Jugoslavija

[n+1]

Ali to je, kao što i ona sama kaže, "personal experience". Kolega n+1 voli fakte, a ne anegdote.

Vjerujem i da je moj personal experience današnjeg Sarajeva (npr) dosta drugačiji od tvog, oboje neće biti relevantno za neke analize za 20 godina.

Naravno. Zato što njegov omiljeni indikator kvaliteta života -BDP i BDP po glavi stanovnika - ne oslikava ni pod razno socio-ekonomska iskustva većine stanovništva u svim oblastima (meni više vrijedi 4 sedmice odmora, univerzalno zdravstveno i javno obrazovanje od nekoliko - usput inflatornih - hiljada dolara više po glavi stanovnika), i to Nobelovci iz oblasti ekonomskih nauka priznaju i prepoznaju kao problem, ali Klixov forum i n+1 ne.

Ali to je, kao što i ona sama kaže, "personal experience". Kolega n+1 voli fakte, a ne anegdote.

Vjerujem i da je moj personal experience današnjeg Sarajeva (npr) dosta drugačiji od tvog, oboje neće biti relevantno za neke analize za 20 godina.

Naravno. Zato što njegov omiljeni indikator kvaliteta života -BDP i BDP po glavi stanovnika - ne oslikava ni pod razno socio-ekonomska iskustva većine stanovništva u svim oblastima (meni više vrijedi 4 sedmice odmora, univerzalno zdravstveno i javno obrazovanje od nekoliko - usput inflatornih - hiljada dolara više po glavi stanovnika), i to Nobelovci iz oblasti ekonomskih nauka priznaju i prepoznaju kao problem, ali Klixov forum i n+1 ne.

Ali nisu to isključive stvari. Možeš imati sve to što si navela i visok BDP po glavi stanovnika.

Ne samo da nisu isključive stvari, nego su ovi Nobelovci iz ekonomskih nauka, koje piupiu spominje, davno utvrdili da postoji pozitivna korelacija između svih indikatora kvalitete života i BDP, pa tako kada govorimo o BDP, mi govorimo istovremeno i nužno također o kvaliteti života.

A ovo je barem treći put da na ovom forumu isto ponavljam gospođi, što ona svaki put prikladno zaboravi, jer su suprotnom ne bi mogla isticati lažnu dihotomiju, i baratati poluistinama.

[n+1]

Isto kao da bih nije te pare koristila
Ili kao stonje ta mala bih odbila naslijedjene vile ambasada

Joj argumenata

Kao što sam pokazao u narednom postu, BiH plaća dugove koji nekoliko puta prevazilaze vrijednost naslijeđene imovine.

Pa valjda placa dugove za dug koji je preuzela kao dio bivse drzave.
Ne placa tudji dug
A imovinu sam spomenuo kao koncept. Ok je naslijediti imovinu ali nije dug

Ti si lave beznadežan slučaj.

[Bodkin]

Kao što sam pokazao u narednom postu, BiH plaća dugove koji nekoliko puta prevazilaze vrijednost naslijeđene imovine.

Pa valjda placa dugove za dug koji je preuzela kao dio bivse drzave.
Ne placa tudji dug
A imovinu sam spomenuo kao koncept. Ok je naslijediti imovinu ali nije dug

Ti si lave beznadežan slučaj.

To je to, konacno pravi post umjesto kvaziintelektualnih baljezganja

[n+1]

Pa valjda placa dugove za dug koji je preuzela kao dio bivse drzave.
Ne placa tudji dug
A imovinu sam spomenuo kao koncept. Ok je naslijediti imovinu ali nije dug

Ti si lave beznadežan slučaj.

To je to, konacno pravi post umjesto kvaziintelektualnih baljezganja

Naravno, sa ljudima uvijek treba razgovarati na nivou koji mogu shvatiti.

[stric]

E to, sta su jugoslovenski komunisti imali reci o zastiti okolisa i zivotne sredine

Isto što i kapitalisti i u komparativnom periodu razvoja, a i poslije. Nego, kad imaš para, onda izvezeš prljavu industriju u zemlje u razvoju - i Kinu napose, pa pričaš bajke svojim dioničarima.

Istovremeno je u Sarajevu na sjednici Skupštine, u oktobru 1972. godine, formirana Komisija za zaštitu životne okoline na čelu s Emerikom Blumom, a kako je istakao Džemal Muminagić, predsjednik Skupštine, jedan od razloga za formiranje ove komisije bio je „zbog toga što se nalazimo neposredno pred vrlo značajnim razgovorima o rješavanju nekih problema koji danas u našem gradu utiču na zaštitu ljudske sredine, s predstavnicima Međunarodne banke za obnovu i razvoj, sa nekim stručnjacima iz te oblasti i da smo ocijenili da bi bilo dobro da te stručnjake i predstavnike Međunarodne banke dočekamo bar činjenicom da imamo tu komisiju i da taj predstavnik te Komisije, između ostalog, da razgovara.“ Skupština Grada je iste godine donijela i zaključak da se izradi Program izgradnje i prostornog razvoja grada za period 1971-1985. godine, na čijoj je izradi bilo angažovano preko 300 stručnjaka iz cijele Jugoslavije. Ovaj dokument poslužio je za brojne akcije na unapređenju i razvoju grada, te za pregovore s Međunarodnom bankom.
Kredit za realizaciju Projekta zaštite čovjekove okoline za Sarajevo odobren je 1976. godine u iznosu od 72 miliona američkih dolara i 11 miliona dolara za izradu gasovoda od Batajnice do Zvornika. Za realizaciju tog projekta utrošeno je 350 miliona dolara sveukupno, a ostatak je osiguran iz kredita, samodoprinosa i drugih oblika finansiranja. Projektom su trebali biti realizovani gasni sistem, vodovodni i kanalizacioni sistem, postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, gradska deponija za krute otpatke i još nekoliko manjih projekata.
Kao jedan od najvećih projekata u izgradnji komunalne infrastrukture u historiji grada Sarajeva započet je u drugoj polovini 1977. godine, a njegova realizacija planirana je do 1982. godine. Preduzeća Vodovod i kanalizacija i novoformirano Sarajevo-gas vodili su sve poslove oko realizacije projekta, dok je glavni koorodinator bio Zavod za izgradnju grada Sarajeva, koji je preko Operativnog štaba o realizaciji projekta redovno izvještavao Skupštinu grada Sarajeva. Jedan od najsloženijih segmenata ovog projekta bio je izvođenje gasne mreže. To nije podrazumijevalo samo dovođenje gasa u grad, već i njegovu distribuciju unutar grada do potrošača. Gasna komponenta u sklopu Projekta zaštite čovjekove okoline podrazumijevala je izgradnju gasovoda Zvornik – Sarajevo u dužini od 117 km, prsten visokog pritiska dužine 55 km, zatim distributivnu gasnu mrežu od 135 km, dvije glavne i 21 rejonsku redukcionu stanicu te konverziju na gas za preko 300 kotlovnica u gradu. Najveći dio tog projekta vezan uz gasovodnu mrežu realiziran je na vrijeme, kako je i planirano. Ipak, javili su se određeni problemi u radu koji su dijelom bili vezani za konverziju kotlovnica na prirodni gas i distribuciju gasa do individualnih potrošača. Sve je to onemogućavalo da se upotrebna moć gasa uvede u praksu. Koncem 1978. godine Skupština Grada donijela je Odluku o preorijentaciji pojedinih kotlovnica i industrijsko-energetskih postrojenja sa pogona na čvrsto, tečno i gasovito gorivo na pogon prirodnim gasom iz gradske gasne mreže256 i Odluku o gradskoj gasnoj mreži, kojima su utvrđene obaveze kako Preduzeća Sarajevo-gas, tako i vlasnika kotlovnica u procesu konverzije kotlovnica na prirodni gas.
252 Emerik Blum. Monografija. 2002. 77. 253 HAS. Skupština grada Sarajeva, XIIIsjednica svih vijeća Skupštine grada Sarajeva (13. 10. 1972). Stenografske bilješke.
254 Aganović, M. 2009. 161-168, 253. 255 Aganović, M. 2009. 254. 137 „OD EKOLOŠKE KATASTROFE DO OLIMPIJSKOG GRADA“ SARAJEVO 1971-1984.

što je tada napravljeno i danas radi

[PM72]

A danas...kružni tok se pravi par godina...Tito 46 napravio prugu Šamac Sarajevo za godinu dana...
Ustanite kad ga pominjete

[n+1]

Evo, da ne ostanem dužan. Najpopularniji indkator kvalitete života je HDI: Human Development Index.

The Human Development Index (HDI) is a summary measure of key dimensions of human development: a long and healthy life, a good education, and a decent standard of living.

Kada ga plotamo uz GDP per capita za države svijeta, dobivamo ovo:



Dakle, vidimo da države koje imaju viši GDP per capita, tipično imaju i viši HDI. Što sugerira da je GDP per capita jako dobar prediktor i onih dimenzija koje HDI nastoji obuhvatiti: obrazovanje i zdravlje.

Dobro, možda ni HDI nije adekvatan indikator kvalitete života? Takve konsideracije dovele su do razvoja Augmented Human Development Index, koji osim gore rečenih dimenzija uključuje i političke i građanske slobode. Kada ga plotamo sa GDP per capita:



Uh-oh, opet vidimo da države koje imaju viši GDP per capita, imaju i viši A-HDI. Da, očigledan outlier je... dum-dum, komunistička Kina.

Dobro, možda ni A-HDI ne valja. Nejednakost! Nejednakost je bitna, Piketty i all that jazz. Pa su razvili Inequality-adjusted Human Development Index, koji uključuje i mjere nejednakosti. Kada ga plotamo:



Mislim da ne trebam ponovo sumirati rezultat.

Dobro, dobro, možda treba uračunati i razliku u spolovima? Welcome to Gender Development Index.



Viši GDP per capita -> Viši GDI.

Dobro, hajd zajebi development indexe, šta kažu ljudi jesu li sretni, zadovoljni, anegdotalna iskustva, i tako to?



I potom se jednog poslijepodneva loguješ na forum i čitaš kako @piupiu objašnjava da GDP per capita jednostavno nije dobra mjera, jer je njoj važnije zdravstvo i obrazovanje, ili nejednakost.

[Bodkin]

Ti si lave beznadežan slučaj.

To je to, konacno pravi post umjesto kvaziintelektualnih baljezganja

Naravno, sa ljudima uvijek treba razgovarati na nivou koji mogu shvatiti.

Naravno jer su kvaziintelektualni postovi puni logickih rupa. Ali onda “ne razumiju ljudi sta si htio reci”

[n+1]

To je to, konacno pravi post umjesto kvaziintelektualnih baljezganja

Naravno, sa ljudima uvijek treba razgovarati na nivou koji mogu shvatiti.

Naravno jer su kvaziintelektualni postovi puni logickih rupa. Ali onda “ne razumiju ljudi sta si htio reci”

Razumiju ljudi. Ne razumiješ ti.

[n+1]

Ovaj govor Šuvara lijepo sumira zašto industrijalizacija (čak i da nije došla kasno, zbog okretanja razvijenog svijeta uslugama) ne znači ništa bez tržišnog aspekta, baš kao što zapošljavanje ne znači ništa bez produktivnosti:

Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. velika industrija i privreda je spašavana, socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. […] Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati značajan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihovog vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište a da bi pri tom zarađivala, a ne gubila. […] Nismo još ''likvidirali'' višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove po svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale – rekao je u tom govoru Šuvar.

https://www.vecernji.hr/vijesti/bankrot-jugoslavije-2-od-devalvacije-do-raspada-958474

[snijeg_led]

Najveci problem je bio sto zasluzni borci komunisti gradili fabrike po svojom selima a ne tamo gdje je postajala osnovna grana i sirovone potrebne za proozvodnju.
Poznavala sam ljude koji su zbog ovih “zasluznih” i njihovih poteza , iz protesta izasli is SKJ.

[PM72]

Najveci problem je bio sto zasluzni borci komunisti gradili fabrike po svojom selima a ne tamo gdje je postajala osnovna grana i sirovone potrebne za proozvodnju.
Poznavala sam ljude koji su zbog ovih “zasluznih” i njihovih poteza , iz protesta izasli is SKJ.

A sad zaslužni borci prave sebi vile i firme...

[snijeg_led]

Pa da, sve je isto
samo nemamo vise buntovnika..

Nisam jos vidjela da je neko javno iz protesta rekao ne moze ovo ovako, ne zelim biti dio toga

Ova osoba je rekla javno i nisu joj mogli nista
I dalje je bila uspjesna u onome sto je radila i jako postovana nadasve

[Bodkin]

Najveci problem je bio sto zasluzni borci komunisti gradili fabrike po svojom selima a ne tamo gdje je postajala osnovna grana i sirovone potrebne za proozvodnju.
Poznavala sam ljude koji su zbog ovih “zasluznih” i njihovih poteza , iz protesta izasli is SKJ.

I tu postoje nivoi. Ne znam da je iko milioner postao i ostavio praunucima da su sigurni iz tih “zasluznih”

[Čitalac]

Ovaj govor Šuvara lijepo sumira zašto industrijalizacija (čak i da nije došla kasno, zbog okretanja razvijenog svijeta uslugama) ne znači ništa bez tržišnog aspekta, baš kao što zapošljavanje ne znači ništa bez produktivnosti:

Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. velika industrija i privreda je spašavana, socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. […] Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati značajan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihovog vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište a da bi pri tom zarađivala, a ne gubila. […] Nismo još ''likvidirali'' višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove po svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale – rekao je u tom govoru Šuvar.

https://www.vecernji.hr/vijesti/bankrot-jugoslavije-2-od-devalvacije-do-raspada-958474

A ovako je, po Đilasu, sve počelo: puno oduševljenja, a malo znanja.

...Iako se nisam zanimao ekonomijom, a ni mnogo razumevao u nju, jedna moja izjava može poslužiti kao primer nerealnih i potentnih želja ne samo političkog vodstva, nego i vođa zaduženih za vođenje privrede. U toj svojoj izjavi – držim da je objavljena 1948. godine u glasilu Kominforma – ja sam rekao da će Jugoslavija za desetak godina stići Veliku Britaniju u proizvodnji po glavi stanovnika. Ali, ma koliko to danas zvučalo kao naivno hvalisanje, u stvari nije bilo tako, nego još gore: ja sam uistinu izrazio samo ono što sam čuo i prihvatio od naših političkih „privrednih stručnjaka“ – od Hebranga, Kidriča, Žujovića i drugih…Hebrang je podneo petogodišnji plan na razmatranje Politbirou negde u zimu, krajem 1946. ili početkom 1947. godine. Svi smo bili oduševljeni visokim ciframa budućih postignuća i budućeg rascvata. Nikakve produbljene, sadržajne diskusije nije bilo. A nije ni moglo biti: Ranković, ja, Pijade – nismo se razumevali, a ni mnogo interesovali, budući da su za poslove vlade, pa i ekonomije, bili zaduženi Tito i Kardelj...
Jugoslavija je bila zaostala i postradala zemlja, pa je i to podsticalo novu vlast na prenapregnuti i nerealni, radikalni plan. Ali i u procenama zaostalosti i razorenosti zemlje bilo je emotivnog i propagandnog preterivanja. Istina je da je u kraljevskoj Jugoslaviji 75 % stanovništva živelo na selu, da se školovalo 44,6 % dece i da je industrijska proizvodnja činila 26,8 % nacionalnog dohotka. Ali je istina i to da severni delovi Jugoslavije (Slovenija, severna Hrvatska i Vojvodina) nisu bili mnogo ispod evropskih proseka - bili su već prošli industrijsku revoluciju. Jugoslavija je već imala tehničku i kadrovsku osnovu za dalji, ravnomerni razvoj. Ali revolucionarni pokret i revolucionarna svest su ne samo žudeli, nego se i osećali dovoljno snažni za ubrzanu, silovitu i nezavisnu industrijalizaciju. Ubrzo će se pokazati da za to nema sredstava sem vlastitih - iz poljoprivrede i po cenu niskog standarda...Zemlja se bez sumnje morala industrijalizovati i obnavljati. Ali naglost i neskladi u ekonomskom razvoju ne mogu se, držim, objasniti drukčije nego ideološkom, staljinskom mitološkom opsednutošću teškom industrijom i težnjom nove socijalne snage za brzom izgradnjom srećnog 'savršenog' društva..."
(Milovan Đilas, Vlast i pobuna)

[n+1]

Ovaj govor Šuvara lijepo sumira zašto industrijalizacija (čak i da nije došla kasno, zbog okretanja razvijenog svijeta uslugama) ne znači ništa bez tržišnog aspekta, baš kao što zapošljavanje ne znači ništa bez produktivnosti:

Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. velika industrija i privreda je spašavana, socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. […] Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati značajan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihovog vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište a da bi pri tom zarađivala, a ne gubila. […] Nismo još ''likvidirali'' višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove po svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale – rekao je u tom govoru Šuvar.

https://www.vecernji.hr/vijesti/bankrot-jugoslavije-2-od-devalvacije-do-raspada-958474

A ovako je, po Đilasu, sve počelo: puno oduševljenja, a malo znanja.

...Iako se nisam zanimao ekonomijom, a ni mnogo razumevao u nju, jedna moja izjava može poslužiti kao primer nerealnih i potentnih želja ne samo političkog vodstva, nego i vođa zaduženih za vođenje privrede. U toj svojoj izjavi – držim da je objavljena 1948. godine u glasilu Kominforma – ja sam rekao da će Jugoslavija za desetak godina stići Veliku Britaniju u proizvodnji po glavi stanovnika. Ali, ma koliko to danas zvučalo kao naivno hvalisanje, u stvari nije bilo tako, nego još gore: ja sam uistinu izrazio samo ono što sam čuo i prihvatio od naših političkih „privrednih stručnjaka“ – od Hebranga, Kidriča, Žujovića i drugih…Hebrang je podneo petogodišnji plan na razmatranje Politbirou negde u zimu, krajem 1946. ili početkom 1947. godine. Svi smo bili oduševljeni visokim ciframa budućih postignuća i budućeg rascvata. Nikakve produbljene, sadržajne diskusije nije bilo. A nije ni moglo biti: Ranković, ja, Pijade – nismo se razumevali, a ni mnogo interesovali, budući da su za poslove vlade, pa i ekonomije, bili zaduženi Tito i Kardelj...
Jugoslavija je bila zaostala i postradala zemlja, pa je i to podsticalo novu vlast na prenapregnuti i nerealni, radikalni plan. Ali i u procenama zaostalosti i razorenosti zemlje bilo je emotivnog i propagandnog preterivanja. Istina je da je u kraljevskoj Jugoslaviji 75 % stanovništva živelo na selu, da se školovalo 44,6 % dece i da je industrijska proizvodnja činila 26,8 % nacionalnog dohotka. Ali je istina i to da severni delovi Jugoslavije (Slovenija, severna Hrvatska i Vojvodina) nisu bili mnogo ispod evropskih proseka - bili su već prošli industrijsku revoluciju. Jugoslavija je već imala tehničku i kadrovsku osnovu za dalji, ravnomerni razvoj. Ali revolucionarni pokret i revolucionarna svest su ne samo žudeli, nego se i osećali dovoljno snažni za ubrzanu, silovitu i nezavisnu industrijalizaciju. Ubrzo će se pokazati da za to nema sredstava sem vlastitih - iz poljoprivrede i po cenu niskog standarda...Zemlja se bez sumnje morala industrijalizovati i obnavljati. Ali naglost i neskladi u ekonomskom razvoju ne mogu se, držim, objasniti drukčije nego ideološkom, staljinskom mitološkom opsednutošću teškom industrijom i težnjom nove socijalne snage za brzom izgradnjom srećnog 'savršenog' društva..."
(Milovan Đilas, Vlast i pobuna)

Objasnio brat Đilas. Kakva je to intelektualna gromada bila, i kamo sreće da su ga slušali, umjesto što su ga šutnuli u samicu.

[n+1]

Pa da, i u Češkoj i u Slovačkoj, postoji određeni procenat nostalgičara, bez obzira na sve. Interesantno mi je ovo slovačko istraživanje iz 2018, čini mi se da bismo slične odgovore dobili i na prostoru bivše Jugoslavije.

U slovačkom stanovništvu još uvijek prevladavaju pozitivne ideje kada se govori o komunizmu, pokazalo je istraživanje koje je provela agencija Focus za Konzervativni institut M. R. Štefánik.
Cilj ankete, provedene u travnju 2018, bio je provjeriti koliko su mitovi o komunizmu prisutni među slovačkim stanovništvom.
Ljudi uglavnom preferiraju snažnu socijalnu državu i ne vjeruju tržišnim rješenjima. Većina ispitanika ima ljevičarsko mišljenje o gospodarstvu, iako se značajan dio anketiranih identificira s centrizmom i desničarskim idejama.
Ispitanici su reagirali na 21 tvrdnju ili mit o komunizmu, a s većinom se identificirala barem polovica ispitanika. Pozitivne ocjene prevladavaju kada su u pitanju socioekonomska pitanja, ali manje po pitanju slobode i demokracije.
Većina ispitanika, njih 81 posto, slaže se da su ljudi u komunizmu više pomagali jedni drugima, bili suosjećajniji i bliži jedni drugima;
- 79 posto tvrdi da su ljudi u socijalizmu živjeli u sigurnijem okruženju i da su nasilni zločini bili rjeđi;
- 77 posto tvrdi da je zahvaljujući planskom gospodarstvu bilo dovoljno korisnog posla za sve;

Zanimljivo je kako Česi i Slovaci imaju dijametralno suprotan institucionalni odnos prema svojoj bivšoj državi i njenom naslijeđu u odnosu na nas. Njima je dan čehoslovačke državnosti, dakle neka vrsta ekvivalenta Dana republike, još uvijek najvažniji nacionalni praznik, ali su komunizam sveli na nivo historijske tragedije.

S druge strane, mi se prema državotvornim i drugim važnim danima jugoslovenske historije uglavnom odnosimo kao prema rupi u prostoru i vremenu, ali se zato oči zacakle kad se spomenu komunizam i samoupravljanje.

[Osmi Socrates]

A evo, sad vidimo da su bili i ekološki osviješteni.

Šta je sljedeće?

A da, zaboravio sam "mi gradimo prugu, pruga gradi nas". Besplatan rad socijalističke omladine je, valjda, bio krajnji cilj. Možda im i nije trebalo znanje?

Šta je taj Đilas trabunjao? Kakvo znanje, jbt. To ne treba nikom.

[sinuhe]

Prva nuklearna nesreca u Evropi je zabiljezena u Vinci kada su od SSSR-a dobili nuklearni reaktor ali ga nisu znali kontrolisano upaliti. Bilo i mrtvih i tesko oboljelih.

[Osmi Socrates]

Za to su krivi i Sovjeti isto toliko koliko i Jugosloveni. Što se tiče nuklearnih programa u to vrijeme, onaj ko ti je obezbjedio pristup programu, on je dužan i da ga sa tobom nadgleda.

To otpisujem na "komunističko znanje", isto. Ali, ovaj put je u pitanju komunističko bratstvo i jedinstvo u neznanju širom svijeta.

Prosto su prštali od stručnosti u svim sferama.

[piupiu]

A ovako je, po Đilasu, sve počelo: puno oduševljenja, a malo znanja.

Drugim riječima, eksperimentisali su sa utopijom. Da ne pišem ponovo:

Njihova je razvojna politika jednostavno bila preintenzivna i previše optimistična, i kad su liberalizirali ekonomiju, uradili su to bez discipline i napravili više grešaka, jedna od njih je da nisu ranije uveli stabilizacione mjere.

Čitala sam i ja 'The New Class', doduše podavno. Zapravo se tu domalo dodje do filozofskog pitanja da li je čovjek uopšte sposoban da stvori horizontalan, nekorumpiran sistem. Bilo bi interesantno s Djilasom razgovarati o ideji strukturalnog totalitarizma danas - gledajući u ovaj svijet. Ja se još uvijek uzdam u neku buduću zajednicu prosvijećenih, autonomnih bića koji žive u nekoj toplijoj, veselijoj verziji Islanda.

Na temu - evo još jedne koncizne analize sa seminara o Borisu Kidriču i Kardelju od prije 10-ak godina:



Link: https://novi.uciteljneznalica.org/PDF/bilteni/danas/2013/Danas36.pdf

[teskeredzic_22]

A evo, sad vidimo da su bili i ekološki osviješteni.

Šta je sljedeće?

A da, zaboravio sam "mi gradimo prugu, pruga gradi nas". Besplatan rad socijalističke omladine je, valjda, bio krajnji cilj. Možda im i nije trebalo znanje?

Šta je taj Đilas trabunjao? Kakvo znanje, jbt. To ne treba nikom.

Ništa.
Strani kapital manje od deset posto srce toga Zastava.
Ups.
Kakvo crno znanje ?
Ups.
Prva osnovna škola u Bosni i Hercegovini da je imala više od 4 razreda - 1945.
Prva specijalna škola za slijepe ili gluhonijeme - 1947
Prvi fakultet pazi molim te - 1945.
Prvi Univerzitet uf - 1945.
Prvi naučno-istraživački institut - 1945.
Prva pruga normalnog kolisijeka - 1946
Prva magistralna asfaltna cesta - 1950

A MI BILI (I OSTALI) VLASNICI ovoga a ne šta ja znam..
Burch.

Stotine hiljada gole i bose i polugladne djece sa sela iz grada postalo - gospoda. Laž !!!

Kakvo znanje , klinci - palci , pa jasno je da su izučavali i pojašnjavali samo marksizam?

Kakav višak vrijednosti državnih preduzeća , sva ta lova je završila na Madagaskaru ?
Industrijalizacija - nula , stanogradnja - nula , instituti , akademije , biblioteke - nula. Knjige - nula , komunizam uglavnom.

Znanje ..pff , pa nismo mi imali love i znanja da pripremimo infrastrukturu za ZOI 1984 , sve su to napravili...Kinezi , tad nije bilo Amera da ih zajebavaju za tuzlanski Blok 3 , tad su Kineze u našoj zemlji o našim strateškim planovima zajebali Englezi , nije šija nego vrat ni tada kao ni sada nismo imali nezavisnu ni vanjsku ni unutrašnju politiku .

I tad su rušili partizansko groblje u Mostaru , dizali spomen ploče Ratku...ovaj Draži Mihajloviću na Vracama i služili misu za ustaše s Blajburga u sred sarajevske Katedrale pod budnom pratnjom sarajevskih specijalaca , miš nije mogao proći.

Zavisni nego šta.
Neobrazovani nego šta.
Sportski - između 80 i 90 mjesta , baš kao i danas.

Đilas i Zogović nešto kenjali o besklasnom društvu.

Sranje bilo golo.
Komunističko.

[Osmi Socrates]

Kakvu ste ekonomiju imali mogli ste komotno ovu djecu koju ste izrabljivali da vam grade pruge upotrijebiti i da u naletu soc-realističkog elana poruše i sve fakultete.

Jer, koji će vam kurac bilo kakvo znanje?

[piupiu]

I za kraj, imala je i Čehoslovačka svoje političke probleme - zar se nije i ona raspala?

Nije se raspala kao bivsa Yu, u krvi do koljena, nego se ljudi fino dogovorili, spustili jednu zastavu, podigli dvije, popili sampanjac i otisli svako svojim putem.
Stvarno me nervira ovo idealiziranje bivse Yu, komunisticka drzava sa dozivotnim predsjednikom, jedna partija i obavjestajna sluzba u kojoj i za koju su radile stotine hiljada ljudi.
Visoki porezi i nameti na plate, aluzija besplatnog skolovanja i zdravstva, spavanje na klupi i slicne nebuloze ne piju vode.
Bivsa, zlocinacka JNA, u kojoj sam, na moju veliku zalost, proveo 13 i po mjeseci je bila u rukama pogesnih ljudi i vodjena pogresnom ideoloskom matricom.
Puno vise negativnih nego pozitivnih stvari o bivsoj Yu je cinjenica a ne moje skromno misljenje.

Do naroda je. Mene jednako tako nervira nekritičko i ideološko-propagandno demoniziranje Jugoslavije. Istina je, naravno, uvijek negdje u sredini. Kao što je i istina da se današnji ideolozi, koji nemaju nikakvu viziju budućnosti, moraju konstantno okomljavati na prošlost. Njima se treba baviti, jer oni su ovdje i sad, a Jugoslavija je danas rekreativna tema.

[piupiu]

Kakvu ste ekonomiju imali mogli ste komotno ovu djecu koju ste izrabljivali da vam grade pruge upotrijebiti i da u naletu soc-realističkog elana poruše i sve fakultete.

Jer, koji će vam kurac bilo kakvo znanje?

Je l' tebe na svakoj temi ovako puca adrenalin? Opusti se, čovječe... zaginućeš u borbi protiv mrtvog neprijatelja.