Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
vjeshalica wrote: ↑04/05/2023 11:28
Sta mislis o ovome? Nije prvi put?
Užas. Pitanje je da li ga je iko prijavio ili svi samo prepričavaju i pišu statuse i tu se sve završava. A onda opet ide ono prvo pitanje. Da ga onemogućiš, moraš ga negdje zatvoriti, nadzirati, nešto. Gomile delinkvenata slobodno hodaju jer država nema kapaciteta da ih drži pod ključem i procesuira. A on je već naučio da zlodjelo prolazi bez posljedice. Dakle, ima manju motivaciju da se kontroliše.
Užas. Pitanje je da li ga je iko prijavio ili svi samo prepričavaju i pišu statuse i tu se sve završava. A onda opet ide ono prvo pitanje. Da ga onemogućiš, moraš ga negdje zatvoriti, nadzirati, nešto. Gomile delinkvenata slobodno hodaju jer država nema kapaciteta da ih drži pod ključem i procesuira. A on je već naučio da zlodjelo prolazi bez posljedice. Dakle, ima manju motivaciju da se kontroliše.
Bullys se uglavnom oslanjaju na dvije stvari:
- da će se malo ko peglati s njima (ili imaju svoju grupu ili "leđa")
- da škole ne zanima pretjerano, dok neko ne uzvrati i onda je belaj
Buli radi sto radi jer zeli zastiti zajednicu od delikventnih pojava.
Oni su ti koji prijetnjom nasiljem drze psihopate dalje od ostatka populacije.
Problem je sto su filmovi uglavnom snimani iz perspektive njihovih zrtava, pa izgleda kao okrutnost bez cilja. Ali vise je nego jasno da su sve ove pojave narasle odkako su zene bore protiv ove vrste odgoja u skolama.
Ti si možda odrastao u veoma specifičnoj sredini, i možda je u tvom slučaju bilo ovako, ali ovo što opisuješ nema veze sa stvarnošću.
Kada se pomene "bullying", sumnjam da neko pomisli na "Karate Kid" i slične stereotipe iz filmova, nego provuče kroz glavu katalog takvih pojava iz svoje mladosti, a svako se morao susrest s tim. A tamo je "bully" uglavnom bio i sam delikvent, obično looser koji je vjerovatno svjestan da je looser, i koji je maltretirao bolje osobe od sebe, naravno fizički slabije, a ne heroj, zaštitnik zajednice od delikventnih pojava, kakvim ga opisuješ.
Shvatam šta hoćeš da kažeš, da je "bullying" možda bio korektivni faktor u društvu, i možda i neizbježna pojava, i možda manjim dijelom i jeste, ali obično je prerastao to, i postajao obično nepotrebno maltretiranje.
I u neka druga vremena je ipak držan pod kontrolom, kako roditeljskim, tako školskim mjerama, tako da se nije mogao razmahati. Danas se to manje radi, pa se i bullying izmiče kontroli. I to, indikativno, ovako nešto se češće dešava u eiltnim školama. Valjda osoblje ne smije stati u kraj nekome ko je sin ili kćerka nekog faktora u društvu.
Predstavnici opozicije u Skupštini Srbije pozvali su građane na protest u ponedjeljak od 18 sati na Trgu republike u Beogradu.
“Srbija je eksplodirala i niko da podnese ostavku. Slušamo predstavnike vlasti, kažu desilo, pa nije se baš desilo samo od sebe. Vučić zna da kaže kakvu je majicu nosio ubio iz masakra, ali je prećutao da kaže da su mu junaci bili iz serija gdje su kriminalci heroji. Ana Brnabić kaže sistem nije zakazao i potpuno je u pravu – nije zakazan, on je srušen i više ne postoji. Sa ovog mjesta, ne mogavši da reagujemo, želimo da najavimo sa kakvim ćemo zahtjevom izaći pred javnost, roditelje, đake, da ovu pošast više ne doživimo nikad", navela je potpredsjednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić.
Kako je svijet već jedna velika mahala, juče sam pričala s nekim čije dijete ide u OŠ "Vladimir Ribnikar". Reče da se za ovog malca Kostu u školi već znalo, da je bio arogantan i jako takmičarski nastrojen, te da su mu većina djece sa 'liste' bila neka vrsta 'konkurencije'. Neko iz istorije, neko iz matematike, ovaj dečko ispod vjerovatno iz muzičkog, ko zna:
Andrija Čikić je jedno od osmoro dece koje je juče ubio vršnjak iz njihove škole. Pre samo mesec dana, Andrija je komponovao i svirao kompoziciju ”Emocije” sa kojom je pobedio i osvojio Prvu nagradu, sa maksimalnih 100 poena, na 28. Republičkom festivalu dečjeg muzičkog stvaralaštva "Deca kompozitori, FEDEMUS 2023".
BEOGRAD - Zilotski red samozvane srpske Istinske pravoslavne crkve tokom jula (2014. god.) je, bez ičije dozvole, u Kučajskim planinama organizovao pravoslavno-vojni dečji kamp. Posle pisanja našeg lista o tome, oglasio se i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović.- Proverićemo vaše navode! Ne možemo bez kompletnog uvida u situaciju da teretimo bilo koga, ali svakako ćemo učiniti sve da ispitamo o čemu se ovde radi - rekao je on kratko povodom nedavnog učešća 15 dece na Svetolazarevom pravoslavnom kampu.Paravojni skupTamo ih je otcepljena frakcija SPC učila da u uniformama pucaju, da svakog jutra i večeri pevaju srpsku himnu, da peru sudove, spavaju u pećinama, preskaču i vise s kanapa.Dan ranije održavanje ovakvog kampa osudila je Srpska pravoslavna crkva, ali i Antifašistička akcija Novi Sad (AFA), nazvavši ga paravojnim i paracrkvenim.Lažno predstavljanjePodsetimo, mitropolit Porfirije rekao je da se IPC lažno predstavlja, da nema veze s pravoslavljem.- Skandalozan je način na koji militarizuju najmlađe, kako ih zloupotrebljavaju i dovode u zabludu. Pozivam organe reda da ispitaju uslove u kojima deluje grupa ljudi koja se lažno predstavlja - rekao je vladika Porfirije, dok su iz AFA poručili da je reč o zlostavljanju dece koja su prepuštena na nemilost psihopata, koji ih uče nacionalizmu.(S. I.)
Kurir, 04.08.2014.
BEOGRAD - Zilotski red samozvane srpske Istinske pravoslavne crkve tokom jula (2014. god.) je, bez ičije dozvole, u Kučajskim planinama organizovao pravoslavno-vojni dečji kamp. Posle pisanja našeg lista o tome, oglasio se i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović.- Proverićemo vaše navode! Ne možemo bez kompletnog uvida u situaciju da teretimo bilo koga, ali svakako ćemo učiniti sve da ispitamo o čemu se ovde radi - rekao je on kratko povodom nedavnog učešća 15 dece na Svetolazarevom pravoslavnom kampu.Paravojni skupTamo ih je otcepljena frakcija SPC učila da u uniformama pucaju, da svakog jutra i večeri pevaju srpsku himnu, da peru sudove, spavaju u pećinama, preskaču i vise s kanapa.Dan ranije održavanje ovakvog kampa osudila je Srpska pravoslavna crkva, ali i Antifašistička akcija Novi Sad (AFA), nazvavši ga paravojnim i paracrkvenim.Lažno predstavljanjePodsetimo, mitropolit Porfirije rekao je da se IPC lažno predstavlja, da nema veze s pravoslavljem.- Skandalozan je način na koji militarizuju najmlađe, kako ih zloupotrebljavaju i dovode u zabludu. Pozivam organe reda da ispitaju uslove u kojima deluje grupa ljudi koja se lažno predstavlja - rekao je vladika Porfirije, dok su iz AFA poručili da je reč o zlostavljanju dece koja su prepuštena na nemilost psihopata, koji ih uče nacionalizmu.(S. I.)
Kurir, 04.08.2014.
budući koljači koje su podučavali koljači iz 90-ih - da li je slične nacionalističke kampove prolazio ovaj balavac s vračara ili onaj drugi debil što mu je stari bio pukovnik u vojsci
to je ta vučićevska velikosmrdska ideologija krvi i tla, samo što se ovaj put njihovo zlo prolilo po beogradskoj eliti a ne po Srebrenici i svima onima koji imaju tu nesreću da im je pušousti prvi komšija
tl;dr: Beogradski Dexter nije imao očinsku figuru koja bi mu pomogla da svoje porive usmjeri u drugom pravcu.
Kada se desi događaj jeziv poput ovog, ljudi se, još usred šoka i nevjerice, zadaju u traženje razloga i uzroka. Prvo, jer nam stvari u životu moraju imati kakav-takav smisao, a drugo, jer se želimo ograditi od takvog užasa, da se ne bi, uslijed našeg nerazumijevanja, i nama desio. Stoga je bitno instant-razumijevanje uzroka i ispitivanje hipoteza, od kojih svaka ima funkciju da opravda kako ovo što se desilo nema nikakve veze s nama, niti bi se nama moglo dogoditi/ponoviti, jer... Zapadne vrijednosti, srbijansko društvo, odsutni roditelji, psihopatska struktura ličnosti... Šta je od ovoga odigralo najveću ulogu?
Srbijansko društvo je takvo kakvo je – odrođeno, korumpirano, sa izvitoperenim vrijednosnim sistemom post-tranzicijskog društva kao što su i ostala postjugoslavenska društva, i pride opterećeno nikad provarenim krvavim ratnim naslijeđem 90ih. Kakav god ovaj društveni pretis-lonac traume i izolacije bio, isti je za sve u tom društvu, pa se ipak ovakve tragedije ne dešavaju u obimu u kom se dešavaju u, recimo, SAD, pa da čovjek zaključi da je „društvo krivo za sve“. Ne nužno, u ovom slučaju je taj pretis-lonac srbijanskog društva (samo) poslužio kao katalizator za lančanu reakciju nepojmljivog zla.
Škola koju je počinitelj pohađao je elitna javna škola koja još njeguje ostatke „starog sistema“ u kom se učenici gledaju kroz meritokratsku prizmu akademskih postignuća, a ne da svakog ponaosob tretiraju kao osmo čudo svijeta i kao jedinstevnu pahuljicu, što se često potkrade privatnim školama, koje to čine kako bi od opčinjenih roditelja izmuzle zamašne svote u vidu školarina za tu njihovu, je li, posebnu djecu. Vladislav Ribnikar nije takva škola, tamo nema takvih gluposti. No, tamo ipak idu djeca „creme de la creme“ beogradske inteligencije i, ako ništa, imaju privilegiju i pristup obrazovnim i akademskim procesima čija im vrata otvaraju imena i IQ njihovih roditelja.
U takvoj školi je izuzetno teško, dapače nemoguće, biti najbolji. Možeš biti natprosječan, bolji u ovome ili onome, ali baš najbolji, biti neki all-rounder, u takvoj školi je nemoguća misija. Za vrijući, adolescentski um, ovo je prilično teška životna lekcija – moraš prihvatiti da nisi centar svijeta kao što si to bio za svoje roditelje, bake i deke et al. ali svako se, s vremenom, uklopi. Ne odmah, prvo daš sve od sebe da budeš najbolji, pa neko naposlijetku briljira u muzici, neko u umjetnosti, neko u matematici, neko u pisanju ili historiji, ali većina shvati da baš nemaju kapacitet za neku oblast kao što je imaju neki drugi klinci i nauče da budu zadovoljni sa sposobnostima koje imaju i sa kojima se mogu sasvim dobro snaći.
Gadno je kad ispadne da si dobar, dapče i natprosječan u svemu čega se prihvatiš, ali ni u čemu nisi najbolji u toj laboratoriji malih genijalnih umova koji se natječu za mjesto pod suncem. Još je gadnije kad, pri svemu tome, unatoč pameti i izgledu, nemaš „ono nešto“, neki simpatičan nabor obrva ili simpatičan tik ili smisao za humor koji će te omiljeti raji. I tako si ti, mamino sunce i tatin momčina, centar svijeta and the best ever, zapravo samo jedan lik iz mase iz koje se izdvajaju neki drugi klinci.
Ne pomaže to što si kompetitivan i nabusit i smatraš da se trebaš nametnuti kako bi bio priznat i cijenjen kao što zaslužuješ. Ne pomaže to što takvim stavom ne samo da ne uspijevaš pridobiti vršnjake, već oni, oćutjevši neku čudnu vibraciju, počinju da se blago distanciraju od tebe. Ništa strašno, ništa vidljivo, samo neki creepy vibe koji drugim učenicima, posebno djevojčicama, podsvjesno daje neku zadršku. Nema tu ni govora o vršnjačkom nasilju ili bullyingu. Riječ je tu o jedva primijetnom socijalnom distanciranju što ga djeca instinktivno (ili možda po savjetu roditelja – drži se ti malo dalje) provode.
Ne pomaže, naposlijetku ni to što živiš odrođen od roditelja u odrođenom društvu, gdje se sve interakcije svode na preformulirane, površinske razmjene i gdje možda ne postoji forum za iznošenje stvarnih osjećanja. Već odavno živiš u svom nekom svijetu, pa ne osjećaš da bi svoja povrijeđena osjećanja, frustracije i razmišljanja u vezi sa drugovima trebao podijeliti sa nekim. Sa drugom, roditeljem, učiteljem glume, karatea (svaka čast, sensei!), violine, sa instruktorom na strelištu ili sa kime već ideš na airsoft.
Najgadnije od svega je možda to što, iako sam nemaš kapacitet za istinsku veličinu, imaš sposobnost da prepoznaš prisustvo istinskog genija, i ta te spoznaja užasava. Ne samo da nećeš moći postići mnoge stvari, već kraj sebe vidiš nekoga kome to tako lako ide od ruke. Kao sa se u muzici takmičiš sa malim Mozartom. Ili u matematici sa mladim Albertom. To može biti toliko poražavajuće za mladi, nabrijani ego, da samo prisustvo i postojanje takve osobe, ili osoba, murakamijevski nepodnošljivo nanosi neizdržljivu bol samim tim svojim postojanjem.
Takav simbolički udar krhkom egu je narcistička kataklizma koja se ne može preživjeti i mora se privesti kraju. Na ovom mjestu bi veći broj kandidata presudio sebi, ali... tu sad zgodno posluži pristup i poznavanju oružju, kao i psihopatske crte višeg stepena. Kod djeteta te dobi, ličnost je još u procesu formiranja, na prvršinu u raznim periodima izbijaju različite crte, dok se ličnost naposlijetku ne uobliči u onu koja joj omogućava društveno prihvatljivo ponašanje. Osim, naravno, ako ne govorimo o psihopatama. Ali, sa 13, svako je pomalo psihopata. Dobro, neko i malo više.
Kada te snađe ovakav problem, ma šta problem, atak na samu srž tvoga bića, ti onda taj problem moraš riješiti kako znaš i umiješ. Ako je to za Patricka Batemana bila filigranski urađena posjetnica, za tebe su socijalni i akademski neuspjeh, relativan, a i to zbog „bešćutnosti“ vršnjaka, razlog za ozbiljnu akciju. Ako nemaš odraslu osobu od povjerenja koja će ti pomoći da transcendiraš svoj 13-godišnji psihopatski mode u kom se trenutno nalaziš, prelaziš na plan eliminacije prijetnje. A to će im ujedno pokazati i ko je najbolji i s kim se nipošto nije smjelo zajebavati. Rečeno – isplanirano – učinjeno. Serbian Psycho it is. Ili vračarski Elliot Rodger - šta si te umišljene curice misle? E, tako, da vas vidimo sada.
Tužno je što se ovakav scenarij teško mogao predvidjeti, ali se mogao slučajno izbjeći na milion nekih načina; da je, recimo, počinitelj išao u drugu, „običniju“ školu gdje bi stvarno bio prepoznat kao vanserijski, ili da je, poput Dextera, imao očinsku figuru koja bi njegove ubilačke impulse usmjerila u drugom pravcu, a ne ih, potpuno lišena uvida u stvarno stanje stvari, raspirivala na strelištu.
Mnogo tužnije od svega su priče o prerano prekinutim životima te djece koja su u sebi nosila neke talente i pameti i mudrosti i ljubavi koje nikada neće ugledati svjetlost dana i uroditi plodom. Najtužnija od svega je tišina u njihovim domovima i nezacjeljiva rana porodica koje su ostale bez smijeha, ljubavi i nestašluka svojih voljenih bića.
Rest in peace, kiddos.
PS. Ostaje i mogućnost da je u ovom svemu učestvovala i odrasla osoba - da je neko preko društvenih mreža kao groomer ili kao handler, poticao ovog malog da se na ovaj način obračuna sa svima na način na koji je to uradio, predviđajući da za to ne postoja odgovarajuća zakonska sankcija.
Last edited by MoodSwingeR on 06/05/2023 07:15, edited 1 time in total.
Ivan Lalić
18 h ·
Gledao sam predsednikov KZŠ. Manje više se slažem sa predlogom mera. Vidim da je predsednik baš ljut i odlučan. Kao roditelju troje dece, značilo mi je da vidim rezolutnost države. Jer - moji malci su preplašeni. Danas nisu hteli u školu. Osećaju se nesigurno tamo. U kući smo i non stop pričamo.
Uvodi se pojačani nadzor društvenih mreža, te želim da iskoristim priliku i da preporučim predsedniku još neke, verujem, korisne predloge. Možda mu neka Služba prosledi moj konstruktivni doprinos. Prvo - da da nalog da se obrišu svi murali Ratka Mladića u Srbiji. On nije srpski heroj, nego osudjeni ratni zločinac koji je i dalje izvor agresije, podela i zla. I jedan i drugi ubica - i mladji i nešto stariji, su imali snažnu desničarsku inspiraciju. Medju klincima kruže skrinšotovi malog Koste u serbian jugend stilu/ tri prsta, Srbija, mačističke, ružne poruke/. Sve jasno. Da ne stigmatizujem porodicu, ali Kecmanovići, znamo, nikad nisu bili levičari. Dalje - zbog opšte sigurnosti, predsednik mora da nam rasvetli ulogu streljana u celoj priči. Kako je dvanaestogodišnjak dospeo tamo? Ko je zapravo njegov otac? Neko blizak vlastima ili sluzbama, čim je "prošvercovao" malog Ramba iako je starosna granica za ulazak u streljanu 18? Ko je za to odgovoran? Slučaj "majke mi - nisam mu dao šifru", je takodje veoma fragilan. Mora to bolje i mnogo ozbiljnije gospodine predsedniče. Inače, vaša rezolutnost u zaštiti nacije i naše dece kopni kao popišan sneg.
Dalje - predsednik nam je dešifrovao natpis na majci ovog umobolnog ubice iz Mladenovca. Fašista. Nisam znao za te igre sa osmicama, ali sad znam. Fuj. Hvala predsedniče. Ipak, bio bih vam još zahvalniji ako biste sve što liči na fašizam u Srbiji, sankcionisali. Ovo je idealan trenutak.
Dakle - svako ko peva "Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji" odmah u zatvor. O hitu "Nož, žica, Srebrenica" i da ne govorim. Ovi razni Levijatani, Narodne Patrole i Obrazi, koje nemaju nikakve veze sa vama i Službama, sada moraju biti strogo kontrolisani i obuzdani. Da ne kažem - zabranjeni. To su potencijalni izvori agresije, svakako.
Neću vas podsećati na vaše grehe iz mladosti - "Sto Muslimana za jednog Srbina." Odrekli ste se ih i to je dobro. Vi ste sada drugi čovek. U više navrata rekoste da su to bili mladalački gresi. Jer je to bio fašistički moto zbog kojih je streljano onoliko dece u Kragujevcu, pa bi ispalo da morate da hapsite samog sebe. Želim vam svaku sreću u borbi protiv fašizma, gospodine predsedniče. Nadam se da će vam neki od mojih saveta koristiti. I molim Službe da budu revnosne i da prenesu sve kako treba. Jer - moramo svi zajedno u ovoj borbi, kao što rekoste. Anksiozni roditelj.
muha_sa wrote: ↑06/05/2023 07:19Ivan Lalić
18 h ·
Gledao sam predsednikov KZŠ. Manje više se slažem sa predlogom mera. Vidim da je predsednik baš ljut i odlučan. Kao roditelju troje dece, značilo mi je da vidim rezolutnost države. Jer - moji malci su preplašeni. Danas nisu hteli u školu. Osećaju se nesigurno tamo. U kući smo i non stop pričamo.
Uvodi se pojačani nadzor društvenih mreža, te želim da iskoristim priliku i da preporučim predsedniku još neke, verujem, korisne predloge. Možda mu neka Služba prosledi moj konstruktivni doprinos. Prvo - da da nalog da se obrišu svi murali Ratka Mladića u Srbiji. On nije srpski heroj, nego osudjeni ratni zločinac koji je i dalje izvor agresije, podela i zla. I jedan i drugi ubica - i mladji i nešto stariji, su imali snažnu desničarsku inspiraciju. Medju klincima kruže skrinšotovi malog Koste u serbian jugend stilu/ tri prsta, Srbija, mačističke, ružne poruke/. Sve jasno. Da ne stigmatizujem porodicu, ali Kecmanovići, znamo, nikad nisu bili levičari. Dalje - zbog opšte sigurnosti, predsednik mora da nam rasvetli ulogu streljana u celoj priči. Kako je dvanaestogodišnjak dospeo tamo? Ko je zapravo njegov otac? Neko blizak vlastima ili sluzbama, čim je "prošvercovao" malog Ramba iako je starosna granica za ulazak u streljanu 18? Ko je za to odgovoran? Slučaj "majke mi - nisam mu dao šifru", je takodje veoma fragilan. Mora to bolje i mnogo ozbiljnije gospodine predsedniče. Inače, vaša rezolutnost u zaštiti nacije i naše dece kopni kao popišan sneg.
Dalje - predsednik nam je dešifrovao natpis na majci ovog umobolnog ubice iz Mladenovca. Fašista. Nisam znao za te igre sa osmicama, ali sad znam. Fuj. Hvala predsedniče. Ipak, bio bih vam još zahvalniji ako biste sve što liči na fašizam u Srbiji, sankcionisali. Ovo je idealan trenutak.
Dakle - svako ko peva "Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji" odmah u zatvor. O hitu "Nož, žica, Srebrenica" i da ne govorim. Ovi razni Levijatani, Narodne Patrole i Obrazi, koje nemaju nikakve veze sa vama i Službama, sada moraju biti strogo kontrolisani i obuzdani. Da ne kažem - zabranjeni. To su potencijalni izvori agresije, svakako.
Neću vas podsećati na vaše grehe iz mladosti - "Sto Muslimana za jednog Srbina." Odrekli ste se ih i to je dobro. Vi ste sada drugi čovek. U više navrata rekoste da su to bili mladalački gresi. Jer je to bio fašistički moto zbog kojih je streljano onoliko dece u Kragujevcu, pa bi ispalo da morate da hapsite samog sebe. Želim vam svaku sreću u borbi protiv fašizma, gospodine predsedniče. Nadam se da će vam neki od mojih saveta koristiti. I molim Službe da budu revnosne i da prenesu sve kako treba. Jer - moramo svi zajedno u ovoj borbi, kao što rekoste. Anksiozni roditelj.
vrijedilo procitat kompletna dijagnoza i anamneza je tu.... samo je jedina promjena sto preko Race i Preseva teritorijem upravlja NATO pakt pa svoje divljastvo ispoljavaju medju sobom
U Sankt Peterburgu organizacije povezane s neonacistima nude "lekcije hrabrosti" i "vikend kurseve" siročadi, problematičnim adolescentima i kadetima. Na ovim kursevima djeca se uče rukovati oružjem i pucati, sve u uniformama ruske armije.
Centar Dobrovolets (Dobrovoljac) i Sjevernoslavenska zajednica održavaju bliske veze s ruskom neonacističkom organizacijom Rusich, kao i Unijom dragovoljaca Donbasa, čiji su članovi uključeni u borbe u Ukrajini od 2014. godine i više puta su pozivali na ubijanje ukrajinskih ratnih zarobljenika, prenosi The Insider.
Godinama se organiziraju programi vojne obuke namijenjeni djeci u Sankt Peterburgu i okolici s fokusom na djecu iz internata, problematične adolescente i kadete s raznih koledža. Ove programe obuke vode mentori iz autonomne neprofitne organizacije (ANO) Centar za posebnu patriotsku i sportsku obuku Dobrovolets (Dobrovoljac) i Sjevernoslavenske zajednice (NSC).
Posljednjih su godina njihove kurseve pohađali kadeti iz Ministarstva za izvanredne situacije, tinejdžeri iz Ruskog pokreta za potragu, odreda "Grom" Omladinske vojske, siročad iz Kolpinskog internata, za tinejdžere s devijantnim ponašanjem, i mnoge druge. Tokom nastave "treneri" oblače 10-godišnjake u vojne uniforme ukrašene Z oznakama i podučavaju ih rukovanju jurišnom puškom.
Iako je iz javno dostupnih izvora teško utvrditi tačan broj učenika koji sudjeluju na ovim kursevima, procjenjuje se da je uključeno nekoliko stotina djece i adolescenata.
Sve ove akosti Dobrovolets provodi uz odobrenje vlasti i povremeno organizira sastanke s guvernerom Sankt Peterburga Aleksandrom Beglovim.
Donedavno su ruske vlasti smatrale da ovakve organizacije predstavljaju rizik za mlade ljude, no zadnjih par godina ovi radikali nisu pot prismotrom, naprotiv imaju podršku lokalnih struktura vlasti.
Ma ne, nema to nikakve veze sa identičnim kampovima u vučkovom radikalskom pašaluku, ma kakvi, ma čista slučajnost i sasvim nevina ideološka poveznica sa orkovskom braćom, ne bi lider regiona udario na komšije, ma jok, đe bi to oni uradili