Ateizam / Nihilizam / Agnosticizam

[John Cleese]

Vjera je težnja dobru jer čovjek i nije stvoren melekom/anđelom, a nije ni iz svijeta džina nego nešto između pa njegov izbor dobra je prvenstveno dobro za njega, ali i okruženju. Neko sebi želi dobro više, a neko manje i dobro je što je tako. Ne znam čovjeka koji bi želio biti anđeo da nema mogućnosti izbora. Nije džennet mjesto ljudi bez gijeha nego onih kod kojih je bilo više dobrih djela nego loših.

Ima jedan mali problemcic u ovoj tvojoj definiciji. Ja kao nevjernik mogu biti dobar koliko god hocu, nece mi piti vode. Neko ko je vjernik ali prakticno nema mnogo od vjere hoce. Bice malo dzehenema ali kad tad ce uci.

Prema tome... tvoja definicija je lijepa na rijecima ali ne funckionise u praksi.

To je tačno. Ali čiji je to problem? Na tebi ili Bogu? Ti ćeš zbog dobra imati korist na dunjaluku, ali zato što nisi posmatrao širu sliku i drugačiju posljedicu. Bismillahi ar-Rahman ar-Rahim. ar-Rahman znači Milostiv prema svim ljudima i onima koji ga vjeruju i onima koji ga psuju, a ar-Rahim je posebna Božija milost onima koji Ga vjeruju i poštuju. Zavisi opet na koju milost si se TI ograničio. Tu dalje kreće razlika između tebe i mene u samom doživljaju pojavnog i nepojavnog. Što bi Frankl rekao...ko se usudi zakoračiti dalje.

Tog problema zapravo nema, jer bog, ako postoji, definitivno nije antropomorfni idiot koji bi prakticno ni zbog cega vjecito mucio svoja stvorenja

[apsidejzi]

Vjera je težnja dobru jer čovjek i nije stvoren melekom/anđelom, a nije ni iz svijeta džina nego nešto između pa njegov izbor dobra je prvenstveno dobro za njega, ali i okruženju. Neko sebi želi dobro više, a neko manje i dobro je što je tako. Ne znam čovjeka koji bi želio biti anđeo da nema mogućnosti izbora. Nije džennet mjesto ljudi bez gijeha nego onih kod kojih je bilo više dobrih djela nego loših.

Ima jedan mali problemcic u ovoj tvojoj definiciji. Ja kao nevjernik mogu biti dobar koliko god hocu, nece mi piti vode. Neko ko je vjernik ali prakticno nema mnogo od vjere hoce. Bice malo dzehenema ali kad tad ce uci.

Prema tome... tvoja definicija je lijepa na rijecima ali ne funckionise u praksi.

To je tačno. Ali čiji je to problem? Na tebi ili Bogu? Ti ćeš zbog dobra imati korist na dunjaluku, ali zato što nisi posmatrao širu sliku i drugačiju posljedicu. Bismillahi ar-Rahman ar-Rahim. ar-Rahman znači Milostiv prema svim ljudima i onima koji ga vjeruju i onima koji ga psuju, a ar-Rahim je posebna Božija milost onima koji Ga vjeruju i poštuju. Zavisi opet na koju milost si se TI ograničio. Tu dalje kreće razlika između tebe i mene u samom doživljaju pojavnog i nepojavnog. Što bi Frankl rekao...ko se usudi zakoračiti dalje.

Po cemu je on ar rahman prema meni?

[skupljac_zeljeza]

Tog problema zapravo nema, jer bog, ako postoji, definitivno nije antropomorfni idiot koji bi prakticno ni zbog cega vjecito mucio svoja stvorenja

I nema problema jer svako može da pravi svoj izbor koji putokaz će koristiti, kojom stazom hoditi ili voziti i na koja vrata kucati. Jednostavno je.

Po cemu je on ar rahman prema meni?

Dišeš, Sunce te grije, jedeš, hodaš, gravitacija, ozonski omotač, list u prirodi....'odužilo bi da kazujem dalje ja'.

[John Cleese]

Tog problema zapravo nema, jer bog, ako postoji, definitivno nije antropomorfni idiot koji bi prakticno ni zbog cega vjecito mucio svoja stvorenja

I nema problema jer svako može da pravi svoj izbor koji putokaz će koristiti, kojom stazom hoditi ili voziti i na koja vrata kucati. Jednostavno je.

Toliko je jednostavno da je naprosto nevjerojatno kakvim se kompliciranim i za boga ponizavajucim stupidarijama ljudi bave

Po cemu je on ar rahman prema meni?

Dišeš, Sunce te grije, jedeš, hodaš, gravitacija, ozonski omotač, list u prirodi....'odužilo bi da kazujem dalje ja'.

Ovo nisam ja pitao

[skupljac_zeljeza]

Toliko je jednostavno da je naprosto nevjerojatno kakvim se kompliciranim i za boga ponizavajucim stupidarijama ljudi bave

.....

Ovo nisam ja pitao

I to je na neki način tačno. Mene je najviše razočarao Ajnštajn izjavom kako želi znati kako Bog misli. Kada jedan genij počne sa takvom pretpostavkom, šta reći za Dawkinsove stupidarije.

Sorry, greška u citiranju.

[Hakiz]

Toliko je jednostavno da je naprosto nevjerojatno kakvim se kompliciranim i za boga ponizavajucim stupidarijama ljudi bave

.....

Ovo nisam ja pitao

I to je na neki način tačno. Mene je najviše razočarao Ajnštajn izjavom kako želi znati kako Bog misli. Kada jedan genij počne sa takvom pretpostavkom, šta reći za Dawkinsove stupidarije.

Sorry, greška u citiranju.

Razočarao te jer želi znati?

[skupljac_zeljeza]

Razočarao te jer želi znati?

Ne tako nego što je htio Boga staviti na kauč i raditi psihoanalizu. Mogao je jedino kroz zakone fizike kako je to radio Kepler ili Boyle.

[Hakiz]

Razočarao te jer želi znati?

Ne tako nego što je htio Boga staviti na kauč i raditi psihoanalizu. Mogao je jedino kroz zakone fizike kako je to radio Kepler ili Boyle.

Ako bi uspio staviti boga na kauč, onda to ne bi bio bog. Tako da, ako si pravi vjernik, strah ti je neopravdan. Šta god bilo na kauču, samom činjenicom da je na kauču i odgovara čovjeku dokazuje da to nije bog.

Ako te pomisao o bogu na kauču uznemirava, tada misliš da čovjek može bogu narediti da legne na kauč i analizirati ga, dakle, nije ti vjera u boga baš jaka. Ili ideja kakav je bog.

To je slično kao kada ljudi napadaju, čak i ubijaju druge jer su "uvrijedili boga". Bog je, valjda, sasvim sposoban da se sam brani. I pomisliti da čovjek mora da brani boga, kao da je bog nesposoban da se brani sam, je, zapravo, vrijeđanje boga. Oni koji boga brane ga više vrijeđaju od onih koji ga negiraju.

Svojevrsna "kvaka 22".

A mene jedino čudi da bi analizu radio Ajnštajn, teoretski fizičar. Da je Fojd, imalo bi više smisla

[skupljac_zeljeza]

Ako bi uspio staviti boga na kauč, onda to ne bi bio bog. Tako da, ako si pravi vjernik, strah ti je neopravdan. Šta god bilo na kauču, samom činjenicom da je na kauču i odgovara čovjeku dokazuje da to nije bog.

Nije to strah koji se često u antiteističkom poimanju teizma smatra uzrokom vjere u Boga valjda kao asocijacija na vjeru u boga što su voljeli marksistički sociolozi trpati u isti koš i ostala kao inercija u našoj svijesti pa sam gore zato i spomenuo par filozofa i psihologa koji su propagirali ateizam, a živjeli u strahovima.
To je više osjećaj da neko se uhvatio kamena da ga gura uzbrdo i trči za njim nizbrdo. Sizifu je to bila kazna.

[broj dva]

Strah bi me bilo takve analize.

Bog na kaucu, trazu udobnu poziciju. Psiholog : Mozete li reci nesto o vasem ubistvu svakoga na planeti osim jedne probrane familije, kako ste se osjecali tada ? Volio bi cuti malo o vasoj beskonacnoj ljubavi i o beskonacnoj tortruri pakla u kontekstu vase beskonacne ljubavi, da li imate osjecaj disonance ili smatrate da je lako spojiti te vrijednosti ?"

Na sta bi to licilo samo bog zna

[skupljac_zeljeza]

Strah bi me bilo takve analize.

Bog na kaucu, trazu udobnu poziciju. Psiholog : Mozete li reci nesto o vasem ubistvu svakoga na planeti osim jedne probrane familije, kako ste se osjecali tada ? Volio bi cuti malo o vasoj beskonacnoj ljubavi i o beskonacnoj tortruri pakla u kontekstu vase beskonacne ljubavi, da li imate osjecaj disonance ili smatrate da je lako spojiti te vrijednosti ?"

Na sta bi to licilo samo bog zna

Ovu sliku koju si nam dao, to bi ličilo na dijete u prvom razredu glumi psihologa ispitujući svoju učiteljicu što je dobilo jedinicu. Dijete tog uzrasta ne razumije još svrhu jedinice. A razlika u biti je daleko veća jer ne možemo spuštati na naš 3D ili 4D ili 11D kako obično činimo u ovakvim sudaranjima poimanja.....kako to Bog misli.

[broj dva]

Tanak izgovor.
Moj maleni um nije u stanju shvatiti globalni genocid jer bog nije u stanju da svoje razmisljanje ucini dostupnim kretenima poput homo sapiensa, je'l mi to probas reci ? Aferim...

[skupljac_zeljeza]

Tanak izgovor.
Moj maleni um nije u stanju shvatiti globalni genocid jer bog nije u stanju da svoje razmisljanje ucini dostupnim kretenima poput homo sapiensa, je'l mi to probas reci ? Aferim...

Pokušavam ti skrenuti samo pažnju na šta je svojim prijateljima i savremenicima šejh Numanagić: "Kako god pomisliš o Allahu - nije tako!" Koliko god ti pokušavao zapadaš u zamku u koju je upao i Ajnštajn. Nama su ostavljeni samo ajeti. Riječ ajet znači znak. Koristi se isti pojam za rečenice u Kur'anu kao i za zakone u prirodi. Ostalo je guranje kamena uzbrdo, nizbrdo nam ode sam.

[John Cleese]

Toliko je jednostavno da je naprosto nevjerojatno kakvim se kompliciranim i za boga ponizavajucim stupidarijama ljudi bave

.....

Ovo nisam ja pitao

I to je na neki način tačno. Mene je najviše razočarao Ajnštajn izjavom kako želi znati kako Bog misli. Kada jedan genij počne sa takvom pretpostavkom, šta reći za Dawkinsove stupidarije.

Sorry, greška u citiranju.

Komentar se odnosio na, nažalost, još uvijek mnogo prisutnije stupidarije na ovoj nesretnoj planeti koje vrijeđaju vec i inferiornu ljudsku inteligenciju, a boga svode na lošu karikaturu, na imbecilni prikaz nekakvog anahronog grotesknog kontradiktornog labilnog antropomorfnog sadističkog idiota i sve to čine, ni manje ni više nego - u ime boga i očekujući da se to takvom, čak i svim zamislivim superlativima neopisivom, biću može dopasti

Ajnštajnova željica je zapravo djetinje simpatična, kad je percipiraš benevolentno - ne vjerujem da je pritom imao u vidu banalnosti o kojima pišeš u drugom postu (bog na kauču... estagfirullah & neuzubillah ), a Dokinsom se zaista ne bih ovom prilikom bavio

[skupljac_zeljeza]

Toliko je jednostavno da je naprosto nevjerojatno kakvim se kompliciranim i za boga ponizavajucim stupidarijama ljudi bave

.....

Ovo nisam ja pitao

I to je na neki način tačno. Mene je najviše razočarao Ajnštajn izjavom kako želi znati kako Bog misli. Kada jedan genij počne sa takvom pretpostavkom, šta reći za Dawkinsove stupidarije.

Sorry, greška u citiranju.

Komentar se odnosio na, nažalost, još uvijek mnogo prisutnije stupidarije na ovoj nesretnoj planeti koje vrijeđaju vec i inferiornu ljudsku inteligenciju, a boga svode na lošu karikaturu, na imbecilni prikaz nekakvog anahronog grotesknog kontradiktornog labilnog antropomorfnog sadističkog idiota i sve to čine, ni manje ni više nego - u ime boga i očekujući da se to takvom, čak i svim zamislivim superlativima neopisivom, biću može dopasti

Ajnštajnova željica je zapravo djetinje simpatična, kad je percipiraš benevolentno - ne vjerujem da je pritom imao u vidu banalnosti o kojima pišeš u drugom postu (bog na kauču... estagfirullah & neuzubillah ), a Dokinsom se zaista ne bih ovom prilikom bavio

Pojava iz tvog prvog pasusa je karakteristična i za neke teiste i za antiteiste. Moram se složiti jer je realnost.

Ovo je sarkazam. Naravno da je to apsurdno, ali takva apsurdna želja postoji kod ljudi. Htio sam dokučiti šta je Ajnštajn time htio reći i čini mi se da je i on pokušao kao Kepler i Boyle u početku, ali je htio više i udario u zid. Mislio je da kada u fizici može preći granicu pojavnog da tako tako može i u odnosu na Boga.

[John Cleese]

Pojava iz tvog prvog pasusa je karakteristična i za neke teiste i za antiteiste. Moram se složiti jer je realnost.

Ovo je sarkazam. Naravno da je to apsurdno, ali takva apsurdna želja postoji kod ljudi. Htio sam dokučiti šta je Ajnštajn time htio reći i čini mi se da je i on pokušao kao Kepler i Boyle u početku, ali je htio više i udario u zid. Mislio je da kada u fizici može preći granicu pojavnog da tako tako može i u odnosu na Boga.

Pa kad jeste realnost

Ajnstajn je bio jednostavan covjek, navodno je jednostavnost dozivljavao i kao ideal primjenjiv i na naucni rad - kroz moj ukupni dozivljaj njegovog postojanja, zasnovan na slikama i crticama, struji izvjesna lakoca.
U sjecanju mi je, nadam se koliko-toliko istinita, pricica o njegovom prvom predavanju na engleskom jeziku, koji tada nije znao, ali je predavanje ipak uspjesno odrzao.
Objasnio je poslije zainteresiranima da je govorio "djeciji njemacki"
Nerijetko su citati koje mu pripisuju zapravo parafrazirani djelici necega sto je zaista rekao ili napisao.

Vezano za percepciju pretpostavljeno nepojmljivog...
Ne sjecam se vise ni kad tacno, ali davno - u nekakvoj popularnoj televizijskoj emisiji (BBC, cini mi se) prikazali su jednostavnu, a zanimljivu ilustraciju te problematike u formi personifikacije: izolirani dvodimenzionalni svijet geometrijskih likova u kojem zive kvadrati, krugovi, trokuti, pravougaonici... i kojem su onda suprotstavili svijet geometrijskih tijela, gdje postoji jos jedna dimenzija, geometrijskim likovima iskustveno nepojmljiva.

[Hakiz]

Ako bi uspio staviti boga na kauč, onda to ne bi bio bog. Tako da, ako si pravi vjernik, strah ti je neopravdan. Šta god bilo na kauču, samom činjenicom da je na kauču i odgovara čovjeku dokazuje da to nije bog.

Nije to strah koji se često u antiteističkom poimanju teizma smatra uzrokom vjere u Boga valjda kao asocijacija na vjeru u boga što su voljeli marksistički sociolozi trpati u isti koš i ostala kao inercija u našoj svijesti pa sam gore zato i spomenuo par filozofa i psihologa koji su propagirali ateizam, a živjeli u strahovima.
To je više osjećaj da neko se uhvatio kamena da ga gura uzbrdo i trči za njim nizbrdo. Sizifu je to bila kazna.

Ne taj strah. Ne strah od kojeg se postaje vjernik. Strah kada si već vjernik. Strah da će čovjek položiti boga na kauč i analizirati. Ako te toga nije strah, a pravog vjernika ne treba biti, onda neka govori Ajnštajn šta hoće. Pravi vjernik zna da to ne može, pa ne treba da se ljuti. Ako se ljuti, misli u skrivenom kutku svog mozga da nešta tu, ipak, ima.

[skupljac_zeljeza]

Ne taj strah. Ne strah od kojeg se postaje vjernik.

Jel' to iz ličnog iskustva ili zaključivanje ili prihvatanje nekog stava ili mišljenja na osnovu pretpostavke koje iskustveno nije doživljeno i empirijski nije provjereno? Treba razdvojiti takvaluk od straha.

Iz straha Ti svi robuju
da u Vatri ne zaglave
spasom od nje očekuju
velku sreću da pribave,
il' Džennete da nasele
u dvorcima da stanuju
i u njima se vesele,
selsebilom naslađuju.
Ja od Vatre ne strahujem
niti o Džennetu snujem
svog Voljenog ja ne želim
ničim da nadomješćujem!

Goethe, prijevod s njemačkog: Salim A. Hadžić

[toska]

Vjera je težnja dobru jer čovjek i nije stvoren melekom/anđelom, a nije ni iz svijeta džina nego nešto između pa njegov izbor dobra je prvenstveno dobro za njega, ali i okruženju. Neko sebi želi dobro više, a neko manje i dobro je što je tako. Ne znam čovjeka koji bi želio biti anđeo da nema mogućnosti izbora. Nije džennet mjesto ljudi bez gijeha nego onih kod kojih je bilo više dobrih djela nego loših.

Ima jedan mali problemcic u ovoj tvojoj definiciji. Ja kao nevjernik mogu biti dobar koliko god hocu, nece mi piti vode. Neko ko je vjernik ali prakticno nema mnogo od vjere hoce. Bice malo dzehenema ali kad tad ce uci.

Jedini stvarno neoprostivi grijeh je nevjera, ostatak se manje-vise da regulisati...

Tačno, valjda, samo život i praksa pokazuju svašta.

Nevjernik bi značilo neko ko ne vjeruju ni u šta, sveo je svoju životnu filozofiju samo na zadovaljavanje prirodnih nagona, a zakona i morala se drži koliko je neophodno da ne bi bio odbačen, pogotovo morala kojem ne vidi nikakav smisao i redovno će ga kršiti u slučaju da nema posljedica po njega. Takvi su obično puni i negativnih misli o bližnjim i daljnjim (zavist, oholost, mržnja, sebičnost...).

Ateista, koji se tako izjašnjavaju, opet ima raznih, od gore pobrojanih osobina do svima poznatih koji vjeruju u humanost, pravdu, velikodušnost, dobrotu, slobodu...
Iskreno, ovi zadnji ne razmišljaju logično, ako nema boga zašto vjerovati u bilo šta navedeno, kao da nisu izveli sve posljedične zaključke i podzaključke (dopuštam da možda ovdje griješim) ili ipak vjeruju u neku višu silu?

a svi znamo da postoje i "vjernici" koji su čisto zlo, njihovo "vjerovanje u Boga" nema nikakvo značenje ni njima samim, forma bez ikakve obaveze, hint: ratni zločinci, tako da samo izjašnjenje vjernik ili ateista ne mora odgovarati stvarnom unutrašnjem stavu.

samo razmišljanje...

[skupljac_zeljeza]

a svi znamo da postoje i "vjernici" koji su čisto zlo, njihovo "vjerovanje u Boga" nema nikakvo značenje ni njima samim, forma bez ikakve obaveze, hint: ratni zločinci, tako da samo izjašnjenje vjernik ili ateista ne mora odgovarati stvarnom unutrašnjem stavu.

samo razmišljanje...

Ako je neko prekršio svih deset zapovijedi u Dekalogu ili opet ubio nevinog čovjeka što mu se piše kao da je pobio sve ljude na planeti....čemu može da se nada u susretu sa Bogom? Kako će odgovoriti na pitanje zašto je prekršio ono što je On zabranio? Da li je njegovo vjerovanje manjkavo ako ne razmišlja o tom susretu?
Pročitao sam negdje jedno razmišljanje gdje se autor pita da li bi bez Sudnjeg dana Bog bio savršen bez te apsolutne pravde jer ljudi kako svjedočimo rade užasne stvari po dunjaluku i prolaze nekažnjeno.

[Hakiz]

Vjera je težnja dobru jer čovjek i nije stvoren melekom/anđelom, a nije ni iz svijeta džina nego nešto između pa njegov izbor dobra je prvenstveno dobro za njega, ali i okruženju. Neko sebi želi dobro više, a neko manje i dobro je što je tako. Ne znam čovjeka koji bi želio biti anđeo da nema mogućnosti izbora. Nije džennet mjesto ljudi bez gijeha nego onih kod kojih je bilo više dobrih djela nego loših.

Ima jedan mali problemcic u ovoj tvojoj definiciji. Ja kao nevjernik mogu biti dobar koliko god hocu, nece mi piti vode. Neko ko je vjernik ali prakticno nema mnogo od vjere hoce. Bice malo dzehenema ali kad tad ce uci.

Jedini stvarno neoprostivi grijeh je nevjera, ostatak se manje-vise da regulisati...

Tačno, valjda, samo život i praksa pokazuju svašta.

Nevjernik bi značilo neko ko ne vjeruju ni u šta, sveo je svoju životnu filozofiju samo na zadovaljavanje prirodnih nagona, a zakona i morala se drži koliko je neophodno da ne bi bio odbačen, pogotovo morala kojem ne vidi nikakav smisao i redovno će ga kršiti u slučaju da nema posljedica po njega. Takvi su obično puni i negativnih misli o bližnjim i daljnjim (zavist, oholost, mržnja, sebičnost...).

Ateista, koji se tako izjašnjavaju, opet ima raznih, od gore pobrojanih osobina do svima poznatih koji vjeruju u humanost, pravdu, velikodušnost, dobrotu, slobodu...
Iskreno, ovi zadnji ne razmišljaju logično, ako nema boga zašto vjerovati u bilo šta navedeno, kao da nisu izveli sve posljedične zaključke i podzaključke (dopuštam da možda ovdje griješim) ili ipak vjeruju u neku višu silu?

a svi znamo da postoje i "vjernici" koji su čisto zlo, njihovo "vjerovanje u Boga" nema nikakvo značenje ni njima samim, forma bez ikakve obaveze, hint: ratni zločinci, tako da samo izjašnjenje vjernik ili ateista ne mora odgovarati stvarnom unutrašnjem stavu.

samo razmišljanje...

Valjda smo se dogovorili oko definicija.

Vjernik vjeruje u boga/bogove.

Religiozan čovjek vjeruje u boga/bogove tako što tu vjeru iskazuje ponašajući se po setu pravila, a i usvaja sistem vrijednosti, koje je definisala neka religija, dakle dogmi.

Ateista ne vjeruje u boga/bogove. Može vjerovati u drugo (ljubav, dobrotu, laž, istinu, pravo, pravdu...).

Nevjernik je sinonim za ateistu.

To jeste, sve definicije i okvir su teistički, dakle vjera i religija ili nevjera u bogove i dogmu. Ostala vjerovanja nisu predmet i ne utiču na definicije.

Ako ne definišemo pojmove o kojima raspravljamo, ne možemo ni raspravljati jer raspravljamo o ničemu.

Da se oko tog najmanjeg sadržaoca dogovorimo i više prestanemo sa tim igrarijama o tome šta je vjernik a šta ateista.

[toska]

a svi znamo da postoje i "vjernici" koji su čisto zlo, njihovo "vjerovanje u Boga" nema nikakvo značenje ni njima samim, forma bez ikakve obaveze, hint: ratni zločinci, tako da samo izjašnjenje vjernik ili ateista ne mora odgovarati stvarnom unutrašnjem stavu.

samo razmišljanje...

Ako je neko prekršio svih deset zapovijedi u Dekalogu ili opet ubio nevinog čovjeka što mu se piše kao da je pobio sve ljude na planeti....čemu može da se nada u susretu sa Bogom? Kako će odgovoriti na pitanje zašto je prekršio ono što je On zabranio? Da li je njegovo vjerovanje manjkavo ako ne razmišlja o tom susretu?

Stvar je u tome da mnogi koji se izjašnjavaju kao vjernici nemaju pojma šta to Bog od njih traži niti ih interesuje, čista forma pri izjašnjavanju.

@Hakiz sve si u pravu, razumijem te u potpunosti, ali imam pravo na svoja razmišljanja.
Ateista koji svjesno gine za slobodu ili pravdu za mene nikad neće biti nevjernik, ali to je samo moje mišljenje, beznačajno za teologe i hard core ateiste.

[Hakiz]

a svi znamo da postoje i "vjernici" koji su čisto zlo, njihovo "vjerovanje u Boga" nema nikakvo značenje ni njima samim, forma bez ikakve obaveze, hint: ratni zločinci, tako da samo izjašnjenje vjernik ili ateista ne mora odgovarati stvarnom unutrašnjem stavu.

samo razmišljanje...

Ako je neko prekršio svih deset zapovijedi u Dekalogu ili opet ubio nevinog čovjeka što mu se piše kao da je pobio sve ljude na planeti....čemu može da se nada u susretu sa Bogom? Kako će odgovoriti na pitanje zašto je prekršio ono što je On zabranio? Da li je njegovo vjerovanje manjkavo ako ne razmišlja o tom susretu?

Stvar je u tome da mnogi koji se izjašnjavaju kao vjernici nemaju pojma šta to Bog od njih traži niti ih interesuje, čista forma pri izjašnjavanju.

@Hakiz sve si u pravu, razumijem te u potpunosti, ali imam pravo na svoja razmišljanja.
Ateista koji svjesno gine za slobodu ili pravdu za mene nikad neće biti nevjernik, ali to je samo moje mišljenje, beznačajno za teologe.

Imaš pravo na njega.

Samo, onda dođemo u situaciju u kojoj ti meni dokazuješ da je 2+2=4, a ja ti kažem, da, u pravu si, tačno je, 2+2 zaista jeste 4, ali tvoje 4 i moje 4 nisu isti.

I šta smo dobili?

Zato se moramo dogovoriti o tome šta je 4. I tebi i meni 4 mora biti isto.

[toska]

Moje poznavanje ljudi i njihovog djelovanja mi govori da je ovo ne tako rijedak slučaj po mojoj sasvim subjektivnoj procjeni.

samo izjašnjenje vjernik ili ateista ne mora odgovarati stvarnom unutrašnjem stavu.

[apsidejzi]

Nevjernik bi značilo neko ko ne vjeruju ni u šta, sveo je svoju životnu filozofiju samo na zadovaljavanje prirodnih nagona, a zakona i morala se drži koliko je neophodno da ne bi bio odbačen, pogotovo morala kojem ne vidi nikakav smisao i redovno će ga kršiti u slučaju da nema posljedica po njega.

Ovaj argument zadovoljavanja prirodnih poreba se cesto cuje od strane vjernika. Meni recimo nije to jedini cilj. Mislim drago mi je ali nije jedino. Meni je cilj imati fin zivot sa sto manje bola i sto vise smijeha i veselja. Iako je sve besmisleno, makar mogu uzivati dok traje. Imam par hobija i apsolutno ne zalim ni zacim. Sta mi se radi, to i uradim. Mene je ateizam oslobodio. Nemam ja nista spektakularno ali nemam ni ogranicenja. Bukvalno radim i zivim ono sto volim. Bilo bi dobro sa jos malo vise para da manje radim al jbg, prodam 8 sata dnevno i obezbjedim solidan zivot.

Nije mi cilj iskljucivo materijalno zadovoljstvo mada ne bjezim od njega. Ja se dobro osjecam kad znam da mi moze crknut bilo koji aparat u kuci a ja imam dovoljno novca da kupim novi. Zdrav sam, solidno materijalno stanje, par hobija u kojima uzivam i to je to. Kad me vise ne bude... sta cu. Nije me bilo ni prije par desetljeca pa nista posebno.