Danasnji "feminizam"

[Login7777]

Najjače su mi one što izbace sise, naglase ih, pa kad pogledaš kaže ej moje oči su gore.
Moraš da se boriš protiv miliona godina evolucije jer ona hoće da izbaci sise i da samo gledaju oni zbog kojih je izašla u grad da ju vide.

p.s.mislim da će u budućnosti to bit zabranjeno pod optužbama da ih pogledom napastujemo svojom patrijahalno-toksičnom muškosti i da treba da se borimo protiv naših urođenih opresivnih zaostavština.

[MarlboroGold]

Postao je politika samomarginalizacije.

Da. To je ono što si neki dan govorio u kontekstu moći.
Uostalom sve više postaje politika koja sebe pokušava predstavljati moralnom, a zapravo je zasnovana na komercijalnim interesima i željom za moći uglavnom onih koji istu guraju, a to je mali postotak. Komercijalne interese spominjem iz razloga što je ženama prodata iluzija o super karijerama na pozicijama moći, nevjerovatnim poslovima i platama, ali u realnosti velika većina zapadne na radnim mjestima sa osrednjim i lošim radnim uslovima i malim platama poput robova jednako kao i muškarci. Drugim riječima podjednako nas kapitalisti sve iskorištavaju, a rijetki se baš probiju. Ali eto neka je to upakovano kao emancipacija i pravo na izbor.

Da, svi smo mi marginalizirani u sistemu koji je pravila igre postavio tako da je egzistencija uslovljena prihvaćanjem soul-sucking poslova, ako ih uopće ima.

Zato je Marx još uvijek bitan. I to onaj originalni, a ne ovaj politikoidentitetski. Zbog toga što nam je egzistencija ucijenjena. I zbog toga što smo fundamentalno alijenizirani od vlastitog rada.

[ExNihilo]

Pod svjetskom literaturom podrazumijevam literaturu koja je objavljena na području planete Zemlje.

Svjetskom literaturom ili svjetskom književnosti?

Da sam mislio na Weltliteratur, odnosno na Svjetsku književnost, ja bih napisao Weltliteratur, ili bih napisao Svjetska književnost. To što ne možeš ove termine konceptualno, a ni pravopisno, razlikovati od sintagme koju jesam iskoristio, nije pitanje za mene, nego za tvoju nastavnicu Bosanskog jezika.

Dakle, da razložim do kraja, pošto je očito neophodno, postavio sam ti grafik koji po godinama razlaže koliko je puta termin "Nietzsche" spomenut od njegovog rođenja pa do danas. Razumiješ li? Uzeli ljudi sve knjige koje su uopće dostupne iz tog perioda, skenirali, i omogućili pretraživanje istih.

I to je dokaz njegovoj "neafirmisanosti"? Filozof koji je uticao na sve moguće -izme sa kraja 19. stoljeća i početka 20. po pitanju tvog grafikona je za života trebao biti afirmisan, kako bu mi se priznala važnost i po pitanju filozofije, kao i književnosti?

Znaš li ti, uopšte, da Nietzscheova poezija u njemačkoj književnostiu 19. stoljeća važi za jednu od najljepših.

To nije dokaz njegove neafirmiranosti, nego je je dokaz njegove neafirmiranosti među savremenicima. Podsjetit ću te, teza koju sam postavio, a koju si ti osporio, jeste da Nietzsche nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, a ne da nije afirmisan uopće.

Sada, naravno, kada je jasno kako ovaj zaista nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, uvodiš novu tezu, pa je kao dokazuješ. No, straw man nije samo logička pogreška, nego i intelektualno nepoštenje, Boško. Ako već u svjetlu novih informacija ne promijeniš mišljenje, onda budi makar toliko pošten da ne osporavaš teze koje bi ti volio da sam rekao, umjesto onih koje zaista jesam rekao.

Ne čitaš? Osim što si se zabarikadirao iza jedne tvrdnje i ne mrdaš sa tog stanovišta.

Beginning while Nietzsche was still alive, though incapacitated by mental illness, many Germans discovered his appeals for greater heroic individualism and personality development in Thus Spoke Zarathustra, but responded to those appeals in diverging ways. He had some following among left-wing Germans in the 1890s.

Toliko o tvojoj tvrdnji da za njega savremenici nisu ni znali dok nije umro. Bojim se da je sve vezano za Nietzschea i njegovu filozofiju, sa tvoje strane, samo nagađanje.

Many Germans? Ko su ti "many Germans"? Šta to uopće znači, imaju li imena? Dobro, evo, ne moraju imena, daj jedno ime. Samo jedno i završili smo s ovom pričom. Možeš li od tih many Germans jednog navesti? Ma ne mora biti ni Nijemac, bilo ko, bilo gdje, makar da je poluozbiljan autor, ali je bio Nietzscheov savremenik i ovaj ga je inspirirao?

Što se tiče Tolkiena, Lewisa, ili Chestertona, tu si pokazao jeziv anti-intelektualizam, rijetko viđen čak i na ovoj temi, zbog čega ću se suzdržati da te za rukicu vodim kroz historiju svjetske književnosti, i značaj koji su ovi imali u istoj.

Anti-intelektualizam?

Kažeš za Tolkina da je podržavao Franca i njegov fašistički režim, ispadneš zagovornik Mao Tze - tunga?

I najsmješnija stvar u svemu tome jeste što ti nabrojane književnike, koje je afirmisala filmska industrija, odnosno direktno je uticala na njihovu popularnost, zapravo nekih od njih, stavljaš u ravan jednom Nietzscheu, tvrdeći kako je nedovoljno afirmisan među svojim savremenicima, dok su, sa druge strane, jedan Tolkin, Lewis ili Chesterton, tavorili u bibliotekarskom mraku, sve dok ih nije otkrila pop - kultura i od njih načinila velika imena. Ne pitaš se uopšte gdje su pripadale njihove knjige i po uticaju, kao i po tiražu, za njihova života?

Zato i nije ni čudo što u tvom svijetu svako može postati intelektualac.

Eurocentrično mišljenje po kom su Tolkinove bajke bitnije od "Priča iz hiljadu i jedne noći".

To što misliš kako su Tolkiena ili Lewisa popularizirali filmovi je lično tvoja sramota, prijatelju.

Uostalom, uopće ih nisam poredio sa Nietzscheom - to je samo još jedan straw man s tvoje strane. Tolkiena i Lewisa sam naveo kao primjer postojanja konzervativnih intelektualaca, negirajući tvoju tvrdnju da intelektualac mora biti progresivan. Samim tim, nijednog trenutka se nisu našli u istoj rečenici s Nietzscheom, a kamoli da je bilo nekakvih usporedbi.

Uvijek je najteže pričati sa ljudima koji nemaju intelektualnog poštenja ostati iza stava kojeg su branili do prije pet minuta, pa ga brže-bolje mijenjaju i podvaljuju što nije rečeno, zbog čega si stalno prinuđen vraćati ih na njihov vlastiti stav, a razgovor se svede na opaske poput ove gore.

Ja bih volio da, umjesto što, evo, u istom odgovoru, već po treći put naglašavam kako nisam rekao to, nego sam rekao ovo, ili da ti nisi tvrdio ono, nego si tvrdio ovo, zapravo razgovaramo o filozofiji Nietzschea, ili o tome šta Tolkiena (ne) čini velikim autorom.

Ali ti ne možeš o tome razgovarati, jer ti nisi čitao Nietzschea. Kao što nisi čitao Tolkiena, Lewisa, pa ni Chestertonea. Ako si ponešto i pročitao, ništa nisi razumio. Zbog čega se razgovor s tobom nužno svodi na zamjene teza i iteraciju iste rečenice: nisam to uopće rekao.

Ja sam tebe već, ne tako davno, na drugoj temi, zamolio da objasniš zašto Tolkien nije značaja autor, kako si tada tvrdio, kako sada opet tvrdiš, ali si tada pobjegao, a pobjeći ćeš i sada. Jer ti zapravo nemaš šta reći na tu temu, niti si tu da razgovaraš, ali je važno ovako, naglasiti i podcrtati, da imati stav nije isto što i braniti stav. Za prvo je dovoljna tek ofrlje izjava, dok je za drugo potrebno nešto i znati.

Ti si, Boško, čovjek koji ima stav.

[ExNihilo]

I ja htjedoh upitati isto...

Nije "svjetska literatura", nego svjetska literatura. Razlika je jasna ako smo savladali veliko/malo slovo, i interpunkcijske znakove.

Očigledno je da nismo puno toga savladali. Kao na primjer—šta mu ga dodje 'svjetska literatura' u 19. stoljeću? Imperijalna literatura? Zapadna literatura? Koja je to 'literatura' trebala spominjati Ničea da bi se on smatrao 'afirmisanim'? Lijepo je retrospektivno opisivati zbir djela kao 'svjetsku literaturu', ali ako ne postoji kolektivna svijest o svjetskoj, globalnoj, zajedničkoj literaturi i njenim dostignućima u trenutku kada se ta literatura stvara, onda je to samo retrospektivna (u ovom slučaju i besmislena) analitička kategorija.

Opet uskačeš padobranski i ne pratiš kontekst razgovora.

Dakle, sintagmu svjetska literatura i ne koristim u kulturnom smislu, nema dodirne tačke sa Weltliteratur, niti treba da ima, jer ne razgovaramo o tome. Sintagma je korištena isključivo analitički da pokažem kako njegova misao nije prisutna u publikovanoj građi tog vremena. Bilo čijoj, bilo gdje, kako sam već objasnio, tumačeći grafik koji sam postavio.

Tako da, kakve veze grafik koji sam postavio ima sa Goetheovim Weltliteratur konceptom? Kakvi to podaci iza jednog grafika, bilo kojeg grafika, trebaju biti nego baš analitični? Kako to što u 19. stoljeću nije postojala (a zapravo jeste) Weltliteratur negira moj argument da Nietzsche nije prepoznat među savremenicima?

Hajde da čitamo jedni druge prije nego repliciramo. To je minimum poštovanja.

[ExNihilo]

Je li intelektualac nužno progresivac?

Ima piskarala, profesionalnih pisaca i vrhunskih umjetnika. Tako je i sa intelektualcima. Istinskog intelektualca krasi puno toga što Peterson nema (stvaranje kulturnog kapitala, ideje koje će izdržati test vremena, znatiželja o i otvorenost prema idejama koje mu nisu bliske, preciznost i utemeljenost u dokazivanju svojih teza, itd). On je, zapravo, odličan life coach i heurističar; podsjeća me na onaj eksperiment Davida Suzukija o astrologiji, gdje je Suzuki pokazao kako dobar psiholog može postati i odličan 'astrolog' ako dobro upakuje svoje znanje o ljudskoj prirodi. Drugim riječima, dobar psiholog svoje ideje pakuje tako da mu se sve vjeruje, pa čak i to da je ozbiljan intelektualac.

Čekaj, ako su "kulturna zaostavština" i test vremena mjera jednog intelektualca, zašto onda a priori odbacuješ Petersona kao takvog? Onda i Petersona prepusti tom sudu, umjesto što samu sebe negiraš. Otkud znaš da njegove ideje neće odjekivati kroz vrijeme? Pobogu, Marxu je na sahrani bilo 9 ljudi!

Ne može oboje. Ili intelekualcu sude zaostavšina i vrijeme, zbog čega Petersona još uvijek ne možemo odbaciti kao intelektualca, ili to uopće nije pravi kriterij. Pick one.

[MarlboroGold]

Najjače su mi one što izbace sise, naglase ih, pa kad pogledaš kaže ej moje oči su gore.
Moraš da se boriš protiv miliona godina evolucije jer ona hoće da izbaci sise i da samo gledaju oni zbog kojih je izašla u grad da ju vide.

p.s.mislim da će u budućnosti to bit zabranjeno pod optužbama da ih pogledom napastujemo svojom patrijahalno-toksičnom muškosti i da treba da se borimo protiv naših urođenih opresivnih zaostavština.

Nabij sunčane naočale i opleti pogledima. Valja potvrditi jednu od feminističkih analiza da muškarci nose sunčane naočale isključivo da bi gledali i odmjeravali sise i guzice tako da ih niko ne primijeti, pa i vlastite partnerice sa kojima hodaju dok gledaju druge žene

[Login7777]

Najjače su mi one što izbace sise, naglase ih, pa kad pogledaš kaže ej moje oči su gore.
Moraš da se boriš protiv miliona godina evolucije jer ona hoće da izbaci sise i da samo gledaju oni zbog kojih je izašla u grad da ju vide.

p.s.mislim da će u budućnosti to bit zabranjeno pod optužbama da ih pogledom napastujemo svojom patrijahalno-toksičnom muškosti i da treba da se borimo protiv naših urođenih opresivnih zaostavština.

Nabij sunčane naočale i opleti pogledima. Valja potvrditi jednu od feminističkih analiza da muškarci nose sunčane naočale isključivo da bi gledali i odmjeravali sise i guzice tako da ih niko ne primijeti, pa i vlastite partnerice sa kojima hodaju dok gledaju druge žene

[Niemand]

Christian Morgenstern, (born May 6, 1871, Munich, Ger.—died March 31, 1914, Meran, South Tirol, Austria-Hungary [now Merano, Italy]), German poet and humorist whose work ranged from the mystical and personally lyrical to nonsense verse.
...
Morgenstern’s serious poetry, written first under the influence of Friedrich Nietzsche, includes In Phantas Schloss (1895; “In Phanta’s Palace”), in which cosmic, mythological, and philosophical concepts are playfully combined;

https://www.britannica.com/biography/Ch ... #ref101341

Christian Morgenstern

In Phanta's Schloß

Ein Zyklus humoristisch-phantastischer Dichtungen

1894-1895

Dem Geiste Friedrich Nietzsches

Sei's gegeben, wie's mich packte,
mocht es oft auch in vertrackte
Bildungen zusammenschießen!
Kritisiert es streng und scharf, –
doch wenn ich Euch raten darf:
Habt auch Unschuld zum Genießen!

https://www.projekt-gutenberg.org/morge ... hanta.html

Nije da je bitno za danasnji feminizam, neg, nako, ako ikog zanima uopste jel.

[Škobo Habu]

Da sam mislio na Weltliteratur, odnosno na Svjetsku književnost, ja bih napisao Weltliteratur, ili bih napisao Svjetska književnost. To što ne možeš ove termine konceptualno, a ni pravopisno, razlikovati od sintagme koju jesam iskoristio, nije pitanje za mene, nego za tvoju nastavnicu Bosanskog jezika.

Šta god si mislio - daj neku referencu?

Šta je za tebe svjetska literatura u 19. stoljeću? Dostojevski? Proust? Tolstoj? Nastavi niz...

Ako je Tolstoj svjetski, koliko je on to u vajmarskoj Njemačkoj, Otomanskom carstvu, imperijalnoj Kini, feudalnom Japanu? Sve je to planeta Zemlja.

Pucaj!

To nije dokaz njegove neafirmiranosti, nego je je dokaz njegove neafirmiranosti među savremenicima. Podsjetit ću te, teza koju sam postavio, a koju si ti osporio, jeste da Nietzsche nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, a ne da nije afirmisan uopće.

Sada, naravno, kada je jasno kako ovaj zaista nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, uvodiš novu tezu, pa je kao dokazuješ. No, straw man nije samo logička pogreška, nego i intelektualno nepoštenje, Boško. Ako već u svjetlu novih informacija ne promijeniš mišljenje, onda budi makar toliko pošten da ne osporavaš teze koje bi ti volio da sam rekao, umjesto onih koje zaista jesam rekao.

Veliš straw man? Daj mi nekoliko filozofski imena iz njegova doba, suvremenika, koji su afirmisani na način na koji tvrdiš da MORAJU biti, pa onda vrši zamjenu teza.

Many Germans? Ko su ti "many Germans"? Šta to uopće znači, imaju li imena? Dobro, evo, ne moraju imena, daj jedno ime. Samo jedno i završili smo s ovom pričom. Možeš li od tih many Germans jednog navesti? Ma ne mora biti ni Nijemac, bilo ko, bilo gdje, makar da je poluozbiljan autor, ali je bio Nietzscheov savremenik i ovaj ga je inspirirao?

Aha, ovo već postaje klasičan "mind games".

Prvo tvrdiš da se za njega čulo tek kada je umro, i onda kada ti se navede citat iz Britannice, u kojem stoji da su određeni politički pokreti, još za njegova života, u "Zaratrustri" prepoznali određene idealističke vrijednosti, eh, onda se započinje sa matematičkim egzibicijama i pitanjima koliko je to?

Znači tebi nije dovoljan ni argument koji je jednostavo pobio tvoju tvrdnju da je tek posthumno prepoznat kao mislilac? Smješno sa tvoje strane.

To što misliš kako su Tolkiena ili Lewisa popularizirali filmovi je lično tvoja sramota, prijatelju.

Da. Globalno. I nije moja sramota, već tvoja pretencioznost u doživljaju Tolkina i sličnih.

Uostalom, uopće ih nisam poredio sa Nietzscheom - to je samo još jedan straw man s tvoje strane. Tolkiena i Lewisa sam naveo kao primjer postojanja konzervativnih intelektualaca, negirajući tvoju tvrdnju da intelektualac mora biti progresivan. Samim tim, nijednog trenutka se nisu našli u istoj rečenici s Nietzscheom, a kamoli da je bilo nekakvih usporedbi.

Ne. Ti si njih stavio nasuprot Nietzscheovoj definiciji intelektualca - a to je da obaveza intelektualca da bude protiv sistema vrijednosti u kom egzistira, da se buni protiv vremena u kom živi. Inače nije intelektualac. Kužiš, ne?

Taj tvoj intelektualac, po Nietzschovom tumačenju, je regresivan. Ničem ne služi.Ne promišlja aktivno. Bavi se fikcijom, alegorijama, suštinski nebitnim stvarima za svijet oko njega. To je nečija privatna vizija izmišljenog svijeta koji je za egzistencijaliste bijeg od onoga stvarnog.

U tom smislu, za današnje vrijeme je bitniji Aristotel, Demokrit, Epikur od tvog Tolkina i Lewisa, iako su oni živjeli prije više od 2000 godina.
U odnosu na dvojicu potonji, daleko su aktuelniji za ovaj svijet.

Uvijek je najteže pričati sa ljudima koji nemaju intelektualnog poštenja ostati iza stava kojeg su branili do prije pet minuta, pa ga brže-bolje mijenjaju i podvaljuju što nije rečeno, zbog čega si stalno prinuđen vraćati ih na njihov vlastiti stav, a razgovor se svede na opaske poput ove gore.

Ja ne mogu biti nikako jasniji. Trudim se da ne zakukuljim svoje izlaganje proklamacijama i šumom gramatičkih konstrukcija ispod kojih nema nikakve suštine. Ti nikako ne daješ odgovor zašto je aktivno i pasivno isto u intelektualnom smislu? Probaj bar jednom.

Da ti ponovim suštinu svega - Tolkin je za mene pasivan čova od intelektualca, prema tome - nebitan mi je za razumjevanje svijeta u kom živim.

Ja bih volio da, umjesto što, evo, u istom odgovoru, već po treći put naglašavam kako nisam rekao to, nego sam rekao ovo, ili da ti nisi tvrdio ono, nego si tvrdio ovo, zapravo razgovaramo o filozofiji Nietzschea, ili o tome šta Tolkiena (ne) čini velikim autorom.

Ali ti ne možeš o tome razgovarati, jer ti nisi čitao Nietzschea. Kao što nisi čitao Tolkiena, Lewisa, pa ni Chestertonea. Ako si ponešto i pročitao, ništa nisi razumio. Zbog čega se razgovor s tobom nužno svodi na zamjene teza i iteraciju iste rečenice: nisam to uopće rekao.

Ja sam tebe već, ne tako davno, na drugoj temi, zamolio da objasniš zašto Tolkien nije značaja autor, kako si tada tvrdio, kako sada opet tvrdiš, ali si tada pobjegao, a pobjeći ćeš i sada. Jer ti zapravo nemaš šta reći na tu temu, niti si tu da razgovaraš, ali je važno ovako, naglasiti i podcrtati, da imati stav nije isto što i braniti stav. Za prvo je dovoljna tek ofrlje izjava, dok je za drugo potrebno nešto i znati.

Ti si, Boško, čovjek koji ima stav.

Prijatelju, ja od Nietzschea posjedujem gotovo sva važnija dijela. Uz pride Holingdejlovu biografiju Nietzschea, koja je preduslov za razumjevanje njegove filozofije, jer obiluje faktografijom, rijetkim bilješkma, pismima prijateljima i poznanicima koje je Fridrich slao.

U tom segmentu, ne samo da si ispao narcisoidan, već si ispalio jednu klasičnu ad - hoc glupost za kojom posežu samo oni čije je znanje o svijetu krajnje površno, no iz petinih žila se trude da ostave dojam kao da poznaju sve njegove tajne.

Tolkin?

Ja sam ga prestao ozbiljno doživljavati onda kada sam otkrio da je za pola skandinavske black metal scene omiljeni pisac.

Izvini, al' si stvarno pretenciozan. Spusti se malo. Bolje po tebe. Ovako se samo provaljuješ.

[belfy]

Peterson je intelektualac, nikako nije minus sto ima siri pristup narodnim masama. Koliko puta se meni desilo da neko ogranicen ne shvati sta mu je napisano, jer nisam prilagodio argument publici. Bude to smjesno, covjek se nasmije plebusu, ali tako se ne mjenja drustvena paradigma.

Nekad treba komplikovane misli svesti na jednostavne koncepte, poput tog da u postenom trzistu ocekujemo razlike u plati. Postoji argument iza toga, no nije toliko bitan kao poruka ljudima da zive u postenom drustvu gdje je do njih.

sta velis drug madner? umro Einstein, umro Tesla, a i ti si ne ne osjecas ba najbolje... neshvacen kao Peterson... fali ti slicica Kalimera sa onim "Nepravda!"

Kinderjaje je primjer, nije u stanju da shvati da sam napisao da je Peterson shvacen. Sta reci, tako je to na internetu.

opet kinderjajisanje. tesko se odvojiti od nedoraslosti izgleda, pa samo pokusavati sa djecijim forama. eto i tako je na internetu...

nego, velis ti si gore napisao da je Peterson shvacen, a ti nisi. zamolio bih te da objasnis gdje si ti to rekao (da ne bude da si samo zamislio da je napisano). isto tako vjerujem da ce ti biti lako objasniti gdje si napisao to sto sada tvrdis, a ne odskakutati uz upadice na nivou djeteta.

[Hakiz]

Najjače su mi one što izbace sise, naglase ih, pa kad pogledaš kaže ej moje oči su gore.
Moraš da se boriš protiv miliona godina evolucije jer ona hoće da izbaci sise i da samo gledaju oni zbog kojih je izašla u grad da ju vide.

p.s.mislim da će u budućnosti to bit zabranjeno pod optužbama da ih pogledom napastujemo svojom patrijahalno-toksičnom muškosti i da treba da se borimo protiv naših urođenih opresivnih zaostavština.

Nabij sunčane naočale i opleti pogledima. Valja potvrditi jednu od feminističkih analiza da muškarci nose sunčane naočale isključivo da bi gledali i odmjeravali sise i guzice tako da ih niko ne primijeti, pa i vlastite partnerice sa kojima hodaju dok gledaju druge žene

A zašto ih žene onda nose?

Ako su ravnopravne vjerovatno i one nose sunčane naočale isključivo da bi gledale i odmjeravale sise i guzice tako da ih niko ne primijeti, pa i vlastite partnerice sa kojima hodaju dok gledaju druge žene. Zašto partnerice? Zato što partnerima ne bi smetalo to odmjeravanje.

[MarlboroGold]

Ne znam. To samo one znaju

[bunk]

Nietzsche je mislilac, ne vođa, ne ratnik, ne političar. Nije ni Marx, ni Lenjin.

Mene ovo muči vec pola dana

Sta je Marx?

Prodavac magle.

[Hakiz]

Nietzsche je mislilac, ne vođa, ne ratnik, ne političar. Nije ni Marx, ni Lenjin.

Mene ovo muči vec pola dana

Sta je Marx?

Meta?

Bunk je bio brži, tačno, meta.

[Hakiz]

Ne znam. To samo one znaju

Nosim ih jer žmirenje na suncu a i samo sunce, izazivaju pojavu bora i starenje koze
Nadalje, plave oci su fotosenzitivnije pa fakat nemrem gledat
Trece, da mogu vrtit ocima kad me netko nervira

I ja al mi žene ne vjeruju

[1Dante1]

Nietzsche je mislilac, ne vođa, ne ratnik, ne političar. Nije ni Marx, ni Lenjin.

Mene ovo muči vec pola dana

Sta je Marx?

ne znas ko je Groucho Marx?

https://en.wikipedia.org/wiki/Groucho_Marx

[Hakiz]

Nietzsche je mislilac, ne vođa, ne ratnik, ne političar. Nije ni Marx, ni Lenjin.

Mene ovo muči vec pola dana

Sta je Marx?

ne znas ko je Groucho Marx?

https://en.wikipedia.org/wiki/Groucho_Marx

Eto, jel Marx mora valjati.

[dale cooper]

Well, Grucho je svakako duhovitiji od dvojice spomenutih Marxa.

[Škobo Habu]

Nietzsche je mislilac, ne vođa, ne ratnik, ne političar. Nije ni Marx, ni Lenjin.

Mene ovo muči vec pola dana

Sta je Marx?

Mesija komunizma, ako uzmemo da je "Komunistički manifest" nekad bio Novi Zavjet radništva i seljaštva. I sada je, ali daleko manje.

[dale cooper]

Sjetih se Brešanovog Maršala i onog lika što govori - Marx, Engels, Lenjin, Tito - Emerson, Lake i Palmer.

[madner]

1917 je nesto najbolje sto se desilo zapadu evrope. Za istok je malo upitno.

[MarlboroGold]

Je li Lenjin bio Marxista?

Jeste ideološki, ali je imao revizionistički pristup po pitanju marksizma, tj. klasičnog.

[Bloo]

PF Filozofija? Anyone?

https://pescanik.net/prezumpcija-nevinosti-zrtve/

Prezumpcija nevinosti – žrtve
DIJANA MALBAŠA

Kada je u pitanju seksualno i porodično nasilje, posebno ono kome je žrtva izložena godinama, najčešće se pitamo zašto je ćutala, zašto nije ranije prijavila, zašto nije zaštitila decu, zašto se tako obukla, zašto je uopšte bila sa nasilnikom, zašto je bila tu gde je bila. Međutim, najređe se pitamo kako izgleda prijavljivanje nasilja i učestvovanje u postupcima, da li i kakvu podršku žrtva ima u tim slučajevima.

Verujem da nedavni slučaj silovanja u vezi sa kojim se Autonomnom ženskom centru obratila jedna mlada devojka, ilustruje problem sa kojim se suočava značajan deo žena i devojaka koje prolaze kroz institucionalni sistem procesuiranja nasilja.

Devojka o kojoj je reč slučaj je prijavila neposredno nakon što se silovanje desilo, imala je povrede, medicinski pregled je obavljen i istraga je pokrenuta. Ona je izjavu dala u prisustvu zamenika javnog tužioca i branioca osumnjičenog. S obzirom na to da punoletne žrtve nemaju pravo na advokata po službenoj dužnosti, a ova devojka, niti njena porodica, ga nisu mogli priuštiti, prilikom davanja izjave bila je sama u prisustvu dva muškarca pred kojima je morala da prepričava najintimnije detalje događaja iz svog života i traumu kroz koju je prošla.

Kada kažem najintimnije detalje, razumljivo je da je morala da svedoči o samom slučaju silovanja, jer je ono predmet postupka, ali nije razumljivo zašto je morala da odgovara na pitanja kao što su „kada je imala prvo seksualno iskustvo, koji broj partnera i seksualnih odnosa je imala u određenom vremenskom periodu“, a upravo joj je ta pitanja postavljao branilac osumnjičenog. Očigledno je da je svrha ovih pitanja bila isključivo urušavanje kredibiliteta žrtve, te zamenik javnog tužioca nije smeo da dozvoli da ona na njih odgovara.1

Devojku, čiji primer navodim, niko nije pripremio za to saslušanje niti za sudski postupak, nije imala ni pravnu, niti psihološku pomoć. Niko joj nije objasnio kakva pitanja je čekaju, niti na koja pitanja ne mora odgovoriti. A ključni problem je taj što je niko nije upoznao sa time da na to ima pravo, niti je uputio na usluge podrške.

Službe za pomoć i podršku svedocima i oštećenima nalaze se u svim višim sudovima i višim javnim tužilaštvima u Srbiji. Njihova uloga je da žrtvama pruže informacije o tome kako izgledaju postupci, na koji način im se postavljaju pitanja, da im objasne terminologiju i spreče njihovu sekundarnu viktimizaciju pred institucijama. Informacije o ovim službama trebalo bi da budu dostupne građankama i građanima, međutim na jednom značajnom broju internet stranica sudova i tužilaštava one ili nisu postavljene ili su negde skrivene, pa ih je problem naći čak i kada jako dobro znate šta tražite.

Pored toga što postupajuće Više javno tužilaštvo žrtvu seksualnog nasilja, mladu devojku, bez stručne podrške, nije uputilo na navedenu Službu, isto tako nije iskorišćena jedna bitna pravna mogućnost, a to je dodela statusa posebno osetljivog svedoka, što se ne dešava ni u mnogim drugim slučajevima seksualnog i partnerskog nasilja.

Status posebno osetljivog svedoka može da se dodeli žrtvi krivičnog dela zbog načina izvršenja dela, njegovih posledica ili ukoliko postoje neke okolnosti koje žrtvu čine ranjivom, kao što su pol, godine starosti, zdravstveno stanje i drugo. Ukoliko se ovaj status dodeli, žrtva neće morati da se susreće sa nasilnikom, niti drugim učesnicima u postupku, može biti saslušana u odvojenoj prostoriji, u svom stanu, od strane psihologa ili socijalnog radnika.

Takođe, može joj se postaviti advokat čije troškove snosi sud (čl. 103 i 104 Zakonika o krivičnom postupku). Ono što je naročito važno jeste da se u tom slučaju žrtva ne suočava sa nasilnikom na sudu, što na zaprepašćenje mnogih jeste mogućnost koja se dozvoljava, čak i kada su u pitanju žrtve i seksualnog i partnerskog nasilja. A koliko to može biti traumatično iskustvo za žrtvu, jasno je iz zakonske odredbe koja opisuje šta je suočenje: „Suočeni će se postaviti jedan prema drugom i organ postupka će od njih zahtevati da jedan drugom ponove svoje iskaze o svakoj spornoj okolnosti i da raspravljaju o istinitosti onoga što su iskazali“ (čl. 89 Zakonika o krivičnom postupku).

Naravno, možemo da postavimo i pitanje zašto ova devojka nije dobila besplatno zastupanje u okviru sistema besplatne pravne pomoći, koji je kod nas uspostavljen oktobra 2019. godine. Možda je razlog tome taj što, prema izveštaju Ministarstva pravde, u prvih 6 meseci sprovođenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, čak 46%2 jedinica lokalne samouprave nije imalo nijedan slučaj advokatskog zastupanja (među kojima je i grad u kom se vodi postupak koji navodim), dok 20% njih nisu o tome dostavile podatke.

Teško je pisati o problemima sa kojima se žrtve seksualnog i porodičnog nasilja suočavaju u sudskim procesima, a da to ne deluje obeshrabrujuće na prijavljivanje nasilja. Međutim, njihov položaj neće moći da se menja dok ne postavimo prava pitanja i ne imenujemo probleme sa kojima se žrtve suočavaju, jednom kada o nasilju progovore i kada nasilje prijave. Ali da bismo to kao društvo mogli, osnovno načelo od koga treba da pođemo je prezumpcija nevinosti. Prezumpcija nevinosti žrtve. Nakon toga će sva pitanja koja (o) žrtvama budemo postavljali izgledati drugačije.

Autorka je pravnica u Autonomnom ženskom centru.

Peščanik.net, 27.01.2021.


________________
Prema čl. 54 Konvencije SE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici države su dužne da obezbede da tokom sudskih postupka „dokazi, koji se odnose na seksualnu prošlost i ponašanje žrtve, budu prihvaćeni samo ukoliko je to relevantno i neophodno“. Prema Etičkom kodeksu javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca RS, oni su dužni da uvažavaju interese žrtava krivičnih dela i oštećenih u postupku i da im pruže odgovarajuću zaštitu u skladu sa zakonom, kao i da u svakoj prilici štite ljudska prava i ljudsko dostojanstvo.

Prema ovom, za sada jedinom dostupnom izveštaju Ministarstva pravde o sprovođenju besplatne pravne pomoći, od ukupno 164 jedinice lokalne samouprave, čak 76 njih je izvestilo da građane/ke nisu upućivale na advokatsko zastupanje, od kog broja 24 jedinice lokalne samouprave nisu registrovane kao pružaoci besplatne pravne pomoći, 3 su izvestile da nemaju pravnika ili on nije prošao obuku. Pored toga, 32 jedinice nisu dostavile podatke o pruženoj pravnoj pomoći.

[ExNihilo]

Da sam mislio na Weltliteratur, odnosno na Svjetsku književnost, ja bih napisao Weltliteratur, ili bih napisao Svjetska književnost. To što ne možeš ove termine konceptualno, a ni pravopisno, razlikovati od sintagme koju jesam iskoristio, nije pitanje za mene, nego za tvoju nastavnicu Bosanskog jezika.

Šta god si mislio - daj neku referencu?

Šta je za tebe svjetska literatura u 19. stoljeću? Dostojevski? Proust? Tolstoj? Nastavi niz...

Ako je Tolstoj svjetski, koliko je on to u vajmarskoj Njemačkoj, Otomanskom carstvu, imperijalnoj Kini, feudalnom Japanu? Sve je to planeta Zemlja.

Pucaj!

Pojam sam već objasnio ovdje, ovdje, pa onda opet ovdje.

Ne bi mi bilo mrsko i četvrti put, ali mi je jasno da ne postavljaš pitanje da bi dobio odgovor.

To nije dokaz njegove neafirmiranosti, nego je je dokaz njegove neafirmiranosti među savremenicima. Podsjetit ću te, teza koju sam postavio, a koju si ti osporio, jeste da Nietzsche nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, a ne da nije afirmisan uopće.

Sada, naravno, kada je jasno kako ovaj zaista nije bio prepoznat među ljudima svog vremena, uvodiš novu tezu, pa je kao dokazuješ. No, straw man nije samo logička pogreška, nego i intelektualno nepoštenje, Boško. Ako već u svjetlu novih informacija ne promijeniš mišljenje, onda budi makar toliko pošten da ne osporavaš teze koje bi ti volio da sam rekao, umjesto onih koje zaista jesam rekao.

Veliš straw man? Daj mi nekoliko filozofski imena iz njegova doba, suvremenika, koji su afirmisani na način na koji tvrdiš da MORAJU biti, pa onda vrši zamjenu teza.

Ma nikakav problem. Pa što nisi ranije pitao?

James Mill

Ono kad postepeno prelaziš put od anonimusa do intelektualne tour de force za vrijeme svog života.



Jeremy Bentham

Gledaj brata Benthama. Bio u svoj vakat utjecajniji nego je danas.



Auguste Comte

Jebi ga, za vrijeme njegovog života sociologiju su shvatali ozbiljnije, pa samim tim i njega, negoli danas.



Svi savremenici brkatog gospodina i svi prepoznati još za života. Znači, može se.

Ajmo sad brže-bolje zamijeniti tezu, Boško. Nisi ti mene zapravo pitao da ti nađem njegove savremenike koji su bili afirmisani, je li tako, nego si me pitao.... šta? Evo odličnog prijedloga, mislim da će ti se svidjeti:

- Ali ExNihilo, zašto porediš njih sa Nietzscheom, oni ne mogu u istu rečenicu s njim!

A onda ću ti ja reći kako ih uopće ne poredim, nego ti očigledno odgovaram na izazov da nađem Nietzscheovog savremenika koji jeste bio prepoznat za vrijeme života, za razliku od Nietzschea, tako da možemo preskočiti barem tog straw mana.

Many Germans? Ko su ti "many Germans"? Šta to uopće znači, imaju li imena? Dobro, evo, ne moraju imena, daj jedno ime. Samo jedno i završili smo s ovom pričom. Možeš li od tih many Germans jednog navesti? Ma ne mora biti ni Nijemac, bilo ko, bilo gdje, makar da je poluozbiljan autor, ali je bio Nietzscheov savremenik i ovaj ga je inspirirao?

Aha, ovo već postaje klasičan "mind games".

Prvo tvrdiš da se za njega čulo tek kada je umro, i onda kada ti se navede citat iz Britannice, u kojem stoji da su određeni politički pokreti, još za njegova života, u "Zaratrustri" prepoznali određene idealističke vrijednosti, eh, onda se započinje sa matematičkim egzibicijama i pitanjima koliko je to?

Znači tebi nije dovoljan ni argument koji je jednostavo pobio tvoju tvrdnju da je tek posthumno prepoznat kao mislilac? Smješno sa tvoje strane.

Pa dobro, koji su to politički pokreti? Uzevši u obzir da si ti autoritet po pitanju Nietzschea, a naročito da imaš sve njegove knjige na polici, siguran sam da možeš imenovati barem jedan. Pitanje je jednostavno.

Pa nećemo valjda nekritički prihvatiti citat samo zato što je iz Britannice. Imena, kolega, imena!

To što misliš kako su Tolkiena ili Lewisa popularizirali filmovi je lično tvoja sramota, prijatelju.

Da. Globalno. I nije moja sramota, već tvoja pretencioznost u doživljaju Tolkina i sličnih.

Filmovi razlog popularnosti, kažeš? Da vidimo onda:

- Gospodar prstenova je objavljen u periodu 1954. - 1955.

- Nobelov komitet za književnost uvrstio je već 1961. godine Tolkiena u uži izbor za Nobelovu nagradu zbog njegovog rada na Gospodaru prstenova.

- Na drugom albumu iz 1969. Led Zeppelin objavljuje pjesmu inspirisanu Gospodarom prstenova Ramble On, dok će nešto kasnije izbaciti Misty Mountain Hop i The Battle of Evermore. Black Sabbath ih slijedi sa "The Wizard", dok Rush 1975. kao omaž Tolkienu objavljuje The Necromancer i Rivendell. Camel 1974. snima Nimrodel / The Procession / The White Rider kao svoj osvrt na Tolkienov ep. U međuvremenu je objavljen najmanje 41 album izravno inspiriran Tolkienom.

Ne, Boško, black metal muzičari nisu jedini koji cijene Tolkiena. Svoj omaž su mu dali neki od najvećih bendova našeg vremena.

- Tokom 1969. nekoliko književnika formira The Tolkien Society. Riječ je o fondaciji koja već 51 godinu radi na očuvanju Tolkienove zaostavšine, te u kontinuitetu obavljuje nekoliko akademskih žurnala, između ostalog na polju književnosti i lingvistike.

- Do početka 70ih, Gospodar prstenova je uvršen u školsku literaturu u najvećem dijelu anglosaksonskog svijeta.

- Tolkien je tokom 60tih i 70ih inspirirao kontrakulturne pokrete pa je ovima jedan od prominentnijih slogana bio "Frodo Lives!".

- Manje-više svi značajni autori epske i naučne fantastike tog vremena inspirirani su Tolkienom. Zadržat ću se na onima čije eksplicitne izjave o tome postoje prije pojave filmova: Ursula Le Guin, George R. R. Martin, Orson Scott Card, i Poul William Anderson.

- Septembra 1973., dan nakon njegove smrti, Tolkien je osvanuo na naslovnici The Times magazina.

- Prva naučne studije o Tolkienovim fiktivnih jezicima počinju se pojavljivati sredinom sedamdesetih. An Introduction to Elvish, gramatika vilenjačkog jezika, objavljena je 1978., dok se dvije godine kasnije pojavljuje The languages of Tolkien's Middle-earth. Svake godine organizira se međunarodna naučna konferencija na temu Tolkienovih fiktivnih jezika.

- Prije izlaska filma knjige su se prodale u aproksimativno 50 miliona primjeraka što ih je već tada svrstavalo među najprodavanije naslove svih vremena.

Prvi film je izašao 2001., nakon što se sve gore opisano već desilo.

I sad ja tu sjedim i čitam frajera kako mi objašnjava da je Gospodar prstenova popularan zbog filmova. I da je prije toga, hajde da te citiram, "tavorio u bibliotekarskom mraku". Majko draga, sad mi je jasno što ti se priviđa Sopta po formu. Navikao si petparačka smeća i površnost.

Al' nismo ba ni započeli nas dvojica! Ovo sve tek osporava tu glupavu tezu kako Tolkien nije bio popularan prije filmova. Mi tek trebamo otvoriti priču zašto (ni)je književno relevantan. Tako da, pošto si ti davno prerastao Tolkien, vjerujem kako možeš jasno artikulirati razloge. Samo da ovaj put budu malo ozbiljniji od "cijene ga black metal bendovi", ako je moguće.

Ne. Ti si njih stavio nasuprot Nietzscheovoj definiciji intelektualca - a to je da obaveza intelektualca da bude protiv sistema vrijednosti u kom egzistira, da se buni protiv vremena u kom živi. Inače nije intelektualac. Kužiš, ne?

Taj tvoj intelektualac, po Nietzschovom tumačenju, je regresivan. Ničem ne služi.Ne promišlja aktivno. Bavi se fikcijom, alegorijama, suštinski nebitnim stvarima za svijet oko njega. To je nečija privatna vizija izmišljenog svijeta koji je za egzistencijaliste bijeg od onoga stvarnog.

U tom smislu, za današnje vrijeme je bitniji Aristotel, Demokrit, Epikur od tvog Tolkina i Lewisa, iako su oni živjeli prije više od 2000 godina.
U odnosu na dvojicu potonji, daleko su aktuelniji za ovaj svijet.

Boško, egzistencijalizam nije isto što i eskapizam. Fikcija je možda bijeg od stvarnost svijeta za eskapiste, ali ne i za egzistencijaliste. Kažem ja tebi da bi trebao koristiti rječnik, ali nećeš da poslušaš.

No, dobro, važnije je ovdje uperiti prstom u činjenicu da fikciju proglašavaš nebitnom za stvarni svijet, što bi značilo da je književnost kao takva nebitna, što te opet pozicionira kao forumskog šampiona anti-intelektualizma.

Nije vrijedno samo ono što je korisno. Da je tako, ne bismo imali umjetnost uopće. Uostalom, Nietzsche je autor one lijepe misli da nam umjetnost treba kako ne bismo umrli od stvarnosti. Što bi ti znao da si zapravo pročitao svog heroja sa police.

[Hakiz]

Nije vrijedno samo ono što je korisno. Da je tako, ne bismo imali umjetnost uopće. Uostalom, Nietzsche je autor one lijepe misli da nam umjetnost treba kako ne bismo umrli od stvarnosti. Što bi ti znao da si zapravo pročitao svog heroja sa police.

Ne bi imali ni filozofe. Oni doprinose i manje od umjetnika, umjetnici, pogotovo u muzici, barem izazivaju emociju, nekome uljepšaju dan. Pa i kada naprave djela koja se većini gade, opet ima "čudaka" kojima uljepšaju dan.

Šta ćeš, kada ne znaš ili nećeš zarađivati za život rukama praveći korisne stvari nego samo znaš filozofirati, valja ti se predstaviti kao važnog inače nema tu para za plaćanje računa

Već sam spominjao onu, ko zna radi, ko ne zna, podučava. A još gori su oni koji o tome samo izvještavaju, novinari. Tek oni ništa ne vrijede.

A filozofi? To treba ukinuti, oni niti podučavaju niti izvještavaju, samo pametuju.



A sad bi vas dvojica, fakat, mogli na Filozofiju da se ostali ovdje mogu posvetiti važnim stvarima u skladu sa temom, kao što je blaćenje Petersona