Kad je Charlie zezao majku
Doktor ti je priznat strucnjak
U svojoj maticnoj drzavi
Govorimo unutar EU.
Nadovezah se na napisano. Zna se kako koji fakultet kotira. Zato mi je prica o studiranju kod nas “zato sto je jeftinije” suplja.
Momce mnogo si ti izgleda naivan.sehohari wrote: ↑25/07/2024 19:25 Neke bolnice čak i zapošljavaju strane doktore i nude im da rade dok ne završe priznanje diplome.
Ne znam ni ja kako je to legalno, ali izgleda može u nekim pokrajinama.
Naravno, gledaju da nije totalni idiot, ali varate se ako mislite da se ovdje sve tako striktno gleda.
Cak i unutar EU, osim ako si zavrsio gimnaziju na njemackom (Njemacka, Austrijai Svicarska), morat ces polagati strucni njemacki na C1 nivou u nadleznoj ljekarskoj komori.
Sto se tice Austrije, mozda nekad do 2014-15. god. je to bilo moguce. Tad je i za Njemacku trebao samo B2 jezik i to je to.akcija007 wrote: ↑26/07/2024 08:12 Farmaceutski fakultet Univerziteta u Sarajevu u potpunosti priiznat u Becu i Zagrebu.
Dvije prijateljice iz gimnazije zavrsile taj fax (5 godina studij stari plan i program dakle pred bolonja i imaju titulu magistar pharmacije - mr.ph) jednoj u abecu sve priznato dobila je ekvivalenat diplome kao da je u Becu zavrsila a drugoj u Zg sve priznato takodjer .
Ovoj u Austriji za proces nostrifikacije su trazili prijavu prebivalista u Austriji dok ovoj u Zagrebu nisu sve je odavde iz Bosne zavrsavala . U Hrvatskoj imaju dvije nostrifakacije jedna je za potrebe zaposljavanja i nju radi Agencija za znanost i visoko obrazovanje - nacionalni ENIC/NARIC ured a druga je za potrebe nastavla skolovanja i nju radi Sveuciliste na kojem se zeli nastaviti skolovanje .
Zanimljivo da jedna Austrija koja je 3x veca zemlja, ima 2x manje farmaceutskih fakulteta nego BiH.2. Verfügt der Antragsteller über keinen Ausbildungsnachweis eines EU-, EWR-Mitgliedstaates
oder der Schweiz und ist sein Ausbildungsnachweis auch nicht in einem EU-, EWR-Mitgliedstaat
oder der Schweiz anerkannt worden, ist sein Studienabschluss an einer österreichischen
Universität, an der das Studium der Pharmazie eingerichtet ist (Graz, Innsbruck oder Wien), zu
nostrifizieren.
Mit der Nostrifizierung wird der ausländische Studienabschluss einem österreichischen
Studienabschluss gleichgestellt und der akademische Titel „Magister/Magistra pharmaciae“
(„Mag. pharm.“) verliehen.
Um den Apothekerberuf ausüben zu können, muss im Anschluss noch die einjährige fachliche
Ausbildung in einer österreichischen Apotheke und die Prüfung für den
Apothekerberuf absolviert werden.
Jel ti zivis vani i ako ne kada ces otici ?
U sljedećih godinu dana.
Aaaa ok okZoomZoomKiwi wrote: ↑26/07/2024 12:20U sljedećih godinu dana.
Tročlano predsjedništvo naše zemlje
ZoomZoomKiwi wrote: ↑26/07/2024 12:20U sljedećih godinu dana.
Govorimo o praksi kako će te ostali doktori gledati, ne o formalnim uvjetima.Ozimician wrote: ↑26/07/2024 08:19Cak i unutar EU, osim ako si zavrsio gimnaziju na njemackom (Njemacka, Austrijai Svicarska), morat ces polagati strucni njemacki na C1 nivou u nadleznoj ljekarskoj komori.
Recimo ova djevojka iz navedenog primjera da studira i zavrsi u EU umjesto u BiH, obzirom da je zavrsila gimnaziju u Njemackoj, ne bi morala nista dodatno polagati za priznanje diplome u Njemackoj. Ovako ce morati (ako se do tad sta ne promjeni u pravilima).
Sto se tice troskova u toj prici to nikako ne pije vode, jer u BIH i na nekim drzavnim fakultetima (Sarajevo sigurno) postoje studiji na engleskom jeziku, koji se takodje placaju, ali 2x manje nego privatni. Tako da je cak i u BIH mogla izabrati 2x jeftiniju opciju ako su troskovi tema.
Pa cijeli nedostatak doktora je uslovjen ekonomskom računicom.Ozimician wrote: ↑26/07/2024 07:58Momce mnogo si ti izgleda naivan.sehohari wrote: ↑25/07/2024 19:25 Neke bolnice čak i zapošljavaju strane doktore i nude im da rade dok ne završe priznanje diplome.
Ne znam ni ja kako je to legalno, ali izgleda može u nekim pokrajinama.
Naravno, gledaju da nije totalni idiot, ali varate se ako mislite da se ovdje sve tako striktno gleda.![]()
Nema to veze sa "nedostatkom doktora" nego sa ekonomskom racunicom.
Klinika tog stranog doktora gleda na ovaj nacin: Aha, dosao nam doktor, nema priznatu diplomu, ponudit cemo mu posao i platu 2x manju od standardne jer nema priznatu diplomu, on nema izbora, mora na to da pristane, svakako mu i viza zavisi od poslodavca, a priznanje ce i potrajati 2-3 godine, tako da imamo 3 godine 2 doktora po cijeni jednog. Oficijelno se vodi kao hospitant, sve potpise za njega obavlja neko drugi, ali posao je ipak odradjen.
Taj nedostatak radne snage u Njemackoj je isto kao i u BiH, kukaju kako im nema ko raditi, a usput im i postojeca radna snaga odlazi i nista ne cine da je zadrze.
Haj ne zezaj. Djeca naše dijaspore, u pravilu, ne zna pet riječi na Bosanskom jeziku, a ne da uče ćirilicu. U mene u komšiluku sastale se tri generacije, dede i nene, njihova djeca i unuci, pričaju na Njemačkom jeziku. Nedavno u autokampu, isto naši ljudi sa djecom pričaju na njemačkom. Takvih slučajeva koliko hoćeš. Ni jednom nisam čuo da djeca naše dijaspore pričaju tečno na našem jeziku. Nevjerovatno.sehohari wrote: ↑24/07/2024 15:57 Једно питање за овдашње дијаспорце који желе да уће дјецу босански језик.
Да ли намјеравате да их научите писати и читати ћирилицу?
Видим да то међу породицама које нису српске ријетко буде случај, што је по мени веома лоша одлука.
Ћирилица је дио Босне и овдашњх простора колико и латиница, и дијете које можда чак и зна наш језик одлично ће увијек имати осјећај неприпадности када дође овдје. Од дуплих саобраћајних знакова, хрпе знакова по градовима у РС-у до телевизијских програма, бројне су ситуауције у којима се таква особа осјећа као странац.
Ово је нарочито важно за генерације чији су родитељи из мјеста у манјем ентитету.
Има и других предности, попут лакшег разумијевања источно-славенских језика.
Истовремено, уопште није толико тешко. У бити, једном када знаш језик, за пар сати наућиш писмо, јер готово свако латично слово има свој ћирилићни еквивалент. Касније онда кроз употребу се знање учврсти.
Ја сам као дијете самоиницијативно научио ћирилицу. Сметало ми је што никад не бих знао читати нека писма која нам долазе, саобраћајне знакове (увијек сам се питао шта је "Сарајево"), или ТВ програм, прије свега јер сам као клинац једно вријеме волио гледати дјечије емисије на РТРС-у.
Hint: avatar i nickBiBi911 wrote: ↑26/07/2024 12:51
Ðe ides?
Mozes biti najbolji advokat u Austriji ili Belgiji kada dodjes u Njemacku samo si pravnik a i tu mozes mahati usima ako te neko zaposli za normalnu platu.Ozimician wrote: ↑26/07/2024 08:19Cak i unutar EU, osim ako si zavrsio gimnaziju na njemackom (Njemacka, Austrijai Svicarska), morat ces polagati strucni njemacki na C1 nivou u nadleznoj ljekarskoj komori.
Recimo ova djevojka iz navedenog primjera da studira i zavrsi u EU umjesto u BiH, obzirom da je zavrsila gimnaziju u Njemackoj, ne bi morala nista dodatno polagati za priznanje diplome u Njemackoj. Ovako ce morati (ako se do tad sta ne promjeni u pravilima).
Sto se tice troskova u toj prici to nikako ne pije vode, jer u BIH i na nekim drzavnim fakultetima (Sarajevo sigurno) postoje studiji na engleskom jeziku, koji se takodje placaju, ali 2x manje nego privatni. Tako da je cak i u BIH mogla izabrati 2x jeftiniju opciju ako su troskovi tema.
Знам. Ако ништа, сад читаш како диијете наше дијаспоре пише течно на нашем језику.anelsol wrote: ↑26/07/2024 13:09Haj ne zezaj. Djeca naše dijaspore, u pravilu, ne zna pet riječi na Bosanskom jeziku, a ne da uče ćirilicu. U mene u komšiluku sastale se tri generacije, dede i nene, njihova djeca i unuci, pričaju na Njemačkom jeziku. Nedavno u autokampu, isto naši ljudi sa djecom pričaju na njemačkom. Takvih slučajeva koliko hoćeš. Ni jednom nisam čuo da djeca naše dijaspore pričaju tečno na našem jeziku. Nevjerovatno.sehohari wrote: ↑24/07/2024 15:57 Једно питање за овдашње дијаспорце који желе да уће дјецу босански језик.
Да ли намјеравате да их научите писати и читати ћирилицу?
Видим да то међу породицама које нису српске ријетко буде случај, што је по мени веома лоша одлука.
Ћирилица је дио Босне и овдашњх простора колико и латиница, и дијете које можда чак и зна наш језик одлично ће увијек имати осјећај неприпадности када дође овдје. Од дуплих саобраћајних знакова, хрпе знакова по градовима у РС-у до телевизијских програма, бројне су ситуауције у којима се таква особа осјећа као странац.
Ово је нарочито важно за генерације чији су родитељи из мјеста у манјем ентитету.
Има и других предности, попут лакшег разумијевања источно-славенских језика.
Истовремено, уопште није толико тешко. У бити, једном када знаш језик, за пар сати наућиш писмо, јер готово свако латично слово има свој ћирилићни еквивалент. Касније онда кроз употребу се знање учврсти.
Ја сам као дијете самоиницијативно научио ћирилицу. Сметало ми је што никад не бих знао читати нека писма која нам долазе, саобраћајне знакове (увијек сам се питао шта је "Сарајево"), или ТВ програм, прије свега јер сам као клинац једно вријеме волио гледати дјечије емисије на РТРС-у.
Pravo je veoma specifično.elcaliente wrote: ↑26/07/2024 13:26Mozes biti najbolji advokat u Austriji ili Belgiji kada dodjes u Njemacku samo si pravnik a i tu mozes mahati usima ako te neko zaposli za normalnu platu.Ozimician wrote: ↑26/07/2024 08:19Cak i unutar EU, osim ako si zavrsio gimnaziju na njemackom (Njemacka, Austrijai Svicarska), morat ces polagati strucni njemacki na C1 nivou u nadleznoj ljekarskoj komori.
Recimo ova djevojka iz navedenog primjera da studira i zavrsi u EU umjesto u BiH, obzirom da je zavrsila gimnaziju u Njemackoj, ne bi morala nista dodatno polagati za priznanje diplome u Njemackoj. Ovako ce morati (ako se do tad sta ne promjeni u pravilima).
Sto se tice troskova u toj prici to nikako ne pije vode, jer u BIH i na nekim drzavnim fakultetima (Sarajevo sigurno) postoje studiji na engleskom jeziku, koji se takodje placaju, ali 2x manje nego privatni. Tako da je cak i u BIH mogla izabrati 2x jeftiniju opciju ako su troskovi tema.