Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[black]

****** *** *** ** *****!
Boris Dežulović

Da je stvar možda ipak otišla predaleko, prvi put smo pomislili kad je jedan portaloid uoči Svjetskog nogometnog prvenstva objavio upozorenje: "Hrvati, oprez! Kazna za se*s sedam godina zatvora!" Da je zaista otišla tamo, shvatili smo kad je i najčitaniji hrvatski, inače liberalni i drčni portal mrtav ozbiljan objavio ispovijest glumice Drew Barrymore: "Ne mogu bez se*sa godinama, ne znam što nije u redu sa mnom!"

Da, gospodo, seks. Pardon, se*s. Mala cenzorska zvjezdica, zloglasna gutačica slova, proširila se hrvatskim medijima, i konačno smo shvatili da imamo posla s virusom. Da, bila je to tipografska sida – sindrom seksualne izričajne deficijencije.

Počelo je bezazleno, kao u svakom filmu katastrofe, kad je demokratizacijom medijskog prostora legitimiran živopisni pučki seksualni leksik. Novinska grafika našla se na sto muka: kako napisati "jebati", "pička" ili "kurac" tako da znači "jebati", "pička" ili "kurac", da se dakle čita kao "jebati", "pička" i "kurac", ali da ne piše baš "jebati", "pička" i "kurac"?

Za jebanje je pronađeno prekrasno, tako hrvatsko rješenje: hebanje. Valjalo je skinuti kapu geniju koji se dosjetio. Jezičavi jezični domobrani mogli su do mile volje hebati mater svima, bez straha od mrkih lektora i župnika. Problem je prepoznat tek kad je od silne hebačine stvar otišla u hurac: ispalo je da to nije to, hrasni hrvatski hurac bio je hatastrofalno hilav, hrnj i ohlembešen, bez hapi hrvi, tahorehuć hrivi hurac.

Onda se pojavila spasonosna, naizgled bezopasna zvjezdica.

Poput svakog velikog otkrića u povijesti, i zvjezdica kao tipografski joker otkrivena je sasvim slučajno, kad je u jezikoslovnim krugovima zaključeno kako su nepoćudne riječi u hrvatskom jeziku srbizmi i ostavština komunističkog jezičnog terora, pa predloženo lukavo grafičko rješenje s omraženom jugoslavenskom zvijezdom umjesto vulgarnih srbizama. Nepoznati glas razuma upozorio je kako je "rješenje sa zvjezdicom u kurcu", a neki redakcijski debil pogrešno shvatio kako je rješenje s malom zvjezdicom u riječi "kurac". Tako je nastao hrvatski ku*ac. Većina znanstvenika slaže se da je nulti pacijent bio Goran Ivanišević, kad je ono osvojio Wimbledon, a sve novine objavile sad već slavni transparent "Fala ku*cu!" i Goranovu još slavniju izjavu kako bi, "da nije rođen u Splitu, bija ku*ac od ovce".

Zašto je, međutim, zvjezdica baš u ku*cu, odnosno posred ku*ca? Dugo sam razmišljao o tome: zašto je, eto, zvjezdica baš na mjestu slova "r", a ne umjesto "u" ili "a", kao k*rac ili kur*c? Zato što bi, razumije se, kao k*rac ili kur*c bilo potpuno razvidno da je riječ o kurcu, jer ne postoje ni kirac ni kuršc. Dočim ku*ac može biti i kupac i kusac i kukac i kunjac i kunac i svaki kurac. Osim što, kako vidimo, ne može.

Tako je nastao novi jezik hrvatskih medija. Pravopis je jednostavan: svi znaju da ku*ac nije ni kupac ni kusac ni kukac ni kunjac ni kunac, svi znaju što ku*ac može biti i što jest, pa ipak ne smije pisati kurac, nego ku*ac. Čita se, jasno, "kurac", ali hrvatske urednike boli ku*ac kako se "ku*ac" čita. Hrvati, naime, ionako ne čitaju.

Tako je počelo.

Hrvatima je bilo neviđeno zabavno, mlatili su se po medijima ku*cem u čelo, je*ali mater, dobijali po pi*ki i brojali zvjezdice, razuzdano i bez stida, sve se ku*čeći kako su jednom jedinom malom zvjezdicom za*ebali moralnu policiju. Onda je došao Zdravko Mamić i jedna zvjezdica više nije bila dovoljna. "Mamić na suđenju u Osijeku: 'Šta se smiješ, koji ku**c?'". Ili: "Mamić novinaru: 'Je** ti Joca Amsterdam mater, pi**a ti materina balava!'". Dok su se Hrvati snašli, već je stvar otišla u tri zvi*** ma***ine - "Mamić napao novinara: pi*** ti materina provokatorska!" - pa u sve četiri: "Mamić divljao na sudu: Suci, mater vam j**** šugavu!" Sve dok unakaženi naslovi nisu počeli izgledati kao pluća pacijenta zaraženog koronavirusom: "Novi show Zdravka Mamića: P**** vam m****** svima!"

Čekaj, stani, pomislio sam: p**** nam m****** svima?!

Što nam je sad mater kriva? Zašto stara majka mora biti "m****"? Otkad je to m**** srpski nepoćudizam? Hoćemo li takve psovke uskoro okajavati molitvom "Sveta Marijo, m**** Božja, moli za nas grešnike"? Ili je ipak riječ o dobrom, starom seksizmu: kad je ono udario potres u Baniji, osjetivši se u cijeloj onoj, kako se zove, Regiji, mogli smo pročitati i ovakve naslove: "Potres se osjetio i u BiH: 'Dokle više, j*** ga otac?'" J*** ga otac?! Otac, gle čuda, može, dočim m**** ne može. Quod licet ćaći, non licet m*****.

Ispalo je, kako danas znamo, da nije dobri, stari seksizam, već – jasno – se*sizam. Tako je, p**** nam m******* g****, virus seksualne izričajne deficijencije pobjegao iz laboratorija i tipografska se sida preko majke, pardon m****, proširila na ostatak rječnika. Jasno, se*sualnim putem. "Hrvati, oprez! Kazna za se*s čak sedam godina zatvora!" Nakon čega Hrvati više nisu bili sigurni čeka li sedam godina zatvora one što se j*** po Kataru ili one koji u Hrvatskoj pišu se*s bez *.

Zašto je se*s uopće nepoćudna riječ, nitko ne zna, niti se usuđuje pitati. Nikome se ne za*ebava s hrvatskim pravosuđem, ne dok je živ Vladimir Še*s. Sida je tako uzela maha, i uskoro je po hrvatskim medijima sve uzdi*alo, kri*alo i ste*alo od se*sa. "Gwyneth Paltrow otkrila da ju je kći šokirala informacijama o se*su!" "Znate li što je vanilla se*s?" "Mladoženja na vjenčanju pustio snimku mlade tijekom se*sa s mužem njene trudne sestre!"

Onog trenutka kad je virus side pobjegao iz laboratorija, nije više bilo pitanje vremena kad će preko se*sa prijeći na ostale hrvatske riječi, već kad će prijeći i hrvatske granice.

Dramatične vijesti ovih dana tako stižu iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Uznemirujuće fotografije jedne srpske pjevačice domaći su portaloidi nedavno prenijeli s naslovom: "Skandal! Maji Nikolić nasred ulice ispala bra*avica!" Drugoj je ispalo još i više: "Tea Tairović na nastup došla bez ga*ica!" Bra*avice i ga*ice bile su, međutim, hrivi hurac prema onome što je ispalo u naslovu potresne ispovijesti jednog popularnog pjevača: "Ekskluzivno! Halid Muslimović: 'Spavao sam sa *** žena!'"

*** žena!!!

Stvar se otela kontroli: kod ku*ca, pi*ke, bra*avice ili ga*ica još uvijek smo znali o čemu je riječ – štoviše, cijela je suština bila u našem pouzdanom znanju o čemu je riječ – ali brojka ***?!? Koliko je to ***, je li naš popularni je*ač spavao sa stotinu žena ili sa njih devetsto devedeset devet? Ili samo sa, štajaznam, pet? Ups, pardon, ***?

Virus se*sualne izričajne deficijencije, kako vidimo, sa slova je prešao na brojke. Zato nam, eto, nije dato znati broj Halidovih žena. Da se popularni pjevač hvalio s koliko je žena, metnimo, vodio duge razgovore o suvremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti, radosno bismo i bez ikakvih deficijencija čitali "Ekskluzivno: vodio sam duge razgovore o poeziji Marka Tomaša sa osam stotina žena!" Ali ne, on je sa *** žena vodio ljubav, nakon čega se vi pitate zašto je problem u tih *** žena, a ne u samim ženama: ako je, naime, problem broj Halidovih sek*ualnih sno*aja sa ženama, zašto problem nisu i nedvosmisleno "spavanje" i nedvosmislene "žene"? Zašto naslov nije do kraja dosljedan i ne glasi: "Halid Muslimović: ****** sam sa *** ****"? Zašto, najzad, djecu i osjetljivije čitače ne bismo poštedjeli i eksplicitnog ****a i eksplicitnih imena ****ualnih predatora, pa opušteni i zaštićeni čitali, "Ek*kluzivno! ***** **********: ****** sam sa *** ****"?

Vi se to pitate zato što se u novi medijski jezik razumijete kao Mare u k*ivi ku*ac. Jer šta? Ako se ku*ac je*e s pi*kom, to je se*s, ali ako se ku*ac je*e s *** pi*aka, informacija nije se*s, nego broj se*sova. Ukoliko, recimo, nekoga šaljete u p**** m*******, na hrvatskom ćete to napisati "idi u p**** m*******!", dočim šaljete li ga u *** iste, onda se pravilno piše "idi u *** pičke materine!". Sama je to ona suština šeksualne izričajne deficijencije: vaše pouzdano znanje o čemu je riječ. A kad je suština u vašem pouzdanom znanju o čemu je riječ, ta je riječ sama po sebi nevažna. Lišene konteksta mogu onda čak i nepoćudne riječi i vulgarni srbizmi.

Na primjer: *** ** je ***** i ******** ****** i ******* ********* ************ **********, **** *** **** *** ** je *******, ******* na **** ************* ******** ***** i Andreja Plenkovića i ********* ******** *****, i *** ** **** ** Franjom Tuđmanom, **** ** **** **** ** ** ********!

Recite, nije li divan novi medijski jezik? Nitko ***** ne zna što sam napisao, a svi bez greške znaju što sam mislio.

[Leverage]

Sinoć sam to čitao, bukvalno sam se gušio od smijeha, mislim da sam u jednom momentu bio bliže smrti nego nastavku života.

Dežulović me baš nikad ne razočara.

[dale cooper]

Car! Igra se sa jezikom.

[Leverage]

Car! Igra se sa jezikom.

I to radi sa nevjerovatnom lakoćom.

Ateista sam, ali kad je počeo elaborirati Halida Muslimovića i *** žena kunem se da sam vidio sam Azraila

[medvjed23]

Navršilo se 99 godina od smrti Alekse Šantića.

[Nierika]

Il' tješimo il' nas tješe..

[piupiu]

@Chmoljo Evo jedna za te....

[Chmoljo]

[piupiu]

U jednoj od tih svojih depresivnih faza Miljković će otići toliko daleko da će se javno odreći svoje poezije. Učinio je to u časopisu “Duga” februara 1961, posredstvom kolege pesnika a tadašnjeg urednika u listu Branka V. Radičevića, kažu, u pijanom stanju. Kada se otreznio, probao je tu izjavu da povuče, ali bilo je dockan, broj je otišao u štampu.

Ovom čudnom događaju prethodiće Brankov odlazak u Zagreb gde se zaposlio kao urednik u literarnoj redakciji tamošnjeg radija. Mnogo je mistifikacija oko ove nagle odluke. Neki za to krive njegovu nestalnu prirodu i nezgodan karakter, neki kažu da je to učinio zbog pritisaka književne čaršije koja ga je uzela na zub jer nije mogla da istrpi njegov nagli uspeh, bilo je i priča da su tom odlasku uzrok bili ljubavni jadi…

Po Beogradu se govorilo da je Branko bio u vezi sa Milicom Nikolić, sekretaricom u časopisu “Delo”, sa kojom je zajedno prevodio ruske i francuske pesnike. Nezgodna stvar je što je ona, kažu, takođe bila ljubavnica Oskara Daviča (koji je, sem toga što je bio ugledni drug, bio i urednik “Dela”), i da tu leži klica sukoba između nekadašnjeg mentora i njegovog štićenika. Postoji mnogo teorija i spekulacija vezanih za ovo i njih su iznosili razni “učesnici i svedoci”, na mnogim mestima, ali ništa nije do kraja razjašnjeno. Sama Milica Nikolić nikada nije javno progovorila na ovu temu iako je dobrano nadživela obojicu.

Nedugo nakon odricanja od pesama, Miljković će u noći između 11. i 12. februara 1961. biti pronađen mrtav na periferiji Zagreba, u Ksaverskoj šumi. Za zvanični uzrok smrti od nadležnih službi biće proglašeno samoubistvo.

https://velikeprice.com/kultura/ko-je-u ... g-pesnika/

[John Cleese]

Cini mi se da sam negdje (boga pitaj gdje i kad) procitao kako ga je ta zena prezirala, pa je, izmedju ostalog i zato patio. (Navodno je cak nekome rekla da joj nije jasno "kako takva svinja moze pisati onakvu poeziju".)

Bio je to genijalan i jako nesretan covjek.

[no_sikiriki]

"Ruska ambasada napala Narodno pozorište u Sarajevu zbog predstave, stigao je žestok odgovor"

https://www.klix.ba/magazin/kultura/rus ... /230302175

Kakav brutalan naslov

[John Cleese]

"Ruska ambasada napala Narodno pozorište u Sarajevu zbog predstave, stigao je žestok odgovor"

https://www.klix.ba/magazin/kultura/rus ... /230302175

Kakav brutalan naslov

S Rusima - nema labavo

A inace (ne komentirajuci tu predstavu, jer je nisam gledao), tako slobodne interpretacije i adaptacije su, blago receno, rizicne - velika je vjerojatnoca da ce obezvrijediti ili cak i banalizirati originalno djelo.

[Laertes]

"Ruska ambasada napala Narodno pozorište u Sarajevu zbog predstave, stigao je žestok odgovor"

https://www.klix.ba/magazin/kultura/rus ... /230302175

Kakav brutalan naslov

S Rusima - nema labavo

A inace (ne komentirajuci tu predstavu, jer je nisam gledao), tako slobodne interpretacije i adaptacije su, blago receno, rizicne - velika je vjerojatnoca da ce obezvrijediti ili cak i banalizirati originalno djelo.

Pada mi na pamet predstava Hamlet Narodnog pozorišta Tuzla. Uredno 4 čina manje-više po originalu, a onda u petom činu Hamleta ubiju (kao što ga i Shakespeare ubija), ali Klaudije i mater Hamletova Gertruda ostaju živi, još ona trudna i rodiće novog Hamleta WTF?
Jebo Shakespearea, mi ćemo to bolje

[no_sikiriki]

S Rusima - nema labavo

A inace (ne komentirajuci tu predstavu, jer je nisam gledao), tako slobodne interpretacije i adaptacije su, blago receno, rizicne - velika je vjerojatnoca da ce obezvrijediti ili cak i banalizirati originalno djelo.

Nema, ni s Rusima, ni s Klixom
Slazem se sa sentimentom. Ali, umjetnost je svakako uvijek rizicna, na ovaj ili onaj nacin…

[John Cleese]

S Rusima - nema labavo

A inace (ne komentirajuci tu predstavu, jer je nisam gledao), tako slobodne interpretacije i adaptacije su, blago receno, rizicne - velika je vjerojatnoca da ce obezvrijediti ili cak i banalizirati originalno djelo.

Pada mi na pamet predstava Hamlet Narodnog pozorišta Tuzla. Uredno 4 čina manje-više po originalu, a onda u petom činu Hamleta ubiju (kao što ga i Shakespeare ubija), ali Klaudije i mater Hamletova Gertruda ostaju živi, još ona trudna i rodiće novog Hamleta WTF?
Jebo Shakespearea, mi ćemo to bolje

[John Cleese]

Slazem se sa sentimentom. Ali, umjetnost je svakako uvijek rizicna, na ovaj ili onaj nacin…

Da.

Sjetih se, s tim u vezi, jos jedne replike koju mentor, Gilgud izgovara obracajuci se mladom pijanisti:"Performing's a risk, you know. No safety net." (I zatim:" Make no mistake, David. It's dangerous. People get hurt.")

[no_sikiriki]

Slazem se sa sentimentom. Ali, umjetnost je svakako uvijek rizicna, na ovaj ili onaj nacin…

Da.

Sjetih se, s tim u vezi, jos jedne replike koju mentor, Gilgud izgovara obracajuci se mladom pijanisti:"Performing's a risk, you know. No safety net." (I zatim:" Make no mistake, David. It's dangerous. People get hurt.")

Exactly.

[Laertes]

Pada mi na pamet predstava Hamlet Narodnog pozorišta Tuzla. Uredno 4 čina manje-više po originalu, a onda u petom činu Hamleta ubiju (kao što ga i Shakespeare ubija), ali Klaudije i mater Hamletova Gertruda ostaju živi, još ona trudna i rodiće novog Hamleta WTF?
Jebo Shakespearea, mi ćemo to bolje

Pokušavao sam danima da proniknem šta su htjeli s tim. Šta je poruka? Ovo mi je padalo na pamet:
1. Džaba si krečio, Hamlete. Džaba dokazi. Stranka na vlasti uvijek opstaje. Resistance is futile
2. Svkao je zamjenjiv, pa i Hamlet. Ko se kofrči, njega zamijenimo. Nađemo (rodimo) novog i sve ostaje isto. Samo reci "Posl'o me Asim"
3. Fortinbrasa nigdje nema... Znači, džaba vam stranci (međunarodna zajednica?), biće onako kako mi kažemo.
Da su makar napravili neki ljigavi hollywoodski happy end (tipa Hamlet i Ofelija prežive, zlikovci pomru, i ovi žive sretno ever after), to bih i mogao razumjeti zašto (ne bih opravdavao, al et'). Ovako, šta god je razlog bio, fuj :smajlikojipovraća:

[no_sikiriki]

Pokušavao sam danima da proniknem šta su htjeli s tim. Šta je poruka? Ovo mi je padalo na pamet:
1. Džaba si krečio, Hamlete. Džaba dokazi. Stranka na vlasti uvijek opstaje. Resistance is futile
2. Svkao je zamjenjiv, pa i Hamlet. Ko se kofrči, njega zamijenimo. Nađemo (rodimo) novog i sve ostaje isto. Samo reci "Posl'o me Asim"
3. Fortinbrasa nigdje nema... Znači, džaba vam stranci (međunarodna zajednica?), biće onako kako mi kažemo.
Da su makar napravili neki ljigavi hollywoodski happy end (tipa Hamlet i Ofelija prežive, zlikovci pomru, i ovi žive sretno ever after), to bih i mogao razumjeti zašto (ne bih opravdavao, al et'). Ovako, šta god je razlog bio, fuj :smajlikojipovraća:

Ova tvoja analiza me podsjeti na jednu zenu koja je bila ubijedjena da postoje deep i meaningful poruke u Twilight Sagi. Inace razborita zena, profesorica, koja voli biti u toku sa onim sto je popularno u datom trenutku, pa je iz tog razloga procitala knjige.
Veli zena, to je o izboru, o Bellinoj samostalnoj odluci da postane vampir, da ovo, da ono…

[John Cleese]

[Laertes]

Pokušavao sam danima da proniknem šta su htjeli s tim. Šta je poruka? Ovo mi je padalo na pamet:
1. Džaba si krečio, Hamlete. Džaba dokazi. Stranka na vlasti uvijek opstaje. Resistance is futile
2. Svkao je zamjenjiv, pa i Hamlet. Ko se kofrči, njega zamijenimo. Nađemo (rodimo) novog i sve ostaje isto. Samo reci "Posl'o me Asim"
3. Fortinbrasa nigdje nema... Znači, džaba vam stranci (međunarodna zajednica?), biće onako kako mi kažemo.
Da su makar napravili neki ljigavi hollywoodski happy end (tipa Hamlet i Ofelija prežive, zlikovci pomru, i ovi žive sretno ever after), to bih i mogao razumjeti zašto (ne bih opravdavao, al et'). Ovako, šta god je razlog bio, fuj :smajlikojipovraća:

Ova tvoja analiza me podsjeti na jednu zenu koja je bila ubijedjena da postoje deep i meaningful poruke u Twilight Sagi. Inace razborita zena, profesorica, koja voli biti u toku sa onim sto je popularno u datom trenutku, pa je iz tog razloga procitala knjige.
Veli zena, to je o izboru, o Bellinoj samostalnoj odluci da postane vampir, da ovo, da ono…

Bella se samostalno učlanila u stranku

[John Cleese]

Pokušavao sam danima da proniknem šta su htjeli s tim. Šta je poruka? Ovo mi je padalo na pamet:
1. Džaba si krečio, Hamlete. Džaba dokazi. Stranka na vlasti uvijek opstaje. Resistance is futile
2. Svkao je zamjenjiv, pa i Hamlet. Ko se kofrči, njega zamijenimo. Nađemo (rodimo) novog i sve ostaje isto. Samo reci "Posl'o me Asim"
3. Fortinbrasa nigdje nema... Znači, džaba vam stranci (međunarodna zajednica?), biće onako kako mi kažemo.
Da su makar napravili neki ljigavi hollywoodski happy end (tipa Hamlet i Ofelija prežive, zlikovci pomru, i ovi žive sretno ever after), to bih i mogao razumjeti zašto (ne bih opravdavao, al et'). Ovako, šta god je razlog bio, fuj :smajlikojipovraća:

Sjetih se ovoga:

– Od one vaše šutnje pod teškim baroknim stolom, u trećem činu, osjetio sam kako mi žmarci plaze niz leđa.
— To mi stalno svi govore — spremno potvrdi Podmanitzki. — Grinstein je nakon premijere napisao da je ono moje ležanje pod stolom u njemu pobudilo asocijacije na konspirativni nihilizam i šta ti ga ja znam.
— Izvrsno rečeno! — priklopim. — Koliko se samo simbola krije u tome! Izađeš iz kazališta pa se danima pitaš i protiv svoje volje: zapravo, zašto je Alfonso ležao izvaljen na podu cijeli sat?
— Sat i osam minuta!
— Da. Ako smijem pitati, što bi time redatelj htio reći?
— Dakako da smijete pitati. To nije nikakva tajna. I ja sam ga pitao.
— I što je rekao?
— Da tako piše u scenariju. A onda sam mu ja rekao, preko jedne žene koja govori francuski: »Oprostite, Boulanger, u tekstu kaže da moram spuznuti pod stol, ali nigdje ne stoji da moram ondje preležati do kraja predstave.« A on je nato dobio histeričan napad na francuskom, urlao je da, ako se njemu hoće da ja ondje ležim dva mjeseca, onda bogamu ima da ležim dva mjeseca i šlus. Otišao sam ravno u upravu i bez uvijanja im rekao da ja, sa svojih trideset osam godina dramskog iskustva, neću dopustiti tom idiotu da me drži satima opružena na prljavim daskama, s punim šakama triješća. Usrdno su me zamolili neka to samo učinim, ionako ga više neće angažirati. Tada još nisu znali da će mu kritika tako kaditi.
— Točno. Rekli su daje njegova režija marionetska ekspresija naše generacije.
— To se i vidi.
— Svi su kritičari osobito hvalili prizor u kojem vi i pet muških prostitutki jašete na šivaćem stroju, a glave ste pokrili rupčićima svaki u drugoj boji. A propos, što bi to trebalo značiti?
— Pa, rupčić vam je krpica koju nosite u džepu, i ako se, ne daj bože, prehladite...
— Znam što je rupčić, gospodine Podmanitzki, ali bih želio znati što biste htjeli reći s onim jahanjem na šivaćem stroju?
— Niste slušali Avigdora Ben-Papigu u Luft-klubu? Čekajte, da vidim, negdje sam to zapisao. Aha, rekao je kako je »orgija rupčića kaleidoskop savršeno paradoksalne svijesti«.
— To je jasno, ali bih volio znati zašto pokrivate oči?
— Zašto, zašto! Pa tko bi se sve vrijeme svađao s onim idiotom od Boulangera? Hoće rupčiće, u redu, daj mu rupčiće! Samo sam tražio da mi Mundek svaki put opere rupčić, ali mislite da je to učinio? Te krpe smrde po plijesni. Na premijeri je Honigman usred prizora šapnuo: »Dečki, moram kihnuti!« Svi smo ga čuli i samo smo se tresli od smijeha.
— Honigman ... je li to onaj za koga su rekli da je virtuoz škole drvene glume?
— Da, taj, lafčina, izdržao je da ne kihne sve do stanke. Bojao se Boulangera.
— Pa zar vam on nikad ništa ne objasni?
— Honigman? Zašto bi nam morao...
— Ne, Boulanger!
— Ah, on! Da vam pravo kažem, taj vam neprestano nešto objašnjava, ali ga ja osobno slušam samo s pola uha jer je to kod njega sve nešto zbrkano, samo me dekoncentrira u poslu. Jedan od nas, onaj mladi Ben Tirosh, znate ga, onaj što glumi sadista, taj ga sve vrijeme nešto zapitkuje. Pitao ga je i za rupčiće, a Boulanger mu je rekao da čovjek u životu vidi više ako ne vidi ni klinca. »Oprostite, Boulanger«. rekao sam mu preko one žene koja govori francuski, »sa svim dužnim poštovanjem, znate li vi zbilja što to govorite?« A on će meni nato: »Zašto bi čovjek morao sve razumjeti, gospodine Podmanitzki? Da li vi možda razumijete ptice?«
— U tome ima nešto.

(Deva kroz ušicu igle, Priznanje ležećem divu)

[no_sikiriki]

Je li ko gledao predstavu Brasno u venama?

[piupiu]

Vi se tu cerekate dok nam ambasada prijeti denacifikacijom - posebno kulturnog prostora. C, c, c.

Ako želite pratiti modernu umjestnost u 'real time'-u, pratite njihove postove na FB. Mješavina ludila, poetike, popovanja s visoka, dobre literarne tradicije, loše redakture, histerične propagande... ima li ko da mu se radi doktorat?

[John Cleese]

Fakat nije ni njima lako