pici wrote: ↑09/03/2023 11:10
Ne nisam gledao ni Ja Bosanac ni Ja Mahalusa.Prosto ti perfomansi me ne interesuju.Gledao sam od Hamleta, Oluje, Tri sestre, Umri Muski, Art, Trojanskog rata nece biti, Nisam ja Rapaport, Gospoda Glembajevi, Ja Ministarka, Crveno, Jami Distrikt, Policajci, Pukovnik Ptica, TO, Dzepovi puni kamenja, Omer i Merima, Gospodjica Julija, Schindlerov lift, Porodica M., itd itd, zaista mnogo dobrih, osrednjih a i losih predstava.
Zato me rijetko koja moze oduseviti, zadnja koja me je odusevila predstava al bas sam bio odusevljen je bila Jami Distrikt od Kokana Mladenovica a i ova Ukrocena Goropad iz Podgorice je bila bas ono merak pogledati, fenomenalan performans.
Pogledaj Ljubicasto od Selme Spahic, jedna dobra predstava sa odlicniom Tanjom Soljic u glavnoj ulozi.
Sjecas li se Doli Bel je isto izvrsna predstava.Alan Ford al on je skinut, steta.Kokan Mladenovic je trenutno najjaci ex-yu reziser za teatar i rijetko ima fule.
Opaaaa. Pa što si se ušutio, otkako je pomrla stara garda, nema čovjeka da zna napisati smislenu teatarsku kritiku!
U to, nažalost, moram uključiti i Indiru (koju poštujem jer je vrijedna, trudi se, radi), otud i moje pitanje o 'performansu'
Ja, Bosanac. Čak ni s ironijskom otklonom to nije performans, više kao neka amaterska predstava u Domu kulture za raseljene. Stand up za gastarbajtere sa songovima + malo patriotskog kiča i jeftinih fora. Ono, ako je Omčo You Tube dno, ovo je za Omču lijepo umiveni Enis Bešlagić. Ne znam kako se zove 'humor' koji nije smiješan? Znaš ono kad kažu da je humor oblik kulturnog znanja - e, meni ovo nije bilo smiješno upravo zato što mi je bilo neprepoznatljivo.
Jami Distrikt je stvarno bio odličan, jedino se sjećam da me je nervirao loš akcenat glumice koja je igrala Bosnu;
Sjećaš li se Dolly Bell meni malo manje, bila sam malo razočarana, kao kad si oduševljen knjigom pa odeš gledati film, ne znam šta mi je falilo u toj predstavi, bila je dobra, ali mi nije bila nova. Meni je jedna od najboljih predstava u zadnjih 15 godina
Naš razred, sve što teatar treba biti i još milion života stalo je u tu predstavu. Ne mogu ti opisati kako je izgledao kraj predstave - publika je bila nijema. Ne znam da li su je igrali otkako je Dragan Jovičić umro,
Žaba isto - to mu ga dodje kao neka vrsta psihoterapije za nas, katarzično.
Ali
Naš razred je predstava koju su tako mogli odigrati samo ljudi iz Sarajeva, iz Bosne, možda iz Vukovara. Gledala sam Gavelinu verziju i nije imala isti efekat kao ova Kamernog. Možda bi je još Palestinci danas mogli tako odigrati. Radi se o dogadjaju iz Drugog svjetskog rata kad su stanovnici Jedwabna u Poljskoj spalili 300 svojih sugradjana Jevreja u nekoj štali... o tome se u Poljskoj i dan danas poprilično malo zna, predstava je prvo ugledala svjetlo dana van Poljske neke 2010. recimo, pa su krenula prepucavanja i polemike... vrlo je čudna i ta poljska historija i njihovo odbijanje da prihvate da su i oni učestvovali u Holokaustu.
Ma ima Sarajevo stvarno kultnih predstava, i
Helverovu noć,
Noževe u kokoškama i
Ay, Carmelu, koja se, pretpostavljam isto više neće igrati. Nije mi lošu Narodnom bio
Kavkaski krug kredom, za
Tri sestre sam imala kartu, pa je bila otkazana i nikako da je pogledam, za
Schindlerov lift isto, evo, dodajem i
Ljubičasto, jer ne jebe lijep, već uporan.
