Samoubistvo

[no_sikiriki]

Ja sam cuo da vecina ili svi koji prezive samoubistvo, odnosno ne uspiju u naumu, kasnije svjedoce da im je pao mrak na oci i da ne znaju zasto su to uradili.

Jesu li to demoni ili pomracenje uma.

Nisi čuo za depresiju?
Naravno da većina znaju zašto su to uradili, zbog osjećaja da ne mogu više tako živjeti, zbog "bezizlazja".

[belfy]

Jel samoubica hrabar covjek, ili kukavica, pitanje.

ako sebe udaris sakom u glavu iz sve snage i to ti uzrokuje bol - da li to znaci da si jak ili slabic?

[Sanjarko]

Treba bit hrabar pa pokušati sebi oduzeti život, ali većinom to samo ostane na pokušaju, zaboravio sam odnos pokušaja samoubistava i uspješnih samoubistava.

Po meni treba hrabrost ali upitno je i to koliko je to hrabrost, a koliko nervno rastrojstvo tj pomračenje uma.

[oldtajmer]

cujem neki dan za jednog malog prav, zdrav, tek poceo da zivi, pretuzno fakat
sta li se moze takvom djetetu vratiti po glavi, kakve li ga misli more da to sebi ucini

[Hakiz]

cujem neki dan za jednog malog prav, zdrav, tek poceo da zivi, pretuzno fakat
sta li se moze takvom djetetu vratiti po glavi, kakve li ga misli more da to sebi ucini

Gledam sinoć Evroviziju.

I skontam, nisam ja sa ove plaete, ako je ono standard, ja sam van njega.

A u tom slučaju ne mogu ni shvatiti šta neko i zašto tako misli. Pootovo mlad.

Recimo, prije neki dan reklama na TV protiv nasilja na intenetu. Dječačić, slušalice na ušima, gleda u kompjuter i plače, dakle čita šta o njemu ili njemu piše neko na internetu.

Moja prva reakcija na to je možeš li, bolan, isključiti kompjuter i ne čitati? Odeš u biblioteku, čitaonicu, upišeš neki kurs, klub sportski ili društveni, družiš se sa jednim ili dva ako ne više drugova i drugarica u stvarnom životu, bilo šta i ne visiš na internetu na kojem svaka budala može pisati bilo kakave gadosti i laži. A sa deep fakeom i stavljati ti fotografiju, pa i video snimak, zapravo nepostojeći, na kojima si u raznim situacijama.

Ne, ne može. Ja mogu, ali on ne može. I kako mi nije jasno zašto ne može (možda i jeste jasno racionalno, sve se dešava online, ako nisi online i ne postojiš kada si mlad, a valja se dokazati i sebi i drugima itd, ali ne mogu emotivno pojmiti), onda ne mogu shvatiti ni šta bi mladu osobu natjeralo na neke postupke.

Ne znam...

[Truba]

možeš ti i ja ko stare konjine
evo mene ovdje neki smarali samo ih blokiram i ne postoje više
ali djeca to ne mogu
ona koja mogu nisu zlostavljana
nego su hadzije

[Hakiz]

Greška.

[Hakiz]

možeš ti i ja ko stare konjine
evo mene ovdje neki smarali samo ih blokiram i ne postoje više
ali djeca to ne mogu
ona koja mogu nisu zlostavljana
nego su hadzije

Pa da, ima nas koji smo bili tinejdžeri osamdesetih i mladi devedesetih, koji znamo da postoji život bez interneta, posebno "društvenih" mreža, mi možemo off-line i logout. Kada sa 2-3 godine počneš tapkati po smartphoneu, sa 15 ti je off-line nešta šta ne znaš da je moguće.

A onda kako da ga razumijem?

Jednog dana razgovaram sa jednom mladom osobom (bio sam i ja tada nešto mlađi) oko izlazaka i ispostavi se da se toj osobi i ne izlazi baš tako često, ali ako ne izađe uvijek u podsvijesti da nešta propušta, ako ne izađe nekoliko noći uzastopno ima osjećaj da će je svi zaboraviti, ispast će iz raje i slične stvari.

Internet je taj strah od otuđenosti samo podigao za mnogo nivoa. Jeste gadno, ali šta ako ne pročitam, šta li pišu, kako će se prema meni sutra u školi ponašati na osnovu onoga šta o pišu o meni.

Što me niko ne voli?

Droga.

I ne bi to bio toliki problem da mlade natjera da razviju odbrambene mehanizme. Ali, tjera ih u očaj. Sami ne znaju, nisu imali kada da nauče kako se boriti, odraslima, pogotovo roditeljima i nastavnicima ne vjeruju (kako vjerovati nekome ko ti zabrani da ideš na dernek, ili da spavaš do 3 popodne, ili ko te tjera da šutiš 45 minuta, taj te mrzi, logično ), a onda ni institucijama.

I eto belaja.

[Dozer]

Internet, a pogotovo famozne "drustvene" mreze, vec godinama stvaraju prilicno tesku ovisnost kod mladih.
Roditelji takodje prave prestrasnu gresku kada djetetu od 2-3 godine daju mobitel ili tablet da se igra. U zadnjih par godina postoje studije koje sugerisu da ovo kod djece stvara autizam (konstantna repeticija).

Obratite paznju koliko djece i mladih danas nosi naocale i ima probleme s vidom. Sve je to rezultat stalnog visesatnog piljenja u ekrane, sto mobitela, sto tableta, sto kompjutera.

Dodatni, i ne tako bezazleni problemi jesu oni vezani za koncentraciju i kratkorocno pamcenje, gdje se takodje uocavaju katastrofalne posljedice kontinuiranog piljenja u TikTok, Instagram, FB i sl.. Mladi vrlo cesto nisu u stanju zadrzati paznju na bilo cemu izvan ekrana duze od 5-6 minuta. Sve je vise onih kod kojih se detektuje problem s kratkorocnim pamcenjem, u smislu da vec nakon 1-2 minute zaborave sta im je receno, sta treba da urade, i sl.. Uocava se i povecana nervoza, brecanje i agresivnost ukoliko je osoba 15+ minuta odvojena ili u nemogucnosti da pogleda u ekran mobitela i "isprati" desavanje na nekoj drustvenoj mrezi, najcesce FB i Instagramu.

Kada se na sve ovo doda pritisak skole/fakulteta, roditelja, drustva, raje, momka/djevojke, moze doci do vrlo teskih psihickih nestabilnosti.
Ako se tu desi jos neki problem, tipa da nesto nezeljeno o toj osobi osvane na internetu, i kada se poveze sa svim navedenim, eto recepta za suicid.

[Melbourne_Australia]

Internet, a pogotovo famozne "drustvene" mreze, vec godinama stvaraju prilicno tesku ovisnost kod mladih.
Roditelji takodje prave prestrasnu gresku kada djetetu od 2-3 godine daju mobitel ili tablet da se igra. U zadnjih par godina postoje studije koje sugerisu da ovo kod djece stvara autizam (konstantna repeticija).

Obratite paznju koliko djece i mladih danas nosi naocale i ima probleme s vidom. Sve je to rezultat stalnog visesatnog piljenja u ekrane, sto mobitela, sto tableta, sto kompjutera.

Dodatni, i ne tako bezazleni problemi jesu oni vezani za koncentraciju i kratkorocno pamcenje, gdje se takodje uocavaju katastrofalne posljedice kontinuiranog piljenja u TikTok, Instagram, FB i sl.. Mladi vrlo cesto nisu u stanju zadrzati paznju na bilo cemu izvan ekrana duze od 5-6 minuta. Sve je vise onih kod kojih se detektuje problem s kratkorocnim pamcenjem, u smislu da vec nakon 1-2 minute zaborave sta im je receno, sta treba da urade, i sl..

Kada se na sve ovo doda pritisak skole/fakulteta, roditelja, drustva, raje, momka/djevojke, moze doci do vrlo teskih psihickih nestabilnosti.
Ako se tu desi jos neki problem, tipa da nesto o toj osobi osvane na internetu, i kada se poveze sa svim navedenim, eto recepta za suicid.

A jesi li razmisljao koliko je u nase doba djece slabo vidjelo ali roditelji nisu to ni kontali..Danas su roditelji puno vise brizni nego ranije.Dus tabane prije malo ko je i kontao od roditelja da mu djeca imaju.Danas u obdanistu testiraju..Sjecam se u mojoj mahali dosta djece je bilo frljavo a roditelji nista,fol vratice se to...Ako mislis da nasi roditelji nama ne bi uvaljivali telefone da su ih imali onda se grdno varas.Puno vise vremena djeca danas kvalitetno provede sa roditeljima nego sto su 60' 70's 80's..Sreca je bila prije za roditelje da je ulica odgajala nas ...Svi smo sami bili vani po cijeli dan.

[Dozer]

Internet, a pogotovo famozne "drustvene" mreze, vec godinama stvaraju prilicno tesku ovisnost kod mladih.
Roditelji takodje prave prestrasnu gresku kada djetetu od 2-3 godine daju mobitel ili tablet da se igra. U zadnjih par godina postoje studije koje sugerisu da ovo kod djece stvara autizam (konstantna repeticija).

Obratite paznju koliko djece i mladih danas nosi naocale i ima probleme s vidom. Sve je to rezultat stalnog visesatnog piljenja u ekrane, sto mobitela, sto tableta, sto kompjutera.

Dodatni, i ne tako bezazleni problemi jesu oni vezani za koncentraciju i kratkorocno pamcenje, gdje se takodje uocavaju katastrofalne posljedice kontinuiranog piljenja u TikTok, Instagram, FB i sl.. Mladi vrlo cesto nisu u stanju zadrzati paznju na bilo cemu izvan ekrana duze od 5-6 minuta. Sve je vise onih kod kojih se detektuje problem s kratkorocnim pamcenjem, u smislu da vec nakon 1-2 minute zaborave sta im je receno, sta treba da urade, i sl..

Kada se na sve ovo doda pritisak skole/fakulteta, roditelja, drustva, raje, momka/djevojke, moze doci do vrlo teskih psihickih nestabilnosti.
Ako se tu desi jos neki problem, tipa da nesto o toj osobi osvane na internetu, i kada se poveze sa svim navedenim, eto recepta za suicid.

A jesi li razmisljao koliko je u nase doba djece slabo vidjelo ali roditelji nisu to ni kontali..Danas su roditelji puno vise brizni nego ranije.Dus tabane prije malo ko je i kontao od roditelja da mu djeca imaju.Danas u obdanistu testiraju..Sjecam se u mojoj mahali dosta djece je bilo frljavo a roditelji nista,fol vratice se to...Ako mislis da nasi roditelji nama ne bi uvaljivali telefone da su ih imali onda se grdno varas.Puno vise vremena djeca danas kvalitetno provede sa roditeljima nego sto su 60' 70's 80's..Sreca je bila prije za roditelje da je ulica odgajala nas ...Svi smo sami bili vani po cijeli dan.

Naravno da bi nam uvalili mobitele da su postojali, niko to ne spori. Ja pricam o posljedicama toga danas.

U nase vrijeme su problemi s ocima bili nacesce genetske, tj. nasljedne prirode, dok je danas pored toga uveliko prisutno i piljenje u ekrane, tj. tzv. steceno ostecenje vida ili stecena dioptrija.

Razmisli, tj. sjeti se koliko je ljudi oko tebe imalo sve druge probleme koje navedoh, a koji su danas sve evidentniji kod mladih.

[Plavo-bijeli]

Ja sam cuo da vecina ili svi koji prezive samoubistvo, odnosno ne uspiju u naumu, kasnije svjedoce da im je pao mrak na oci i da ne znaju zasto su to uradili.

Jesu li to demoni ili pomracenje uma.

Kakvi demoni, kakvo pomracenje uma?

Nije to nesto sto se desi tek tako ustanes citav zivot fantasticno sve i onda odlucis da se ubijes.

Jednostavno nakupi se previse tuge, stresa, napora, boli, da dođeš u situaciju da bol izgleda toliko velika da ne vidiš nikakav izlaz i da ti je jednostavnije da se ubiješ nego da tu bol istu trpiš.

To kad dođeš do toga da fakat digneš ruku na sebe, dosegao si dno dna i onda neki koji ipak ne uspiju u tome kad dođu do tog onda neki shvate da poslije toga sve moze samo na bolje ici jer 'dole' vise ne moze.

Ima ih naravno i drugih koji opet pokusaju na drugi nacin i sl...

Pratio sam istrazivanja gdje je dokazano da ne postoji ni jedna osoba na Svijetu kojoj barem jednom nije palo na pamet da se ubije, znači ako nije tebi(ne tebi nego bilo kome) palo na pamet do sada, onda budi sretan.

Što se tiče djece problem je u roditeljima koji djecu ne nauče kako da se nose sa svim tim unutarnjim bolovima, a u školi i u tom drustvu jos bude veći pritisak, kad odrasteš mozes promjenit posao, mozes radit od kuce, mozes svasta nesto i izbjegavati ljude skroz, u skoli to ne mozes i za neke to zna biti previše.

[Plavo-bijeli]

dupli

[Dozer]

Ja sam cuo da vecina ili svi koji prezive samoubistvo, odnosno ne uspiju u naumu, kasnije svjedoce da im je pao mrak na oci i da ne znaju zasto su to uradili.

Jesu li to demoni ili pomracenje uma.

Kakvi demoni, kakvo pomracenje uma?

Nije to nesto sto se desi tek tako ustanes citav zivot fantasticno sve i onda odlucis da se ubijes.

Jednostavno nakupi se previse tuge, stresa, napora, boli, da dođeš u situaciju da bol izgleda toliko velika da ne vidiš nikakav izlaz i da ti je jednostavnije da se ubiješ nego da tu bol istu trpiš.

To kad dođeš do toga da fakat digneš ruku na sebe, dosegao si dno dna i onda neki koji ipak ne uspiju u tome kad dođu do tog onda neki shvate da poslije toga sve moze samo na bolje ici jer 'dole' vise ne moze.

Ima ih naravno i drugih koji opet pokusaju na drugi nacin i sl...

Pratio sam istrazivanja gdje je dokazano da ne postoji ni jedna osoba na Svijetu kojoj barem jednom nije palo na pamet da se ubije, znači ako nije tebi(ne tebi nego bilo kome) palo na pamet do sada, onda budi sretan.

Što se tiče djece problem je u roditeljima koji djecu ne nauče kako da se nose sa svim tim unutarnjim bolovima, a u školi i u tom drustvu jos bude veći pritisak, kad odrasteš mozes promjenit posao, mozes radit od kuce, mozes svasta nesto i izbjegavati ljude skroz, u skoli to ne mozes i za neke to zna biti previše.

I tu samo treba da se nadje neko ko ce ti dati Zoloft, ili te natjerati da odes psihologu ili psihijatru koji ce ti ga prepisati.

[Plavo-bijeli]

Ja sam cuo da vecina ili svi koji prezive samoubistvo, odnosno ne uspiju u naumu, kasnije svjedoce da im je pao mrak na oci i da ne znaju zasto su to uradili.

Jesu li to demoni ili pomracenje uma.

Kakvi demoni, kakvo pomracenje uma?

Nije to nesto sto se desi tek tako ustanes citav zivot fantasticno sve i onda odlucis da se ubijes.

Jednostavno nakupi se previse tuge, stresa, napora, boli, da dođeš u situaciju da bol izgleda toliko velika da ne vidiš nikakav izlaz i da ti je jednostavnije da se ubiješ nego da tu bol istu trpiš.

To kad dođeš do toga da fakat digneš ruku na sebe, dosegao si dno dna i onda neki koji ipak ne uspiju u tome kad dođu do tog onda neki shvate da poslije toga sve moze samo na bolje ici jer 'dole' vise ne moze.

Ima ih naravno i drugih koji opet pokusaju na drugi nacin i sl...

Pratio sam istrazivanja gdje je dokazano da ne postoji ni jedna osoba na Svijetu kojoj barem jednom nije palo na pamet da se ubije, znači ako nije tebi(ne tebi nego bilo kome) palo na pamet do sada, onda budi sretan.

Što se tiče djece problem je u roditeljima koji djecu ne nauče kako da se nose sa svim tim unutarnjim bolovima, a u školi i u tom drustvu jos bude veći pritisak, kad odrasteš mozes promjenit posao, mozes radit od kuce, mozes svasta nesto i izbjegavati ljude skroz, u skoli to ne mozes i za neke to zna biti previše.

I tu samo treba da se nadje neko ko ce ti dati Zoloft, ili te natjerati da odes psihologu ili psihijatru koji ce ti ga prepisati.

Mozda kod ljudih koji imaju niske nivoe serotonina, ali kod drugih će od njih napraviti samo jedan vid ovisnosti te će od njih doslovno napraviti hodajuće zombije.
Kod većine zdravih osoba sa depresijom ne fali njima Zoloft da bi im zivot bio bolji, nego im fali bolji, uzbudljiviji zivot, bolji odnosi, posao, zivot koji ce ih ispunjavati...

[oldtajmer]

prije par godina sam cuo za slucaj djeteta koje su psihicki zlostavljala druga djeca u skoli,postao anksiozan,povucen,nije htio da ide u skolu,vodili ga psihologu i sl.,na kraju su roditelji nasli neko fino dijete malo starije od njega koje se druzilo sa njim,pratilo do skole itd.a oni mu davali dzeparac,ne znam kako je sad
jbg tesko je nama razumjeti sve to kad smo odrastali u potpuno drugacijim okolnostima,zato je i potrebno imati potpuno drugaciji pristup svemu tome
danas su i mnoga djeca izolovana zbog ovih drustvenih mreza dok smo mi odrastali coporativno pa tako i rijesavali sve svoje probleme,uvijek je u tim grupama bio neko vise a neko manje pametan,neko jak a neko slab,neko ciji su roditelji imali vise a neko ciji nisu nikako,neko sa dobrim dzeparcem a neko nikakvim,neko super obucen a neko ko sivi dom,neko vise lijep a neko manje,neko ko je igrao odlicno lopte a neko slabo.... pa se sve to nekako valjalo i svi smo se drzali skupa u svim situacijama i gurali jedni druge
koliko god i mi danas imali svoje porodice bojim se da nikad necemo moci razumjeti sta je u glavama danasnje omladine i djece

[billy organ]

Internet, a pogotovo famozne "drustvene" mreze, vec godinama stvaraju prilicno tesku ovisnost kod mladih.
Roditelji takodje prave prestrasnu gresku kada djetetu od 2-3 godine daju mobitel ili tablet da se igra. U zadnjih par godina postoje studije koje sugerisu da ovo kod djece stvara autizam (konstantna repeticija).

Obratite paznju koliko djece i mladih danas nosi naocale i ima probleme s vidom. Sve je to rezultat stalnog visesatnog piljenja u ekrane, sto mobitela, sto tableta, sto kompjutera.

Dodatni, i ne tako bezazleni problemi jesu oni vezani za koncentraciju i kratkorocno pamcenje, gdje se takodje uocavaju katastrofalne posljedice kontinuiranog piljenja u TikTok, Instagram, FB i sl.. Mladi vrlo cesto nisu u stanju zadrzati paznju na bilo cemu izvan ekrana duze od 5-6 minuta. Sve je vise onih kod kojih se detektuje problem s kratkorocnim pamcenjem, u smislu da vec nakon 1-2 minute zaborave sta im je receno, sta treba da urade, i sl..

Kada se na sve ovo doda pritisak skole/fakulteta, roditelja, drustva, raje, momka/djevojke, moze doci do vrlo teskih psihickih nestabilnosti.
Ako se tu desi jos neki problem, tipa da nesto o toj osobi osvane na internetu, i kada se poveze sa svim navedenim, eto recepta za suicid.

A jesi li razmisljao koliko je u nase doba djece slabo vidjelo ali roditelji nisu to ni kontali..Danas su roditelji puno vise brizni nego ranije.Dus tabane prije malo ko je i kontao od roditelja da mu djeca imaju.Danas u obdanistu testiraju..Sjecam se u mojoj mahali dosta djece je bilo frljavo a roditelji nista,fol vratice se to...Ako mislis da nasi roditelji nama ne bi uvaljivali telefone da su ih imali onda se grdno varas.Puno vise vremena djeca danas kvalitetno provede sa roditeljima nego sto su 60' 70's 80's..Sreca je bila prije za roditelje da je ulica odgajala nas ...Svi smo sami bili vani po cijeli dan.

Naravno da bi nam uvalili mobitele da su postojali, niko to ne spori. Ja pricam o posljedicama toga danas.

U nase vrijeme su problemi s ocima bili nacesce genetske, tj. nasljedne prirode, dok je danas pored toga uveliko prisutno i piljenje u ekrane, tj. tzv. steceno ostecenje vida ili stecena dioptrija.

Razmisli, tj. sjeti se koliko je ljudi oko tebe imalo sve druge probleme koje navedoh, a koji su danas sve evidentniji kod mladih.

Frljavost, extremna mrsavost, extremna debljina, mentalna retardacija . nosato , klempavo, glavato ... e toga ti je bilo u ono vrijeme medju djecom.

[billy organ]

prije par godina sam cuo za slucaj djeteta koje su psihicki zlostavljala druga djeca u skoli,postao anksiozan,povucen,nije htio da ide u skolu,vodili ga psihologu i sl.,na kraju su roditelji nasli neko fino dijete malo starije od njega koje se druzilo sa njim,pratilo do skole itd.a oni mu davali dzeparac,ne znam kako je sad
jbg tesko je nama razumjeti sve to kad smo odrastali u potpuno drugacijim okolnostima,zato je i potrebno imati potpuno drugaciji pristup svemu tome
danas su i mnoga djeca izolovana zbog ovih drustvenih mreza dok smo mi odrastali coporativno pa tako i rijesavali sve svoje probleme,uvijek je u tim grupama bio neko vise a neko manje pametan,neko jak a neko slab,neko ciji su roditelji imali vise a neko ciji nisu nikako,neko sa dobrim dzeparcem a neko nikakvim,neko super obucen a neko ko sivi dom,neko vise lijep a neko manje,neko ko je igrao odlicno lopte a neko slabo.... pa se sve to nekako valjalo i svi smo se drzali skupa u svim situacijama i gurali jedni druge
koliko god i mi danas imali svoje porodice bojim se da nikad necemo moci razumjeti sta je u glavama danasnje omladine i djece

Gurali jedni druge? Kako da ne. Klosara i maltretiranja kod nas nikad nije falilo. Sjecam se u jednoj srednjoj skoli jednog ucenika drugi skinuli skroz, i onda ga natjerali da trci gologuz kroz skolu. Djeca su uvijek bila brutalna. Sa mobitelom ili bez mobitela.

[Dozer]

A jesi li razmisljao koliko je u nase doba djece slabo vidjelo ali roditelji nisu to ni kontali..Danas su roditelji puno vise brizni nego ranije.Dus tabane prije malo ko je i kontao od roditelja da mu djeca imaju.Danas u obdanistu testiraju..Sjecam se u mojoj mahali dosta djece je bilo frljavo a roditelji nista,fol vratice se to...Ako mislis da nasi roditelji nama ne bi uvaljivali telefone da su ih imali onda se grdno varas.Puno vise vremena djeca danas kvalitetno provede sa roditeljima nego sto su 60' 70's 80's..Sreca je bila prije za roditelje da je ulica odgajala nas ...Svi smo sami bili vani po cijeli dan.

Naravno da bi nam uvalili mobitele da su postojali, niko to ne spori. Ja pricam o posljedicama toga danas.

U nase vrijeme su problemi s ocima bili nacesce genetske, tj. nasljedne prirode, dok je danas pored toga uveliko prisutno i piljenje u ekrane, tj. tzv. steceno ostecenje vida ili stecena dioptrija.

Razmisli, tj. sjeti se koliko je ljudi oko tebe imalo sve druge probleme koje navedoh, a koji su danas sve evidentniji kod mladih.

Frljavost, extremna mrsavost, extremna debljina, mentalna retardacija . nosato , klempavo, glavato ... e toga ti je bilo u ono vrijeme medju djecom.

Naravno da je bilo. Danas nema?

[Melbourne_Australia]

Internet, a pogotovo famozne "drustvene" mreze, vec godinama stvaraju prilicno tesku ovisnost kod mladih.
Roditelji takodje prave prestrasnu gresku kada djetetu od 2-3 godine daju mobitel ili tablet da se igra. U zadnjih par godina postoje studije koje sugerisu da ovo kod djece stvara autizam (konstantna repeticija).

Obratite paznju koliko djece i mladih danas nosi naocale i ima probleme s vidom. Sve je to rezultat stalnog visesatnog piljenja u ekrane, sto mobitela, sto tableta, sto kompjutera.

Dodatni, i ne tako bezazleni problemi jesu oni vezani za koncentraciju i kratkorocno pamcenje, gdje se takodje uocavaju katastrofalne posljedice kontinuiranog piljenja u TikTok, Instagram, FB i sl.. Mladi vrlo cesto nisu u stanju zadrzati paznju na bilo cemu izvan ekrana duze od 5-6 minuta. Sve je vise onih kod kojih se detektuje problem s kratkorocnim pamcenjem, u smislu da vec nakon 1-2 minute zaborave sta im je receno, sta treba da urade, i sl..

Kada se na sve ovo doda pritisak skole/fakulteta, roditelja, drustva, raje, momka/djevojke, moze doci do vrlo teskih psihickih nestabilnosti.
Ako se tu desi jos neki problem, tipa da nesto o toj osobi osvane na internetu, i kada se poveze sa svim navedenim, eto recepta za suicid.

A jesi li razmisljao koliko je u nase doba djece slabo vidjelo ali roditelji nisu to ni kontali..Danas su roditelji puno vise brizni nego ranije.Dus tabane prije malo ko je i kontao od roditelja da mu djeca imaju.Danas u obdanistu testiraju..Sjecam se u mojoj mahali dosta djece je bilo frljavo a roditelji nista,fol vratice se to...Ako mislis da nasi roditelji nama ne bi uvaljivali telefone da su ih imali onda se grdno varas.Puno vise vremena djeca danas kvalitetno provede sa roditeljima nego sto su 60' 70's 80's..Sreca je bila prije za roditelje da je ulica odgajala nas ...Svi smo sami bili vani po cijeli dan.

Naravno da bi nam uvalili mobitele da su postojali, niko to ne spori. Ja pricam o posljedicama toga danas.

U nase vrijeme su problemi s ocima bili nacesce genetske, tj. nasljedne prirode, dok je danas pored toga uveliko prisutno i piljenje u ekrane, tj. tzv. steceno ostecenje vida ili stecena dioptrija.

Razmisli, tj. sjeti se koliko je ljudi oko tebe imalo sve druge probleme koje navedoh, a koji su danas sve evidentniji kod mladih.

Autizam nema veze sa mobitelom...Znam o cemu pricam,imam djece u okruzenju sa Autizmom.Da si rekao vakcinacija ili ziva-metal....Sa Autizmom se rodis a pojavljuje se oko 3 godine.Mobiteli imaju veze sa govorom ili recimo da danas djeca bolje pricaju engleski nego maternji. Pozdrav.

[billy organ]

Naravno da bi nam uvalili mobitele da su postojali, niko to ne spori. Ja pricam o posljedicama toga danas.

U nase vrijeme su problemi s ocima bili nacesce genetske, tj. nasljedne prirode, dok je danas pored toga uveliko prisutno i piljenje u ekrane, tj. tzv. steceno ostecenje vida ili stecena dioptrija.

Razmisli, tj. sjeti se koliko je ljudi oko tebe imalo sve druge probleme koje navedoh, a koji su danas sve evidentniji kod mladih.

Frljavost, extremna mrsavost, extremna debljina, mentalna retardacija . nosato , klempavo, glavato ... e toga ti je bilo u ono vrijeme medju djecom.

Naravno da je bilo. Danas nema?

U tolikoj mjeri nema.

[zigson]

Frljavost, extremna mrsavost, extremna debljina, mentalna retardacija . nosato , klempavo, glavato ... e toga ti je bilo u ono vrijeme medju djecom.

Naravno da je bilo. Danas nema?

U tolikoj mjeri nema.

Ima cak i u vecoj. Danasnja djeca su brutalna, vjerujem cak i pet puta vise nego 'prijasnje' generacije.

[billy organ]

Naravno da je bilo. Danas nema?

U tolikoj mjeri nema.

Ima cak i u vecoj. Danasnja djeca su brutalna, vjerujem cak i pet puta vise nego 'prijasnje' generacije.

Jedina razlika je u tome sto danasnja djeca imaju mobitele sa kamerama i mogu snimati. Ali nivo zla je isti oduvijek.

[laik1981]

Internet, a pogotovo famozne "drustvene" mreze, vec godinama stvaraju prilicno tesku ovisnost kod mladih.
Roditelji takodje prave prestrasnu gresku kada djetetu od 2-3 godine daju mobitel ili tablet da se igra. U zadnjih par godina postoje studije koje sugerisu da ovo kod djece stvara autizam (konstantna repeticija).

Obratite paznju koliko djece i mladih danas nosi naocale i ima probleme s vidom. Sve je to rezultat stalnog visesatnog piljenja u ekrane, sto mobitela, sto tableta, sto kompjutera.

Dodatni, i ne tako bezazleni problemi jesu oni vezani za koncentraciju i kratkorocno pamcenje, gdje se takodje uocavaju katastrofalne posljedice kontinuiranog piljenja u TikTok, Instagram, FB i sl.. Mladi vrlo cesto nisu u stanju zadrzati paznju na bilo cemu izvan ekrana duze od 5-6 minuta. Sve je vise onih kod kojih se detektuje problem s kratkorocnim pamcenjem, u smislu da vec nakon 1-2 minute zaborave sta im je receno, sta treba da urade, i sl..

Kada se na sve ovo doda pritisak skole/fakulteta, roditelja, drustva, raje, momka/djevojke, moze doci do vrlo teskih psihickih nestabilnosti.
Ako se tu desi jos neki problem, tipa da nesto o toj osobi osvane na internetu, i kada se poveze sa svim navedenim, eto recepta za suicid.

A jesi li razmisljao koliko je u nase doba djece slabo vidjelo ali roditelji nisu to ni kontali..Danas su roditelji puno vise brizni nego ranije.Dus tabane prije malo ko je i kontao od roditelja da mu djeca imaju.Danas u obdanistu testiraju..Sjecam se u mojoj mahali dosta djece je bilo frljavo a roditelji nista,fol vratice se to...Ako mislis da nasi roditelji nama ne bi uvaljivali telefone da su ih imali onda se grdno varas.Puno vise vremena djeca danas kvalitetno provede sa roditeljima nego sto su 60' 70's 80's..Sreca je bila prije za roditelje da je ulica odgajala nas ...Svi smo sami bili vani po cijeli dan.

Naravno da bi nam uvalili mobitele da su postojali, niko to ne spori. Ja pricam o posljedicama toga danas.

U nase vrijeme su problemi s ocima bili nacesce genetske, tj. nasljedne prirode, dok je danas pored toga uveliko prisutno i piljenje u ekrane, tj. tzv. steceno ostecenje vida ili stecena dioptrija.

Razmisli, tj. sjeti se koliko je ljudi oko tebe imalo sve druge probleme koje navedoh, a koji su danas sve evidentniji kod mladih.

Kada sam je bio dijete glavni problem je bio sto smo po citav dan na ulici, pa roditelji gledali kako da nas sklone sa ulice. Kao da nas ulica ne odgaja .
Danas nemoguca misija za vecinu istjerati dijete na ulicu i odvojiti ga od telefona, kompa ili ps-a. Danas se jos djeca na ulicama mogu vidjeto po ovim sarajevskim "favelama" i ruralnijim dijelovima grada. FGR gospoda eventualno odvedu dijete na trening od sat vremena, a ostatak dana djeca provedu scrollajuci bespucima tik toka, ig-a itd.

[Chloe]

Frljavost, extremna mrsavost, extremna debljina, mentalna retardacija . nosato , klempavo, glavato ... e toga ti je bilo u ono vrijeme medju djecom.

Naravno da je bilo. Danas nema?

U tolikoj mjeri nema.

Sad nam je puno puno veći broj djece sa problemima u razvoju.