banjaluka078 wrote: ↑30/07/2024 20:51
kakavdanakneiskustvu wrote: ↑30/07/2024 20:44
ja sam svjedok moga života,i uz sav trud, postane nemoguće sve to što navodiš. dijete sluša najgore o tati, i godinama to sluša i počinje vjerovati u to i tako to i saopštava tati, da je on kriv za ovo ili ono
na nekoj od prošlih stranica sam objavio ulomak iz knjige Otuđenje, Georgija Meskova iz Makedonije,upoznao sam covjeka po čijem je pričama i zivotu knjiga napisana. džaba sav njegov trud oko djeteta kada ga sin naziva
šugavim psetom.
Mora postojati neki drugačiji pristup. Traži dijete, tuži kad ga ne da, traži bilo kakve vanredne mjere, nezavisnog vještaka, ombudsmana...
A može li se s njom pokušati razgovarati mimo sistema?
mora postojati, ali ja obolio , pa lijepo se zabavim o sebi i svom zdravlju a djetetu će trebati i kada on bude imao više godina
ne može,otuđivala dijete,tražila zabranu svakog kontakta, trazila da mi se zabrani da priđem djetetu, djetetu koje prve dvije godine razvoda nije u ono malo vremena kada je kod mene, nije htio ići mami.
zbog diskriminacije , zbog presude o 5 puta više vremena koje dijete treba biti kod mame ,dođe se do toga da ne znam kako je dijete,dođe se do toga da ista osoba koja je nekada zabranjivala susrete djeteta i mene na ulici, sada zove da dođem po dijete kada on ,zbog otuđivanja, jedva da bi bio kod mene.
i ovakvih priča ima puno,sličnih,jer sistem to omogucava nakaradnim sudskim presudama