nepass1 wrote: ↑22/09/2023 10:55
Dr Kova wrote: ↑22/09/2023 09:51
Ma na peticama se puca najjače, zato što ideš najbrže. To su jedine utrke gdje se ne taktizira, kreneš životom, pa šta bude. Za dobru peticu isto treba imati solidnu kilometražu za izdržljivost, kao i 10x400/200 race pace, 6x800/400, pa čak i 3x1600. Jedino je specifično što niko od nas ne trenira namjenski za 5k i 10k, nego minimalno half, onda ovo odradiš usput.
Radio sam ja bas sa @yoda82 intervale 8x500, pa 6x1000, 8x1000, race tempo doduse za half, 20, 25, 30min. I to bas ginuo na intervalima, svjedok mi je
I onda trcim nezz cetvrti km 5 pace umjesto 4:15 kontam odustati na 4,5km, jebem trcanje i sve koji mi kurac ovo treba
Zato vamja ponavljam, trail je zakon. Trčiš, gineš, staneš, jedeš, piješ, trčiš, hodaš, uživaš, govoriš sebi nikad više, opet trčiš, raspadneš se, jedeš, dođeš sebi, povučeš, opet se raspadneš i onda pogledaš na sat, a ti prešao 20% staze
I tako pet puta, i završio.
Ono što je psihički najveći benifit je što se obično ne opterećuješ paceom. Naravno svi mi sebi zacrtamo neko vrijeme, i trudimo se da ga ostvarimo, si svjestan da je svaka trka drugačija i da na identičnoj stazi uslovi puno više utiču na rezultat nego kod cestovnih trka. Po meni je i velika prednost što puno lakše trenirati trail. Meni je 100x lakše raditi trening od 4-5 sati na brdu nego po cesti.
Mislim da svi trkači trebaju nekad probati trail
