Kao što reče jučer, na otvaranju 75. Frankfurtskog sajma knjige, jedan od najvećih filozofa današnjice, slovenački filozof Slavoj Žižek, “Samo čitajući knjige možemo postati svjesni situacije”, aludirajući na aktuelna događanja na Bliskom istoku, kao i da svi smatraju Palestince problemom i da je Izrael na putu da postane diktatura.
Naravno, nakon toga, mnogi učesnici su napustili salu, medju njima i gradonačelnik Frankfurta Mike Josef, da bi ispred bine i na bini javno mi se usprotivio i komesar za antisemitizam Uwe Becker.
Čitajući knjige, relevantne činjenice, istorijske dokaze, doći ćemo u stanje da razumijemo problem, a taj problem je vjestacka država Izrael.
Čitajući ovu temu na forumu, primjetio sam i da oni sto podržavaju Izrael, a i oni koji su protiv, ne barataju sa relevantnim istorijskim činjenicama vezanim za probleme na Bliskom istoku.
Od biblijskih mitova da su Jevreji odabrani Božji narod, kome je Gospod obećao zemlju Palestinu i na koju navodno imaju istorijsko pravo.
Abraham o Postanju (XV, 18):”Istog dana Gospodar je napravio ugovor s Abrahamov govoreći:Tvom sjemenu sam dao ovu zemlju, od rijeke Egipat do velike rijeke, rijeke Eufrat.”
Sve ideje bazirane na mitologiji a ne na naučnim činjenicama izrodile su strašne zločine i krvoprolića.
Ideja “odabranog naroda” je teološki netolerantna, jer “odabranost” samo jednih znači odbačenost svih drugih.
Golda Meir, prva izraelska premijerka kaže:”Ova zemlja postoji kao rezultat obećanja samog Boga.Bilo bi smiješno tražiti priznanje njene legitimnosti.”
Ovo je osnovni aksiom političkog cionizma.
Kako bi bolje shvatili, velika je razlika izmedju političkog cionizma i vjerskog cionizma, gdje su se od samog početka razilazili sa uvjerenjima i planovima, čak i suprotstavljali jedno drugima.
Teodor Herzl, osnivač političkog cionizma i saradnik na stvaranju “Protokola sionskih mudraca”, koji se izjašnjavao kao ateista, predložio je održavanje jevrejske konferencije u Minhenu 1890.
Njemački rabini su se usprotivili tvrdeći da pokušaji osnivanja jevrejske nacionalne države u Palestini suprotno mesijskim obećanjima judaizma.
Znači, politički cionisti insistirali su na tome da je Palestina obećana zemlja Jevreja, a ortodoksni Jevreji, vjerski cionisti protivili su se toj ideji, tvrdeći da kad god su Jevreji imali svoju državu, da su pretrpjeli i najveća stradanja i progrome.
Albert Ajnštajn tridesetih godina 20. vijeka kaže:”Daleko radije bih prihvatio razuman sporazum sa Arapima na bazi zajedničkog življenja u miru, nego stvaranje nekakve jevrejske države.”
Da bi opravdali zauzimanje Palestine i stalno širenje tog prostora kao i zločine nad Palestincima, tvrdeći da imaju pravo na tu svetu zemlju, postojbinu njihovih praotaca u koju ih je uveo Mojsije iz Egipta u doba faraona, Jevreji tumače Bibliju selektivno, a sto je najvažnije u svemu ovome, imaju veliku podršku i pomoć ortodoksnih krščana.
Na osnovu toga, postavlja se pitanje šta je navelo Engleze da pomažu Jevreje i brinu o njihovoj sigurnosti u Palestini?
Odgovor je jasan, Englezi, posebno oni koji su završili stare škole, su pod velikim uticajem Tevrata.
Kako kaže istaknuti jevrejske vođa i političar Hayim Vajcman:”Engleska privrženost vjeri nam je pomogla da ostvarimo svoja nadanja, vjernik Englez vjeruje u ono sto se nalazi Tevratu o nužnosti povratka Jevreja u Palestinu, sa te strane engleska crkva nam je pružila najveću pomoć.
Slično je uradio i Vatikan na Drugom koncilu (1962.-1964.)
Katolička crkva je odbacila optužbu da su Jevreji izdali Isusa, moli ih za oprost, a kršćanstvo prihvaća kao judeo-kršćanstvo.
Tako je stvoren pakt između British-Izraela i Vatikana.
Biblijsko pravdanje genocida, legitimiziranje uzastopnih agresija i nasilnog prisvajanja područja sadašnje cionističke države Izrael, koja se predstavlja za legitimnog nasljednika i nastavljača biblijskog Izraela, čini i da ono što je apsolutno neprihvatljivo lahko nekritički prihvaćaju Jevreji u disjaspori i mnogi krsščani.
Kad današnja država Izrael postupanja Palestincima kako se nekad postupalo sa Kanitima i ostalim stanovnicima ove zemlje, za nju se kaže da samo ponavlja sveto djelo biblijskog Izraela:
“Od ljudi ovih gradova, koje ti Gospod Bog daje u naslijeđe, nećeš ostaviti u životu ništa što diše.Nego ćeš ih potpuno uništiti: i Hitite, Amorite, Kanite i Perizite, Hevite i Džebuzite, kao što ti je naredio tvoj Gospod Bog.”(peta knjiga Mojsijeva, XX, 16-17)
“Sada idite i kaznite Amaleke i potpuno uništite sve što imaju , i ne štedite ih, ubijajte i muško i žensko, dijete i dojenče, goveda i ovce, kamile i magarce.”(I.Samuel,XV, 3).
Psiholog G.Tamarin, sa Univerziteta u Tel Aviv, napravio je sljedeću anketu među učenicima od 4. do 8.razreda, uzrasta od 8 do 14 godina, čiji je broj prelazio hiljadu, koji su čitali knjige o Joshui, podijelio je priču o genocidu u Jerihonu ispričanu u toj knjizi (VI, 20, 21) i postavio pitanje:”Pretpostavite da izraelska vojska borbom zauzme neko arapsko selo.Slažete li se, ili ne, da bi protiv stanovnika arapskog sela trebalo poduzeti iste akcije kakve je Joshua poduzeo protiv stanovnika Jerihona?
Pozitivan odgovor učenika se kretao između 66 i 95 procenata, zavisno od škole ili kibuca gdje su djeca živjela.
Politički cionizam je selektivno tumačio Bibliju, držali su se samo onih pasusa koji mogu služiti ozakonjenju osvajanja i barbarskih metoda, jer ima odlomaka u Starom zavjetu koji su inspirirani sasvim drugačijim duhom.
Međutim, nacionalističko, rasističko i plemensko tumačenje Biblije, kakvo praktikuje politički cionizam, neće da cuje vapaj i kletve Mikaije:
“Čujte ovo, molim vas, vi starješine kuće Jakovljeve i prinčevi kuće Izraelova, koji prezirete sud i izopačujete svaku pravdu…Oni cion jačaju krvlju, a Jerusalem nepravdom…Zato će Cion zbog vas biti preoran poput polja, a Jerusalem će se pretvoriti u ruševine.”
Izraelski cionisti prolijevajući krv Arapa i otimajući im zemlju, zaboravljaju staru istinu.Zemlja pripada samo Bogu.
“Zemlja neće nikada biti na prodaju, jer zemlja je samo moja , a vi ste samo stranci i gosti kod mene.”
