English Premier League

[drug_profi]

Kakve samo razlicite kriterije imaju suci u EPL to je na rubu regularnosti prvenstva

[bingov buraz]

Nigdje više problema sa VAR sistemom nego u Engleskoj.

[Gerro]

čim nema penala jadovi iz Manchestera ne mogu meda

[perscitus]

Perscitus mogu ti reći da je i meni drago da imam ‘sugovornika’ za ove fudbalske teme.
Ovo si dobro uočio da je početak preokreta počeo u toj tekmi protiv Uniteda, pa bih se malo nadovezao. Jer takva taktika i izlazak u gradskom derbiju pokazuju i da se Pep mijenja, uči, jer nema šanse da bi pa i prije dvije godine u derbi on ušao sa klasičnom Murinjovskom taktikom idemo na bod, bez drame, jer bi tu poraz značio ne samo tri boda već i praktično gotovu EPL sezonu. To je segment u kojem trener mora biti psiholog, osjetiti tim, šta slijedi, opcije koje ima i u kojem je recimo ligaško takmičenje skroz drugačije od bilo kojeg kup takmičenja pa i CL, gdje veći uspjeh ima heavy metal pristup Klopa.
I takve promjene tvrdoglavcima kao što su Pep ili Klop dolaze sa iskustvom, kad već to nemaju u sebi od početka, kao recimo Murinjo ili Fergie na malo drugačiji fol. Pep je svakako preskočio te neke dječije trenerske bolesti i škole jer je odmah sjeo u ferari bolid, koji je funkcionirao besprijekorno, nije mu trebao ni plan b, ni niža brzina, niti su točkovi odpadali u pola vožnje (kao što su recimo Klopu i Liveu otpali ove godine kad se povrijedio van Dijk). Samo stisni gas i natoči gorivo. E sad je to druga priča, nema tim koji je toliko bolji a i ostali su tu negdje po igri i kvaliteti. E za to treba znati i šta raditi kad presaugaš yugu, kako upaliti golf dizel na Bjelašnici ili kako je to voziti bez serva.
Klop sad ima taj zadatak, jer je očigledno da mu se tim raspada. Činjenica je i da se on mijenja, jer je već u EPL već prošle godine igrao na rezultat sa beton odbranom i napadom koji ima kvalitetu da ugura barem jedan u 90 minuta. A tako se osvaja velika većina titula u prvenstvima. A skontao i da od heavy metala i trešenja glavom, boli glava ujutru (ovo znam i iz ličnog iskustva) a da je liga kao što je EPL ipak maraton i uzima je onaj koji nema neke prevelika odstupanja u cijeloj sezoni nego od početka igra na istoj ili višoj razini i nema padove, kao što ih recimo ima već spomenuti Tottenham. Njih nikako ne mogu da skontam. Imaju tog Kanea koji je igračina i vuče tim, gledam ga juče 87 minuta na 0:3 trči i ganja ove iz odbrane Cityja kao da 1:1. Imaju i Lorisa kao tu neku konstantu, trebao bi im i on davati sigurnost, stabilnost svojom igrom i iskustvom.
I još ću reći da sa sam siguran da niko od timova i trenera o kojima pričamo ne čeka da mu rješenje samo dođe, svi rade, treniraju, mijenjaju, čak i Ole ili Kuman u Barci, koje navijači njihovih timova barem ovdje po forumu, pljuju kao neznalice, neradnike... Fol je ipak i da igrači moraju pratiti ideje, prilagođavati se, raditi na sebi, a kako se u glavnom radi o nedozrelim razmaženim zvijezdicama sav rad trenera može vrlo lako biti uzaludan. Pepu je tu ‘najlakši’ posao jer može istrpiti godinu dana sjedenja na klupi beka od 50 miliona a da mu niko iz uprave ne kaže a, nema ni nekog k..... kojekakvih zvijezda jer imaju dvojica istih takvih koji čekaju da uđu u tim, isto je i sa povredama, a i sistem mu je takav da ima jednu ključnu poziciju za koju nije lako naći kvalitetnog igrača (Buske/Rodri), a za sve ostale ima 5 igrača koji mogu adekvatno uletiti, ili će sistem malo tvikati i prilagoditi situaciji.

Što se tiče Tottenhama ja mislim da ovo što sada vidimo je samo odgođena trauma zamjene jednog Početina sa jednim Murinjom:

1. Kane i Son. Sa njima dvojicom Mourinho je promijenio narativ Tottenhamove priče. Jose je pronašao način kako da zajedno funkcionišu, kako da u duetu maltretiraju protivnike, postavljen je novi standard monstruozne kombinatorike dva subjekta još od pradavnih vremena Širera i Suttona. Son je devetka a Kane čista desetka. E sad, šta je tu problem? Problem sistema koji usko ovisi o par igrača je taj što je manje održiv od nečega izgrađenog na širim temeljima. Kada su Son i Kane na nivou ovaj tim može pobijediti bilo koga. Ali kada Son prestane zabijati iz svake prilike, što je normalno, ili ako se Kane povrijedi, istog momenta haos, lom i destrukcija kucaju na vrata, nema kreativnosti, nema ideja kako postići gol. Tako da Mourinhova najveća snaga automatski postaje Tottenhamova najveća slabost. Ova slika govori više od hiljadu riječi kako Početino a kako Mourinho vidi svoj tim. Kolektiv, a ne pojedinac!



2. Drugi razlog je pomjeranje identiteta sa rasnog argentinskog konja na oronulog portugalskog magarca. Suština Pocchetina je bila agresivnost, visoka linija, žestoko, snažno, silovito, dinamični i odlučni presing. Kada izgubiš loptu nastupa pravilo tri sekunde prije nego što se vratiš u prvobitni oblik. Sve se to sada promijenilo. Ferrari ne ide više 200 na sat po auto putu već 60. Murinjo ne dijeli istu ideološku posvećenost kako se fudbal treba igrati: rutina, konzervativnost, niski blok i pragmatičnost. Ipak, treba biti čovjek i priznati, kontranapadi na početku sezone su mu donijeli sjajne rezultate ali rezultate protiv timova koji igraju u visokom bloku. Šta uraditi, kako probiti liniju kada ne igraš sa timovima koji napadaju? Ipak si Tottenham, nisi Fulham, većinu utakmica ćeš igrati po tom scenariju. Najbolji način za mjerenje presinga je koliko protivnik u prosjeku napravi dodavanja prije nego što pokušaju osvojiti loptu nazad. Što je broj manji, intezitet pritiska je veći. Istina, slika pokazuje i to da je Tottenham gubio intezitet i prije Murinja ali iz razloga što smo jučer pričali, nije dobio potrebne igrače, nije bilo svježine, umori i iscrpljenost, igrači su prokuhali (Liverpulov sindrom), ali razlika je da Murinjo nije pokušao da popravi te stvari već samo ubrzao i zakucao ih za pod.



3. Tottenham je statistički drugi najbolji tim u ligi koji je proveo najviše vremena u vodstvu. Odmah iza Citya. Postavlja se pitanje zašto onda nisu drugi najbolji tim u pobjedama? Newcastle, West Ham, Crystal Palace, Wolves i Fulham su priča ovogodišnjeg Murinjovog Tottenhama. Kako menadžeru koji prodaje maglu ''pobjednički mentalitet'' se moglo nešto tako desiti!? Čim povedu Tottenham se usere. Zavuku se u mišije rupe, brane se sve niže i niže dok ne prime gol. Kada su pobijedili Arsenal 2-0, Jose je rekao da je povlačenje sastavni dio plana jer imaju vodstvo. Kada su primili gol za izjednačenje protiv Fulhama okrivio je igrače, rekavši da nije on kiv što su se povukli, da tako nešto im nikada ne bi rekao, da to nije on . I u tome je razila između njega i Početina. Poch je neko ko ne da na svoje igrače, branit će ih svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, mene udaraj, njih mi ne diraj, ne možeš mi na njih lajati. On je tu bio zbog tima, a sada su oni tu zbog Josea. Kada vodiš jedan razlike nema stajanja nema predaje. Idemo po drugi gol, pa po treći... Napad je najbolja odbrana. Pochetino je gromada od čovjeka. Nije Bielsa bez razloga putovao u pičkovce 200 km od Rosarija sa raspalim autom kako bi podbuhlog, uspavanog, poludepresivnog i siromašnog Pochhetina izvlačio za noge i za ruke iz kreveta. Vidio je nešto u njemu: budućeg kapitena Newelsa, vođu na terenu, genija u glavi i prijatelja u svlačionici. Ne daj Bože da govorim kako je Mourinho loš trener, apsolutno ne, čak suprotno, samo su ovi fini i kulturni momci Pochetinova djeca, odrasli su na drugačijim idealima,kultura, dijalog, bratsvo, jedinstvo, posjed, penetracija, postavljen je standard puke suprotnosti Mourinhovom tipu fudbala. Tako da ako već izlaže bezobzirno zadnju liniju protivnicima onda mora pojačati odbranu, mora kupovati. Pitanje je hoće li moći kupovati kod Levija? Ne bi bilo fer prema Pochettinu, ako on nije mogao zašto bi dao Joseu, treneru koji niti ima rezultate niti ima igru niti ima svlačionicu.

[skafiskafsnjak]

čim nema penala jadovi iz Manchestera ne mogu meda

Maddison , Vardy , Barnes ... Ubojiti trojac

[Gerro]

čim nema penala jadovi iz Manchestera ne mogu meda

Maddison , Vardy , Barnes ... Ubojiti trojac

Zabili golove u nebitnoj utakmici za protivnicku ekipu. Wow.

[skafiskafsnjak]

Takodjer ubojiti Alzate iz Brightona

Sve to majstori koji su donijeli 3 boda svom klubu .
Protiv najbolje ekipe 21. stoljeca naravno

[Better Man]

ŽIVOTNA PRIČA - WAYNE ROONEY

[FOTO] Englezi još desetljećima neće imati zvijezdu kao što je bio Wazza; zabio je stotine fantastičnih golova, ali pijančevanja i afere s prostitutkama zasjenili su njegovu karijeru
Autor: Ivan Žurić Zadnja izmjena 14.02.2021 16:08 Objavljeno 14.02.2021 u 16:08

tportal
Izvor: Profimedia / Autor: Montaža: tportal.hr / KIERAN MCMANUS/BPI / SHUTTERSTOCK EDITORIAL / PROFIMEDIA / OLI SCARFF / AFP / PROFIMEDIA
Jedna nevjerojatna nogometna era završila je sredinom siječnja, kad je Wayne Rooney (35) objavio da odlazi u igračku mirovinu. Popularni Wazza bio je zadnji engleski nogometni romantičar, zvijezda bez konkurencije na terenu i izvan njega, doslovno 'heroj ulice' čijeg će nasljednika na Otoku čekati još desetljećima. Ako se takav uopće ukaže...
Imali su Englezi hrpu nogometnih velikana, igrača koji su obilježili najpopularniju igru na svijetu. A u Engleskoj je nogomet i dalje u statusu božanstva, često više i od samog života. Kakve su samo zvijezde ispisivale nogometnu povijest, tu su Bobby Charlton, Brian Robson, Gary Lineker, Paul Gascoigne, David Beckham...

Wayne Rooney (35) zadnji je u nizu velikana koji se uvrstio u tu skupinu nogometnih besmrtnika! Popularni je Wazza prije točno mjesec dana objavio da završava nogometnu i započinje trenersku karijeru, a u Engleskoj su tek tada shvatili kako je njegovim umirovljenjem završila nevjerojatna era otočkog nogometa.


ROONEY U PENZIJI

Završila je još jedna fantastična nogometna karijera; umirovila se legenda Manchester Uniteda i engleske reprezentacije

NOVI IZAZOVI

Najbolji strijelac u povijesti engleske reprezentacije i Manchester Uniteda preuzima posrnulog drugoligaša

NAKON DVIJE GODINE

Zaboravljeni rekorder Uniteda i engleske reprezentacije vratio se na Otok; večeras debitira za svoju novu momčad
Jer Wayne Rooney doslovno je zadnja prava engleska nogometna zvijezda, u svakom smislu te riječi. Fantastičan nogometaš, jednostavno neponovljiv i nezadrživ na terenu, ali u isto vrijeme neobuzdan izvan njega. Svih ovih godina Wazza je iskakao s naslovnica engleskih tabloida, bilo zbog svojih nezaboravnih igara i golova, bilo zbog divljih i razularenih noćnih provoda začinjenih litrama alkohola, prostitutkama, tučnjavama, vožnjom pod utjecajem alkohola... Neki će reći - zadnji nogometni romantik starog kova, kao što su to svojevremeno bili George Best ili Paul Gascoigne.

I da, takav se rađa jednom u 100 godina, a na novog Waynea Rooneyja Englezi će čekati još desetljećima. Ako se netko takav uopće ukaže na engleskim nogometnim travnjacima. Jer Rooney je - bez obzira na sve afere izvan terena - u nogometnu mirovinu otišao kao najbolji strijelac u povijesti engleske reprezentacije (120 nastupa, 53 gola), ali je taj dečko iz Liverpoola ujedno najbolji strijelac u povijesti Manchester Uniteda (253 gola).

Postao je legenda Goodisona godinama prije nego što je zaigrao za prvu momčad Evertona
Wayne Mark Rooney rođen je 24. listopada 1985. godine u Croxtethu u predgrađu Liverpoola. Njegov otac Thomas Rooney radio je kao lučki radnik, a majka Janet Mary Morrie bila je kućanica. Ima i dva mlađa brata, Grahama i Johna. John (rođen 1990.) je i danas aktivan nogometaš. Igrao je za engleske niželigaše te u američkom MLS-u za New York Red Bull i Orlando. Danas je član petoligaša Stockport Countyja.

Obitelj Rooney je irskog podrijetla, a otac je fanatičan navijač Evertona, pa je i malom Wayneu, kao i braći, plava boja jednostavno bila suđena.

'Rođen sam u plavom. To je bilo nemoguće izbjeći', prisjetio se Wayne Rooney u svojoj autobiografiji te pojasnio:

'U mojoj obitelji, s obje strane, svu su zakleti navijači Evertona. Ali moj otac nije bio samo navijač, on je bio taj koji je išao na svaku domaću utakmicu Evertona. Iskreno, ne sjećam se svoje prve utakmice jer sam na Goodisonu prvi put bio kad sam imao samo šest mjeseci! Stvarno ne znam kako me otac uspio prošvercati na stadion bez nosača za bebe, ali uspio je. Morao je promijeniti dva autobusa da dođe do stadiona i onda je cijelo vrijeme stajao na Gwladys Street Endu (dio tribina na Goodison Parku na kojem se okupljaju najvatreniji navijači Evertona, op.a.) držeći me u naručju.'

S dvije godine mali je Wayne već spremno napucavao nogometnu loptu i tata Thomas - koji je u mladosti bio uspješan boksač - nije previše dvojio u koji će ga sport usmjeriti. Srećom za engleski nogomet, boks nije bio opcija...

S nepunih sedam godina Wayne je bio zvijezda i najbolji strijelac školske momčadi te lokalnog dječjeg nogometnog kluba Kopplhaus Boys koji se natjecao u jednoj od mnogobrojnih amaterskih liga što se igraju u Liverpoolu i okolici. Jasno je da su ga odmah uočili brojni skauti, obitelj Rooney dobila je poziv da malog Waynea dovede na probu. No prvi je stigao poziv iz redova Liverpoola...

Legenda kaže kako je Wayne došao na Anfield i odradio jedan ili dva treninga u kampu Liverpoola, ali je na teren istrčao - u dresu Evertona! Potvrdio je to kasnije i njegov otac, ali i skaut Bob Pendleton koji ga je doveo u Everton.

'Nitko mu tada nije zamjerio... I ne, nije važno što su mu treneri tada rekli jer on ionako ne bi ostao u Liverpoolu', prisjetio se Pendelton te dodao:

'Odmah je bilo jasno kako Wayneovo srce kuca za Everton. Tu nije bilo pomoći...'

I tako, dileme za tada devetogodišnjeg Waynea nije bilo, jedini je izbor bio - Everton! Ubrzo je u nogometnoj akademiji Evertona postao najbolji igrač u svom godištu, a toliko su ga obožavali da je postao neka vrsta amajlije za sreću prve momčadi Evertona. Da, Wayne Rooney je kao 11-godišnjak postao klupska maskota, a debitirao je baš na najvećem derbiju, onom s Liverpoolom! Igrači prve momčadi su ga obožavali, navijači također, i tako je - godinama prije nego što je zaigrao za prvu momčad - postao legenda kluba s Goodison Parka.

Sve ostalo je povijest jer Wayne Rooney se igrački razvijao nevjerojatnom brzinom. Bio je jači i zreliji od svojih vršnjaka, do tada je rušio rekorde lokalnih liga po broju zabijenih golova, a u istom ritmu nastavio je i u plavom dresu Evertona, pa je tako u sezoni 1995./'96. postigao čak 114 golova u 29 utakmica igrajući za U-11 ekipu. S 15 godina igrao je za U-19 momčad i bio najbolji igrač, pa je svima već tada bilo jasno da će biti velika zvijezda. Uspjeh mu je bio zajamčen te je Wayne od prvog dana krenuo ispisivati povijest otočkog nogometa!

Tadašnji trener Evertona David Moyes odlučio ga je u ljeto 2002. godine priključiti prvoj momčadi. U službenim utakmicama debitirao je 17. kolovoza 2002. godine na Goodisonu protiv Tottenhama i tako postao drugi najmlađi debitant u povijesti Evertona. Bilo mu je 16 godina i 10 mjeseci... Prve golove u seniorskoj konkurenciji zabio je 2. listopada 2002. godine u FA Kupu protiv Wrexhama. Everton je slavio 3:0, a Rooney je postigao dva gola u razmaku od samo šest minuta. I tako postao najmlađi strijelac u povijesti kluba...

Samo pet dana prije 17. rođendana pokazao je i dokazao o kakvom se klasnom nogometašu radi. Zabio je za pobjedu protiv Arsenala doslovno u posljednjim trenucima utakmice i postao najmlađi strijelac u povijesti Premier League!

'Rooney je najveći talent koji sam vidio otkako sam stigao u Englesku. Sigurno nije bilo igrača mlađeg od 20 godina poput njega otkada sam ovdje postao menadžer', kazao je legendarni menadžer Arsenala Arsene Wenger nakon te utakmice.

Rekorde je nastavio rušiti i u dresu engleske reprezentacije - 12. veljače 2003. godine debitirao je u prijateljskom susretu protiv Australije te je sa 17 godina i 111 dana postao najmlađi reprezentativac u povijesti Gordog Albiona. Već 6. rujna iste godine, u dobi od 17 godina i 317 dana, postao je najmlađi igrač koji je postigao gol za Englesku! Zabio je Makedoniji u kvalifikacijama za Euro 2004. godine.

Kako je 'plavi cvijet' Liverpoola postao heroj crvenog dijela Manchestera
Nakon što je za Everton odigrao samo dvije sezone u seniorskoj konkurenciji (77 utakmica, 17 golova) došao je trenutak da Wayne Rooney krene dalje. Već se znalo da će prije ili kasnije potpisati za Manchester United - 'crveni vragovi' su ga pokušali dovesti kad je imao 14 godina, ali nisu uspjeli. Pokušali su dvije godine kasnije, no ni tada nisu uspjeli... Problem je bio sam Wayne - nije želio napustiti Everton...

Treći put nije mogao odbiti... 'Škotska veza' je odradila najteži dio posla. Sir Alex Ferguson i David Moyes pripremili su teren mjesecima ranije, svi su razgovori i pregovori s obitelji Rooney i samim Wayneom odavno završeni, čekala se samo službena potvrda jer klubovi su također odavno dogovorili taj transfer.

A onda se 31. kolovoza 2004. godine, posljednjeg dana prijelaznog roka, sve baš sudbinski poklopilo. Manchester United igrao je s Evertonom na Old Traffordu, a u uredu sir Alexa Fergusona okupio se 'trust mozgova' - tadašnji vlasnik Evertona Bill Kenwright, trener David Moyes te tadašnji Unitedov direktor David Gill.

'Kradu nam dijete, kradu nam naše dijete...', mrmljao je Kenwright sebi u bradu, kao da ni sam nije bio siguran želi li potvrditi transfer. Navodno je pred svima nazvao svoju majku te predao telefon iznenađenom Alexu Fergusonu.

'Da se nisi usudio pomisliti da ćeš ovo dijete dovesti u United za malo novca! Da ti to nije palo na pamet...', navodno je bila poruka za sir Alexa.

Svima je bilo kristalno jasno to da će Wayne Rooney napredovati samo ako potpiše za United i dođe u ruke Alexu Fergusonu. Posao je zato ubrzo potvrđen, Rooney je postao 'crveni vrag' za odštetu koja je iznosila nešto manje od 30 milijuna eura.

Pravi je posao tek čekao starog lisca Alexa Fergusona, a pogotovo neukrotivog mladog lava Waynea Rooneyja. Trebalo je vremena da se njegov sirov, do tada neizbrušen nogometni talent dovede u red, da ga se nogometno formira i od njega napravi najefikasnijeg u povijesti engleske reprezentacije i jednog od najvećih svjetskih klubova - Manchester Uniteda.

Mnogi se danas s pravom pitaju kako bi i gdje Rooney završio da ga nije preuzeo i na pravi put usmjerio Alex Ferguson. Istina, Wayne je na terenu bio 'rođeni ubojica' i 'razarač', trebalo ga je samo na vrijeme formirati, ne dozvoliti mu da uzleti prije vremena, dati mu priliku da traje...

A to nije bilo nimalo lako jer je Rooney samo nekoliko tjedana nakon potpisa za United u Ligi prvaka zabio hat-trick protiv Fenerbahčea u pobjedi 6:2. Engleski mediji natjecali su se u hvalospjevima, a Fergusona je sve više mučila glavobolja jer je znao da će s tim dečkom imati velikih problema. Škot je jednostavno znao to na osnovi iskustva, prošao je to s mnogim zvijezdama koje je vodio na Old Traffordu, bio je spreman na sva iznenađenja.

Tako je od prvog dana Ferguson bio posebno strog prema Rooneyju, štitio ga je tako da ga nije uvodio u igru kad nije bio spreman. Često je tako gledao utakmice Uniteda s klupe za pričuve, a to mu je posebno teško padalo... No nije imao hrabrosti prigovoriti, ipak je sir Alex Ferguson bio nedodirljiv šef, gazda u svlačionici Uniteda, vladar Old Trafforda. I znao je što radi.

S 'crvenim vragovima' osvojio je sve što se osvojiti moglo
Mlađahnog su Rooneyja tada u Unitedu dočekale zvijezde - kapetan Roy Keane, pa Ryan Giggs, Cristiano Ronaldo, Ole Gunnar Solskjaer, Ruud Van Nistelrooy, Paul Scholes... No on se nije dao impresionirati. Dapače, spremno je uskočio, odigrao je 43 utakmice u svim natjecanjima, zabio je 17 golova i tako postao najbolji strijelac 'crvenih vragova' te sezone. Nije bilo lako, United je završio na trećem mjestu, ali nije uspio osvojiti nijedan trofej!

Pa ipak, nakon te prve sezone sve je napokon sjelo na svoje mjesto. Ferguson je posložio momčad koja je za početak osvojila Liga kup, a potom šest sezona dominirala engleskim i europskim nogometom.

Tako je Manchester United od 2006. do 2013. godine čak pet puta osvajao naslove prvaka (2007., 2008., 2009., 2001., 2013.), a tri puta završio je kao drugi (2006., 2010., 2012.). Vrhunac uspjeha te generacije 'crvenih vragova' bilo je osvajanje Lige prvaka 2008. godine protiv Chelseaja u Moskvi, a 2009. i 2011. United je gubio u finalima najprestižnijeg klupskog nogometnog natjecanja, oba puta od Barcelone i Lea Messija...

Wayne Rooney i Cristiano Ronaldo nosili su Manchester United tih godina, fantastično su se slagali i nadopunjavali na terenu. Navodno mu je baš Ronaldo dao nadimak Pitbull jer je Rooney iz utakmice u utakmicu pokazivao nevjerojatnu glad - kao i Ronaldo - za golovima, pobjedama i trofejima.

Za Waynea jednostavno nije bilo izgubljene lopte, išao je maksimalno u svakom dvoboju, nije se štedio bez obzira na snagu ili ime protivnika, često je 'uletavao' sucima, svađao se u trenucima u kojima je mislio da su on ili njegov United zakinuti sudačkim odlukama. Ukratko, gdje je bila najveća gužva, e tu je bilo najlakše pronaći Waynea Rooneyja. I baš su ga zato navijači Uniteda jednostavno obožavali! Bio je 'sirov', ginuo je na terenu za klub i momčad, zabijao je iz svih mogućih i nemogućih pozicija. A dežurni su ga kritičari redovito prozivali zbog te agresije na terenu, što je rezultiralo nepotrebnim kartonima. S jedne su mu strane govorili da je 'bijeli Pele', a odmah potom ga razapinjali jer nije volio trenirati te je gotovo redovito vodio borbu s viškom kilograma.

No u najboljim sezonama bila je to nogometna rapsodija u režiji i izvedbi dečka iz Liverpoola koji nosi dres 'crvenih vragova'. Kakva apsurdna situacija! Svojedobno su ga engleski mediji opisali naslovom 'Plavi cvijet crvenog Manchestera'. Da, baš je to bio Wayne Rooney. Dečko iz Liverpoola koji je zaludio Manchester!

Najbolje ga je opisao baš sir Alex Ferguson, trenerski genijalac koji ga je izbrusio do savršenstva i od njega napravio istinsku zvijezdu.

'Nikad nije bio sebičan. On je rođeni pobjednik i to je išlo tako daleko da je često bio spreman žrtvovati svoju individualnost za dobrobit momčadi. Kao timski igrač, Wayne Rooney je apsolutno fantastičan. Znao mi je reći, kada smo imali problema s ozljedama u obrani: 'Šefe, mogu igrati beka ili stopera, igrao sam na tom mjestu u školi.' I onda sam mu morao odgovoriti: 'Da, Wayne, ali mi sutra igramo protiv Didiera Drogbe!' prisjetio se u svojoj autobiografiji Alex Ferguson.

Jasno, tijekom svih godina na Old Traffordu bilo je i nesuglasica, prijetnji odlaskom... Najkritičnije je bilo 2010. godine. Rooney je sve češće bio na klupi, a Ferguson je uporno tvrdio da je razlog tome ozljeda gležnja. Sukob je eskalirao u trenutku u kojem se Rooney oglasio u medijima te objavio kako intenzivno razmišlja o odlasku iz Uniteda. No ne zbog novca, već zbog manjka ambicija u klubu! Na Old Traffordu su se odmah mobilizirali i Rooney je uskoro potpisao novi petogodišnji ugovor jer su se čelni ljudi Uniteda zabrinuli nakon što je u javnost procurila informacija kako ga želi dovesti Manchester City! Sve se na ovom svijetu moglo dogoditi, ali da Rooney ode u City ili Liverpool... nikako!

Iste sezone, točnije u veljači 2011. godine, Rooney je zabio spektakularan gol škaricama za pobjedu baš protiv mrskog Cityja! Sam je kasnije taj gol opisao kao najbolji u karijeri dok je sir Alex Ferguson potvrdio kako je to bio najljepši zgoditak kojem je on svjedočio na Old Traffordu. Ovacije navijača Uniteda nakon toga trajale su gotovo deset minuta...

Kako je Rooney dobio nadimak Wazza...
Ali sve što je Wayne Rooney činio na terenu bilo je dostojno naslovnica otočkih medija. Bio je zvijezda u pravom smislu te riječi, najbolji izdanak najpopularnijih engleskih nogometaša. U povijesti! Kakav na terenu, takav i izvan njega. I baš ta 'igra' izvan terena zamalo ga je stajala karijere.

Jer Wayne Rooney je nogometni genijalac, ali u isto vrijeme bećar, 'heroj ulice', dečko iz susjedstva koji će s ekipom u sitnim satima nakon noćnog provoda popiti još jednu ili dvije putne za šankom. I tu su ga 'namirisali' engleski tabloidi, željni senzacija. A Rooney se iz tjedna u tjedan svojski trudio da im pruži što bolji materijal.

Čega tu sve nije bilo - brojnih pijanstava i vožnje pod utjecajem alkohola, noćenja i triježnjenja u policijskim postajama... To je bilo najmanje što je 'skrivio'. Više jednostavno nije bilo 'napeto' snimiti ga kako se pripit vraća iz noćnog života, a uoči važnih utakmica. Vijest da je Rooneyja uhvatila policija kako vozi u alkoholiziranom stanju više nikome nije bila zanimljiva. Zato su se nizali skandali nakon što su otkriveni njegovi razulareni tulumi s prostitutkama i striptizetama, a bilo je pokušaja da se zataškaju i fizički obračuni u pubovima.

Iz tih dana datira i njegov aktualni nadimak - Wazza. Iznjedrili su mu ga tabloidi u trenucima u kojima su ga - s pravom - počeli uspoređivati s najzločestijim dečkom engleskog nogometa Paulom Gascoigneom. On je Gazza, a Wayne Rooney je shodno tome postao - Wazza. Jer u svojim je 'najboljim' danima - kako na terenu, a posebice izvan njega - doslovno bio slika i prilika Paula Gascoignea. Lud i totalno neobuzdan, a opet tako fantastičan i nezamjenjiv.

Pa ipak, svi ti skandali nimalo nisu utjecali na njegove izvedbe na terenu. Vodio je Rooney 'crvene vragove' u nove pobjede, zabijao je iz utakmice u utakmicu, a ponekad se činilo kako mu je alkohol 'najbolje gorivo' jer je posebno 'nabrijan' bio baš u danima u kojima su ga 'rasturali' tabloidi.

'Bio sam mlad i glup', pokušao se opravdati Rooney prije nekoliko godina, kad su ga upitali za sve te njegove ispade tijekom karijere. Tko zna kako se sve opravdavao svojoj Coleen...

Jer više od nogometa patio je njegov privatni život i mnogi se pitaju kako je njegova žena Coleen (34) uspjela izdržati uz njega sve te godine i sve mu oprostiti. I to nekoliko puta. Godišnje. Sve do današnjih dana jer Wayne svako malo 'zapne' negdje s nekom prostitutkom, starletom, aktualnom ili bivšom manekenkom željnom medijske pažnje. I baš se uvijek u blizini nađu fotografi koji ga 'uhvate na djelu'. Bio kriv ili ne, ali stvarno je čudno da tijekom svih ovih godina nije baš ništa naučio... Ispada da se cijelo jedno desetljeće više pisalo o njegovim aferama nego o stotinama fantastičnih golova i brdu trofeja koje je godinama osvajao. I sad će ga nakon svega pamtiti po 'nestašnim izletima' izvan nogometnih terena.

A Wayne i Coleen znaju se praktički cijeli život, upoznali su se još u osnovnoj školi, kad im je bilo 12 godina. Ljubav je planula nekoliko godina kasnije, a vjenčali su se nakon šest godina veze. Vjenčanje je održano u Portofinu u Italiji u lipnju 2008. godine, a svadbeni je pir koštao više od četiri milijuna eura. No najveći dio pokrio je ugovor s britanskim izdanjem OK magazina koji je navodno platio čak tri milijuna eura za ekskluzivnu priču i fotografije s njihovog vjenčanja!

Realno, Wayne Rooney je već tada bio jedan od najplaćenijih svjetskih nogometaša, nije mu bilo do novca. Kasnije je otkriveno kako su on i Coleen iznos koji im je platio OK magazin odmah donirali udrugama koje se brinu za djecu bez roditeljske skrbi. I kasnije je obitelj Rooney izdašno potpomagala potrebite, no zbog svoje bećarske naravi Wayne je tijekom godina ostao bez nekoliko izdašnih sponzorskih ugovora. Spomenimo samo kako su ga svojevremeno odbili Coca-Cola, Nike te neki od najpoznatijih svjetskih proizvođača satova... Samo zbog iznenadnog prekida suradnje s Nikeom (dugo godina bio je zaštitno lice linije njihovih najprodavanijih kopački!) izgubio je desetke milijuna eura, ali u isto vrijeme taj mu novac nije nedostajao jer je samo od ugovora u 13 sezona provedenih u redovima Manchester Uniteda zaradio najmanje 150 milijuna eura.

Wayne i Coleen imaju četvoricu sinova - Kaija Waynea (rođen 2009.), Klaya Anthonyja (2013.), Kita Josepha (2016.) i Cassa Maca (2018.). Važno je spomenuti kako je najstariji sin Kai Rooney krajem 2020. godine potpisao ugovor s Manchester Unitedom pa bi uskoro novi Rooney mogao zaigrati za 'crvene vragove'.

A tata Wayne je s 'crvenim vragovima' osvojio sve što se osvojiti moglo, čak 16 trofeja u 13 sezona: pet naslova engleskog prvaka, Ligu prvaka, UEFA Europsku ligu, FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, FA Kup, četiri Community Shielda, tri Liga kupa. Uz sve to postao je najbolji strijelac u povijesti momčadi s Old Trafforda zabivši čak 253 gola u 559 utakmica. Predvodi 'crvene vragove' po broju golova u Ligi prvaka, ali i u svim ostalim europskim natjecanjima.

Jose Mourinho bio je taj koji ga je 'ispratio' s Old Trafforda
No 2013. godine, u posljednjoj sezoni Alexa Fergusona na klupi Uniteda, Rooney je ponovno želio napustiti Old Trafford. Čelnici Uniteda spasili su stvar angažiravši novog trenera Davida Moyesa, čovjeka koji je i uveo Rooneyja u seniorski nogomet. No Wayne je već tada bio u vidljivom padu, njegove su najbolje igračke godine bile iza njega. Daleko od toga da je bio star, na naplatu su mu došle godine u kojima nije bio baš posvećen treninzima i zdravom životu. Mnogi su se čudili da je toliko dugo i izdržao bez težih ozljeda jer je često imao problema s prekomjernom težinom i povratkom u formu.

Dolazak Josea Mourinha za trenera Uniteda značio je i kraj za Waynea Rooneyja. Nakon 13 sezona u dresu 'crvenih vragova', 559 utakmica i 253 zabijena gola, Rooney je postao 'višak' pa u ljeto 2017. godine odlazi s Old Trafforda i potpisuje za Everton. Želio je završiti karijeru u svom klubu, no nakon samo jedne sezone (40 utakmica, 11 golova) stiže poziv iz SAD-a te odlazi u MLS ligu, u redove DC Uniteda.

'Preko bare' se Rooney, barem na neko kratko vrijeme, vratio u nogometni život. Iako je bio daleko od idealne forme, za nedoraslu konkurenciju u MLS-u doslovno je 'izmislio nogomet'. U dvije sezone odigrao je 52 utakmice i zabio 25 golova. Neki od njih jednostavno su bili spektakularni i podsjetili su na njegove najbolje dane iz Manchester Uniteda. Nažalost, bio je to 'labuđi pjev', godine u kojima nije posvećivao pažnju svome tijelu uzele su danak i Rooney se u siječnju 2020. godine vratio u Englesku.

Potpisao je za drugoligaša Derby County kao igrač - trener te je isprva bio pomoćnik i produžena ruka prvog trenera Philipa Cocua. Zbog loših rezultata Cocu je dobio otkaz, a s prvim danima 2021. godine Rooney je objavio kako završava igračku karijeru te preuzima mjesto menadžera na klupi posrnulog Derby Countyja, kluba koji se u ovom trenutku bori za ostanak u Championshipu. U drugoj ligi za Derby je odigrao 35 utakmica i zabio sedam golova te je na vrijeme shvatio da je u ovom trenutku najbolje objaviti povlačenje.

Završila je tako jedna fantastična karijera, obilježena nezaboravnim partijama i brojnim golovima te rekordima u dresu Manchester Uniteda. Srušio je i hrpu rekorda u dresu engleske reprezentacije. Wazza je najbolji strijelac u povijesti Gordog Albiona, zabio je 53 gola, drugi je igrač po broju nastupa za Englesku, u dresu reprezentacije odigrao je 120 utakmica (ispred njega je golman Peter Shilton noseći državni dres 125 puta). Rooney je svojedobno bio najmlađi debitant u dresu engleske reprezentacije te najmlađi strijelac u službenim utakmicama! Za ostale klupske i reprezentativne rekorde koje je ostvario trebao bi nam doslovno još jedan tekst.

Kako god bilo, Wayne Rooney jedan je od najvećih engleskih nogometaša svih vremena, njegovi će rekordi trajati još desetljećima, ali i njegovu karizmu - na terenu i posebno izvan njega - teško da će netko nadmašiti u skoro vrijeme. Jer takav se romantik rađa jednom u sto godina. George Best dobio je dostojnog nasljednika u Paulu Gascoigneu, a njega je naslijedio Wayne Rooney. Wazza za sada nema nikoga koji će krenuti njegovim stopama, radilo se tu o nogometu ili provodima.

Kako će se Rooney snaći u ulozi trenera? Za sada se sa svojim Derby Countyjem očajnički bori za ostanak u Championshipu, teška je to i nezahvalna uloga za početnika na klupi, mnogi su u toj borbi krahirali, a onda je strašno teško vratiti se. Za utjehu, Wazza zna kako se pobjeđuje, ali trebat će mu i nešto sreće sada na početku...

[AmiĐa_Idriz]

Ovaj vikend su mi se 3 utakmice posebno istakle, ne računajući katastrofu sa King Powera

1. Man City - Tottenham

Jako je Cityu značio onaj izboreni penal kako bi na vrijeme "otvorili" Tottenham s obzirom kako tradicionalno godinama muče muku protiv te ekipe, pa im je kasnije dosta lakše išlo. Jednostavno melju i dalje bez puno problema na terenu, iako im i dalje fale Kevin, Kun, u subotu i Dias, a ništa se ne bi reklo da fali. Te naravno povrede su doprinijele i novo m preporodu određenih igrača, prije svih naravno Ilkaya. Povredom Kevina te poprilično ozbiljnijim Rodrijem u odnosu na prošlu sezonu dobio je nešto slobodniju ali i neobično visočiju poziciju na terenu koja mu je nevjerovatno legla. Ne sjećam se da je u BVB-u ili do sada u Cityu imao ovoliko slobode, ali eto, dočekao je. Ozbiljan kandidat na visoke nagrade na kraju sezone ukoliko nastavi ovim ritmom, a zanimljivo će biti kakav ja plan i kako će izgledati ovakav Ilkay skupa sa Kevinom.

Tottenham sa druge strane, reklo bi se standardno Mou. Znam šta su imali u planu, penal je to poremetio ali su stajali na terenu kao da ništa nije ni desilo. SImptomatično je koliko je puta Kane bio sam i izoliran bez apsolutno ikakve podrške sa loptom u posjedu. Ali eto, Jozo.

2. WBA - Man Utd

WBA je sinoć izgledao dosta ozbiljno, vidjelo se da znaju šta rade. Imali su i jako dobre šanse, xG kaže West Brom (1.29) 1-1 (0.57) Man Utd, ali džaba to sve, mogli su i bez tog boda, koji im i ne znači puno, ostati da se Johnston nije izviteporio u zadnjim minutama. Fin golman, ostaće on u PL.

United je sinoć baš traljav i usporen bio, rekao bih slaba priprema Olea prije svega. Imali su more prostora na bokovima, ali osim Shawa niko nije ni pokušavao previše iskoristiti to. Fali ovdje puno jedno dobro krilo, a vrijedilo bi vidjeti šta i sa AWB-om, lik je poprilično beskoristan na drugoj polovini terena, a u današnjem fudbalu je to ogroman minus.

3. Arsenal - Leeds

Velika pobjeda za Arsenal iz mnogih razloga. Izašli su sa jasnom namjerom na teren. Bez peglanja, direktno i okomito, sa pravim odlukama i pasovima u zadnjoj 1/3. A i nije neko čudo kada nema traljavog Williana, sa Sakom, ESR-om i ubrzo nadam se ukomponovanim Martinom Arsenal će se vjerovatno riješiti problema u napadu. Onaj gol Bellerina, tj. akcija me podsjetila na Wenger Barcu.

Ono što je još bitno za Arsenal jeste da se Auba probudio, ostaje im da se nadaju da će nastaviti ovim ritmom, jer sa njim u brzini više stajali bi bolje i na tabeli. Dosta ovise o njemu u smislu konvertiranja šansi. Naravno, malo se vrtio po krilu, rotirao sa ostatkom ekipe, sve je to dobro da ima što veći uticaj na igru.

Još jedna fenomenalna utakmica Sake, i dalje moj favorit za YPOTY, mada i Foden lagano ističe kandidaturu. Nekako se svaki gol vrtio oko njega.

Arsenal je generalno potentna ekipa i vjerujem da će iduće sezone biti ozbiljan rival ukoliko ulože malo ozbiljnije novce u odbranu, prije svega stopera pa i neku rotaciju za Tierneya. Oslobodili su dosta budžeta za plate nabijajući nogom u guzicu viškove, tako da imaju prostora na ljeto, samo trebaju raditi pametno. Uz tih par pojačanja, i trenutni core mladih i iskusnih igrača u kojem imaju fin temelj mogu izgraditi finu ekipu.

I dalje stojim pri tome da Arteta ima visok potencijal da postane dobar trener, od početka mi izgleda da ima veći plafon od Lamparda ili Olea. Lijepo je izvukao ekipu iz onog zaista kritičnog perioda od jesenas gdje su skoro bili u borbi za opstanak. Na mini tabeli od samo zadnjih 10. kola su na 3. poziciji, što govori dosta o trenutnoj formi ekipe.

Što se tiče Leedsa, dosta je ljudi, pa i ja između sotalih očekivao da će im se desiti repriza iz prethodne dvije sezone u C'shipu gdje su čupali živu glavu u drugom dijelu sezone i gdje su zaista pregoreno i loše izgledali. Ove sezone ne odaju takav utisak. Nevjerovatno kakve čipove Bielsa ugradi u glave igračima, nevjerovatan tempo i nivo trčanja. Meslier jeste dosta pomogao Arsenalu, ali mi nije jasna online hajka na njega, brani jako dobru sezonu.

[Korovjev]

Arsenal baš nisam nešto gledao ove sezone, možda dvije, tri tekme, i to naletio kad su odigrali baš dobro, u jednoj Tierney i Sako ubili nekoga, plus neki bijelac sa dva prezimena, pretpostavljam da je to ovaj Amidžin troslovni, dobar i to na mjestu gdje je kod njih veliki problem zadnjih godina, prostor i veza između sredine i napada, a onda je i Lacazet dobar jer on tako bolje igra kad je više leđima golu, a i od Džake se ne traži da gradi igru, jer on to ne zna. Pa sam baš mislio vidiš bit će nešto od tog Artete. Ali po rezultatima vidim da su to prije izuzeci i da su krajnje nekonzistentni. Plus ove neke kupovine isluženih kljusina ala Wilain, Luiz koje mi fakat nisu jasne. Ajde ok mladom timu treba malo iskustva, ali đe nađe Luiza u toj ulozi. Bez veze mu je ako mu igraju naročito Wilain jer ima tu on solidnih mladih pa nek se kale. Malo mi i sa ovim kupovinama mladih otpadaka ne šalju prave poruke, nekako mi je to kao da su Everton, pa ako upali možda udemo i u CL. A činjenica je da im treba kvalitete svuda, jer realno imaju jednog vrhunskog igrača, ovi mladi šta će i kako biti još je rano reći. Jedan solidan centralni odbrambeni jer su konstantno povreda Holdinga daleko od odbrane koja sama sebi da 1,5 gol u prosjeku. Ali tog solidnog centarhalfa treba 3/4 Evrope.
U svakom slučaju su malo duži projekat, naročito ako ne mogu ili neće da dovode jaka pojačanja.
S druge strane (Temze) ima i primjer Chelsea koji je malo krenuo napreskokce pa svašta dobro nakupovao, kontaš nema šanse da to ne uspije sa Lampardom. Ipak mislim da je tu problem previše dobrih mladih igrača koje je neiskusan trener pokušao sve usrećiti stalnim rotacijama. I onda je dobio tim koji nema glavu ni rep. Njih sam pogledao više puta od Arsenala ali evo ne mogu spomenuti ništa što mi je zapalo za oko. Osim da Pulisić ševa najbolje na svijetu poslije Mesija i Hazarda, ali mu je slab krajnji proizvod.

[Gerro]

Gdje su mi momcine zYysar i diablo? Chelsea nikad bolji, a njih nema. Naredne godine se bore za titulu

[Osim_13]

Đavola bi vodili da je Mendy na golu. Tuchel je ipak razuman čovjek.

[Logovan]

Werner

[Crvena Tifoza]

Kad Everton igra svoje zaostale utakmice?

[ZyzzSar]

Gdje su mi momcine zYysar i diablo? Chelsea nikad bolji, a njih nema. Naredne godine se bore za titulu

tu smo haha
a ne treba se zalijetati jel'

[Tito_i_Partija]

Werner

Ma i to jedva. Bojim se da su malo promasili sa njim.

[aCme]

Prelosi Chelsea na 4 boda od najboljeg tima 21 stoljeća

1.10 kvota da će Chelsea završiti sezonu ispred najboljeg tima 21 stoljeća

Sad je već 1.05

[AmiĐa_Idriz]

Uđite na Tweet, velika slika pa ne može čitava da se učita

[saint_mirad]

Uđite na Tweet, velika slika pa ne može čitava da se učita

Lici pomalo.

[drug_profi]

Cirkus, ali ne kontam Caraghera. Jel ovo neka provokacija ili se epohalno zjbo?

[aCme]

[AmiĐa_Idriz]

Cirkus, ali ne kontam Caraghera. Jel ovo neka provokacija ili se epohalno zjbo?

Ma banter, on i Gary se konstantno šprdaju međusobno ovako.

[drug_profi]

Ah to je.

[Logovan]

Sergio Aguero will be leaving Manchester City at the end of this season. The club have not offered the 32-year-old a new contract.

Ode Kun....

[ljevoruki]

Sergio Aguero will be leaving Manchester City at the end of this season. The club have not offered the 32-year-old a new contract.

Ode Kun....

Najbolji strijelac u istoriji MC, 268 utakmica i 180 golova. Koliko god smo ga mrzili zbog njegove sebicnosti u vrijeme kada je Dzeko igrao za MC, mora mu se priznati da je jedan od najboljih stranaca u istoriji Engleske lige.
Negdje procitsh da bi se mogao vratiti u Atletiko.