dystopia wrote: ↑13/04/2022 22:30
konoplja wrote: ↑17/03/2022 21:32
Ekstapolirati cemo navedno i zakljuciti da je svako djelo umjetnika ultimativni cin egoizma i pokusaj covjeka da ostane nesto iza njega.
Bolje da mi nista ne radimo.
Pa i jest.
A nisam ni rekla da treba zivjeti bez udovoljavanja svom egu
Naravno da jeste. Opsjednutost umjetnika svojim djelom gotovo uvijek je praćena visokom cijenom koju umjetnikova porodica plati - sve te silne umjetničke biografije mogu se 'iscijediti' u neku stereotipnu listu karakteristika njihovih života - boemstvo, pijanstvo, zlostavljanje, manjak novca, mentalna oboljenja... sve su to vrlo česte stavke u životu umjetnika koji stvara svoje djelo i svoju 'vječnost' nauštrb svega, najčešće i svih ostalih ljudi oko sebe.
Evo samo neke da pobrojim, bez komentara - ko zna biografije, zna... Jesenjin, Musa Cazim Catic, Tin Ujevic, Nedzad Ibrisimovic, Dario Dzamonja, Hemingvej, Dzejms Dzojs, Bukovski... Norman Mailer and W. Burroughs obojica su pucali u svoje žene u pijanstvima, jedan je svoju ubio, druga je preživjela, mislim ono, Jesenjin je sam sebe izmasakrirao, PIkaso je bio tipični sadista - zlostavljanje žena, i to vrlo ozbiljno, promiskuitet i alkohol, i uvijek su ti njihovi načini života dolazili na naplatu njihovim porodicama, ako su ih imali, i onda romantizirani kad djela postaju dio kanona, dijelom 'naše kulture'.