The BEN10 wrote: ↑09/09/2022 20:12
kluz franjo wrote: ↑09/09/2022 19:07
Svjesno nisam želio ulaziti u rasprave ko od forumaša jeste, a ko nije u pravu.
Ali evo ako već insistiraš.
Slažem se sa tobom da javne institucije/preduzeća ne smiju na bilo koji način biti tretirane kao "stranački plijen". Ni po pitanju zapošljavanja, ni tendera, ni drugih i trećih p.m.
(Ne) slažem se sa tobom da je moguće preduzeća i ustanove tretirati potpuno izdvojeno od interesa vlasnika. Kod javnih preduzeća vlasnika ne predstavlja imaginarni "narod" već sasvim konkretni PREDSTAVNICI NARODA.
Ako je interes vlasnika (skupštine kao predstavnika naroda) dobrobit studenata (da su karte za javni prijevoz jeftinije za studente) ili ekologija (da se kompletan vozni park sukcesivno prebaci na elektro-pogon), taj interes vlasnika MORA sprovesti upravljačka struktura JP. Direktno preko UO, a indirektno preko uprave JP.
Zbog toga i ne stoji tvoja konstatacija da u razvijenim zemljama članovi stranaka NISU i NE SMIJU biti članovi UO javnih institucija/preduzeća.
I pored evidentnog napretka Trojka još ni blizu nije dostigla neke minimalne standarde upravljanja javnim dobrom.
Tvoju kritiku zato generalno podržavam i nadam se da će se već u sljedećem mandatu npr. ukinuti praksa "utješnih direktorskih pozicija za neuspješne stranačke kandidate". Osim ako naravno stručno ne zadovoljavaju zahtjeve posla.
Jesam li dovoljno precizno "potencirao"?
Prilično si blizu, još malčice ti fali: zato ću ti pomoći da još bolje shvatiš naputke OECD-a (praktično svjetske standarde za upravljenje korporacijama).
https://arhivanalitika.hr/blog/pristupa ... a-reforme/
Depolitizacija, profesionalizacija i djelomična privatizacija državnih poduzeća tri su razvojne poluge koje, ako se dobro postave i realiziraju, mogu donijeti velike političke i gospodarske koristi kroz:
(1) odmicanje dnevne (stranačke) politike od operativnog upravljanja poduzećima i njezin fokus na određivanje i nadzor izvršenja strateških ciljeva u državnim poduzećima koja su od javnog interesa,
Pa malo dalje:
Kao što je razdvajanje vlasništva od upravljanja jedna od ključnih stvari za razvoj privatnog sektora, isto vrijedi u javnom. Vlasnik određuje ciljeve i nadzire njihovo ostvarenje. Ako je država vlasnik nekog poduzeća, cilj ne mora biti dobit nego neko javno dobro, no i u tom slučaju javno dobro treba proizvesti efikasno. Cilj ne može biti uhljebljivanje stranačkih kadrova nego – proizvodnja javnog dobra.
Zbog toga se u razvijenim zemljama udjelima i dionicama u vlasništvu države upravlja kroz specijalizirane i neovisne institucije. To mogu biti holding kompanije ili fondovi u vlasništvu države, a često i same državne kompanije imaju svoje dionice uvrštene na burzama. Tek manjim dijelom upravlja se kao kod nas (uglavnom), izravno kroz vladu odnosno ministarstva.
Uostalom, sve i da nije preporuka: kako zamišljaš uskladiti javne natječaje za popunjavanje mjesta u upravama sa "imenovanjima" članova tih uprava putem političkog dogovora? Možda promijeniti zakon i ukinuti konkurse?
Za desno biračko tijelo, uglavnom nesklono čitalačkoj navici (da ne koristim teže termine) da sumiram u jednoj rečenici: kolega @kluz franjo i ja se u potpunosti slažemo.
Malčice mi fali više ljubavi i razumjevanja na svijetu, a i više korištenja originalnih izvora ne bi ljudima škodilo.
https://www.oecd-ilibrary.org/governanc ... 5a716e6-hr
Za prvi dio - Depolitizacija - se slažem. To jeste jedna od preporuka i ne treba puno mudrosti da bi se shvatila i podržala primjena takvog principa.
Kod drugog dijela - Specijalizirane i neovisne institucije za upravljanje udjelima i dionicama - griješiš dramatično ako misliš da se to odnosi na Javna komunalna preduzeća ili javne ustanove. Taj dio se odnosi na udjele/dionice koje država ima u npr. BH Telekomu, prije u FDS, Sarajevo Osiguranju, itd. Dakle preduzećima koje tržišno agiraju i u kojima država ne mora imati 100% ili većinsko vlasništvo.
Javna komunalna preduzeća (ViK, Rad i sl.) ili ustanove (Muzeji, Arhivi, itd.) u kojima je interes javnosti jednak ili veći od tržišnog interesa ne podliježu gore opisanoj smjernici.
Ponavljam. Pogledati upravljačku strukturu sličnih javnih preduzeća u EU!
Javni natječaji za imenovane funkcije:
Svaki konkurs (javni, interni, OECD, SDA itd.) podliježe nekim prethodno definisanim objektivnim, ali i nedefinisanim subjektivnim kriterijima. I to nigdje nije sporno osim naravno u divljim društvima. Svaki poslodavac će prilikom upošljavanja osim strogo objektivnih kriterija (diploma, radno iskustvo, certifikati itd.) uzeti u obzir i subjektivne kriterije (lider, timski igrač, komunikativan, odbojno ružan itd.)
U odgovornosti svakog rukovodioca je da sastavi najbolji mogući tim za ostvarenje ciljeva vlasnika.
Mi kao društvo imamo samo nekoliko problema sa tim kada su u pitanju javna preduzeća.
Mi niti od naših izabranih predstavnika tražimo da nam predstave ciljeve u segmentu npr. kulture ili javnog prijevoza, niti ih pozivamo na odgovornost kada te ciljeve ne ispune.
U takvoj konstalaciji strašnom brzinom javni interes biva zamjenjen stranačkim ili ličnim.
Po mom mišljenju je tvoja logička greška u tome što upravo nasjedaš na staru matricu "objektivizacije i formalizacije" procesa zapošljavanja, bez uklanjanja uzroka problema.
Objektivizacijom i formalizacijom smo i došli do one "sve po zakonu".
Ja mislim da tek kada krenemo tražiti odgovornost tj. na izborima kažanjavati one za neispunjenje zadatih ciljeva, tek onda možemo uvesti kulturu odgovornosti za javno dobro.
U tom kontekstu mi je i prihvatljivo da NS preuzme odgovornost za rad npr. TVSA, a NIP za rad npr. Sarajevo-Šuma.
A da ne ponavljam zadnja dva pasusa iz mog prethodnog upisa.