Chmoljo wrote: ↑19/01/2024 10:03
darius_maximus wrote: ↑19/01/2024 09:46
Chmoljo wrote: ↑19/01/2024 02:23
niko ne govori da je žrtva kriva osim što se sporadično radi psihološka anamneza porodica samohranih roditelja, spominje prirodna selekcija, ženski hormoni i ženska glupost. ah da, traži guzici čepa, moja omiljena.
to ono ko kad Vučić kaže kako poštuje suverenitet bosne i hercegovine.
no, koliko banalno je reći da pogrešna odluka ima posljedice? da odgovorim, vrlo banalno. naravno da loša odluka nosi posljedice koje mogu biti loše.
međutim, uvijek nekim čudom postoji horda spremnih da to bjesomučno potcrtavaju, obično još dok se leš nije ni ohladio. uz neizostavnu da će nasilnika biti. nigdje pomaka u narativu da se nasilnicima jebe majka kroz majka, da ih se sistemski obeshrabri, da se stane u odbranu bar, ali eto bar onih žena koje su pokušale da se odupru nasilnicima.
kaže dječačić sa žigicama, što nije prvi put prijavila kad ju je prebio? i odmah daje svoju psihološku ocjenu. i to odgovorno. pošto on očito zna da je ona glupi debil i on ima pravo da to kaže. ako je slučajno ubije, moći će slavodobitno reći: jesam vam reko da je guzici čepa tražila.
e pa meni takvo ponašanje nije normalno, i ja odgovorno tvrdim da je u pitanju patrijarhalni kompleks koji je ugrožen činjenicom da nije svaki muškarac alfa muškarac. ili običan papanluk koji ima sud o tuđem životu na osnovu vijesti iz hronike. a i to je poseban vid dijagnoze.
Ne razumijem šta je ovdje toliko upitno?
Napominjem da ja govorim o likovima kao što je ovaj Lekić, ne o potajnim psihopatama i sociopatama.
Da sam ja rekao Lekiću da pokrenemo biznis i da me zajebao i oteo mi sve pare, raja bi rekla "e našao si s kim ćeš", "sam si sebi kriv", itd.
Zašto? Zato što je frajer poznati kriminalac.
Niko ne bi otvarao račun u banci da mi nadoknadi izgubljeno, nego bih bio šprdancija među rajom.
Reci da nije tako?
Isto tako, nikad u historiji čovječanstva nije muškarac osuđen na zatvorsku kaznu pomislio "kako ću sada naći djevojku/ženu".
Tu nije bitno je li utaja poreza ili dvostruko ubistvo.
Pa, masovne ubice u zatvoru dobijaju poštu od obožavateljica.
Likovima kao što je Lekić na čehri piše da su loša vijest.
Iz aviona vidiš da se tu nećeš dobro provesti.
Ja razumijem tvoju priču da postoje "nasilnici" koji svoje bližnje čuvaju životom, kao kap vode na dlanu.
Međutim, isplati li se rizik stvarno?
Opet, možeš i među "mirnim" naletiti na budalu, da.
Ali, može li se prvo eliminisati ovaj najveći red flag, ljudi koji su uvijek na korak od ubistva?
Postoji tu dosta drugih problema, od nedovoljnog kažnjavanja takvih likova, do prevelikog društvenog respekta i divljenja ljudima koji su optuženi za oduzimanje ljudskog života, do relativiziranja, ali generalno pravilo je da će ti život biti puno bolji ako se kloniš takvih likova.
Imao bih ja puno prijedloga za handleanje takvih likova generalno, ali nećemo sada u te detalje.
vrtite se uglavnom oko istog lika, i pišete preduge postove kada su stvari jasne i uglavnom ih i sami napišete.
poenta?
ja sam reagovao na mahalštinu. ovoj što je sa Lekićem sud javnosti ne treba da skonta da se zajebala. sada je svjesna.
sada nam ostaje kako ovog Lekića držati podalje od sranja, odnosno kako zaštititi nekoga ko je napravio loš izbor, ali zbog tog izbora ne bi smjela da strahuje za vlastiti život. i umjesto da se bavimo ovim drugim, mi smo moralne vertikale koje u dobroj mjeri poručujemo: sad ispaštaj kad si htjela opasnog lika.
to je poenta. da je taj narativ meni degutantan i usudio bih se reći osvetnički. i vrlo je primjetan, biću optimista pa neću reći da je dominantan. tek kad sve to pređe u brutalnost svi se sjete da budu empatični. ali i to do određene mjere.
jasno je da je potrebno više pričati o ovome kako bi se uradila prevencija u smislu izbjegavanja petljanja sa ovakvim likovima, ali to se neće desiti ako akcenat stavljamo na ono što je učinjeno i tumačimo koliko je to žensko bilo glupo. mi normalizujemo da su posljedice petljanja sa ovakvim likovima tragični ishodi.
malo bolje sam upoznat sa slučajem Emire Maslan, između ostalih, i znam da je uradila sve što je mogla da zaštiti sebe i dijete i da se borila ko lavica. što je najgore, znam za još slučajeva koji mogu eskalirati u najgore, upoznate su i odgovorne institucije, ali slaba fajda. dijelom i zbog atmosfere u društvu koje ne radi sve što može da zaštiti žrtvu od najsurovije kazne za jednu lošu odluku, moment slabosti ili neznanja ili površnosti. i ti ljudi koji su u tim institucijama podliježu takvoj atmosferi, misle da nisu bitni je su oni samo jedna karika u lancu, ali itekako su svi bitni. pa i mi koji komentarišemo ovdje, jer ipak kreiramo atmosferu i narativ u određenoj mjeri, pa makar i minimalnoj.
ako kao društvo ne stanemo na crtu ovakvim stvarima, da ne normalizujemo činjenicu da ćeš "dobiti ono što tražiš", da žrtva ima hrabrosti da izađe i kaže šta se dešava bez da zazire od suda javnosti, uz sve ostale mjere zaštite, ali i prevencije pa da tek onda očekujemo neke rezultate. ni to sve nije garancija da neće biti ovakvih stvari, ali je put u pravom smjeru.
Ovo o čemu ti pišeš nema nikakve veze s moralom niti s nasiljem prema ženama općenito.
Empatija je nešto što ljudi uglavnom iskazuju prema nekome ko nije mogao uticati na svoju sudbinu.
Kada npr. vidiš dijete od tri godine u ruševinama nakon prirodne nesreće, u tim slučajevima ljudi su empatični.
Kada hrpa ljudi sjedne u konzervu i zaroni do Titanica, empatija je na granici s nulom.
Ljudi su postali meme i niko ih baš nije žalio.
Da iskoristim trenutni primjer, niko neće žaliti Lekića ako ga neki drugi krimos izrafala na ulici.
Ja se sigurno neću ni počešati.
Iskreno mislim da je to usađeno u društveno ponašanje kako bi što više ljudi odvratio od gluposti, jer će se bojati ismijavanja/podrugivanja ili odbacivanja, što generalno ne bi trebalo biti loše. Ne radi gluposti i grupa će te prihvatiti.
Ono što bi trebalo "resetovati" takvu reakciju je kada neko iskreno zatraži pomoć, jer se prvobitno zajebao.
Što se "normalizacije" tiče, mislim da to nije problem.
Standardna pomisao na "upustit ću se u nešto s ovim likom" i treba biti "mogla bih najebati", da odvrati svakoga od društvenog kontakta s takvim likovima. Posljedice petljanja s njima i jesu uglavnom tragične.
Sad, šta kad neko kaže "pogriješio sam, hoću vani iz ove situacije"?
Tu nastaje prava zajebancija, pogotovo ako je dijete upetljano.
Moji stavovi su tu poprilično ekstremni (po nasilnike i ubice), tako da je možda bolje da ne iznosim to sada ovdje.
To se može riješiti samo ekstremnim potezima u kojima se takvi ljudi sklanjaju od civilizovanog društva, na ovaj ili onaj način.
Nema tu sigurnih kuća i promjene adrese, žao mi je.
Zato svi govore da se pokuša spriječiti izbjegavanjem debila, jer se liječiti može jako teško.