Skijaš wrote: ↑20/07/2023 22:46
HelaS wrote:
Ne vidim razlog zašto treba preferirati neku ili nečiju etničku - društvenu pripadnost, da bi ostvario prava ili prednost. Nije li čovjek, jedinka, osnov svega, pa i etničkih grupa, nacije...društva.
Da, ali za razliku od srpskog, bosanskog ili hrvatskog, urdu jezik nece biti sluzbeni, bar ne u sljedecih par decenija. To nije diskriminacija.
Nego, mozes li odgovoriti na pitanja? Pokazao sam ti konkretne primjere STA i KAKO ja mislim da treba, jel' problem da i ti podijelis svoje shvatanje onog sto je rjesenje sadasnjih problema i kako ga ostvariti?
Prvo, zašto si moj citat izrezao, iz njeg uzeo ono što ti odgovara da bi mi poslavio besmisleno pitanje. Izostavio si moj odgovor...
Drugo, tvoj konkretan primjer podrazumijeva da BiH treba biti država tri konstitutivna naroda.... Ja mislim da ne treba, i da je takva podjela uzrok mnogih politikih previranja i kočnica demokratskom razvoju države i društva. Ti si ovaj moj odgovor izostavio. Vrati se, pročitaj, imaš odgovor.
1. BiH treba biti drzava tri konstitutivna naroda i ostalih gradjana bez nametanja monoetnickog karaktera bilo kojoj od jedinica nizih nivoa vlasti
2. do tog se cilja moze doci samo pritiscima na one koji takvu BIH nece, jer ne postoji ni teoretska sansa da to oni drage volje prihvate
Dakle odmah u startu se zna sta hocu, da mi ne smeta postojanje entiteta, da mi smeta monoetnicki karakter administrativnih jedinica, da hocu eliminaciju diskriminacije. Isto tako, naveo sam kako to postici, odnosno da od dijaloga sa sovinistima nema napretka i da im treba nametati rjesenja.
Međutim, ni ti, ni ja, nemamo moć niti mandat za promjenu na stanje kakvo želimo ili mislimo da će biti najbolje. Prije svega, Ustav je skoro nemoguće promijeniti, da bi se postigao pravni okvir za bilo kakve promjene. Drugo, odmetnuta politička etnička grupa iz RS svakako ne poštuje pravne norme koje sada imamo, i niko im ništa ne može, pa je onda nekako i besmisleno mijenjati Ustav...
Rješenje je, i to uvijek ovdje pišem, u ekonomskom razvoju onog dijela BiH koje preferira državu s jednakim pravima za sve njene građane, bez diskriminacije na etničkim ili religijskim osnovama. Takvog dijela BiH nemamo, ali možemo kroz drastičan razvoj Federacije, makar nekoliko snažnijih kantona, možemo podići ekonomsku moć stanovništva, privrede, infrastrukture, itd. Druga strana koja to ne može postići, čije stanovništvo stagnira ili prima manje novca nego napredna strana države, čija privreda zaostaje, itd, druga će strana zahtijevati identičan razvoj. Nju neće zanimati više etnička opredijeljenost, niti ljubav prema vođi koji ih vodi, nju će zanimati novac. Ukoliko ga ne mogu postići, tražit će nekoga drugog ko im to može ostvariti.
