Muzicka scena bivse Jugoslavije

[suspect_zero]

Čim je Oliver na par mjesta vidi se ko je slagao listu i kada ....meni ne godi, imao je par dobrih stvari dok je bio sa Marinom u vezi i dok mu je ona pisala tekstove, kasnije ne znam za neku pjesmu a da je ostavila traga.
Meni on ni vokalno nije nešto, na stranu to što mi je odvratan jer je bio haver sa Arkanom.

Ma dobro, to je london skola, on jeste bio osoben i s drugim izrazajem, al samo zbog influence moderne muzike.
Kao i bebi dol, mislim da je njen stari bio ambasador u Londonu, il nesto u ambasadi , pa ona tamo odrastala i navukla na drogu komplet ekv, to je kao mitska prica.

A mandic, ko i andric , ko i handke, hajd razdvoji djelo i pisca.

Joj Bebi Dol ....ona još živa čini mi se?....a ove što je navukla pokopala, EKV, sestre Maju i Miru Mijatović, kasnije Sonja Savić...ima ih još ako se ne varam.

[Edin H.]

'98, Beograd...eto kriterija

Ma da, ali eto kao oni su objektivni pa su ubacili recimo i Necu Falk, Andreja Šifrera... i onda Čutura

Ili evo samo jedan detalj koji se tiče grupe Film: prvi album je na dosta visokom 22. mjestu, onda kasnije:

67. ‘Signali u noći’ , Film 1985. Hrvatska

68. ‘Katarina II’ , Katarina II 1984. Srbija

69. ‘Sva čuda svijeta’ , Film 1983. Hrvatska

70. ‘Film u Kulušiću – Live’ , Film 1981. Hrvatska

Kako, zašto, kojom logikom je to recimo njihov Signali u noći bolji od Sva čuda svijeta?
(Btw, po mom mišljenju ovaj drugi ide hladno u top 25)

Ali eto, sve ovakve liste su besmislene, kao i ono prije za gitariste...

Film u Kulušiću je najbolji njihov album, odlični su bili uživo, osobito kada su svirali turneju zajedno sa Idolima.

[vicious]

Ma da, ali eto kao oni su objektivni pa su ubacili recimo i Necu Falk, Andreja Šifrera... i onda Čutura

Ili evo samo jedan detalj koji se tiče grupe Film: prvi album je na dosta visokom 22. mjestu, onda kasnije:

Kako, zašto, kojom logikom je to recimo njihov Signali u noći bolji od Sva čuda svijeta?
(Btw, po mom mišljenju ovaj drugi ide hladno u top 25)

Ali eto, sve ovakve liste su besmislene, kao i ono prije za gitariste...

Film u Kulušiću je najbolji njihov album, odlični su bili uživo, osobito kada su svirali turneju zajedno sa Idolima.

Ma jeste, ali tu je samo nekoliko pjesama s prvog albuma čini mi se, ovo ja govorim samo o studijskim albumima.

A evo nadjoh kako je lista nastala:

Glasači su bili glazbeni kritičari, novinari, umjetnici koji su imali dodira s popularnom glazbenom scenom bivše Jugoslavije, kao i drugi. Među njima bilo je samo nekoliko glazbenika. Svaki glasač je predložio deset albuma, s glazbene scene bivše Jugoslavije, koje je smatrao najboljim.

Svi iz Srbije, dakle...

[dale cooper]

Ma malo je to više od inspiracije, ali manje od toga da se nazove plagijat, što je pametno. Ali se jasno prepoznaju pjesme koje su
poslužile kao podloga.

Pa jeste, ali tako to funkcioniše jbg, komponovanje ili stvaranje pjesama je ustvari prerađivanje raznoraznih uticaja. Nekad je to više svjesno, nekad potpuno podsvjesno, ali teško ili gotovo nemoguće je nadoći na nešto potpuno novo i originalno. Ima izuzetaka, ali u principu sve je već davno nekad napisano
i odsvirano.
Pogotovo mi je besmisleno prozivati nekog za krađu u bluesu, kad je to jedna harmonijski i strukturalno jako ograničena forma, sve je tu obrada obrade obrade.

Pa treba razlikovati ono što se zove uticaj i inspiracija od pokušaja da svjesno napraviš pjesmu koja je slična nekoj drugoj pjesmi.

Uzmimo recimo Zeppeline koji se ovdje najviše spominju, kada slušaš te blues pjesme od kojih su posuđivali, većina onoga ono što su Led
Zeppelin u konačnici napravili zvuči mnogo drugačije od tih blues originala. Blues je bila samo osnova na koju je dograđena čitava kuća.

A ima i mnogo izvođača koji su bili originalni i pioniri.

[Ommadawn]

Ma joj ba, đonilo se otkako je svijeta i vijeka ali postoji ona fina linija između inspiracije i plagijata.

Al dobro, jebo sad to.

Ovo što je Dugme nešto k’o pokušalo sa “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” je sve samo ne da se pokušava smiriti situacija koja se počela uzburkavati tih godina.

Da se razumijemo, masa se nije oduprijela nacionalizmu koji je doveo do katastrofe. Neko to kaže “Ma to su oni koji su slušali narodnjake” - jesu moj kurac. Oni su bili rame uz rame sa onima što su slušali Azru, Bijelo Dugme, Indexe i Kemala Malovčića.
Ni na šta ta rok muzika nije uticala da promijenimo situaciju u zemlji 1980-ih na bolje.

I zato zajebimo više priču o sarajevskoj poprok školi, o jebenom Novom Talasu iz Zagreba i Beograda, o šlageru iz šezdesetih i šta ja znam.

[medvjed23]

Rekao sam čast izuzecima i...spomenuo Indexe. New Primitives imaju svojih momenata. Međutim Merlin, Valentino, Plavi Orkestar, Bolero,
Crvena Jabuka sa Žerom...mudo od labuda da prostiš. Bijelo Dugme je najprecjenjeniji sastav na ovim prostorima.

Bolero je konceptualni bend. Pa gdje još imaš bendove koji objave čitav album inspirisan Jesenjinovom poezijom? Meni je "O Jesenjinu" jedan od najinteresantnijih albuma ex-Yu muzike uopšte. To je kulturni performans u tradiciji sarajevske škole - gdje su tekstove pisali pjesnici, pravi pjesnici, a poetski i rok maratoni se održavali u isto vrijeme i iz njih se stvarala kreativna partnerstva.

O tome koliko je Dugme precijenjeno govori Bregovićeva svjetska slava. Meni je deplasirano pljuvati Bregu, ne razumijem što je to toliko popularan sport. Čovjek je ostavio dovoljno antologijske muzike iza sebe da se sad može gadjati poskočicama i šprdati se s nama do kraja života.

Da. Poetska nota je snažno prisutna na sarajevskoj sceni. Tu pjesnici djeluju neposredno kad, kao što si rekla, pišu tekstove ili posredno kad vrše utjecaj na tekstopisce. U ovom drugom kontekstu, padaju mi na pamet sljedeći manje ili više vješto posuđeni komadići poezije:

Voleo sam Vas nemo i bez nade,
s ljubomorom i strepnjom srca svog;
Voleo sam Vas iskreno i nežno,
Voleo Vas tako drugi, dao Bog.

Plavi orkestar:
Volio sam te bez nade strepnjom srca svog
volio te tako drugi, dao dragi Bog
https://www.youtube.com/watch?v=zQkI6qlFogI

Gazi meko, jer mi gaziš snove

Dino Merlin: Pazi kako hodaš, gaziš moje snove
https://www.youtube.com/watch?v=AHRs2NcPuXg

Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svijet citav grlim.

Edo Mulahalilović:
Ja nemam mira a u rat neću
za tobom letim a bez tebe padam
https://www.youtube.com/watch?v=Enjf_y1VbY4

Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Hari Mata Hari: Moja bol neće preći u suze i riječi
https://www.youtube.com/watch?v=X5_JSqvrcpQ

I tako...

Ja o sarajevskoj školi imam ni tamo ni vamo stav. Dobar dio pjesama volim poslušati, ali ne mislim da one predstavljaju ono najbolje što popularna muzika može ponuditi. Međutim, ne radi se tu ni o kiču tipa: troši me ove noći i štajaznam... Znatan uspjeh je napravljen na ne baš najlakši način: bez raspirivanja najnižih poriva i uz njegovanje određene ljepote i poetike... Da može bolje, može, može osjetno bolje. Da treba kompletnu scenu pomnožiti sa nulom: ne treba, ni u ludilu.

[Chmoljo]

Ma joj ba, đonilo se otkako je svijeta i vijeka ali postoji ona fina linija između inspiracije i plagijata.

Al dobro, jebo sad to.

Ovo što je Dugme nešto k’o pokušalo sa “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” je sve samo ne da se pokušava smiriti situacija koja se počela uzburkavati tih godina.

Da se razumijemo, masa se nije oduprijela nacionalizmu koji je doveo do katastrofe. Neko to kaže “Ma to su oni koji su slušali narodnjake” - jesu moj kurac. Oni su bili rame uz rame sa onima što su slušali Azru, Bijelo Dugme, Indexe i Kemala Malovčića.
Ni na šta ta rok muzika nije uticala da promijenimo situaciju u zemlji 1980-ih na bolje.

I zato zajebimo više priču o sarajevskoj poprok školi, o jebenom Novom Talasu iz Zagreba i Beograda, o šlageru iz šezdesetih i šta ja znam.

Pa evo piupiu je postavila intervju Malkolma Muharema.

Šta je najveća medijska manipulacija iz ratnog perioda ili koja medijska manipulacija se održala do danas?

Najveća je svakako Srebrenica. Naravno, nije jedina, ali pomalo zaboravljeno je i ono u ulici Vase Miskina i Markale i tuzlanska kapija, a ostala im je Srebrenica kao nekakav njihov ugaoni kamen na kojem temelje neki svoj identitet i državnost koju, u stvari, nemaju.

[agnostic_front]

Ma joj ba, đonilo se otkako je svijeta i vijeka ali postoji ona fina linija između inspiracije i plagijata.

Al dobro, jebo sad to.

Ovo što je Dugme nešto k’o pokušalo sa “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” je sve samo ne da se pokušava smiriti situacija koja se počela uzburkavati tih godina.

Da se razumijemo, masa se nije oduprijela nacionalizmu koji je doveo do katastrofe. Neko to kaže “Ma to su oni koji su slušali narodnjake” - jesu moj kurac. Oni su bili rame uz rame sa onima što su slušali Azru, Bijelo Dugme, Indexe i Kemala Malovčića.
Ni na šta ta rok muzika nije uticala da promijenimo situaciju u zemlji 1980-ih na bolje.

I zato zajebimo više priču o sarajevskoj poprok školi, o jebenom Novom Talasu iz Zagreba i Beograda, o šlageru iz šezdesetih i šta ja znam.

Nemoj mi zamjerit, al ti ko da si nesto ljut i nervozan. Muzicka tema, vikend je, opusteno

[Ommadawn]

Ma joj ba, đonilo se otkako je svijeta i vijeka ali postoji ona fina linija između inspiracije i plagijata.

Al dobro, jebo sad to.

Ovo što je Dugme nešto k’o pokušalo sa “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” je sve samo ne da se pokušava smiriti situacija koja se počela uzburkavati tih godina.

Da se razumijemo, masa se nije oduprijela nacionalizmu koji je doveo do katastrofe. Neko to kaže “Ma to su oni koji su slušali narodnjake” - jesu moj kurac. Oni su bili rame uz rame sa onima što su slušali Azru, Bijelo Dugme, Indexe i Kemala Malovčića.
Ni na šta ta rok muzika nije uticala da promijenimo situaciju u zemlji 1980-ih na bolje.

I zato zajebimo više priču o sarajevskoj poprok školi, o jebenom Novom Talasu iz Zagreba i Beograda, o šlageru iz šezdesetih i šta ja znam.

Nemoj mi zamjerit, al ti ko da si nesto ljut i nervozan. Muzicka tema, vikend je, opusteno

Ma neću ti zamjerit’, šta ti imam zamjerit…

[Ommadawn]

Ma joj ba, đonilo se otkako je svijeta i vijeka ali postoji ona fina linija između inspiracije i plagijata.

Al dobro, jebo sad to.

Ovo što je Dugme nešto k’o pokušalo sa “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” je sve samo ne da se pokušava smiriti situacija koja se počela uzburkavati tih godina.

Da se razumijemo, masa se nije oduprijela nacionalizmu koji je doveo do katastrofe. Neko to kaže “Ma to su oni koji su slušali narodnjake” - jesu moj kurac. Oni su bili rame uz rame sa onima što su slušali Azru, Bijelo Dugme, Indexe i Kemala Malovčića.
Ni na šta ta rok muzika nije uticala da promijenimo situaciju u zemlji 1980-ih na bolje.

I zato zajebimo više priču o sarajevskoj poprok školi, o jebenom Novom Talasu iz Zagreba i Beograda, o šlageru iz šezdesetih i šta ja znam.

Pa evo piupiu je postavila intervju Malkolma Muharema.

Šta je najveća medijska manipulacija iz ratnog perioda ili koja medijska manipulacija se održala do danas?

Najveća je svakako Srebrenica. Naravno, nije jedina, ali pomalo zaboravljeno je i ono u ulici Vase Miskina i Markale i tuzlanska kapija, a ostala im je Srebrenica kao nekakav njihov ugaoni kamen na kojem temelje neki svoj identitet i državnost koju, u stvari, nemaju.

Pa dobro. Nek se on onda prislonio tamo gdje je Boj na Kosovu, to je ipak relevantnije.

[piupiu]

Pa evo piupiu je postavila intervju Malkolma Muharema.

Šta je najveća medijska manipulacija iz ratnog perioda ili koja medijska manipulacija se održala do danas?

Najveća je svakako Srebrenica. Naravno, nije jedina, ali pomalo zaboravljeno je i ono u ulici Vase Miskina i Markale i tuzlanska kapija, a ostala im je Srebrenica kao nekakav njihov ugaoni kamen na kojem temelje neki svoj identitet i državnost koju, u stvari, nemaju.

Upravo to. "Progresivac" s dna kace

A kad kreneš nabrajati, zanebesa ti... od našminkanog Olivera Mandića, pa nadalje (pade mi on na um jer je toliko u koliziji sa seljačkim, nacionalističkim mačizmom).

[Edin H.]

Pa evo piupiu je postavila intervju Malkolma Muharema.

Upravo to. "Progresivac" s dna kace

A kad kreneš nabrajati, zanebesa ti... od našminkanog Olivera Mandića, pa nadalje (pade mi on na um jer je toliko u koliziji sa seljačkim, nacionalističkim mačizmom).

Pa nije on umjetnik, on je bio manager. Vidiš da je bio umješan sa tom nacionalističkom klikom prije rata. Pretpostavljam da takav stav dolazi iz familije.

Oliver Mandić je Arkanov komšija, biće da mu je dotični bio uzor.

[Ommadawn]

O jest i naš’o uzor, jebo mu on i mater i sestru u šupak.
Kad se samo sjetim one izjave iz Krajine “I ove pičke što sjede po kafićima, neka dodju vamo, da brane srpske zemlje…”
I još su namjerno taj isječak stavili u film “Pad Krajine”.

A Malkolm Muharem je i danas - niko i ništa.

[piupiu]

Pa nije on umjetnik, on je bio manager. Vidiš da je bio umješan sa tom nacionalističkom klikom prije rata. Pretpostavljam da takav stav dolazi iz familije.

Ostalo mi je u glavi da se i on furao da je neka faca, to neki imidž coolera-intelektualca koji daje intervjue i spominje Marshalla McLuhana i nešto je lafo pametan, influencer, što bi se reklo danas.

[teskeredzic_22]

Joj Bebi Dol ....ona još živa čini mi se?.

Kako je lijep glas žena imala - Bože , dok je bila mlada u rangu Ejmi majke mi.

A ovo Andrić i Mandić da ne filozofiramo previše... Mandić je stao u četu ubice , ratnog zločinca , ratnog profitera i predratnog kriminalca , ZLA u povremenoj službi SDB-a.

Ivo Andrić je bio intelektualac , borac za slobodu ove zemlje u organizaciji "Mlada Bosna" , veliki književnik i naš nobelovac.

O Andrićevim ciljevima se da raspravljati , etici , načinu pisanja , stilu , historiografiji.....ali stvarna je grehota porediti Arkanovog mobilisanog narkomana sa Andrićem čak i u bilo kom kontekstu

[dacha bosanac]

Pa treba razlikovati ono što se zove uticaj i inspiracija od pokušaja da svjesno napraviš pjesmu koja je slična nekoj drugoj pjesmi.

Uzmimo recimo Zeppeline koji se ovdje najviše spominju, kada slušaš te blues pjesme od kojih su posuđivali, većina onoga ono što su Led
Zeppelin u konačnici napravili zvuči mnogo drugačije od tih blues originala. Blues je bila samo osnova na koju je dograđena čitava kuća.

A ima i mnogo izvođača koji su bili originalni i pioniri.

Bravo za komentar. Malo ljudi konta ove stvari.

[Ludzak]

Ma joj ba, đonilo se otkako je svijeta i vijeka ali postoji ona fina linija između inspiracije i plagijata.

Al dobro, jebo sad to.

Ovo što je Dugme nešto k’o pokušalo sa “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” je sve samo ne da se pokušava smiriti situacija koja se počela uzburkavati tih godina.

Da se razumijemo, masa se nije oduprijela nacionalizmu koji je doveo do katastrofe. Neko to kaže “Ma to su oni koji su slušali narodnjake” - jesu moj kurac. Oni su bili rame uz rame sa onima što su slušali Azru, Bijelo Dugme, Indexe i Kemala Malovčića.
Ni na šta ta rok muzika nije uticala da promijenimo situaciju u zemlji 1980-ih na bolje.

I zato zajebimo više priču o sarajevskoj poprok školi, o jebenom Novom Talasu iz Zagreba i Beograda, o šlageru iz šezdesetih i šta ja znam.

Ma nije se ni tada rok muzika slušala. Ne vjerujem da jeste. Kad bi se upoređivalo vrijeme danas i prije. Možda da se je malo više slušala, ali samo zbog te navale Novog talasa. Da je rok muzika toliko slušana bila, ne bi narod ludio za Lepom Brenom i Južnim Vetrom. Niti bi od Lepe Brene napravili jugoslovensko božanstvo. Nikad rok u ovom podneblju nije bio slušan u tolikoj mjeri da bi oslikalo društvo.

[piupiu]

Da. Poetska nota je snažno prisutna na sarajevskoj sceni. Tu pjesnici djeluju neposredno kad, kao što si rekla, pišu tekstove ili posredno kad vrše utjecaj na tekstopisce.

Bar znamo da su 'idoli' čitali poeziju. Voljela bih skontati šta čitaju Džala i Bubovski

Ja o sarajevskoj školi imam ni tamo ni vamo stav.

Moj 'stav' proizilazi mahom iz činjenice da se sarajevska scena toliko pljuje. Najbolje je to objasnio Kornelije Kovač u onom serijalu o Sarajevskoj pop-rok školi (koji je odličan), kad je rekao kako su mu rekli kad je krenuo u Sarajevo - šta će tamo, to je zatucana orijentalna kasaba, gdje će morati slušati sevdah i narodnjake, da je to 'drugi svijet. I on dodje tih ranih 60-ih i nadje u Sarajevu vanserijsku džez scenu i žive svirke na sve strane, skida se Radio Luksemburg i to se odmah svira po igrankama, tu je bilo toliko kreativnosti i kreativnih likova koji su zapravo udarili temelje jugoslovenskoj sceni koju mi poznajemo.

[Ommadawn]

Ma joj ba, đonilo se otkako je svijeta i vijeka ali postoji ona fina linija između inspiracije i plagijata.

Al dobro, jebo sad to.

Ovo što je Dugme nešto k’o pokušalo sa “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” je sve samo ne da se pokušava smiriti situacija koja se počela uzburkavati tih godina.

Da se razumijemo, masa se nije oduprijela nacionalizmu koji je doveo do katastrofe. Neko to kaže “Ma to su oni koji su slušali narodnjake” - jesu moj kurac. Oni su bili rame uz rame sa onima što su slušali Azru, Bijelo Dugme, Indexe i Kemala Malovčića.
Ni na šta ta rok muzika nije uticala da promijenimo situaciju u zemlji 1980-ih na bolje.

I zato zajebimo više priču o sarajevskoj poprok školi, o jebenom Novom Talasu iz Zagreba i Beograda, o šlageru iz šezdesetih i šta ja znam.

Ma nije se ni tada rok muzika slušala. Ne vjerujem da jeste. Kad bi se upoređivalo vrijeme danas i prije. Možda da se je malo više slušala, ali samo zbog te navale Novog talasa. Da je rok muzika toliko slušana bila, ne bi narod ludio za Lepom Brenom i Južnim Vetrom. Niti bi od Lepe Brene napravili jugoslovensko božanstvo. Nikad rok u ovom podneblju nije bio slušan u tolikoj mjeri da bi oslikalo društvo.

Naravno.

Ko su bili muzičari u Južnom Vetru?
Sava Bojić, Josip Boček, Vladimir Furduj Furda… sve sami progresivci. Ali pošto to kod nas nije najbolje prolazilo, a od nečeg se živjeti mora - daj onda ono što se prodaje.

I ne samo ovi nabrojani.

Gledajući tekstualno, tadašnji narodnjaci se nisu mnogo razlikovali od komercijalnih pop/rok pjevača/grupa.

[Ommadawn]

Da. Poetska nota je snažno prisutna na sarajevskoj sceni. Tu pjesnici djeluju neposredno kad, kao što si rekla, pišu tekstove ili posredno kad vrše utjecaj na tekstopisce.

Bar znamo da su 'idoli' čitali poeziju. Voljela bih skontati šta čitaju Džala i Bubovski

Ja o sarajevskoj školi imam ni tamo ni vamo stav.

Moj 'stav' proizilazi mahom iz činjenice da se sarajevska scena toliko pljuje. Najbolje je to objasnio Kornelije Kovač u onom serijalu o Sarajevskoj pop-rok školi (koji je odličan), kad je rekao kako su mu rekli kad je krenuo u Sarajevo - šta će tamo, to je zatucana orijentalna kasaba, gdje će morati slušati sevdah i narodnjake, da je to 'drugi svijet. I on dodje tih ranih 60-ih i nadje u Sarajevu vanserijsku džez scenu i žive svirke na sve strane, skida se Radio Luksemburg i to se odmah svira po igrankama, tu je bilo toliko kreativnosti i kreativnih likova koji su zapravo udarili temelje jugoslovenskoj sceni koju mi poznajemo.

Je, to stoji - Radio Luxemburg se skidao i u Prištini ali za to malo ko zna.

No nije to da se pljuje sarajevska pop rok škola nego je problem što se uzdiže u nebesa kao da je bila nešto posebna, autohtona i šta ja znam.
Kad čujem Amira Misirlića, zlo mi dođe.

[piupiu]

Ovu listu "najboljih" albuma, isto kao da je sastavljao Rajko Petrov Nogo ....

Nigdje Lune, Lastrade, Mizara, Kongresa, al' je zato Oliver Mandić zastupljen sa istim brojem albuma kao i Lačni Franz.

Dobar, dobar!

[teskeredzic_22]

Kad čujem Amira Misirlića, zlo mi dođe.

Bezobrazno pođonio Dušana Vesića i to izdao kao svoju knjigu (po navodima Vesića , ja zaista ne znam , ne čitam Misirlića ).

[Ommadawn]

Kad čujem Amira Misirlića, zlo mi dođe.

Bezobrazno pođonio Dušana Vesića i to izdao kao svoju knjigu (po navodima Vesića , ja zaista ne znam , ne čitam Misirlića ).

Šuti, ne daj Bože nikome.

[piupiu]

Je, to stoji - Radio Luxemburg se skidao i u Prištini ali za to malo ko zna.

Al' nisu iz toga nastali Indexi, tu je mala razlika.

PS Zato sad imaju Duu Lipu i Ritu Oru

No nije to da se pljuje sarajevska pop rok škola nego je problem što se uzdiže u nebesa kao da je bila nešto posebna, autohtona i šta ja znam.
Kad čujem Amira Misirlića, zlo mi dođe.

R'n'R ne može biti autothon u Bosni. Ali je činjenica da je jedini autentični pokret inspirisan lokalnom kulturom New primitives.

[billy organ]

Ma dobro, to je london skola, on jeste bio osoben i s drugim izrazajem, al samo zbog influence moderne muzike.
Kao i bebi dol, mislim da je njen stari bio ambasador u Londonu, il nesto u ambasadi , pa ona tamo odrastala i navukla na drogu komplet ekv, to je kao mitska prica.

A mandic, ko i andric , ko i handke, hajd razdvoji djelo i pisca.

Joj Bebi Dol ....ona još živa čini mi se?....a ove što je navukla pokopala, EKV, sestre Maju i Miru Mijatović, kasnije Sonja Savić...ima ih još ako se ne varam.

Odakle to da je Bebi Dol navlacila ostale na heroin? Koliko znam stari joj je bio jazz muzicar i zivjela je u Danskoj kad se tek rodila.