života, ne samo uživanja, radosti, lijepe stvari već i bol, patnju, čak i samu smrt, da bi jednom mogli živjeti u vječnom životu kao i Bogovi, jer Bogovi su to već davno prošli, eto zašto se ne daje sve odjedanput, nego postepeno.

I penicilin je čovjek izmislio, nije nastao sam od sebe, a centar svakog čovjeka je mozak, bez njega čovjek ne postoji, ni bilo kakva radnja, a kamoli neko otkriće.

Mozak je dakako živi stroj, koji daje naredbe svim organima što i kako raditi, svaki trenutak našega života ovisi o tom stroju, koji nije ni slučajno a ni sam od sebe nastao, samo kažem.

Nabijem ga ja na k**** od konja ako mu je to poenta. Sadista, psihopata, narcisoidan.

Nemoj tako, netko ti je dao materijalni život, izmislio te, izvadio te iz ništavila da bi mogao postojati, i baš sve što ćeš doživjeti ima smisla, i bol i uživanja, jednako, s time što bol traje jedan kratki ljudski život, a uživanja će trajati koliko i naše prostor-vrijeme, a ono je tek počelo postojati, mada je staro najmanje nekoliko stotina bilijuna naših zemaljskih godina, malo o svemu tome razmisli, bilo bi dobro, dapače.

Covjecanstvo niko nije izmislio, mi smo posljedica evolucije zivota na jednoj random planeti. I ne zelim uzivanje koje traje koliko i space-time, nistavilo mi zvuci kao mnogo bolja opcija.

[toska]

Jesi li ti kad čitao knjige, poeziju, pjesme?

Ni da sam tvrdokorni ateista ne bih poricao postojanje duše bar dok je čovjek živ.

A sta je duša po nekoj definiciji ne piše ni u Knjigama, ali je osjetimo, imaš moje ranije upise gdje ozbiljni ljudi pretpostavljaju da je čovjek dualno biće od rođenja tj. sa stvaranjem svijesti.

Duša ili naše "ja", jedno je te isto, to nijedna životinja nema, upravo kako i piše u Bibliji, jer, duša ili naše "ja" osjeća cijelo tijelo, i živi kao jedno s tim tijelom, dok funkcionira, kada tijelo umre, nema razloga da naše "ja" i dalje bude u tijelu, jednostavno a istinito, e da!

Nije istina, orangutani i cimpanze imaju svoje "ja", mozda i neke druge zivotinje, npr. hobotnice. Samosvjest je funkcija mozga, ne neke nepostojece "duse"

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32192237/

Teo malo brka svijest i dušu, nije prvi put.
Naravno, to moze biti njegova istina i ima pravo na to.

Tvoji upisi ponekad, ne uvijek, ukazuju na visok nivo gorčine.
Slabo kome cvjetaju ruže u životu, ali eto bar pokušati vidjeti nesto dobro.

[broj dva]

Ne znam šta da ti kažem, ti si rekao "duša ili naše ja" što me navelo da pišem o samosvijesti. Za gorčinu, prvo nema potrebe za amatersku psihoanalizu ali zar nije određena doza gorčine apsolutno normalna reakcija na svijet oko nas ?

[teodati]

Jesi li ti kad čitao knjige, poeziju, pjesme?

Ni da sam tvrdokorni ateista ne bih poricao postojanje duše bar dok je čovjek živ.

A sta je duša po nekoj definiciji ne piše ni u Knjigama, ali je osjetimo, imaš moje ranije upise gdje ozbiljni ljudi pretpostavljaju da je čovjek dualno biće od rođenja tj. sa stvaranjem svijesti.

Duša ili naše "ja", jedno je te isto, to nijedna životinja nema, upravo kako i piše u Bibliji, jer, duša ili naše "ja" osjeća cijelo tijelo, i živi kao jedno s tim tijelom, dok funkcionira, kada tijelo umre, nema razloga da naše "ja" i dalje bude u tijelu, jednostavno a istinito, e da!

Nije istina, orangutani i cimpanze imaju svoje "ja", mozda i neke druge zivotinje, npr. hobotnice. Samosvjest je funkcija mozga, ne neke nepostojece "duse"

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32192237/

Daj nemoj, samosvijest još ne znamo što je točno a kamoli kako nastaje, i prepoznati sebe u ogledalu ne znači da netko ima samosvijest kao mi ljudi, napraviš robota koji će vikati "to sam ja" kada će se pogledati u ogledalo, al jel robot ima svijest, nema.

Kada netko ima samosvijest, svoje "ja", on se konstantno razvija i stvara u svakom vremenu nove stvari, to jedino čovjek na Zemlji može, sve jasno, ali kako kome.

[toska]

Ne znam šta da ti kažem, ti si rekao "duša ili naše ja" što me navelo da pišem o samosvijesti. Za gorčinu, prvo nema potrebe za amatersku psihoanalizu ali zar nije određena doza gorčine apsolutno normalna reakcija na svijet oko nas ?

Ne, nikad nisam rekao "duša ili naše ja".
Možda misliš na spominjanje dualnosti čovjeka već od svjesnosti kao dijete.
Ta dualnosti je prvenstveno odvajanje sebe od fizičkog tijela.
A sam opis duše mi nije poznat, više nesto sto svi osjećamo.

Nije stvar psihoanalize već puno gorčine ubija diskusiju, i da, sasvim je normalno da je svi osjećamo, ali eto, neki balans.

[apsidejzi]

Upravo to. Kako nismo tražili život, nismo tražili da kao vrsta postojimo, kakvog nama ima smisla to što nas je izvadio iz ništavila, dao nam život itd? Nikakvog. Da nas nije stvorio, ne bi ostatak postojanja ništa izgubio, ni dobio, a mi ne bismo postojali pa bi nam svakako bilo svejedno (znam...). A taj inteligentni kreator, bog, bi sve ono zbog čega nas je (navodno) stvorio (saznali mi ikada razlog ili ne) napravio i bez nas. Dovoljno je moćan.

I zbog toga, kome ima smisla i zašto?

Ja bih, ipak, rekao da postojimo jer postojimo, slučajno, bez namjere i svrhe.

Tako se sudarile čestice. Mogle su drugačije, ali slučajno se sudariše baš kako se sudariše. I evo nas.

E pa čestice nikada ništa slučajno ne rade, sto posto, uvjeriti ćeš se u to, garant.

Da te netko nije napravio, ne bi postojao, jednostavno, a nemoj reći da nije život i lijep, preko ljubavi, raznih zanimacija, prekrasne planete, veličanstvenog svemira, i tak dalje, jeste da postoji i ona druga strana, zlo bilo koje vrste, ali to je samo na Zemlji, u budućnosti toga više neće biti,
isplati se sve to proći za život koji je pun veselja, radosti, uživanja, ljubavi, vjeruj mi. I da nas netko nije napravio ne bi znali da život može postojati, niti bi iskusili bilo što, i istina je da taj netko, je mogao i sam recimo sela i gradove, kao i tehnologiju napraviti, ali čemu, kada su mogli povećati život na nebrojeno mnogo živih bića, i dati tim bićima da to sami naprave, jel nije tako bolje?

Zamisli da postoji samo ništavilo, bez igdje ičega, ne bi bilo svemira, ni planeta ni zvijezda, ni živih bića, ne bi recimo bilo ni umjetnosti, ne bi nitko slušao Mozarta, ili Bacha, ili rock and roll muziku, ne bi nitko nikoga volio, niti se brinuo iz ljubavi za neko drugo biće, ne bi bilo nijedna majke, nijednog oca, nijednog malog prekrasnog djeteta, i tak dalje.

Dakle, što je bolje, da postoji samo ništavilo, ili ovaj svijet, koji je trenutno i lijep i manje lijep, ali za koji Stvoritelj daje garanciju, da će neizmjerno duže biti samo ono lijepo, jel?



Otkrivenje 21,4 Obrisat će on svaku suzu iz njihovih očiju. Smrti više neće biti. Neće biti ni žalosti, ni jauka, ni patnji. jer, stari svijet je nestao.

Svrha postojanja je da slušamo Mocarta? Napravio je čovjeka kojem je svrha da sluša Mocarta, a onda je morao praviti Mocarta da bi čovjek mogao da ga sluša?

Možda. Ko zna.

Ovo otkrovenje 21,4. Da nije stavio suze u oko, ne bi ih morao brisati. Sam sebi napravio posao. Nema smisla.

Zali boze milijarde ljudi koji su zivjeli prije mocarta

[teodati]

Nabijem ga ja na k**** od konja ako mu je to poenta. Sadista, psihopata, narcisoidan.

Nemoj tako, netko ti je dao materijalni život, izmislio te, izvadio te iz ništavila da bi mogao postojati, i baš sve što ćeš doživjeti ima smisla, i bol i uživanja, jednako, s time što bol traje jedan kratki ljudski život, a uživanja će trajati koliko i naše prostor-vrijeme, a ono je tek počelo postojati, mada je staro najmanje nekoliko stotina bilijuna naših zemaljskih godina, malo o svemu tome razmisli, bilo bi dobro, dapače.

Covjecanstvo niko nije izmislio, mi smo posljedica evolucije zivota na jednoj random planeti. I ne zelim uzivanje koje traje koliko i space-time, nistavilo mi zvuci kao mnogo bolja opcija.

Nema nikakve evolucije same po sebi, isto kao što ama baš ništa ne može samo od sebe nastati (koja apsolutno nelogična konstrukcija), da bi nešto postojalo mora postojati i uzrok toga, a ako još ne shvaćaš da smo mi ljudi živi bio-stroj (počevši od mozga povezanog sa svim organima), i da ništa tu nije slučajno, onda je to žalosno, da se nešto sa svrhom (svaka stanica u našem tijelu ima svoj zadatak koji mora obaviti, ne obavi li ga, nas više nema, jednostavno a istinito), ne može slučajno napraviti, nego postoji razlog prije nastanka zašto upravo tako nastaje a ne drugačije, DNK program o svemu odlučuje, a tko je odlučio koji će to točno program biti, jel, zanimljivo pitanje, na koje priroda, koja ni ne zna što je to program, sigurno nije točan odgovor, dapače.

I nismo mi ljudi odlučili ni da uopće postojimo, a ni koliko ćemo postojati, to ovisi o vremenskoj duljini trajanja našega prostor-vremena, koje je starije od nekoliko stotina bilijuna zemaljskih godina, a tek je počelo postojati, samo kažem.

Dakako, prije postojanja našega prostor-vremena bilo je ništavilo, a biti će ništavilo i kada naše prostor-vrijeme prestane postojati, tako da će ti se jednom ostvariti ova tvoje bolja opcija, garant.

[teodati]

Duša ili naše "ja", jedno je te isto, to nijedna životinja nema, upravo kako i piše u Bibliji, jer, duša ili naše "ja" osjeća cijelo tijelo, i živi kao jedno s tim tijelom, dok funkcionira, kada tijelo umre, nema razloga da naše "ja" i dalje bude u tijelu, jednostavno a istinito, e da!

Nije istina, orangutani i cimpanze imaju svoje "ja", mozda i neke druge zivotinje, npr. hobotnice. Samosvjest je funkcija mozga, ne neke nepostojece "duse"

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32192237/

Teo malo brka svijest i dušu, nije prvi put.
Naravno, to moze biti njegova istina i ima pravo na to.

Tvoji upisi ponekad, ne uvijek, ukazuju na visok nivo gorčine.
Slabo kome cvjetaju ruže u životu, ali eto bar pokušati vidjeti nesto dobro.

Ništa ja ne brkam, niti je to neka samo moja istina, već to jeste tako, jer Stvoritelj je po Bibliji jedino čovjeka učinio "dušom živom", što će reći svjesnim živim bićem, nikoga drugoga, eto ti citata:


Postanak 2,7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

To nije ni majmunu napravio ni bilo kojoj drugoj životinji.

A svjesno živo biće ima svoje "ja".

I što je onda poanta svega toga, da su naše "ja", svjesno živo biće, i živa duša iz Biblije zapravo jedno te isto, eto.

[teodati]

Zar nije bilo jednostavnije da kreator uopšte ne kreira zlo koje poslije mora da briše?

I u skladu sa tim, zbog čega bismo uopšte morali prolaziti zlo da bismo naučili lekciju? Nije kreator mogao u trenutku kreiranja znanje zbog kojeg nam ta lekcija treba isprogramirati u nas?

To kako je kreator iskreirao je ponašanje djeteta koje muči neku životinju, nekog insekta na Suncu prži lupom, pa kada tog insekta natjera da se kreće kuda ono hoće (nauči ga lekciju), dijete mu "ukaže milost" prestavši ga pržiti. A moglo je dijete ne pržiti tog insekta uopšte i pustiti ga na miru. Ne učiti insekta lekciju koju nije tražio i koja mu, zapravo, ne treba.

Taj kreator je poprilično kapriciozan, psihopat, monstruozan čak. Mučiti nekoga samo zbog toga da bi se prestanak mučenja gledalo kao milost je ponašanje i mentalitet monstruma.

Nisi u pravu, život je dar, ali neki to ne znaju cijeniti, ništa im nije dosta, željeli bi više nego je moguće dobiti, e pa, da takvi (a takvi smo zapravo svi mi ljudi), budu jednom sretni, moraju i drugu stranu života upoznati, ne samo uživanje nego i patnju, da znaju onda biti sretni u životu, sa onime što je moguće dati.

Veliš, mogao je Stvoritelj to isprogramirati pa da se mi ljudi ne mučimo, pa onda je mogao sve isprogramirati i sva uživanja, koja bi znali kakva su ali nikada to ne bi probali, to bi se reklo ne bi uopće živjeli kao živa bića, nego neživi programi, ne zvuči baš logično, jel?

Uostalom, kako da netko recimo zna kako je to kada te zub boli ako to nikada ne proba, ne ide to tako, ili kako da netko zna kako je lijepo i ugodno voditi ljubav ako to zbilja nikada ne proba, i tak dalje, i tako sve što možemo doživjeti, ne možeš nešto znati ako to sam ne doživiš, ili shvatiš, postoje nemoguće stvari, da netko nikada ništa zbilja ne doživi niti shvati, a da zna sve o tome, to je nemoguće.

Može Stvoritelj mnogo toga, napraviti svemir, planete za život, živa bića, sa svime što je moguće doživjeti, čak i dati vječni život, ali ne i nemoguće stvari, to ni Stvoritelj ne može, e da!

[Hakiz]

Zar nije bilo jednostavnije da kreator uopšte ne kreira zlo koje poslije mora da briše?

I u skladu sa tim, zbog čega bismo uopšte morali prolaziti zlo da bismo naučili lekciju? Nije kreator mogao u trenutku kreiranja znanje zbog kojeg nam ta lekcija treba isprogramirati u nas?

To kako je kreator iskreirao je ponašanje djeteta koje muči neku životinju, nekog insekta na Suncu prži lupom, pa kada tog insekta natjera da se kreće kuda ono hoće (nauči ga lekciju), dijete mu "ukaže milost" prestavši ga pržiti. A moglo je dijete ne pržiti tog insekta uopšte i pustiti ga na miru. Ne učiti insekta lekciju koju nije tražio i koja mu, zapravo, ne treba.

Taj kreator je poprilično kapriciozan, psihopat, monstruozan čak. Mučiti nekoga samo zbog toga da bi se prestanak mučenja gledalo kao milost je ponašanje i mentalitet monstruma.

Nisi u pravu, život je dar, ali neki to ne znaju cijeniti, ništa im nije dosta, željeli bi više nego je moguće dobiti, e pa, da takvi (a takvi smo zapravo svi mi ljudi), budu jednom sretni, moraju i drugu stranu života upoznati, ne samo uživanje nego i patnju, da znaju onda biti sretni u životu, sa onime što je moguće dati.

Veliš, mogao je Stvoritelj to isprogramirati pa da se mi ljudi ne mučimo, pa onda je mogao sve isprogramirati i sva uživanja, koja bi znali kakva su ali nikada to ne bi probali, to bi se reklo ne bi uopće živjeli kao živa bića, nego neživi programi, ne zvuči baš logično, jel?

Uostalom, kako da netko recimo zna kako je to kada te zub boli ako to nikada ne proba, ne ide to tako, ili kako da netko zna kako je lijepo i ugodno voditi ljubav ako to zbilja nikada ne proba, i tak dalje, i tako sve što možemo doživjeti, ne možeš nešto znati ako to sam ne doživiš, ili shvatiš, postoje nemoguće stvari, da netko nikada ništa zbilja ne doživi niti shvati, a da zna sve o tome, to je nemoguće.

Može Stvoritelj mnogo toga, napraviti svemir, planete za život, živa bića, sa svime što je moguće doživjeti, čak i dati vječni život, ali ne i nemoguće stvari, to ni Stvoritelj ne može, e da!

Valjda je Stvoritelj taj koji stvara moguće i nemoguće? Njemu ništa nije nemoguće.

Kada ti endorfin stvori osjećaj ugode, stvori ga. Tako da ugoda nije poređenje. Kada te spuca endorfin, dobro ti je, makar ti nikada prije nije bilo loše pa ne znao da uporediš. Možda bez poređenja ne znaš definisati da je to dobro, ne znaš šta ti se dešava, ali znaš da štagod to bilo želiš opet i još.

[teodati]

Zar nije bilo jednostavnije da kreator uopšte ne kreira zlo koje poslije mora da briše?

I u skladu sa tim, zbog čega bismo uopšte morali prolaziti zlo da bismo naučili lekciju? Nije kreator mogao u trenutku kreiranja znanje zbog kojeg nam ta lekcija treba isprogramirati u nas?

To kako je kreator iskreirao je ponašanje djeteta koje muči neku životinju, nekog insekta na Suncu prži lupom, pa kada tog insekta natjera da se kreće kuda ono hoće (nauči ga lekciju), dijete mu "ukaže milost" prestavši ga pržiti. A moglo je dijete ne pržiti tog insekta uopšte i pustiti ga na miru. Ne učiti insekta lekciju koju nije tražio i koja mu, zapravo, ne treba.

Taj kreator je poprilično kapriciozan, psihopat, monstruozan čak. Mučiti nekoga samo zbog toga da bi se prestanak mučenja gledalo kao milost je ponašanje i mentalitet monstruma.

Nisi u pravu, život je dar, ali neki to ne znaju cijeniti, ništa im nije dosta, željeli bi više nego je moguće dobiti, e pa, da takvi (a takvi smo zapravo svi mi ljudi), budu jednom sretni, moraju i drugu stranu života upoznati, ne samo uživanje nego i patnju, da znaju onda biti sretni u životu, sa onime što je moguće dati.

Veliš, mogao je Stvoritelj to isprogramirati pa da se mi ljudi ne mučimo, pa onda je mogao sve isprogramirati i sva uživanja, koja bi znali kakva su ali nikada to ne bi probali, to bi se reklo ne bi uopće živjeli kao živa bića, nego neživi programi, ne zvuči baš logično, jel?

Uostalom, kako da netko recimo zna kako je to kada te zub boli ako to nikada ne proba, ne ide to tako, ili kako da netko zna kako je lijepo i ugodno voditi ljubav ako to zbilja nikada ne proba, i tak dalje, i tako sve što možemo doživjeti, ne možeš nešto znati ako to sam ne doživiš, ili shvatiš, postoje nemoguće stvari, da netko nikada ništa zbilja ne doživi niti shvati, a da zna sve o tome, to je nemoguće.

Može Stvoritelj mnogo toga, napraviti svemir, planete za život, živa bića, sa svime što je moguće doživjeti, čak i dati vječni život, ali ne i nemoguće stvari, to ni Stvoritelj ne može, e da!

Valjda je Stvoritelj taj koji stvara moguće i nemoguće? Njemu ništa nije nemoguće.

Netočno, nemoguće ne može nitko, ni Bog, vječni uzrok svega, a još manje Stvoritelj, koji je samo živo biće kao i mi, samo daleko stariji i napredniji od nas ljudi.

Ne može se napraviti recimo okrugli trokut, to je nemoguće, za Boga se tvrdi da je svemoguć, da sve može, ali sam pridjev kaže da se to odnosi na sve moguće, ali ne i nemoguće, nije Bog svemoguć i nemoguć, već samo svemoguć, neki su to jako krivo shvatili, e da!

[apsidejzi]

Netočno, nemoguće ne može nitko, ni Bog, vječni uzrok svega, a još manje Stvoritelj, koji je samo živo biće kao i mi, samo daleko stariji i napredniji od nas ljudi.

Ne može se napraviti recimo okrugli trokut, to je nemoguće, za Boga se tvrdi da je svemoguć, da sve može, ali sam pridjev kaže da se to odnosi na sve moguće, ali ne i nemoguće, nije Bog svemoguć i nemoguć, već samo svemoguć, neki su to jako krivo shvatili, e da!

Koje supljiranje. Al pozitivno u svemu ovome je sto si konacno otkrio neke svoje stavove koje si ranije sakrivao. Naravno, to je gomila tvrdnji koje nisu potkrijepljene nikakvim dokazom, koji se baziraju na knjizi punoj kontradikcija i gdje se nista, ama bas nista ne moze potvrditi a kamoli dokazati. Sebe si uvjerio u tu pricu, sto je sasvim OK. Tvoje pravo da radis sta hoces sa svojim zivotom. No trebas da znas da vecina ljudi ne dijeli tvoje misljenje, cak sta vise smatra ga budalastim i djetinjastim.

Da stvar bude jos gora, teorija evolucije ima objasnjenje i za takvo ponasanje Probacu ga sumirati ne s ciljem da te omalovazavam ili ponizavam, nego da objasnim matricu ponasanja, a ti onda radi s tim sta god ti je volja. Naime, vidim da ste spominjali u prethodnim postovima odredjene hormone poput dopamina, serotinina i oksitocina i sl pa da se nadovezem i ja. Ovaj prvi, dopamin se u evolucijskom stablu pojavljuje se prvi put kod rakova. To je hormon hijerarhije izmedju ostalih njegovih uloga. Sto si vise na hijerarhijskoj skali, to se u tvom nervnom sistemu luci vise dopamina. Kad jedan rak pobijedi drugog raka, mi vidimo da se luci dopamin u njemu. Kad jelen pobijedi drugog jelena u borbi rogovima, ovaj pobjednik dobije dosta dopamina. Isti mehanizam je kod nas ljudi. Kada se osjecamo dominantnijim nad drugim ljudima, kod nas se luci dopamin. Kljucna rijec ovdje je; OSJECAMO. Kada se osjetis dominantnijim.

Za razliku od ostalih zivotinja, ljudi ne moraju biti dominantniji da bi se lucio hormon, ljudi se mogu osjecati dominantnijim. Mi imamo ekstra sposobnost da si napravimo osjecaj, jer smo inteligentniji od njih. Ja mogu napraviti svoju hijerarhiju gdje sam ja najdominantniji. I to upravo ti radis sa ovom svojom teorijom. Ti si napravio hjerarhiju u kojoj jedino ti razumijes boga i sta on hoce i kad ti ja kazem da je to budalasta i luckasta ideja koju vecina ljudi ne smatra ozbiljnom, to kod tebe samo povecava osjecaj "posebnosti". Samo posebni ljudi su na vrhu hijerarhije. Ti si sebi napravio hijerahiju u kojoj je bog tebe odabrao da ga razumijes a mi ostali koji to smatramo budalastinom smo zalutali i izgubljeni. Ti ces otici u raj a mi svi ostali koji se ne slazemo cemo u pakao. U toj hijerarhiji, ti si bolje stojeci od nas i na taj nacin se hakne sistem za proizvodnju dopamina.

Svaki put kada te mi "uvijedimo" kako ti je glupo misljenje, kako nemas dokaz, ti se povuces i izolujes jer najbolji ne moze biti svako. To su posebni ljudi i naravno da su oni izolovani. Dok je Tajson lupao sve protivnike on je bio izolovan u bokserskoj hijerarhiji. Niko mu nije mogao prismrditi ti blizu. Ovaj sistem dopamina je dobar, ali se moze haknuti. Droge koriste isti sistem. Razlog zasto se dobro osjecamo kada konzumiramo droge (a ovdje smatram i nelegalne supstance ali i alkohol pa cak i secere i hranu bogatu masnocama) luci se dopamin. Sa evolucijskog aspekta to je zato sto smo uspjeli nesto. Dopamin se luci pri uspjehu jer tada smo dominantni u nasoj hijerarhiji. Tvoja posebnost i tvoja teorija koje nemas sluzi samo zato da dobijas jeftini dopamin. Bas kao sto ga dobija jelen, rak, kit, zmija, vuk, zec i svaka druga zivotinja. Jedina razlika tebe, mene i njih je sto mi mozemo zamisliti situaciju u kojoj smo mi najdominantniji a svi ostali glupi.

[broj dva]

Ne znam šta da ti kažem, ti si rekao "duša ili naše ja" što me navelo da pišem o samosvijesti. Za gorčinu, prvo nema potrebe za amatersku psihoanalizu ali zar nije određena doza gorčine apsolutno normalna reakcija na svijet oko nas ?

Ne, nikad nisam rekao "duša ili naše ja".
Možda misliš na spominjanje dualnosti čovjeka već od svjesnosti kao dijete.
Ta dualnosti je prvenstveno odvajanje sebe od fizičkog tijela.
A sam opis duše mi nije poznat, više nesto sto svi osjećamo.

Nije stvar psihoanalize već puno gorčine ubija diskusiju, i da, sasvim je normalno da je svi osjećamo, ali eto, neki balans.

Pardon, citao sam na mobilu i pricinilo mi se da je to tvoj komentar, pobrkah te sa teodati, halali, nisi ti rekao da je "dusa" isto sto i "ja".
Za ostalo, rasprava nastavlja

[Hakiz]

Nisi u pravu, život je dar, ali neki to ne znaju cijeniti, ništa im nije dosta, željeli bi više nego je moguće dobiti, e pa, da takvi (a takvi smo zapravo svi mi ljudi), budu jednom sretni, moraju i drugu stranu života upoznati, ne samo uživanje nego i patnju, da znaju onda biti sretni u životu, sa onime što je moguće dati.

Veliš, mogao je Stvoritelj to isprogramirati pa da se mi ljudi ne mučimo, pa onda je mogao sve isprogramirati i sva uživanja, koja bi znali kakva su ali nikada to ne bi probali, to bi se reklo ne bi uopće živjeli kao živa bića, nego neživi programi, ne zvuči baš logično, jel?

Uostalom, kako da netko recimo zna kako je to kada te zub boli ako to nikada ne proba, ne ide to tako, ili kako da netko zna kako je lijepo i ugodno voditi ljubav ako to zbilja nikada ne proba, i tak dalje, i tako sve što možemo doživjeti, ne možeš nešto znati ako to sam ne doživiš, ili shvatiš, postoje nemoguće stvari, da netko nikada ništa zbilja ne doživi niti shvati, a da zna sve o tome, to je nemoguće.

Može Stvoritelj mnogo toga, napraviti svemir, planete za život, živa bića, sa svime što je moguće doživjeti, čak i dati vječni život, ali ne i nemoguće stvari, to ni Stvoritelj ne može, e da!

Valjda je Stvoritelj taj koji stvara moguće i nemoguće? Njemu ništa nije nemoguće.

Netočno, nemoguće ne može nitko, ni Bog, vječni uzrok svega, a još manje Stvoritelj, koji je samo živo biće kao i mi, samo daleko stariji i napredniji od nas ljudi.

Ne može se napraviti recimo okrugli trokut, to je nemoguće, za Boga se tvrdi da je svemoguć, da sve može, ali sam pridjev kaže da se to odnosi na sve moguće, ali ne i nemoguće, nije Bog svemoguć i nemoguć, već samo svemoguć, neki su to jako krivo shvatili, e da!

Ako stvoritelj SVEGA nije stvorio moguće i nemoguće, ko/šta jeste?

[teodati]

Netočno, nemoguće ne može nitko, ni Bog, vječni uzrok svega, a još manje Stvoritelj, koji je samo živo biće kao i mi, samo daleko stariji i napredniji od nas ljudi.

Ne može se napraviti recimo okrugli trokut, to je nemoguće, za Boga se tvrdi da je svemoguć, da sve može, ali sam pridjev kaže da se to odnosi na sve moguće, ali ne i nemoguće, nije Bog svemoguć i nemoguć, već samo svemoguć, neki su to jako krivo shvatili, e da!

Koje supljiranje. Al pozitivno u svemu ovome je sto si konacno otkrio neke svoje stavove koje si ranije sakrivao. Naravno, to je gomila tvrdnji koje nisu potkrijepljene nikakvim dokazom, koji se baziraju na knjizi punoj kontradikcija i gdje se nista, ama bas nista ne moze potvrditi a kamoli dokazati. Sebe si uvjerio u tu pricu, sto je sasvim OK. Tvoje pravo da radis sta hoces sa svojim zivotom. No trebas da znas da vecina ljudi ne dijeli tvoje misljenje, cak sta vise smatra ga budalastim i djetinjastim.

Da stvar bude jos gora, teorija evolucije ima objasnjenje i za takvo ponasanje Probacu ga sumirati ne s ciljem da te omalovazavam ili ponizavam, nego da objasnim matricu ponasanja, a ti onda radi s tim sta god ti je volja. Naime, vidim da ste spominjali u prethodnim postovima odredjene hormone poput dopamina, serotinina i oksitocina i sl pa da se nadovezem i ja. Ovaj prvi, dopamin se u evolucijskom stablu pojavljuje se prvi put kod rakova. To je hormon hijerarhije izmedju ostalih njegovih uloga. Sto si vise na hijerarhijskoj skali, to se u tvom nervnom sistemu luci vise dopamina. Kad jedan rak pobijedi drugog raka, mi vidimo da se luci dopamin u njemu. Kad jelen pobijedi drugog jelena u borbi rogovima, ovaj pobjednik dobije dosta dopamina. Isti mehanizam je kod nas ljudi. Kada se osjecamo dominantnijim nad drugim ljudima, kod nas se luci dopamin. Kljucna rijec ovdje je; OSJECAMO. Kada se osjetis dominantnijim.

Za razliku od ostalih zivotinja, ljudi ne moraju biti dominantniji da bi se lucio hormon, ljudi se mogu osjecati dominantnijim. Mi imamo ekstra sposobnost da si napravimo osjecaj, jer smo inteligentniji od njih. Ja mogu napraviti svoju hijerarhiju gdje sam ja najdominantniji. I to upravo ti radis sa ovom svojom teorijom. Ti si napravio hjerarhiju u kojoj jedino ti razumijes boga i sta on hoce i kad ti ja kazem da je to budalasta i luckasta ideja koju vecina ljudi ne smatra ozbiljnom, to kod tebe samo povecava osjecaj "posebnosti". Samo posebni ljudi su na vrhu hijerarhije. Ti si sebi napravio hijerahiju u kojoj je bog tebe odabrao da ga razumijes a mi ostali koji to smatramo budalastinom smo zalutali i izgubljeni. Ti ces otici u raj a mi svi ostali koji se ne slazemo cemo u pakao. U toj hijerarhiji, ti si bolje stojeci od nas i na taj nacin se hakne sistem za proizvodnju dopamina.

Svaki put kada te mi "uvijedimo" kako ti je glupo misljenje, kako nemas dokaz, ti se povuces i izolujes jer najbolji ne moze biti svako. To su posebni ljudi i naravno da su oni izolovani. Dok je Tajson lupao sve protivnike on je bio izolovan u bokserskoj hijerarhiji. Niko mu nije mogao prismrditi ti blizu. Ovaj sistem dopamina je dobar, ali se moze haknuti. Droge koriste isti sistem. Razlog zasto se dobro osjecamo kada konzumiramo droge (a ovdje smatram i nelegalne supstance ali i alkohol pa cak i secere i hranu bogatu masnocama) luci se dopamin. Sa evolucijskog aspekta to je zato sto smo uspjeli nesto. Dopamin se luci pri uspjehu jer tada smo dominantni u nasoj hijerarhiji. Tvoja posebnost i tvoja teorija koje nemas sluzi samo zato da dobijas jeftini dopamin. Bas kao sto ga dobija jelen, rak, kit, zmija, vuk, zec i svaka druga zivotinja. Jedina razlika tebe, mene i njih je sto mi mozemo zamisliti situaciju u kojoj smo mi najdominantniji a svi ostali glupi.

Ne zna s kime se ti konstantno svađaš, sa mnom sigurno ne, ja samo iznosim svoje mišljenje na temelju svoje teorije, a da li je to budalaština ili ne, to će čovječanstvo u cjelini odlučivati, a ne neki pojedinci kao ti, mislim da sam bio jasan.

I uporno tvrdiš da su to budalaštine što govori moja teorija, a nemaš nijedan argument da bilo što od toga dokažeš, pametnome dosta.

Ajde da barem na onoj mojoj temi ovdje na filozofiji koja se zove "teorija svega", nešto i do kraja razumiješ, ali upravo je suprotno, tako da imaš pravo na svoje mišljenje, a ja isto tako imam pravo imati svoje mišljenje o tvom mišljenju, a to je da se uopće ne razumiješ u filozofiju i logiku, eto, pozdrav.

[teodati]

Valjda je Stvoritelj taj koji stvara moguće i nemoguće? Njemu ništa nije nemoguće.

Netočno, nemoguće ne može nitko, ni Bog, vječni uzrok svega, a još manje Stvoritelj, koji je samo živo biće kao i mi, samo daleko stariji i napredniji od nas ljudi.

Ne može se napraviti recimo okrugli trokut, to je nemoguće, za Boga se tvrdi da je svemoguć, da sve može, ali sam pridjev kaže da se to odnosi na sve moguće, ali ne i nemoguće, nije Bog svemoguć i nemoguć, već samo svemoguć, neki su to jako krivo shvatili, e da!

Ako stvoritelj SVEGA nije stvorio moguće i nemoguće, ko/šta jeste?

Bog, uzrok svega, koji nije osobno biće, doslovno je stvorio prostor-vremena (postoji samo jedan način da se to napravi), a Stvoritelj je nastao kada i naše prostor-vrijeme, i napravio je mnogo vremena kasnije materiju, svemir, kojemu se mi ljudi toliko divimo, kao i sva živa bića na Zemlji.

Ali ni Bog a ni Stvoritelj ne mogu nemoguće, to je činjenica.

Eto, ukratko.

[Hakiz]

Netočno, nemoguće ne može nitko, ni Bog, vječni uzrok svega, a još manje Stvoritelj, koji je samo živo biće kao i mi, samo daleko stariji i napredniji od nas ljudi.

Ne može se napraviti recimo okrugli trokut, to je nemoguće, za Boga se tvrdi da je svemoguć, da sve može, ali sam pridjev kaže da se to odnosi na sve moguće, ali ne i nemoguće, nije Bog svemoguć i nemoguć, već samo svemoguć, neki su to jako krivo shvatili, e da!

Ako stvoritelj SVEGA nije stvorio moguće i nemoguće, ko/šta jeste?

Bog, uzrok svega, koji nije osobno biće, doslovno je stvorio prostor-vremena (postoji samo jedan način da se to napravi), a Stvoritelj je nastao kada i naše prostor-vrijeme, i napravio je mnogo vremena kasnije materiju, svemir, kojemu se mi ljudi toliko divimo, kao i sva živa bića na Zemlji.

Ali ni Bog a ni Stvoritelj ne mogu nemoguće, to je činjenica.

Eto, ukratko.

Po definiciji bog, koji je stvoritelj, može sve. A sve znači baš sve, dakle i nemoguće. On je taj koji je stvorio moguće i nemoguće, jer je stvorio sve. Inače, nije bog. Barem ne abrahamski.

To je jedan od razloga zbog kojih abrahamske religije, "njihov" bog, nemaju smisla. Svoritelj svega ne može biti ograničen mogućim, jer je on taj koji određuje šta je moguće, on ga stvara.

Grčki bogovi izgledaju realniji.

[apsidejzi]

Ne zna s kime se ti konstantno svađaš, sa mnom sigurno ne, ja samo iznosim svoje mišljenje na temelju svoje teorije, a da li je to budalaština ili ne, to će čovječanstvo u cjelini odlučivati, a ne neki pojedinci kao ti, mislim da sam bio jasan.

Kao sto napisah ranije, dopamin se luci kada se osjetis na vrhu hijerarhije a mi imamo sposobnost da napravimo virtuelnu maluu hijerarhiju gdje smo kao pojedinci na vrhu. I ti upravo to uradio. Covjecanstvo ce odlucivati. Jbt ti si vec sebe umislio da si Ajnstajn ili Isus licno, pa ce neko kao nesto analizirati... Haj prvo objavi pa da mi forumski misevi to protabirimo pa onda mozda budes imao sansu za nesto vise. Cuj covjecanstvo ce odlucivati a ne ja, sitni pojedinac. Koji ego. Al ako je to tvoj izvor dopamina... uredu. Meni ne smeta.

I uporno tvrdiš da su to budalaštine što govori moja teorija, a nemaš nijedan argument da bilo što od toga dokažeš, pametnome dosta.

Bilo bi pametnom dosta kad bi bilo teorije. Ali ja tu teoriju nisam vidio jer nigdje nije objavljena. Za sad je samo u tvojoj glavi a ja tu nemam pristup. Cuj pametnom dosta...

Ajde da barem na onoj mojoj temi ovdje na filozofiji koja se zove "teorija svega", nešto i do kraja razumiješ, ali upravo je suprotno, tako da imaš pravo na svoje mišljenje, a ja isto tako imam pravo imati svoje mišljenje o tvom mišljenju, a to je da se uopće ne razumiješ u filozofiju i logiku, eto, pozdrav.

Taman.

[apsidejzi]

Ako stvoritelj SVEGA nije stvorio moguće i nemoguće, ko/šta jeste?

Bog, uzrok svega, koji nije osobno biće, doslovno je stvorio prostor-vremena (postoji samo jedan način da se to napravi), a Stvoritelj je nastao kada i naše prostor-vrijeme, i napravio je mnogo vremena kasnije materiju, svemir, kojemu se mi ljudi toliko divimo, kao i sva živa bića na Zemlji.

Ali ni Bog a ni Stvoritelj ne mogu nemoguće, to je činjenica.

Eto, ukratko.

Po definiciji bog, koji je stvoritelj, može sve. A sve znači baš sve, dakle i nemoguće. On je taj koji je stvorio moguće i nemoguće, jer je stvorio sve. Inače, nije bog. Barem ne abrahamski.

To je jedan od razloga zbog kojih abrahamske religije, "njihov" bog, nemaju smisla. Svoritelj svega ne može biti ograničen mogućim, jer je on taj koji određuje šta je moguće, on ga stvara.

Grčki bogovi izgledaju realniji.

Tu zapravo i jesu dva koraka. Sve da se ispostavi da inteligentni dizajn lezi iza svega ovoga, nema nikakve garancije da je to jedan od 3000 bogova kojeimamo na repertoaru. Da li je u pitanju Apolon, Thor, Allah, Krishna, Jahve, Manitou. Svi oni su drugacije opisani a svi sljedbenici tvrde da je upravo njihov bog taj inteligentni dizajner. Prvi korak: Da li je inteligentni dizajner uopste iza svega ovoga (hint: nije). Drugi korak: Sve i da jeste, koji?