Danasnji "feminizam"

[Hakiz]

Joj, na primjer film "Carrie".

Nije to isto bez one uvodne scene iz originala.

Ili "The last house on the left".

I slično.

Ili kada Radiohead u pjesmi "Creep" stih "You so fucking perfect" mora pjevati "You so very pervect". Blja(c)k

Jok, nije to to.

Na tako nešto sam mislila i uz takvu umjetnost sam većinom i odrastala..Mada su to neke naknadne cenzure a sad je možda više prisutna samo-cenzura.

Pa, ta dva filma, to jeste njihove nove verzije sam namjerno spomenuo kao pravi primjer autocenzure. Pogotovo "Last house on the left". Tipičan predstavnik fimova 1970-ih koji kombinuje eros i tanatos, u stvari hoće da šokira nasiljem. Interesantno je, a to se dotiče i mog pitanja iz jednog prethodnog posta, da se danas u filmovima scene nasilja nisu omekšale, i dalje su brutalne, čak i brutalnije jer kompjuterskom grafikom se prikazuje nešto šta je tada tehnički bilo puno teže, a to je realističnije, čak i u krupnom planu, raznošenje dijelova tijela, šikljanje krvi itd. Samo što se danas na filmu brutalnije siluju i ubijaju karakteri koje glume obučene glumice, a tada su (za današnje uslove) manje brutalno prikazivane scene silovanja i ubijanja karaktera koje su glumile gole glumice.

Zaista se stiče utisak da je danas nasilje postalo i prihvatljivije nego što je tada bilo, a seks, golotinja se proganjaju. Gore je seksati se i praviti djecu nego ubijati.

A Russ Meyers?

[dale cooper]

Throbbing Gristle su mi prošli kroz glavu dok sam pisao ovo.

Toje vec tezak slucaj, koji se treba posmatrati i kroz prizmu mentalnog oboljenja (moje licno misljenje zbog Porridgea).

Bilo je tu svega, imaju poprilično živopisne biografije. Ali zajedno su iznjedrili neke sjajne i kvalitetne stvari i to se ne može
niti treba zanemariti.

[Hakiz]

Zamislite danas snimiti film kao što je "Salò, or the 120 Days of Sodom". Ili "Cannibal Holocaust". Ili neki od još "gorih" japanskih filmova?

Nema šanse.

Da li je to dobro ili loše?

Jedino još Lars (von Trier) se bori

[Bloo]

Zamislite danas snimiti film kao što je "Salò, or the 120 Days of Sodom". Ili "Cannibal Holocaust". Ili neki od još "gorih" japanskih filmova?

Nema šanse.

Da li je to dobro ili loše?

Jedino još Lars (von Trier) se bori

Pa CH spada u exploit zanr ako se ne varam. Sad, koja je svrha takve umjetnosti - shock for the shocks sake kao mondo filmovi?

[Nierika]

Gledala sam nedavno na yt Nickov intervju ili Q&A ili tako nešto vezano za cancel-kulturu - https://www.youtube.com/watch?v=IgNdbX-fDyw, na momente mi je bilo i neugodno ovo gledati (ima i škakljivih pitanja i nekih ličnijih priča), na sličnu je temu uglavnom kao ovo gore. Slažem se i ja s tim gore tekstom, makes sense.

Da, ima na Red Hand Files pitanje i o tome, i tu je dao jedan dobar i smislen odgovor

What do you think of cancel culture?
FRANCES, LOS ANGELES, USA

Dear Valerio and Frances,

Mercy is a value that should be at the heart of any functioning and tolerant society. Mercy ultimately acknowledges that we are all imperfect and in doing so allows us the oxygen to breathe — to feel protected within a society, through our mutual fallibility. Without mercy a society loses its soul, and devours itself.

Mercy allows us the ability to engage openly in free-ranging conversation — an expansion of collective discovery toward a common good. If mercy is our guide we have a safety net of mutual consideration, and we can, to quote Oscar Wilde, “play gracefully with ideas.”

Yet mercy is not a given. It is a value we must nurture and aspire to. Tolerance allows the spirit of enquiry the confidence to roam freely, to make mistakes, to self-correct, to be bold, to dare to doubt and in the process to chance upon new and more advanced ideas. Without mercy society grows inflexible, fearful, vindictive and humourless.

Frances, you’ve asked about cancel culture. As far as I can see, cancel culture is mercy’s antithesis. Political correctness has grown to become the unhappiest religion in the world. Its once honourable attempt to reimagine our society in a more equitable way now embodies all the worst aspects that religion has to offer (and none of the beauty) — moral certainty and self-righteousness shorn even of the capacity for redemption. It has become quite literally, bad religion run amuck.

Cancel culture’s refusal to engage with uncomfortable ideas has an asphyxiating effect on the creative soul of a society. Compassion is the primary experience — the heart event — out of which emerges the genius and generosity of the imagination. Creativity is an act of love that can knock up against our most foundational beliefs, and in doing so brings forth fresh ways of seeing the world. This is both the function and glory of art and ideas. A force that finds its meaning in the cancellation of these difficult ideas hampers the creative spirit of a society and strikes at the complex and diverse nature of its culture.

But this is where we are. We are a culture in transition, and it may be that we are heading toward a more equal society — I don’t know — but what essential values will we forfeit in the process?

Love, Nick

https://www.theredhandfiles.com/what-is-mercy-for-you/

On ovo sve govori u kontekstu odnosa umjetnosti i woke i cancel kulture i isto je tako relevatno za tvoje ranije pitanje.
To je jedna od stvari i koje meni lično smetaju i u kojima se ne slažem vezano za woke i cancel kulturu.
Jedna stvar je držati pojedince odgovornima za grozne stvari i štetu koju su načinili u odnosu prema drugim ljudima (kao seksualno
uznemiravanje, zlostavljanje, silovanje i slično), a nešto drugo imati isti odnos prema umjetnosti i idejama koje su možda
subverzivne, transgresivne i nelagodne bez da se razumije kontekst i namjera.

Nick has a way with words. I dobar je dobar primjer dosta kontraverznog/s mračnim tekstovima umjetnika koji se donekle prilagodio i woke kulturi (čini mi se, ovako na prvu). Generalno se slažem, pročitam detaljnije ove tekstove sutra.

[Bloo]

Zamislite danas snimiti film kao što je

Pa ima...samo sto neki vise naginju na hommage uz elemente koemdije.

[Hakiz]

Zamislite danas snimiti film kao što je

Pa ima...samo sto neki vise naginju na hommage uz elemente koemdije.

A znaš šta više nema?

David Hamilton.

E, to neće više nikad biti.

[Nierika]

Na tako nešto sam mislila i uz takvu umjetnost sam većinom i odrastala..Mada su to neke naknadne cenzure a sad je možda više prisutna samo-cenzura.

Pa, ta dva filma, to jeste njihove nove verzije sam namjerno spomenuo kao pravi primjer autocenzure. Pogotovo "Last house on the left". Tipičan predstavnik fimova 1970-ih koji kombinuje eros i tanatos, u stvari hoće da šokira nasiljem. Interesantno je, a to se dotiče i mog pitanja iz jednog prethodnog posta, da se danas u filmovima scene nasilja nisu omekšale, i dalje su brutalne, čak i brutalnije jer kompjuterskom grafikom se prikazuje nešto šta je tada tehnički bilo puno teže, a to je realističnije, čak i u krupnom planu, raznošenje dijelova tijela, šikljanje krvi itd. Samo što se danas na filmu brutalnije siluju i ubijaju karakteri koje glume obučene glumice, a tada su (za današnje uslove) manje brutalno prikazivane scene silovanja i ubijanja karaktera koje su glumile gole glumice.

Zaista se stiče utisak da je danas nasilje postalo i prihvatljivije nego što je tada bilo, a seks, golotinja se proganjaju. Gore je seksati se i praviti djecu nego ubijati.

A Russ Meyers?

Nemam jasnu i cjelovitu sliku današnje kinematografije, pogotovo jer ne gledam dosta filmova koji do te mjere koriste specijalne efekte. Moglo bi se možda govoriti i objektivizaciji generalno ljudi/živih bića takvim prikazom nasilja. Slažem se da scene nasilja u takvim filmovima nisu omekšale, mada imam dojam da jesu, nisam sigurna zašto (moram razmisliti o ovome). Ne znam koji efekat CGI odmak od stvarnosti ima na naš mentalni sklop i percepciju ljudi. Znam da npr. komedija u startu očekuje manje empatisanja od gledaoca nego drugi žanrovi, i donekle dehumanizira likove. Od Russ Meyersa mi se čini da nisam ništa gledala (čekiram sutra).

[Hakiz]

Pa, ta dva filma, to jeste njihove nove verzije sam namjerno spomenuo kao pravi primjer autocenzure. Pogotovo "Last house on the left". Tipičan predstavnik fimova 1970-ih koji kombinuje eros i tanatos, u stvari hoće da šokira nasiljem. Interesantno je, a to se dotiče i mog pitanja iz jednog prethodnog posta, da se danas u filmovima scene nasilja nisu omekšale, i dalje su brutalne, čak i brutalnije jer kompjuterskom grafikom se prikazuje nešto šta je tada tehnički bilo puno teže, a to je realističnije, čak i u krupnom planu, raznošenje dijelova tijela, šikljanje krvi itd. Samo što se danas na filmu brutalnije siluju i ubijaju karakteri koje glume obučene glumice, a tada su (za današnje uslove) manje brutalno prikazivane scene silovanja i ubijanja karaktera koje su glumile gole glumice.

Zaista se stiče utisak da je danas nasilje postalo i prihvatljivije nego što je tada bilo, a seks, golotinja se proganjaju. Gore je seksati se i praviti djecu nego ubijati.

A Russ Meyers?

Nemam jasnu i cjelovitu sliku današnje kinematografije, pogotovo jer ne gledam dosta filmova koji do te mjere koriste specijalne efekte. Moglo bi se možda govoriti i objektivizaciji generalno ljudi/živih bića takvim prikazom nasilja. Slažem se da scene nasilja u takvim filmovima nisu omekšale, mada imam dojam da jesu, nisam sigurna zašto (moram razmisliti o ovome). Ne znam koji efekat CGI odmak od stvarnosti ima na naš mentalni sklop i percepciju ljudi. Znam da npr. komedija u startu očekuje manje empatisanja od gledaoca nego drugi žanrovi, i donekle dehumanizira likove. Od Russ Meyersa mi se čini da nisam ništa gledala (čekiram sutra).

Serija "Spartak" mi pade na pamet, i je li ono "Tanka crvena linija" ili je neki drugi film (ali sigurno sa ratnom tematikom) koji koriste CGI za veoma realistično prikazivanje sakaćenja mačevima, eksplodiranja dijelova tijela od granata i metaka itd. Toga u filmovima iz doba o kojem sam pričao, a u kojem su se takvi "krvavi" filmovi najviše snimali, pogotovo 1970-ih, nije bilo u tako brutalnom i realističnom stilu. Čak i tamo gdje je film prikazivao puno krvi i sakaćenja je bilo očito da je to efekat. CGI je omogućio da te scene postanu realistične. A korištenje usporenih snimaka tih sakaćenja čini ih još brutalnijim. Ima ih još, ova dva primjera su mi prva pala na pamet.

[Bloo]

Nemam jasnu i cjelovitu sliku današnje kinematografije, pogotovo jer ne gledam dosta filmova koji do te mjere koriste specijalne efekte. Moglo bi se možda govoriti i objektivizaciji generalno ljudi/živih bića takvim prikazom nasilja. Slažem se da scene nasilja u takvim filmovima nisu omekšale, mada imam dojam da jesu, nisam sigurna zašto (moram razmisliti o ovome). Ne znam koji efekat CGI odmak od stvarnosti ima na naš mentalni sklop i percepciju ljudi. Znam da npr. komedija u startu očekuje manje empatisanja od gledaoca nego drugi žanrovi, i donekle dehumanizira likove. Od Russ Meyersa mi se čini da nisam ništa gledala (čekiram sutra).
Top

Da, ali u filmovima(ne mora biti exploit zanr) ne koristi se CGI za prikaze silovanja, mucenja zena, ponizavanja, itd. Sve je veoma veoma realisticno.
Hipoteza je da pretjerana izlozenost nasilju ("obicnom" i seksualnom) te na neki nacin desensitize ili pak ti u forirajucim godinama stvori odredene patterne i ocekivanja od odnosa sa ljudima, normalizirajuci nenormalno.
Ja nisam za cenzuru, ali pristup raznim sadrzajima imaju svi od maloljetnika do mentalnih bolesnika...sta onda?

[Bloo]

Pa ima...samo sto neki vise naginju na hommage uz elemente koemdije.

A znaš šta više nema?

David Hamilton.

E, to neće više nikad biti.

Ma ima...potrazi na netu. Ti trazis, tebe SIPA trazi...i tak.

[Hakiz]

A znaš šta više nema?

David Hamilton.

E, to neće više nikad biti.

Ma ima...potrazi na netu. Ti trazis, tebe SIPA trazi...i tak.

Nisam mislio da se ne može naći u bespućima interneta, nego ne može više niko to raditi, praviti izložbe, izdavati knjige, praviti filmove i fotografije kakve je on pravio. On je to sve radio kao priznat fotograf, o njemu su se pravili dokumentarci (RAI dokumentarac "I grandi fotografi" koji je kod nas prikazan u noćnom programu "Noć i dan" koje je krajem 1980-ih vodio Senad Hadžifejzović je imao za temu 4 fotografa, Petera Lindbergha, Jeanloupa Sieffa, Sama Haskinsa i njega, Davida Hamiltona. Bio je dio mainstreama, nije bio u ilegali.

Danas je takvo nešto nemoguće.

[Hakiz]

Nemam jasnu i cjelovitu sliku današnje kinematografije, pogotovo jer ne gledam dosta filmova koji do te mjere koriste specijalne efekte. Moglo bi se možda govoriti i objektivizaciji generalno ljudi/živih bića takvim prikazom nasilja. Slažem se da scene nasilja u takvim filmovima nisu omekšale, mada imam dojam da jesu, nisam sigurna zašto (moram razmisliti o ovome). Ne znam koji efekat CGI odmak od stvarnosti ima na naš mentalni sklop i percepciju ljudi. Znam da npr. komedija u startu očekuje manje empatisanja od gledaoca nego drugi žanrovi, i donekle dehumanizira likove. Od Russ Meyersa mi se čini da nisam ništa gledala (čekiram sutra).
Top

Da, ali u filmovima(ne mora biti exploit zanr) ne koristi se CGI za prikaze silovanja, mucenja zena, ponizavanja, itd. Sve je veoma veoma realisticno.
Hipoteza je da pretjerana izlozenost nasilju ("obicnom" i seksualnom) te na neki nacin desensitize ili pak ti u forirajucim godinama stvori odredene patterne i ocekivanja od odnosa sa ljudima, normalizirajuci nenormalno.
Ja nisam za cenzuru, ali pristup raznim sadrzajima imaju svi od maloljetnika do mentalnih bolesnika...sta onda?

Pa, termini prikazivanja je jedno rješenje što se tiče djece.

A to za mentalne bolesnike. To je isto kao da pitaš da li treba prestati praviti i prodavati sjekire ili noževe koji se koriste za rezanje mesa zato što mentalni bolesnik može vidjeti, pa ih iskoristiti za rezanje ljudskog mesa. Ako bi gledali šta se može zloupotrijebiti, sve može. Tako da neki rizik mora da se prihvati, ne postoji 100 % sigurnost.

A kako kaže izreka, ko žrtvuje slobodu za sigurnost, ne zaslužuje ni jedno.

[Niemand]

Tesko je reci. Pogotovo kad je publika prosto rulja:

Premijera Kolubarske bitke dozivela je ovacije. Publika je sa suzama u ocima skandirala "Bravo, bravo..." Cule su se i parole: "Zivela Srbija".

Kad sam usao u glumacki salon, bio je zadimljen i krcat. Razlicit svet, sa sajkacama i u siljkanima, popovi u crnim mantijama, gospodje i gospoda. Ne moze se prici. Rakija se toci iz cuturica. Razne cike, koje su, mozda, prvi put usle u pozoriste, mrtvi ozbiljni, salutiraju i vojnicki pozdravljaju Misu, Pljaku, Laneta Gutovica u uniformama. Jedva stoji starac sa ordenjem iz Prvog svetskog rata. Solunski borac. Glumci su se identifikovali s likovima. Nikome se ne skida kostim. U toj guzvi, Cosic, Mihiz, Arsa Jovanovic, primaju komplimente. Prisao mi je Bata. "Uvek nadju nekog starkelju i nakindjure ga ordenjem, kao solunskog ratnika", duhovito komentarise guzvu.

(1982-1983)

...

U Narodnom pozoristu u Beogradu, prikazuje se komad u kome "Siptari sikaniraju Srbe". Predstava je najnizeg socrealistickog nivoa, kao posle rata 1945. godine, kada su izvodjene partizanske propagandne aktovke, namenjene sirokim narodnim masama. Gora od toga je reakcija publike. Zvizde negativcima "Siptarima", aplaudiraju dobrim srpskim junacima. Kraj predstave. Glumci izlaze i klanjaju se publici. Glumcu koji je igrao "Siptara" se zvizdi. Samo sto ga ne lincuju. Ne bi me zacudilo da je neko pucao na jadnog glumca, kao posle rata kad su pucali na one koji su igrali cetnike ili ustase.

Sve ovo jednoga dana bice tema za proucavanje, za naucnike, antropologe, sociologe... Ali, sta ce biti s nasom decom i unucadima?

(1987-1988)

"Blistavo i strasno", Bekim Fehmiu

Sam bekim je igrao od naciste, staljina, lenjina, perverznjaka do svetog josipa i odiseja. Covjek je bio umjetnik. Isti taj bekim, albanac, je prestao da igra u znak protesta zbog antialbanske propagande.

A ta antialbanska propaganda se provlacila i kod onih dobrocudnih umjetnika, humanista i pacifista, na tanane uz gitaricu, poput balasevica. Zar je umjetnost bila svrha balasevicevog pjevusenja "sljede me ljica koja govore LJ, oni su zljocasti po pravilju"?

Svako sebi nek odgovori sta je njemu umjetnost i sta joj je svrha.

Meni je bitnije da postoje kontravrijednosti necemu i kritika od puke cenzure (ne kazem ni da je ona bas besmislena). Jer tim imas izbor, a tada sam biras svoj svijet. Koliko god meni feministice isle na zivce i svi ti feminizmi, i ono sto nisi te definise, ne samo ono sto jesi.

A sto se medija tice, svakako mislim da je bitno citati i ono sto ti nije ideoloski po volji, da bi uopste znao s cim imas posla. Cenzura medjutim nije nuzno losa stvar, recimo, na ovom forumu se pisalo svakakvih gadosti, tipa ne ide u neku prodavnicu jer tu znaju uci i cigani a ne bi da svojim rukama dira ono sto je cigan diro ranije. Tad lijepo zahvalis Bogu i na toj cenzuri pa prijavis post.

Svijet nije crno-bijel nit se moze prosto iskljuciti mozak i dobiti servirano ovo lose, ovo dobro. Jer ono, jel zaista dobro i jel zaista lose?

[Hakiz]

Ima radnji koje moraju biti zabranjene, to je neupitno. Ali:

Cenzura govora, (u umjetnosti naročito), politička korektnost, to će uvijek biti predmet rasprava. Da li zabraniti govor mržnje ili neka se svako predstavlja kako hoće? Opet, teže pitanje je šta definisati kao govor mržnje? O tim stvarima će se uvijek diskutovati i bit će predmet neslaganja.

[vjeshalica]

Opet kurcem hoce neko da nas vaspita

@Bloo

[no_sikiriki]

Ma ima...potrazi na netu. Ti trazis, tebe SIPA trazi...i tak.

Nisam mislio da se ne može naći u bespućima interneta, nego ne može više niko to raditi, praviti izložbe, izdavati knjige, praviti filmove i fotografije kakve je on pravio. On je to sve radio kao priznat fotograf, o njemu su se pravili dokumentarci (RAI dokumentarac "I grandi fotografi" koji je kod nas prikazan u noćnom programu "Noć i dan" koje je krajem 1980-ih vodio Senad Hadžifejzović je imao za temu 4 fotografa, Petera Lindbergha, Jeanloupa Sieffa, Sama Haskinsa i njega, Davida Hamiltona. Bio je dio mainstreama, nije bio u ilegali.

Danas je takvo nešto nemoguće.

Zar misliš da dječija pornografija treba biti dio mainstream-a?

[Hakiz]

Zar misliš da dječija pornografija treba biti dio mainstream-a?

Naravno da ne treba, ne samo mainstreama, nego ne smije postojati ni u ilegali.

On je često bio na sudovima zbog svog rada i nikada nije bio osuđen zbog toga što, pravno gledajući, to šta je on radio nije se u zakonima smatralo kao dječija pornografija. Sudovi redovno svojim odlukama govore ljudima da sama golotinja, bez obzira na dob osobe na snimku, nije pornografija. Da jeste, svi roditelji koji su imali ili imaju simke svoje djece koja nisu obučena bi morali biti u zatvoru. I prije nego što neko provokativno pita imam li ja takve snimke da kažem da nemam, nemam djecu

Ni danas njegov rad ne bi zakoni tako definisali, ali, za razliku od vremena kada je on radio u kojem današnjih zakona nije bilo, danas su zakoni i ono šta je on radio zabranili. Ili barem toliko otežali da se više niko neće upustiti jer je teško baviti se takvim temama. Ne samo on, nego bi i recimo Catherine Breillat sada teško pravila svoje filmove.

A za sve ono što zakoni nisu definisali, tu je cancel kultura.

Umjetnike je strah da se bave nekim temama ne toliko zbog zakona, jer zakoni imaju relativno jasne definicije pa umjetnik može dokazati na sudu da nije prekršio zakon, nego zbog mase koja je cancel kulturom uspjela zaobići zakone. Stavljanje društvene stigme na nekoga u zamjenu zakona. Ako ne krivično djelo ili cenzura, neka bude autocenzura.

A onda se nameće pitanje, da li bi zaobilaženje zakona trebalo biti protivzakonito? Pa time i cancel kultura?

Ja imam pravo da bojkotujem nekoga koga sud nije osudio za djelo za koje mislim da je trebao biti osuđen. Ali, imam li pravo druge, pogotovo javno, pozivati na bojkot?

Da li poziv na bojkot nekoga za koga sud nije rekao da je kriv takođe treba smatrati govorom mržnje?

A i pitanje ti je baš provokativno. Opet ad hominem pristup.

[Bloo]

Opet kurcem hoce neko da nas vaspita

@Bloo

Dodoh, vidjeh, banovah.
Interesantan je taj odnos muskaraca prema penisu u odnosu na druga bica. Penis kao nagrada ili kazna.
Seksualni odnos dvije odrasle jedinke koje su saglasne da se taj seksualni odnos odrzi je normalan i pozeljan odnos i ljudske jedinke to prakticiraju jer im se svida u svim njegovim vidovima (oralni, analni, vaginalni i jos puno drugih stvari).
Kada se jedna jedinka nije saglasna to je onda silovanje.
Interesantno je da ovakve vrste "želja i pozdrava" se zapravo mogu posmatrati i kao želja (ili pak prijetnja?) za silovanjem druge strane.
Prijetnje penisom kao necim aktivnim, strasnim, nesto sto vrsi korekciju, kaznjava, "dovodi tobe"...sto vjerovatno ima djelomicno korijen i u percepciji seksualnog odnosa kao odnosa davatelja - primatelja, aktivnog agenta i pasivnog agenta.
Interesantno da ne postoji paralela sličnih uvreda u "ženskom vokabularu".

[no_sikiriki]

Zar misliš da dječija pornografija treba biti dio mainstream-a?

Naravno da ne treba, ne samo mainstreama, nego ne smije postojati ni u ilegali.

On je često bio na sudovima zbog svog rada i nikada nije bio osuđen zbog toga što, pravno gledajući, to šta je on radio nije se u zakonima smatralo kao dječija pornografija. Sudovi redovno svojim odlukama govore ljudima da sama golotinja, bez obzira na dob osobe na snimku, nije pornografija. Da jeste, svi roditelji koji su imali ili imaju simke svoje djece koja nisu obučena bi morali biti u zatvoru. I prije nego što neko provokativno pita imam li ja takve snimke da kažem da nemam, nemam djecu

Ni danas njegov rad ne bi zakoni tako definisali, ali, za razliku od vremena kada je on radio u kojem današnjih zakona nije bilo, danas su zakoni i ono šta je on radio zabranili. Ili barem toliko otežali da se više niko neće upustiti jer je teško baviti se takvim temama. Ne samo on, nego bi i recimo Catherine Breillat sada teško pravila svoje filmove.

A za sve ono što zakoni nisu definisali, tu je cancel kultura.

Umjetnike je strah da se bave nekim temama ne toliko zbog zakona, jer zakoni imaju relativno jasne definicije pa umjetnik može dokazati na sudu da nije prekršio zakon, nego zbog mase koja je cancel kulturom uspjela zaobići zakone. Stavljanje društvene stigme na nekoga u zamjenu zakona. Ako ne krivično djelo ili cenzura, neka bude autocenzura.

A onda se nameće pitanje, da li bi zaobilaženje zakona trebalo biti protivzakonito? Pa time i cancel kultura?

Ja imam pravo da bojkotujem nekoga koga sud nije osudio za djelo za koje mislim da je trebao biti osuđen. Ali, imam li pravo druge, pogotovo javno, pozivati na bojkot?

Da li poziv na bojkot nekoga za koga sud nije rekao da je kriv takođe treba smatrati govorom mržnje?

A i pitanje ti je baš provokativno. Opet ad hominem pristup.

Da krenem od ad hominema. Ja sam direktna osoba, nekima to smeta, neki to cijene. Ako tebi smeta, onda ignoriši ako te nešto pitam. Meni je normalno/logično pitati to jer proizilazi iz onoga o čemu si pisao.

Što se tiče boldiranog, evo ti US zakona: The legal definition of sexually explicit conduct does not require that an image depict a child engaging in sexual activity. A picture of a naked child may constitute illegal child pornography if it is sufficiently sexually suggestive.

Zar zaista misliš da je isto da ja kao roditelj uslikam svoje dijete golo na plaži, i imam tu sliku, i to da neki fotograf slika djevočicu od 12-13 godina u razvoju/pubertetu u seksualno sugestivnim pozama, golu?

[Hakiz]

Naravno da ne treba, ne samo mainstreama, nego ne smije postojati ni u ilegali.

On je često bio na sudovima zbog svog rada i nikada nije bio osuđen zbog toga što, pravno gledajući, to šta je on radio nije se u zakonima smatralo kao dječija pornografija. Sudovi redovno svojim odlukama govore ljudima da sama golotinja, bez obzira na dob osobe na snimku, nije pornografija. Da jeste, svi roditelji koji su imali ili imaju simke svoje djece koja nisu obučena bi morali biti u zatvoru. I prije nego što neko provokativno pita imam li ja takve snimke da kažem da nemam, nemam djecu

Ni danas njegov rad ne bi zakoni tako definisali, ali, za razliku od vremena kada je on radio u kojem današnjih zakona nije bilo, danas su zakoni i ono šta je on radio zabranili. Ili barem toliko otežali da se više niko neće upustiti jer je teško baviti se takvim temama. Ne samo on, nego bi i recimo Catherine Breillat sada teško pravila svoje filmove.

A za sve ono što zakoni nisu definisali, tu je cancel kultura.

Umjetnike je strah da se bave nekim temama ne toliko zbog zakona, jer zakoni imaju relativno jasne definicije pa umjetnik može dokazati na sudu da nije prekršio zakon, nego zbog mase koja je cancel kulturom uspjela zaobići zakone. Stavljanje društvene stigme na nekoga u zamjenu zakona. Ako ne krivično djelo ili cenzura, neka bude autocenzura.

A onda se nameće pitanje, da li bi zaobilaženje zakona trebalo biti protivzakonito? Pa time i cancel kultura?

Ja imam pravo da bojkotujem nekoga koga sud nije osudio za djelo za koje mislim da je trebao biti osuđen. Ali, imam li pravo druge, pogotovo javno, pozivati na bojkot?

Da li poziv na bojkot nekoga za koga sud nije rekao da je kriv takođe treba smatrati govorom mržnje?

A i pitanje ti je baš provokativno. Opet ad hominem pristup.

Da krenem od ad hominema. Ja sam direktna osoba, nekima to smeta, neki to cijene. Ako tebi smeta, onda ignoriši ako te nešto pitam. Meni je normalno/logično pitati to jer proizilazi iz onoga o čemu si pisao.

Što se tiče boldiranog, evo ti US zakona: The legal definition of sexually explicit conduct does not require that an image depict a child engaging in sexual activity. A picture of a naked child may constitute illegal child pornography if it is sufficiently sexually suggestive.

Zar zaista misliš da je isto da ja kao roditelj uslikam svoje dijete golo na plaži, i imam tu sliku, i to da neki fotograf slika djevočicu od 12-13 godina u razvoju/pubertetu u seksualno sugestivnim pozama, golu?

Prvo, ne žive i ne rade svi u US. Ne podliježu svi pod američke zakone.

Drugo, ni u tom zakonu sama golotinja nije ilegalna, mora biti i "dovoljno seksualno sugestivna".

Treće, zakoni su se pooštrili od tog doba, to sam i rekao. Ne samo zakoni, nego i društvena klima. Sada mnogo šta nije prihvatljivo, čak i ako nije nezakonito.

Treće, ne, to šta si navela nije isto.

Četvrto, direktna možeš biti a da ne koristiš ad hominem. To nije jednoznačno. Nije problem što mene direktno pitaš, nego što tvoje pitanje insinuira.

Jedno je pitati "Hakize, zar nije neprihvatljivo..."

Sasvim nešto drugo, insinuacija i ad hominem je pitati "Hakize, je li ti to misliš, znači hoćeš da kažeš itd da je prihvatljivo..."

Oba pitanja su direktna, ali nisu oba ad hominem.

[no_sikiriki]

@Hakiz
Pa ima razlog za to moje pitanje, direktno, i kako ti kažeš, ad hominem, jer tvoj prijašnji post sugeriše da odobravaš rad Davida Hamiltona i da žališ za vremenom kad je on slikao te djevojčice na taj način.
Griješim li? Ako griješim, i ne kontam te, sorry. Ali nisam stekla dojam da ti te njegove fotografije smetaju.

A što se mene tiče, njegov rad jeste dječija pornografija po definiciji koju sam navela. Dakle ne prikazuje se seksualni akt, ali te djevojčice su gole i seksualno eksploatisane. To nisu "obične" slike djeteta, gdje nema nikakve seksualne konotacije.

[Bloo]

Ima li slika djecaka kod doticnog?

[Hakiz]

@Hakiz
Pa ima razlog za to moje pitanje, direktno, i kako ti kažeš, ad hominem, jer tvoj prijašnji post sugeriše da odobravaš rad Davida Hamiltona i da žališ za vremenom kad je on slikao te djevojčice na taj način.
Griješim li? Ako griješim, i ne kontam te, sorry. Ali nisam stekla dojam da ti te njegove fotografije smetaju.

A što se mene tiče, njegov rad jeste dječija pornografija po definiciji koju sam navela. Dakle ne prikazuje se seksualni akt, ali te djevojčice su gole i seksualno eksploatisane. To nisu "obične" slike djeteta, gdje nema nikakve seksualne konotacije.

Ne, zašto bih žalio za njegovim radom? To je isto kao da pitaš nekoga ko Hitlerom objašnjava Njemačku 1930-ih žali li za njim. Ali, on (Hamilton) je činjenica i priča o cenzuri itd teško može bez njega jer je tako očigledan primjer i promjena koje su se desile u oblasti umjetnosti i cenzure.

Ti si upala u tipičan problem foruma. On se sastoji u tome da ako neko kaže da nešto razumije, automatski se pretpostavlja da to odobrava.

Tvoja posljednja rečenica je tačna. Treba znati da je to doba, 1970-e do pretkraj 1980-ih, masovnog pravljenja "Coming of age" djela, naročito filmova. Ja imam dovoljno godina da pamtim da su takvi filmovi, pogotovo iz Skandinavije, a oni su uvijek imali slobodniji pristup golotinji i odnosima, bili normalno prikazivani na TV, čak i u okviru školskog programa. Tako da sam odrastao u "slobodnijim" vremenima nego što su današnja. U vremenima kada se na takve stvari gledalo drugačije. U vrijeme kada su se počele stavljati satelitske antene i gledao Arte koji je bio pun takvih sadržaja. Ne samo filmova nego i emisija o umjetnicima raznih profila koji su radili raazne kontroverzne stvari. Možda su ljudi bili naivniji, a nije ni bilo interneta koji je sve učinio mnogo opasnijim. Ne mogu tu činjenicu izbrisati.

[Hakiz]

Ima li slika djecaka kod doticnog?

Pa internet i traži, neka SIPA radi svoje