Iryna Tsybukh - Cheka (25), novinarka i bolničarka bataljona za evakuaciju „Hospitallers“, poginula je 29. maja kod Harkova. U novembru 2023. odlikovana je Ordenom za zasluge, a u martu ove godine uvrštena na listu „100 snažnih žena“ Ukrajinske Pravde. Danas je njena porodica objavila oproštajno pismo koje je Iryna napisala u aprilu.
Ove godine bilo je toliko prilika za smrt pa moram naći trenutak da napišem posmrtno pismo. Žalosno je što živimo tako slabašan život, ovisan o društvenom odobravanju, da nam samo smrt omogućuje apsolutnu slobodu. Međutim, nevolja je u tome što je život gotov i ta sloboda više nema smisla. Danas i zauvijek, nije me briga što ljudi govore o meni, o vama, o ovom tekstu, o svemu. Konačno me ničije mišljenje ne zanima, mrtva sam.
Sloboda je najveća vrijednost. Sve ove godine, punih 25, često su prolazile u kompleksima i strahovima. Ali svoj toj buci nije bilo mjesta ispred moje slobode. Najviše od svega želim reći hvala svojim roditeljima, bratu, obitelji i prijateljima, hvala vam što ste mi omogućili da budem slobodna, da živim život kakav želim.
Veliki rat me natjerao da prestanem biti rob strahovima. Da biste imali slobodu, morate imati druge vrijednosti, morate razumjeti sebe, morate dobro znati tko ste, što je osobna sreća i kako do nje doći. Danas, ovdje u Donjeckoj oblasti, radim ono što želim. Zapravo, ništa drugo nije važno, zato je ovo pismo tako jednostavno - u ovom trenutku, kao ni kad se to dogodi, nije mi žao umrijeti. Danas je sve gotovo, moj život je gotov i bilo mi je važno da ga prođem dostojanstveno: da budem poštena, dobra osoba puna ljubavi. Danas pomažem herojima i ovo je dobra prilika da potvrdim svoje vrijednosti, da zaista budem ta osoba.
Nemojte me žaliti, život je jako kratak, ako se nastavlja nakon smrti, vidimo se. Brate moj, kad si imao 17 godina, prestala sam brinuti za tebe. Tko god danas odlučiš biti, vjeruj sebi, slušaj sebe, živi svoj sretan život. Budem li u prilici, podržat ću te s neba. Dok sam bila živa, voljeli smo se, bili smo veliki brat i sestra, bila su to lijepa vremena, neka te ova sjećanja griju, motiviraju, ali nikako ne uzrujavaju.
Da biste imali snage biti slobodna osoba, morate biti hrabri. Jer samo hrabre prati sreća, a bolje je umrijeti hodajući nego živjeti trunući. Budite dostojni podviga naših heroja. Ne brinite. Budite hrabri.