@Osmi Socrates
Ti reče jednom, koliko me sjećanje služi, da si iz Kanade? Kojeg grada? Ili vukojebina jer 90% države vam čine gradovi sa jednom benzinskom pumpom i ulicom. E vidiš, ja sam ti bio poslovno par mjeseci u vašem najboljem gradu po imenu Vankuver. Sad sačekaj, moliću lijepo, prije nego što mi kreneš vaditi statistike kako je to nevjerovatan grad. Jeste moj kurac, veliki je kao magla a hladan kao led. Ljudi plaćaju milione da žive u kućama od kartona, grad brat bratu, ne pretjerujem svega mi, je barem trećinu ispunjen beskućnicima, špricama, iglama, cijevima, šatorima. Svako mjesto koje uđeš, od bolnice do trajekta, ima kantu da odložiš špricu. Jel tako? U gradu nema privatnih kafića da ko čovjek popiješ kafu već samo korporacije tipa Sturbucks i Blenz, a ako hoćeš u wc da pišaš ko čovjek vjerovatno nećeš moći jer je okupiran od drogeraša, a ako je ipak slobodno vjerovatno je umazan govnima. Restorani za sirotinju su još prljaviji, znači ja ono u životu nisam vidio, Mcdonaldsi i Burgerkingsi. Jesam li u pravu? Skuplji restorani su upravo to, samo skupi. Sve platiš masno a ono kao voda. Ni ukusa ni mirisa. Ali jebi ga, ne razumijem ja to, to je ta kupovna moć, ne pričamo o kvalitetu nego o cijeni. Jel tako? E vidiš, u Meksiku nije tako monotono na svakom koraku imaš porodične kafiće i restorane, ljudi nasmijani, veseli, sve čisto, sve veselo, sve je različito, sve je šareno i sve je organski nevjerovatno ukusno. I svako može priuštiti. Od studenta do penzionera. A normalni ljudi u Kanadi su im svi u trenerkama, nema veze jel veče, jel petak, subota, ponedjeljak, samo trenerka, jebo Aneks i Alipašino šta je ono tamo. Pričam sa ljudima, kažem iz Bosne sam, ovo se fakat ne zajebavam, kaže lik OMG, my brother just came from Lebanon

. Jarane! U Meksiku, pitaju odakle sam, odmah, iste sekunde, Tito, Andrić, Jugoslavija, rat, Bosna, Srbi, muslimani, Hrvati, sve znaju jer nisu neobrazovana stoka ko vi iz Amerike i Kanade. Centar grada, plakati pazite se medvjeda, oni dolaze, spavali su a sad su gladni

. Ja se usro. Međedi im bolan po GRADU hodaju!

Upadaju im u avlije, halo ba, pričamo o gradu jebenom! Nije predgrađe, nego grad! Vidiš, sve je to KVALITET ŽIVOTA. A ti sad lijepo nastavi izvlačiti statistike umjesto da izađeš i da vidiš svojim očima o čemu ja pričam. Oh wait, ne možeš, snijeg, hladno, međedi, narkomani, beskućnici, sve zatvoreno i sve mračno. Znaš ko može? Ja u Meksiku. 25 stepeni, odmah pored Taco Stand, odmah restoran, muzika i plesanje svaki dan. Komšiluk na ulici, ali jebi ga, šta ima vrijedi kad nemaju kupovnu moć.
I još jedna stvar što sam vidio a pravo me nasmijala i rastužila u isto vrijeme. Prolazim gradom kad neki narkoman drži natpis ''hrana je skupa pa sam prešao na meth kako ne bi bio gladan!'' Genijalno! Pu!