Moram priznati da ne razumijem kontekst postavljenih pitanja, pa samim tim jedino što mogu da ti odgovorim je da isključivo podržavam djelovanje institucija sistema, koje trebaju biti na tom nivou da mogu zaštiti pravni poredak, bez obzira na lične percpecije i afinitete bilo koga.mirza_15 wrote: ↑09/01/2023 22:58S obzirom da genocid u Prijedoru nije pravna činjenica onda bi hipotetski bilo ok obilježavanje nekog datuma u vezi sa tim? Kada već vućeš paralele i kada je 9.januar bio ok dok ga ustavni sud nije proglasio neustavnim (bilo dakle ok proklamovanje republike (isključivo) srpskog naroda), onda bi po tebi bila ok recimo proslava dana oslobođenja Biljana(u Biljanima je počinjen strašan pokolj) sve dok je sud ne proglasi neustavnom?Ricken wrote: ↑09/01/2023 21:14
Moraš shvatiti da u političkom životu jednog društva, iz kojeg proizilaze historijske činjenice, težinu imaju pravno utvrđeni događaji, u odnosu na percepciju pojedinca. Tako recimo, negiranje genocida, je percepcija pojedinca kažnjiva zakonom, dok je genocid u Srebrenici pravna činjenica.
Moja osobna percepcija je i genocid u Prijedoru, ali to nije pravna činjenica, i danas je niko i ne spominje više. Nadam se da je jasnije.
Možda ti sebi treba da postaviš pitanje koja je svrha instituicija, uspostavljeni pravni i politički sistem jednog društva, koje nije sposobno da ga prije svega zaštiti i provodi. Ja se potpuno slažem da u skladu sa ustavom, RS nije entitet jednog naroda, ali postavljam tebi pitanje, da li je to suštinska percepcija političkog sistema koji je tamo uspostavljen i koji egzistira, od strane građana, političkih subjekata iz RS-a i FBiH, pa i same međunarodne zajednice?
I umjesto da 9. januara organizujemo povorke sjećanja na rezultate jednostranog akta SDS-a, mi izvlačimo novinske članke iz 2004, 2005. godine. Mudro i ohrabrujuće.
Nisu građani krivi, što se politička vizija NIPa svela na personalni obračun.
U svakom slučaju, ako će pomoći, prenosim ti historijski kontekst 9 januara u odnosu na RS, što je odlično objasnio Husnija Kamberović:
“U decembru 1991. Predsjedništvo BiH pokreće inicijativu da međunarodna zajednica prizna međunarodno-pravni subjektivitet BiH, jer je bilo jasno da se Jugoslavija raspada. Reakcija je bila da je jedna grupa poslanika u Skupštini uglavnom srpskih napustila Skupštinu i formirala neku paralelnu Skupštinu srpskog naroda. Ta skupština je na svom zasjedanju 9. januara u Holiday Innu donijela odluku da proglašavaju “Republiku srpskog naroda BiH” koja je trebala uključiti do tada formirane tzv. “srpske autonomne oblasti unutar BiH” pri čemu su kazali da namjeravaju da se u tu republiku mogu uključiti i oni prostori za oni koji smatraju da su srpski, a koji su ostali raznim ratovima etnički očišćeni od Srba“.
Ipak, ključna stvar leži u sljedećoj činjenici, smatra Kamberović.
“Oni su tražili da ta “Republika Srpskog naroda” bude sastavni dio Jugoslavije. Tu je zapravo ključna stvar. Ako gledamo šta se desilo 9. januara, to nije ova skupština i ova republika koju mi imamo priznatu u Dejtonu i koja danas egzistira kao dio BiH. Razlika je u tome da u Dejtonskoj proceduri i procesu uspostavljanja mira je dekonstruisana ova republika koja je formirana 9. januara i uspostavljena je RS, kao entitet unutar BiH. Kada govorimo o ovoj RS iz 9. januara, oni su čak u Deklaraciji kazali da im je ključni cilj onemogućavanje formiranja BiH kao cjelovite države. Još jedno, osmog januara, dan prije proglašenja, jedna delegacija HDZ-a i SDS-a su bili kod Franje Tuđmana i oni su njega tada obavijestili da oni ne žele nezavisnost BiH i da će sutradan proglasiti zasebnu republiku srpskog naroda. To govori o tome kako je dio političke elite u BiH nastojao onemogućiti suverenitet i međunarodno priznanje i da je postojala određena vrsta komunikacija i interakcije sa ovima koji su od novembra 1991. formirali HZHB i o tome su informirali Tuđmana“.
