Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 18:56
ExNihilo wrote: ↑27/01/2021 17:17
Da sam mislio na
Weltliteratur, odnosno na
Svjetsku književnost, ja bih napisao Weltliteratur, ili bih napisao Svjetska književnost. To što ne možeš ove termine konceptualno, a ni pravopisno, razlikovati od sintagme koju jesam iskoristio, nije pitanje za mene, nego za tvoju nastavnicu Bosanskog jezika.
Šta god si mislio - daj neku referencu?
Šta je za tebe svjetska literatura u 19. stoljeću? Dostojevski? Proust? Tolstoj? Nastavi niz...
Ako je Tolstoj svjetski, koliko je on to u vajmarskoj Njemačkoj, Otomanskom carstvu, imperijalnoj Kini, feudalnom Japanu? Sve je to planeta Zemlja.
Pucaj!
Pojam sam već objasnio
ovdje,
ovdje, pa onda opet
ovdje.
Ne bi mi bilo mrsko i četvrti put, ali mi je jasno da ne postavljaš pitanje da bi dobio odgovor.
Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 18:56
ExNihilo wrote:To nije dokaz njegove neafirmiranosti, nego je je dokaz njegove neafirmiranosti među savremenicima. Podsjetit ću te, teza koju sam postavio, a koju si ti osporio, jeste da Nietzsche nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, a ne da nije afirmisan uopće.
Sada, naravno, kada je jasno kako ovaj zaista nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, uvodiš novu tezu, pa je kao dokazuješ. No, straw man nije samo logička pogreška, nego i intelektualno nepoštenje, Boško. Ako već u svjetlu novih informacija ne promijeniš mišljenje, onda budi makar toliko pošten da ne osporavaš teze koje bi ti volio da sam rekao, umjesto onih koje zaista jesam rekao.
Veliš straw man? Daj mi nekoliko filozofski imena iz njegova doba, suvremenika, koji su afirmisani na način na koji tvrdiš da MORAJU biti, pa onda vrši zamjenu teza.
Ma nikakav problem. Pa što nisi ranije pitao?
James Mill
Ono kad postepeno prelaziš put od anonimusa do intelektualne tour de force
za vrijeme svog života.
Jeremy Bentham
Gledaj brata Benthama. Bio u svoj vakat utjecajniji nego je danas.
Auguste Comte
Jebi ga, za vrijeme njegovog života sociologiju su shvatali ozbiljnije, pa samim tim i njega, negoli danas.
Svi savremenici brkatog gospodina i svi prepoznati još za života. Znači, može se.
Ajmo sad brže-bolje zamijeniti tezu, Boško. Nisi ti mene zapravo pitao da ti nađem njegove savremenike koji su bili afirmisani, je li tako, nego si me pitao.... šta? Evo odličnog prijedloga, mislim da će ti se svidjeti:
-
Ali ExNihilo, zašto porediš njih sa Nietzscheom, oni ne mogu u istu rečenicu s njim!
A onda ću ti ja reći kako ih uopće ne poredim, nego ti očigledno odgovaram na izazov da nađem Nietzscheovog savremenika koji jeste bio prepoznat za vrijeme života, za razliku od Nietzschea, tako da možemo preskočiti barem tog straw mana.
Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 18:56
Many Germans? Ko su ti "many Germans"? Šta to uopće znači, imaju li imena? Dobro, evo, ne moraju imena, daj jedno ime. Samo jedno i završili smo s ovom pričom. Možeš li od tih many Germans jednog navesti? Ma ne mora biti ni Nijemac, bilo ko, bilo gdje, makar da je poluozbiljan autor, ali je bio Nietzscheov savremenik i ovaj ga je inspirirao?
Aha, ovo već postaje klasičan "mind games".
Prvo tvrdiš da se za njega čulo tek kada je umro, i onda kada ti se navede citat iz Britannice, u kojem stoji da su određeni politički pokreti, još za njegova života, u "Zaratrustri" prepoznali određene idealističke vrijednosti, eh, onda se započinje sa matematičkim egzibicijama i pitanjima koliko je to?
Znači tebi nije dovoljan ni argument koji je jednostavo pobio tvoju tvrdnju da je tek posthumno prepoznat kao mislilac? Smješno sa tvoje strane.
Pa dobro,
koji su to politički pokreti? Uzevši u obzir da si ti autoritet po pitanju Nietzschea, a naročito da imaš sve njegove knjige na polici, siguran sam da možeš imenovati barem
jedan. Pitanje je jednostavno.
Pa nećemo valjda nekritički prihvatiti citat samo zato što je iz Britannice. Imena, kolega, imena!
Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 18:56
To što misliš kako su Tolkiena ili Lewisa popularizirali filmovi je lično tvoja sramota, prijatelju.
Da. Globalno. I nije moja sramota, već tvoja pretencioznost u doživljaju Tolkina i sličnih.
Filmovi razlog popularnosti, kažeš? Da vidimo onda:
- Gospodar prstenova je objavljen u periodu 1954. - 1955.
- Nobelov komitet za književnost uvrstio je već 1961. godine Tolkiena u uži izbor za Nobelovu nagradu zbog njegovog rada na Gospodaru prstenova.
- Na drugom albumu iz 1969. Led Zeppelin objavljuje pjesmu inspirisanu Gospodarom prstenova
Ramble On, dok će nešto kasnije izbaciti
Misty Mountain Hop i
The Battle of Evermore. Black Sabbath ih slijedi sa "
The Wizard", dok Rush 1975. kao omaž Tolkienu objavljuje
The Necromancer i
Rivendell. Camel 1974. snima
Nimrodel / The Procession / The White Rider kao svoj osvrt na Tolkienov ep. U međuvremenu je objavljen najmanje 41 album izravno inspiriran Tolkienom.
Ne, Boško, black metal muzičari nisu jedini koji cijene Tolkiena. Svoj omaž su mu dali neki od najvećih bendova našeg vremena.
- Tokom 1969. nekoliko književnika formira The Tolkien Society. Riječ je o fondaciji koja već 51 godinu radi na očuvanju Tolkienove zaostavšine, te u kontinuitetu obavljuje nekoliko akademskih žurnala, između ostalog na polju književnosti i lingvistike.
- Do početka 70ih, Gospodar prstenova je uvršen u školsku literaturu u najvećem dijelu anglosaksonskog svijeta.
- Tolkien je tokom 60tih i 70ih inspirirao kontrakulturne pokrete pa je ovima jedan od prominentnijih slogana bio
"Frodo Lives!".
- Manje-više svi značajni autori epske i naučne fantastike tog vremena inspirirani su Tolkienom. Zadržat ću se na onima čije eksplicitne izjave o tome postoje prije pojave filmova: Ursula Le Guin, George R. R. Martin, Orson Scott Card, i Poul William Anderson.
- Septembra 1973., dan nakon njegove smrti, Tolkien je osvanuo na naslovnici The Times magazina.
- Prva naučne studije o Tolkienovim fiktivnih jezicima počinju se pojavljivati sredinom sedamdesetih.
An Introduction to Elvish, gramatika vilenjačkog jezika, objavljena je 1978., dok se dvije godine kasnije pojavljuje
The languages of Tolkien's Middle-earth. Svake godine organizira se međunarodna naučna konferencija na temu Tolkienovih fiktivnih jezika.
- Prije izlaska filma knjige su se prodale u aproksimativno 50 miliona primjeraka što ih je već tada svrstavalo među najprodavanije naslove svih vremena.
Prvi film je izašao 2001., nakon što se sve gore opisano već desilo.
I sad ja tu sjedim i čitam frajera kako mi objašnjava da je Gospodar prstenova popularan zbog filmova. I da je prije toga, hajde da te citiram, "
tavorio u bibliotekarskom mraku". Majko draga, sad mi je jasno što ti se priviđa Sopta po formu. Navikao si petparačka smeća i površnost.
Al' nismo ba ni započeli nas dvojica! Ovo sve tek osporava tu glupavu tezu kako Tolkien nije bio popularan prije filmova. Mi tek trebamo otvoriti priču zašto (ni)je književno relevantan. Tako da, pošto si ti davno prerastao Tolkien, vjerujem kako možeš jasno artikulirati razloge. Samo da ovaj put budu malo ozbiljniji od "cijene ga black metal bendovi", ako je moguće.
Škobo Habu wrote: ↑27/01/2021 18:56
Ne. Ti si njih stavio nasuprot Nietzscheovoj definiciji intelektualca - a to je da obaveza intelektualca da bude protiv sistema vrijednosti u kom egzistira, da se buni protiv vremena u kom živi. Inače nije intelektualac. Kužiš, ne?
Taj tvoj intelektualac, po Nietzschovom tumačenju, je regresivan. Ničem ne služi.Ne promišlja aktivno. Bavi se fikcijom, alegorijama, suštinski nebitnim stvarima za svijet oko njega. To je nečija privatna vizija izmišljenog svijeta koji je za egzistencijaliste bijeg od onoga stvarnog.
U tom smislu, za današnje vrijeme je bitniji Aristotel, Demokrit, Epikur od tvog Tolkina i Lewisa, iako su oni živjeli prije više od 2000 godina.
U odnosu na dvojicu potonji, daleko su aktuelniji za ovaj svijet.
Boško, egzistencijalizam nije isto što i eskapizam. Fikcija je možda bijeg od stvarnost svijeta za eskapiste, ali ne i za egzistencijaliste. Kažem ja tebi da bi trebao koristiti rječnik, ali nećeš da poslušaš.
No, dobro, važnije je ovdje uperiti prstom u činjenicu da fikciju proglašavaš nebitnom za stvarni svijet, što bi značilo da je književnost kao takva nebitna, što te opet pozicionira kao forumskog šampiona anti-intelektualizma.
Nije vrijedno samo ono što je korisno. Da je tako, ne bismo imali umjetnost uopće. Uostalom, Nietzsche je autor one lijepe misli da nam umjetnost treba kako ne bismo umrli od stvarnosti. Što bi ti znao da si zapravo pročitao svog heroja sa police.