Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ovo je neljudska moć. Ruski ratni zločinci hteli su da udare vođenom vazdušnom bombom od jedne i po tone na Harkov, ali su je bacili na Belgorod.
Deset minuta prije eksplozije objavljena je uzbuna za zračni napad u regiji Harkov. Z-psihijatrijska bolnica je radosno izvještavala o predstojećem udaru na svojim kanalima, a nakon što je bomba pala na Belgorod, požurili su da trljaju stupove.
Karma u svom najčistijem obliku.
@kazansky2017
Rusko Ministarstvo za ubijanje preuzelo je odgovornost za vazdušni napad na Belgorod
Trinaesti.
20 April
I will try to describe the situation on our bank of the Dnieper, in the Kherson region, it will obviously not be as cheerful as the optimists report.
Khokhols successfully landed and entrenched themselves in the area of the boat station, which, on our shore, behind the Antonovsky Bridge, has been hanging out there for a couple of weeks now.
From one and a half kilometers behind us, the distance beyond the bridge is controlled by ours, and the rest is controlled by the enemy.
Plus, thanks to our stupidity, the enemies there have established a stable supply for themselves, are accumulating strength, evacuating the wounded, bringing provisions and ammunition.
They ride boats like fucking Cuban drug lords, only there are not enough whores on boats ...
How the hell is this happening? And I'll tell you how it happens! This is our fucking invincible bureaucracy!
So I observe the target, I pass it above, I ask the artillery, there is no direct access to the artillery, everything must be coordinated, as long as it agrees (IF AGREED) the target safely fucks into the fog
Dakle imamo sada i oporavljen prijelaz preko brane Kahovka i mostobran na drugoj strani. Pravac koji treba sada uzeti u obzir i gdje ce Rusi sada morati postaviti pojacanja.
Rusi su se u prvo vrijeme riješili skalamerije zaostale od SSSR-a a sada su odlučili preći na modernija oružja. Ovo u Belgorodu kao i ovo na kamionu su ti novi sistemi još nepoznati i neviđeni. E sad što se nekada ponešto omakne i po vlastitom narodu, teritoriji ili vojsci nije bitno.
Važno je uplašiti Ukrajince koji će zaključiti da kada ovako žestoko biju po svojima šta li će tek biti sa nama?
Nakon više od godinu dana rata, veliki broj vojno sposobnih Ukrajinaca i dalje smatra da nisu dužni da se direktno uključe u odbranu zemlje. To izaziva nezadovoljstvo hiljada dobrovoljaca iz prvih sedmica agresije pa je zbog velikog broja pritužbi u skupštinsku proceduru nedavno ušao i nacrt zakona o mogućoj demobilizaciji nakon godinu i po dana provedenih na frontu. Na tu temu piše pripadnik Oružanih snaga Konstiantin Reutskyi.
Ponavljana mantra "Vjeruj u Oružane snage Ukrajine" stvorila je distancu između vojske i društva. Tokom godine, ova udaljenost je rasla i nastavlja da raste, rizikujući da uskoro postane ponor. Tokom ovog vremena, značenje koje dajemo ovoj frazi značajno se promijenilo. Na početku invazije stajala je poruka "Ne paničite. Izdržaćemo. Vojska radi svoj posao. Vi radite svoj i pomozite na bilo koji način". Većina tadašnjih dobrovoljaca, baš kao i vi, nikada nisu držali oružje u rukama ili ga barem nisu držali dugo. Mnogi od njih, baš kao i vi, nisu bili formalno podobni zbog zdravstvenih razloga ili godina. Većina dobrovoljaca, baš kao i vi, plašila se onoga što ih čeka. Ali trebalo je uzeti oružje u ruke i oni su otišli. Otišli su, nadajući se da su samo prvi od mnogih koji će braniti zemlju. Jer je u pitanju njen opstanak. To je, dakle, svačija stvar, rat je patriotski.
Izbjegavanje istine u dijalogu s društvom je gubitnička strategija u teškim vremenima. Upravo su otvorenost i iskrenost pred strašnom vanjskom prijetnjom mobilizirali Ukrajince u zimu i proljeće prošle godine. Neiskrenost sada demobilizira i atomizira društvo. Rat se čini iluzijom i klizi niz listu prioriteta. Poruka "Vjeruj u oružane snage" sada glasi više kao "Svako treba da radi svoje. Neko da se bori, a neko da živi." Sve manje ljudi u zemlji osjeća obavezu da uzme oružje. I sve više ljudi povezuje se sa onima za koje vojska treba da se bori. Dobrovoljci iz prvog vala osjećaju se kao praščići iz poznatog mema o svinjskoj gripi, čije meso Winnie the Pooh odlučno odguruje granom od obale, na kojoj on i njegovi prijatelji slave život. Ali, glavni problem nije čak ni to što se radi o nepravdi prema onima koji već godinu dana nose ovaj teret. Problem je što ne možemo dobiti ovaj rat bez uključivanja cijelog društva u proces. Da, još uvijek ima mnogo problema u ukrajinskoj vojsci. Siguran sam da većina volontera nikada ne bi izabrala ovaj posao da nas nisu napali. Ali ne radi se o izboru karijere, već o potrebi zaštite onog najskupljeg. Samo vojska može dobiti rat. Poraziti mnogo jačeg neprijatelja sposobna je samo ona vojska čija je pozadina i rezerva čitav narod.
„Ako ste preživjeli prije godinu dana, onda taj neprijatelj i nije tako strašan“, uvjeravamo se. Ova greška može biti fatalna za nas. Neprijatelj je jak, ima još dosta resursa da nastavi rat. A želja da nas unište ne samo da nije nestala, već samo jača. Zapad nam pomaže oružjem i municijom. To je neprocjenjivo. Ali oružje neće pobijediti samo po sebi. Neko ga mora držati u rukama. Pogrešno mislimo da će ovaj rat dobiti oni koji su se dobrovoljno prijavili u prvim mjesecima invazije. Mnogi od njih više nisu živi, mnogi od njih su ranjeni. Ostali su veoma umorni. Iscrpljeni. Ako odbijemo preuzeti dio ove odgovornosti, cijeli teret ostaje na njima. Možda neće izdržati i onda svi gubimo. "Doniram za vojsku, šta još hoćete?" neko bi mogao reći. Da, znaju za vašu pomoć i cijene je. Bez toga bi bilo veoma loše. Ali im je potrebno i vaše rame na položaju. Jer za godinu dana izgubili su mnogo svoje braće, a zadaci su sve veći. Rat nam je oduzeo previše dobrih ljudi. Bili su neophodni za zemlju i mogli su efikasno da rade na pobjedi u pozadini, ali su izabrali drugačiju sudbinu. Borci takođe doniraju direktno iz rova za potrebe svojih prijatelja koji se bore u drugim jedinicama. Donacije za potrebe vojske sada su osnovna dužnost svakog Ukrajinca. Ali nisu oprost i nisu naknada za priliku da se ne ode u vojsku.
Vjerovanje u Oružane snage je važno, ali nije dovoljno. Morate biti Oružane snage. Vjerovanje u vojsku je, naravno, potrebno i društvu i vojsci. Ali mora glasiti ovako: Mi verujemo u vojsku, jer znamo da je svako od nas vojska, danas ili sutra.
Neuspio abortus, zato i jeste ovako bolestan u glavi.
Covjek je bolestan. Vrv zaostao u razvoju ali eto ptebacilo ga tako da bude neki patriota.
Svi se sprdaju s njim ali meni je zao lik je bolestan, jbg. Ugl ovo je sprdnja isto.
Elem. Ako ova ukrajinska ofanziva stvarno uspije, rusi treba da se pokupe i izadju iz Ukrajine,izvinu se i plate ratnu otstetu.
3 mjeseca se svaki dan najavljuje, i ako se ne odbrane onda ga jebi.
Eno po Bukureštu za mobilizaciju omladine ukrajinske, samo da nadju vremena i završe kupoprodajne poslove oko stanova i lokala. Prva motorizovana G63 AMG brigada.
Ukrajinska jurišna brigada "Bureviy" na vojnim vježbama izvan Kijeva. 20. aprila 2023
Nitko nije uspio dati bolji popis razloga zašto Sjedinjene Države tako snažno stoje iza Ukrajine od državnog tajnika Tonyja Blinkena u govoru u UN-u u septembru 2022.
Blinkenov govor bio je smiren, ali očito iskren. Nepokolebljivo je obradio popis ruskih zločina u Ukrajini, bavio se ponovljenim nuklearnim prijetnjama Rusije i pogledao kako je ruski rat u Ukrajini utjecao na cijeli planet, uključujući poskupljenja hrane posvuda. To je govor koji zaslužuje pamćenje. Ova tačka pri kraju, iako svakako nije originalna, bila je prilično moćna:
Evo realnosti. Nitko od nas nije izabrao ovaj rat. Ne Ukrajinci, koji su znali koliki će danak to uzeti. Ne Sjedinjene Države, koje su upozoravale da dolazi i radile na tome da ga spriječe... Jedan je čovjek izabrao ovaj rat. Jedan čovjek to može okončati. Jer ako Rusija prestane ratovati, rat prestaje. Ako Ukrajina prestane da se bori, Ukrajini je kraj.
Kako ruski izvori stalno pojašnjavaju, to ne vrijedi samo za naciju Ukrajine. To vrijedi i za narod Ukrajine.
Ako je čovjek iz Kansas Cityja koji je ustrijelio mladog crnca jer je pokucao na pogrešna vrata očvrsnuo godinama slušanja "straha i paranoje" s Fox Newsa i OAN-a, ruski građani postaju potpuno natopljeni, ne idejom da Ukrajina treba biti poražen na bojnom polju, ali tu Ukrajinu treba izbrisati kao naciju i kao narod.
Kao što je u ovoj temi detaljno opisao novinar Tadeusz Giczan, ruski narod dobiva upute da nije samo ukrajinska vlada nacista, već većina ukrajinskog naroda. Zapravo im se govori da je “ukrajinski nacizam daleko opasniji za svijet od Hitlerovog nacizma”. Jedino moguće rješenje je uništiti Ukrajinu.
Denacifikacija znači deukrajinizacija. Ukrajinci su umjetni antiruski konstrukt. Oni više ne bi trebali imati nacionalni identitet.
Ruski članak koji Giczan citira poziva na to da se ta "denacifikacija" nastavi najmanje "jednu generaciju", ili dok nitko više ne pomisli na "oslobođeni i denacificirani teritorij" kao što je Ukrajina.
Ovakav genocidni govor izravno je povezan s tijelima na ulicama Buche. To je točno u odluci ruskog pilota da baci bombu na djecu koja su se sklonila u kazalištu u Mariupolju. To je zorno ilustrirano dvojicom muškaraca koji su nožem odrezali glavu ukrajinskom zatvoreniku koji je vrištao – i stavili ga na hrpu s drugima koji su se suočili sa sličnim tretmanom.
Svakako nije neobično da bilo koja nacija pokuša dehumanizirati svog protivnika u ratu. Plakati za novačenje iz Prvog svjetskog rata u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji tretirali su Nijemce kao barbarske "Hune". Propaganda Drugog svjetskog rata u Americi bila je istinski odvratna u svojoj karakterizaciji Japanaca.
Ali Rusija je iskoristila zeitgeist trenutka, jednostavnu sposobnost korištenja lažnih izvješća i društvenih medija za izazivanje straha, ljutnje i cementiranja sirove mržnje, kako bi stvorila politiku genocida prema Ukrajini. Ako SAD bude dovoljno frustriran napredovanjem rata da ovo zaboravi, onda smo krivi što smo izgubili dodir sa svakim aspektom tog Blinkenova govora. Govor koji doista treba zapamtiti.
Zvaničnik navodi da je situacija u kojoj napadnuta zemlja prodire na teritoriju neprijatelja tokom sukoba, na primjer, da bi prekinula njihove linije snabdijevanja, apsolutno normalna.
Razvlači ih Švabo po Rusiji. Jel ovo naznaka da će možda Ukrajinci malo zaći u rusiju?
Zvaničnik navodi da je situacija u kojoj napadnuta zemlja prodire na teritoriju neprijatelja tokom sukoba, na primjer, da bi prekinula njihove linije snabdijevanja, apsolutno normalna.
Razvlači ih Švabo po Rusiji. Jel ovo naznaka da će možda Ukrajinci malo zaći u rusiju?
Ući na sjeveru u Rusiju i napasti Lugansku oblast bi za Ukrajince najbezbolnije i sa najmanje žrtava. Ne znam kakve su ruske linije na tom dijelu, ali su sigurno manje utvrđene nego u Donbasu.
Razvlači ih Švabo po Rusiji. Jel ovo naznaka da će možda Ukrajinci malo zaći u rusiju?
Ući na sjeveru u Rusiju i napasti Lugansku oblast bi za Ukrajince najbezbolnije i sa najmanje žrtava. Ne znam kakve su ruske linije na tom dijelu, ali su sigurno manje utvrđene nego u Donbasu.
To ja pricam od ljetos jos, Ruske linije od Bjelorusije do Lughanska su najtanje jer Rusi ne ocekuju bilo kakav veci napad kroz samu Rusiju.
Ukrajinci do sada nisu ni napadali pjesadijom preko granice sem par incidenata.
Rusi su ubjedjeni da Ukrajinci nece napasti preko same Rusije a ja npr nisam mene ne bi cudilo da je ne diranje Ruske teritorije od pocetka rata namjerno napravljeno od Ukrajinaca.
A upravo tim nacinom postoji sansa za potpuno odsjecanje Ruske armije i da se napravi veliki kotao i time bi bila unistena Ruska armija a istovremeno Rusi ne bi imali sposobnosti da se brane od Ukrajinaca nakon okruzivanja Ruske grupe.
Ali za takvo nesto je potrebna ogromna akcija s preko 200.000 boraca i mnostvo tehnike da bi se zarobljena Ruska armina drzala zatvorenom.
Na jednom mjestu.
