Samoubistvo

[no_sikiriki]

na ovu temu zelim samo da kazem, pazite dobro sta pisete ljudima inace, jer rijeci bole
zamislite sebe kao da stojite ispred te osobe i dobro mislite sta cete joj reci u lice, tako i ovdje
sve sto niste spremi uraditi uzivo nemojte ni anonimno
istina da je da ima jako puno mentalno labilinih ljudi koji vase rijeci mogu shvatiti ozbiljno
sretno!

Baš mi je drago da si došla tobe.

[Dozer]

Eh...samoubistvo... Siroka i vrlo kompleksna tema, a mislim da nijedan psiholog ni prihijatar na planeti ne zna tacan odgovor na pitanje "Sta se desi nekome u glavi pa odluci da se ubije?".

Po mom skromnom misljenju, razlozi/uzroci mogu biti bukvalno bilo kakvi - ljubav, novac, bolest, tuga/zalost, lijekovi, droge, trenutno stanje svijesti, razocarenje, ubjedjenje, itd., ali je sve individualno, cak i kada se desi u kolektivnom smislu.

Da li je potencijalnog samoubicu moguce odgovoriti? Mislim da jeste, ali samo ukoliko se to desi pravovremeno i ukoliko "odgovarac" zna sta i kako da radi s tom osobom. Naravno, ovo je moguce samo ukoliko samoubica nije pod dejstvom nekih opijata ili lijekova. Kombinacija negativnog prirodnog stanja svijesti i poimanja vlastitiog zivota, i lijekova ili opijata vrlo je cesta pojava kod samoubica, pri cemu je stvarno racionalno stanje svijesti u takvim slucajevima prilicno umanjeno. Drugim rijecima, postoji puno lijekova koji navodno lijece ili pomazu za jednu stvar, ali istovremeno negativno uticu na 10+ drugih. U ovo prvenstveno spadaju "psihijatrijski" i neuroloski lijekovi, koji u vecini slucajeva umiruju ili ublazavaju jedan aspekt negativnog psihickog stanja i ponasanja, ali narusavaju mnoge druge. Posebno pogorsanje je moguce nakon prestanka uzimanja tih lijekova (npr. Neurontin, Lyrica, Zoloft, itd.), i zato se svi ti lijekovi uvijek uzimaju po posebno prilagodjenom postepenom pocetku i okoncanju terapije (jer stvaraju fizicku ovisnost), ali cesto ni to nije garancija da nece doci do "flipa" u mozgu, posto je to sve ipak i uvijek vrlo individualno.

Slicna stvar se moze desiti i s mnogim analgeticima, ali i "obicnim" tabletama za smirenje, poput apaurina i lexilijuma, a koje mnogi sopaju k'o secerne bombone.

[DaysleepeR]

@crnivrag Kako si danas, vraže?

Javi li se on ikako?

[piupiu]

@crnivrag Kako si danas, vraže?

Javi li se on ikako?

Ne.

[anex]

Živ je crni, na temi o Telemachu.

[Piaty]

https://www.avaz.ba/vijesti/bih/898423/ ... babu-asima

R.I.P Amila (34)
R.I.P Salih (3)

[ZoomZoomKiwi]

Pa što dijete povuče sa sobom

[Piaty]

Pa što dijete povuče sa sobom

Ne zna se, vjerovatno se neće ni saznati i bolje ako bude tako.

U svakom slučaju, jadnica je izgubila razum i neka joj Allah oprosti i uvede je u dženet. Šta drugo reći.

[Truba]

Dje muz...jedino sto mi je padalo na pamet...prevara

[Hakiz]

Ne nagađaj. Nećemo o tome.

[Piaty]

Ne nagađaj. Nećemo o tome.

Užas stari moj
Kud ikako i postavih link.

A maločas vidjeh sliku malog Saliha

Samo da porodica otrpi ovo što bolje može.

Čuvajmo se svi

[Truba]

Meni home page avaz a on kud postavi link
Eto ne bismo znali bez tebe postojanje ove vijesti u nizu

Cuj molim te ne nagadjaj...u demokratskoj zemlji tabu teme

Jedino ako krsi pravila prijavi

[korisnicki]

Lako je sada patetisati. Da je na ovom svijetu naišla na minimum razumijevanja sigurno to nebih uradila.

[The BEN10]

na ovu temu zelim samo da kazem, pazite dobro sta pisete ljudima inace, jer rijeci bole
zamislite sebe kao da stojite ispred te osobe i dobro mislite sta cete joj reci u lice, tako i ovdje
sve sto niste spremi uraditi uzivo nemojte ni anonimno
istina da je da ima jako puno mentalno labilinih ljudi koji vase rijeci mogu shvatiti ozbiljno
sretno!

Bravo!
Nekome život visi o koncu i dovoljna je glupa izjava njemu bliske osobe da ga gurne u ponor.

[Dozer]

Empatija je OK, ali s druge strane, i s ozbirom da bi svako trebao biti gospodar svog vlastitiog zivota u svakom smislu, tu se moze postaviti pitanje etickog, moralnog, pa ako hocete i demokratskog karaktera - ko je taj koji sa strane treba nekoga da sprijecava ili mijenja neciju odluku koja se tice samo njegovog zivota? OK ako se radi o clanu porodice, to je jedna kompaktna cjelina (bar bi trebala biti), i tu bi svako trebao imati neko pravo i obavezu da sprijeci svog u necemu sto ce mu skoditi, bio taj svjestan toga ili ne. Ali ja bih se licno tu zaustavio, i ogranicio, jer niko od nas sa strane zapravo nema pojma sta se desava u necijem tudjem zivotu, mozgu, medju njegova 4 zida.... Cesto to ne znamo cak ni za one s koima zivimo u 4 zida.

Zvuci hladno, znam, ali zar nije tako? Neko hoce da cuga, neko hoce da se drogira, neko hoce da putuje svakih 5 dana negdje, neko hoce da pliva, neko hoce da spava, neko hoce da se sexa 6x dnevno, itd.itd.itd., i sve su to licne individualne odluke o vlastitiom zivotu. Zasto se samoubistvo razlikuje u smislu licnog odlucivanja?

[Hakiz]

Empatija je OK, ali s druge strane, i s ozbirom da bi svako trebao biti gospodar svog vlastitiog zivota u svakom smislu, tu se moze postaviti pitanje etickog, moralnog, pa ako hocete i demokratskog karaktera - ko je taj koji sa strane treba nekoga da sprijecava ili mijenja neciju odluku koja se tice samo njegovog zivota? OK ako se radi o clanu porodice, to je jedna kompaktna cjelina (bar bi trebala biti), i tu bi svako trebao imati neko pravo i obavezu da sprijeci svog u necemu sto ce mu skoditi, bio taj svjestan toga ili ne. Ali ja bih se licno tu zaustavio, i ogranicio, jer niko od nas sa strane zapravo nema pojma sta se desava u necijem tudjem zivotu, mozgu, medju njegova 4 zida.... Cesto to ne znamo cak ni za one s koima zivimo u 4 zida.

Zvuci hladno, znam, ali zar nije tako? Neko hoce da cuga, neko hoce da se drogira, neko hoce da putuje svakih 5 dana negdje, neko hoce da pliva, neko hoce da spava, neko hoce da se sexa 6x dnevno, itd.itd.itd., i sve su to licne individualne odluke o vlastitiom zivotu. Zasto se samoubistvo razlikuje u smislu licnog odlucivanja?

Zbog toga što je svakoj živoj vrsti svojstveno da joj opstanak i razvoj zavise od količine individualnih pripadnika vrste. To je zakon prirode. I u nas je taj instinkt ugrađen, bez obzira na mozak kojim možemo nadoknaditi manji broj pripadnika vrste u odnosu na onaj koji bi prirodno "morali" imati. Taj instinkt smo naslijedili od bića od kojih smo se razvili i prije nego što smo bili u stanju razmišljati, ugrađen je u nas davno prije nego što smo postali vrsta sa prefiksom "homo", ljudi..

Tako da svako ko ubije sebe, drugog, ko drugome otežava i onemogućsva normalan život, zapravo, ugrožava vrstu u cjelini.

Pa je i naš emotivni odgovor na pojam samoubistva uslovljen spomenutim instinktom.

Religije su taj instinkt preuzele pod pojmom "svetost života", i dosolili naredbom da čovjek kojem je bog dao život ne može oduzeti život ni sebi ni drugima.

Drugi razlog je taj da je velika šteta da neko ko se nađe u situaciji u kojoj misli da je sve izgubljeno oduzme sebi život, a onda se ispostavi da je ta osoba u tom stanju pogriješila, da je rješenje njenog problema postojalo i bilo joj čak i dostupno. Uz manje ili više truda.

[Chloe]

Drugi razlog je taj da je velika šteta da neko ko se nađe u situaciji u kojoj misli da je sve izgubljeno oduzme sebi život, a onda se ispostavi da je ta osoba u tom stanju pogriješila, da je rješenje njenog problema postojalo i bilo joj čak i dostupno. Uz manje ili više truda.

.... znam osobu koja je pokušala samoubistvo, spriječen je. Danas je sretan zbog toga.

Sinoć sam tek čitala o samoubistvu majke sa djetetom. Tuga.

[Dozer]

Empatija je OK, ali s druge strane, i s ozbirom da bi svako trebao biti gospodar svog vlastitiog zivota u svakom smislu, tu se moze postaviti pitanje etickog, moralnog, pa ako hocete i demokratskog karaktera - ko je taj koji sa strane treba nekoga da sprijecava ili mijenja neciju odluku koja se tice samo njegovog zivota? OK ako se radi o clanu porodice, to je jedna kompaktna cjelina (bar bi trebala biti), i tu bi svako trebao imati neko pravo i obavezu da sprijeci svog u necemu sto ce mu skoditi, bio taj svjestan toga ili ne. Ali ja bih se licno tu zaustavio, i ogranicio, jer niko od nas sa strane zapravo nema pojma sta se desava u necijem tudjem zivotu, mozgu, medju njegova 4 zida.... Cesto to ne znamo cak ni za one s koima zivimo u 4 zida.

Zvuci hladno, znam, ali zar nije tako? Neko hoce da cuga, neko hoce da se drogira, neko hoce da putuje svakih 5 dana negdje, neko hoce da pliva, neko hoce da spava, neko hoce da se sexa 6x dnevno, itd.itd.itd., i sve su to licne individualne odluke o vlastitiom zivotu. Zasto se samoubistvo razlikuje u smislu licnog odlucivanja?

Zbog toga što je svakoj živoj vrsti svojstveno da joj opstanak i razvoj zavise od količine individualnih pripadnika vrste. To je zakon prirode. I u nas je taj instinkt ugrađen, bez obzira na mozak kojim možemo nadoknaditi manji broj pripadnika vrste u odnosu na onaj koji bi prirodno "morali" imati. Taj instinkt smo naslijedili od bića od kojih smo se razvili i prije nego što smo bili u stanju razmišljati, ugrađen je u nas davno prije nego što smo postali vrsta sa prefiksom "homo", ljudi..

Tako da svako ko ubije sebe, drugog, ko drugome otežava i onemogućsva normalan život, zapravo, ugrožava vrstu u cjelini.

Pa je i naš emotivni odgovor na pojam samoubistva uslovljen spomenutim instinktom.

Religije su taj instinkt preuzele pod pojmom "svetost života", i dosolili naredbom da čovjek kojem je bog dao život ne može oduzeti život ni sebi ni drugima.

Drugi razlog je taj da je velika šteta da neko ko se nađe u situaciji u kojoj misli da je sve izgubljeno oduzme sebi život, a onda se ispostavi da je ta osoba u tom stanju pogriješila, da je rješenje njenog problema postojalo i bilo joj čak i dostupno. Uz manje ili više truda.

Slazem se sa svime, i znam da jeste tako. Moje pitanje se odnosilo bukvalno na danasnja poimanja "svetosti" licnog izbora.

[Hakiz]

Empatija je OK, ali s druge strane, i s ozbirom da bi svako trebao biti gospodar svog vlastitiog zivota u svakom smislu, tu se moze postaviti pitanje etickog, moralnog, pa ako hocete i demokratskog karaktera - ko je taj koji sa strane treba nekoga da sprijecava ili mijenja neciju odluku koja se tice samo njegovog zivota? OK ako se radi o clanu porodice, to je jedna kompaktna cjelina (bar bi trebala biti), i tu bi svako trebao imati neko pravo i obavezu da sprijeci svog u necemu sto ce mu skoditi, bio taj svjestan toga ili ne. Ali ja bih se licno tu zaustavio, i ogranicio, jer niko od nas sa strane zapravo nema pojma sta se desava u necijem tudjem zivotu, mozgu, medju njegova 4 zida.... Cesto to ne znamo cak ni za one s koima zivimo u 4 zida.

Zvuci hladno, znam, ali zar nije tako? Neko hoce da cuga, neko hoce da se drogira, neko hoce da putuje svakih 5 dana negdje, neko hoce da pliva, neko hoce da spava, neko hoce da se sexa 6x dnevno, itd.itd.itd., i sve su to licne individualne odluke o vlastitiom zivotu. Zasto se samoubistvo razlikuje u smislu licnog odlucivanja?

Zbog toga što je svakoj živoj vrsti svojstveno da joj opstanak i razvoj zavise od količine individualnih pripadnika vrste. To je zakon prirode. I u nas je taj instinkt ugrađen, bez obzira na mozak kojim možemo nadoknaditi manji broj pripadnika vrste u odnosu na onaj koji bi prirodno "morali" imati. Taj instinkt smo naslijedili od bića od kojih smo se razvili i prije nego što smo bili u stanju razmišljati, ugrađen je u nas davno prije nego što smo postali vrsta sa prefiksom "homo", ljudi..

Tako da svako ko ubije sebe, drugog, ko drugome otežava i onemogućsva normalan život, zapravo, ugrožava vrstu u cjelini.

Pa je i naš emotivni odgovor na pojam samoubistva uslovljen spomenutim instinktom.

Religije su taj instinkt preuzele pod pojmom "svetost života", i dosolili naredbom da čovjek kojem je bog dao život ne može oduzeti život ni sebi ni drugima.

Drugi razlog je taj da je velika šteta da neko ko se nađe u situaciji u kojoj misli da je sve izgubljeno oduzme sebi život, a onda se ispostavi da je ta osoba u tom stanju pogriješila, da je rješenje njenog problema postojalo i bilo joj čak i dostupno. Uz manje ili više truda.

Slazem se sa svime, i znam da jeste tako. Moje pitanje se odnosilo bukvalno na danasnja poimanja "svetosti" licnog izbora.

Pa, ja ga poštujem. Sve dok lični izbor ne naprvi problem drugima, neka radi ko šta hoće.

Ljudi imaju pravo i da griješe.

Mi se toliko trudimo da "zaboravimo" da smo životinje, da mozak kakav imamo nam daje ne samo pravo, nego i obavezu, da se odvojimo od prirode. Zato sva ona priča "Ne smijemo se predati nagonima, razumna smo bića".

Pa to pravo da se odvojimo od prirode, daje nam pravo i da potisnemo onaj instinkt o kojem sam govorio.

Ali, šta ja o tome mislim, to je već moj problem. I svako za sebe neka zaključi.

Opet, ću reći, svako neka sa sobom radi šta hoće, ali bi bilo veoma tužno i velika greška napraviti nešta nepopravljivo, a biti u iluziji da tako mora, ne znati da je drugo rješenje postojalo.

Samoubistvo, promjena spola i slično, po mom mišljenju, se češće izvode zbog iluzije, neopravdane uvjerenosti u razloge koji čovjeka tjeraju da ta djela počini. Naravno da ima stvarnog razloga za njih, ali mislim da su u mnogo manjoj mjeri nego što je broj učinjenih takvih djela.

Ono šta je najveća teškoća u pomoći drugima je to da kada se neko uvjeri u razloge, iako su pogrešni, veoma teško je te ljude razuvjeriti. Znam jer živim sa osobom koju je trebalo razuvjeriti. I kada je razuvjeriš, opasnost od recidiva, da će ponovo početi sa tim mislima, je uvijek prisutna.

[Dozer]

Upravo tako, potpisujem.

Cinjenica je da se mi, kao vrsta, najcesce ako ne i stalno, vodimo nekim ubjedjenjima o svemu i svacemu. Ta ubjedjenja su vrlo cesto pogresna u smislu da svjesno, ili polusvjesno, negiramo poznate cinjenici i istinu o tome necemu. I to nas onda vodi u pogresna razmisljanja, zakljucke, ponasanja i poteze. A ti konacni potezi znaju biti i fatalni, upravo jer su bazirani na pogresnim pretpostavkama i ubjedjenjima.

[dječak sa šibicama]

Jel samoubica hrabar covjek, ili kukavica, pitanje.

[karanana]

ni jedno ni drugo

[piupiu]

Jel samoubica hrabar covjek, ili kukavica, pitanje.

Samo očajnik.

[dječak sa šibicama]

Ja sam cuo da vecina ili svi koji prezive samoubistvo, odnosno ne uspiju u naumu, kasnije svjedoce da im je pao mrak na oci i da ne znaju zasto su to uradili.

Jesu li to demoni ili pomracenje uma.

[piupiu]

Ja sam cuo da vecina ili svi koji prezive samoubistvo, odnosno ne uspiju u naumu, kasnije svjedoce da im je pao mrak na oci i da ne znaju zasto su to uradili.

Jesu li to demoni ili pomracenje uma.

Kažu izuzetno nizak nivo seratonina u mozgu ? Vjerovatno + kortizol ili adrenalin? Emocionalna nestabilnost - ono kad ljudi imaju neki problem i ne mogu staviti osjećanja pod kontrolu, kao djeca od 3 godine kad nekontrolisano plaču.