scarface32 wrote: ↑16/03/2023 15:16
darius_maximus wrote: ↑16/03/2023 14:54
Možda bi, možda ne bi, to mogu znati kada budu u toj situaciji.
Inače, s naučne strane, većina ljudi, kada ih pitaš kako bi se ponašali u određenoj situaciji, predstavlja sebe u najboljem mogućem svjetlu.
Većina bi hipotetički branila slabije u slučaju napada, itd. ali je to često samo priča.
Sve bi to u redu bilo da se ona odmah se pobunila, otisla u plociju, slozila pijavu i navece napisala na inst sta se desilo. Ali ona je sutila, onda na instagram otisla radi lajkova, pa navece skontala , pametno bi bilo i da u policiju odem.Zvucat ce uvjerljivije.
A zasto nije napisala sta se desilo? Pa onako kako je ona napisala zvucalo je puno gore od udaranja po guzi. Podlo. Zbog toga je rambo i napisao sta se tacno desilo. Ok udario sam je po guzi ali nisam joj pic....milovao i iste trazio. I ako treba odgovaracu. I nije joj se izvinio.
Uvijek je fascinantno kako će se ljudi kačiti za svaku slamku kada trebaju opravdati svoje razmišljanje.
Nije bitno ni je li tačno ili pogrešno, ljudski mozak će uvijek zalaziti dalje u labirint da opravda svoje ponašanje.
Dvije kratke tačke:
1. Relativiziranje
Kada neko kaže "udario sam je po guzi ali je nisam milovao po međunožju", to je relativiziranje djela.
To je čest obrazac i može se primijeniti na sve, od relativiziranja ratnih zločina, do banalnijih stvari (OK, ukrao sam milion, ali mogao sam 100 miliona ili OK, ošamario sam je, ono blago, ali je nisam prebio).
Što nas dovodi do druge tačke.
2. Činjenice
Ili jesi ili nisi. Lav pivo.
Ako si nekoga klepio po dupetu, budeš faca i kažeš jesam.
Ne kažeš, možda sam "štipnuo/pljesnuo/dotakao, malo sam bio i nervozan, eto, jaranski".
Samo zvučiš kao kukavica/dijete, jer to moje dijete radi kada pogriješi u školi.
"Je li te učiteljica opomenula za nešto danas? Jeste, ali eto, tako, vako, bla-bla. Reci ili jeste ili nije, bez izmotavanja."
Njen odlazak ili neodlazak na policiju ne mijenja činjenicu da se to desilo.
Šta će ona uraditi povodom toga je njena stvar.