I dalje stiže podrška uklonjenom komandantu bataljona. Tekst Volodimira Ševčenka, pripadnika 46. brigade, kao važno upozorenje.
Postavljamo sebe, svoju državu, svoje društvo kao potpunu suprotnost Ruskoj Federaciji i Sovjetskom Savezu kao njezinoj preteči. Mi smo slobodni, mi smo jaki, mi smo demokrati, mi nikada nećemo kleknuti. To je teorija. U praksi je sve malo drugačije. U praksi postoji mali (veći nego prije 9 godina, ali manji od potrebnog) postotak aktivnog i osviještenog društva, za koje ovi slogani nisu samo skup slova. U praksi smjenjujemo s dužnosti jednog od najboljih boraca ovog devetogodišnjeg rata. U praksi, pokušavamo začepiti usta vojsci da, ne daj Bože, ne sruše savršenu sliku svijeta koju oslikavaju vlasti.
Borac trećeg bataljuna, 46. desantne, moje brigade, daje intervju za Washington Post. Intervju je istinit i koliko je to moguće zasnovan na meritumu predmeta. Pažljivo i uravnoteženo. Jer stvarnost je mnogo gora. Daje intervju, nakon čega je vojno-politički vrh trebao sazvati hitan sastanak kako bi se ti problemi otklonili. Jer to je realnost i to nije mišljenje pseudostručnjaka od "dvije-tri nedjelje". Ovo je uravnoteženo stručno mišljenje profesionalca najviše klase. To je osoba koja uživa stopostotno i bezuvjetno poštovanje svojih podređenih i svih ostalih postrojbi koje su se s njim susrele. No umjesto toga, vojno-politički vrh odlučuje kazniti borca i smijeniti ga s dužnosti.
Ne želim još dugo pisati o kakvom se dnu radi. Očito je. Želim pisati o posljedicama. Glavna posljedica bit će demotivacija vojske, njenog profesionalnog i intelektualnog dijela. Ti ljudi, bez prava glasa, krvlju, znojem i godinama rata izborili su pravo na mišljenje. I nema drugog i boljeg vremena za njegovo iznošenje nego sada – u ovom ratu. Jer, u suprotnom mi ćemo izgubiti. Bez ovog stručnog mišljenja mi ćemo izgubiti rat. Da, pobjeda nije nimalo očita. I nismo blizu cilja. I ne ide nam dobro.
Ukoliko društvo ovo proguta, ako to proguta vojska, veliki broj vojnih profesionalaca će poslati sve u tri vraga i napustiti vojsku, na bilo koji način. Značajan dio iskusnog kadra sigurno će napustiti treći bataljon. I sam bih otišao. Jer, nije predsjednik taj koji nadahnjuje osoblje. Vojsku inspiriraju oni koji ostaju kod kuće, iza, i oni koji vode naprijed - zapovjednici. Učinkovitost naše brigade nije zasluga predsjednika ili bilo koje druge osobe. To je prvenstveno i isključivo zasluga svih ovih zapovjednika, a potom i vojnika. Najčešće, nažalost, ne zahvaljujući državi, nego uprkos njoj.
Iskreno se nadam da će ova priča ipak izazvati buru u javnosti te natjerati vojni i politički vrh da uspostavi pravdu i preispita svoj odnos prema nama, prema vojsci. Nismo bili loši. Nećemo šutjeti. Obični vojnik 46. desantno-jurišne brigade Vladimir Ševčenko. Možete me kazniti.