Ne može se to objasniti drugačije nego kako sam već objasnio. Mogu da pkušam to isto da objasnim samo malo drugačijim riječima i malo opširnije.planamac wrote: ↑12/01/2021 10:05Ljubo, molim te, da mi pokušaš malo šire ili drugačije objasniti gore citirano, naročito ovo 'podebljano'. Naime, nije mi jasna razlika između - Svijest - može da „sazna“ ('o nematerijalnom') i može da stekne „znanje“ ('o materijalnom'), tj. između ove dvije vrste spoznaje, kako sam to ja povezao, shvatio...?!
Stvar je samo u tome da Svijest može steći ZNANJE O SEBI samo uz pomoć svojih psihičkih sposobnosti opažanja, osjećanja i pamćenjja i nikako drugačije. Ali problem je u tome što se opaziti, osjetiti i zapamtiti može samo ono što je MATERIJALNO, a Svijest to NIJE. Zato ona o sebi kao nematerijalnoj pojavi nikada i ne može steći nikakvo znanje, niti postati svjesan sebe kao nematerijalne pojave. Zato Svijest, da bi postala sebe svjesna, osim tri psihičke sposobnosti - opažanja, osjećanja i pamćenja - mora da raspolaže i sa dvije fizičke sposobnosti: naprezanja i kretanja, pomoću kojih postaje materijalna, da bi tako mogla samu sebe da opazi, osjeti i zapamti.
Ali, pronlem u vezi samospoznaje Svijesti i dalje postoji. Naime, kada se Svijest napregne i pokrene, ona ni tada ne može steći nikakvo znanje o sebi kao Svijesti, tj. o sebi kao KRETAČU koji se napreže i kreće, već samo o svojim fizičkim radnjama naprezanja i kretanja. Dakle, može da stekme znanje samo o svojoj fizičkoj spoljašnosti, koja je relativna, jer može i da nastane i nestane. A i dalje ne može da stekne znanje o SEBI KAO SVOJOJ SUŠTINI, tj. o svojoj UNUTRAŠNJOSTI, tj. znanje o sebi kao Svijesti. Tako da ostaje činjenica da Svijest nikada i ni na koji način ne može steći nikakvo znanje o sebi, bez obzira da li miruje i nalazi se u nematerijalnom stanju ili se napreže i kreće i nalazi se u materijalnom stanju. Upravo zbog toga naučno, tj. empirijski nikada neće moći da se riješi problem postojanja Svijesti.
Pa sada može da se postavi pitanje, odakle meni ideja da sam riješio tajnu postojanja Svijesti i to rješenje još nazvao NAUKOM O SVIJESTI?
Odatle, što Svijest, iako nikada i ni na koji način ne može opaziti, osjetiti i zapamtiti sebe, ni steći bilo kakvo znanje o sebi kao Svijesti, ona ipak može za sebe ZNATI DA POSTOJI i da osim nje ničeg drugog nema za šta bi se moglo tvrditi da POSTOJI. Kako i pomoću čega?
Uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji i to samo u vrijeme kad ih vrši, jer ona tada zna i da POSTOJI i da je ona ta koja te svoje fizičke i psihičke radnje vrši. To je, naravno, ona metoda samodokazivanja POSTOJANJA SVIJESTI koju je francuski filozof Dekart još prije 400 godina otkrio kada je rekao: "Mislim, dakle, (Ja-Svijest = BOG) postojim. I ne samo pomoću psihičke radnje mišljenja, Svijest može samoj sebi da dokaže da postoji uz pomoć bilo koje fizičke ili psihičke radnje, u vrijeme kad bilo koju od tih sedam radnji vrši.
Tako da, kad se sve sabere, možemo da zaključimo da Svijest nikada ne može raspolagati nikakvim ZNANJEM O SEBI kAO SV IJESTI, već samo o svojim fizičkim i psihičkim radnjama, a to su materija, život i Univetzum, koji se ne sastoje ni od čega drugog do od 7 fizičkih i psihičkih radnji Svijesti, koje Svijest i čini i opaža i pamti.
Da bi ovo objašnjenje postojanja Svijesti bilo kompletno, potrebno je, osim fizičkih radnji naprezanja i kretanja i psihičkih radnji opažanja , osjećanja i pamćenja tog naprezanja i kretanja, objasniti još i ulogu psihičkih radnji mišljenja i razumijevanja. Kakva je njihova uloga?
Da bi se objasnila uloga psihičkih radnji mišljenja i razumijevanja, prvo treba znati da može da se misli i razumije samo ono što se ZNA, a to je uvijek samo ono što može da se opazi, osjeti i zapamti. A imajući na umu da Svijest može čulno i vančulno da opazi, osjeti i zapamti samo svojih 7 fizičkih i psihičkih radnji, to je razuzmljivo da ona ne može ni misliti, ni razumjeti ništa drugo do te svoje fizičke i psihičke radnje koje je opazila, osjetila i zapamtila. Kakvu korist može da ima od tog svog Znanja i njegovog promišljanja i razumijevanja?
Kad Svijest ne bi mogla da razmišlja o svojim radnjama naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja i pamćenja i kad ne bi mogla da ih razumije, onda nikada ne bi mogla da POŽELI I STVORI NAMJERU da se napregne, ni pokrene, a zatim ni da opazi svoje naprezanje i kretanje, ni osjeti, ni zapamti. Dakle, psihičke radnje mišljenja i razumijevanja joj služe, kad se zaustavi, umiri i odmori, da pomoću njih uvijek iznava stvora u sebi želju i namjeru da te iste svoje radnje naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja i pamćenja, koje je ranije već činila, ponovi. I upravo to je način na koji Svijest vječito postoji, tako što uz pomoć svojih psihičkih radnji mišljenja i razumijevanja uzrokuje svoje fizičke i psihičke radnje naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja i pamćenja, da bi kasnije pomoću, kada se zaustavi i umiri i zaspi, pa se probudi, pomoću mišljenja i razumijevanja tih zapamćenih radnji naprezanja i kretanja mogla ponovo da se napregne i pokrene. Što znači da bez ZNANJA, tj. bez INFORMACIJE o naprezanju i kretanju, ne bi moglo da bude nikakvog naprezanja i kretanja, tj. ne bi moglo da bude nikakve ENERGIJE, a samim tim, ni materije, života, ni Univerzuma.
A takođe znači i to da bez naprezanja i kretanja, tj. bez energije, materije, života i Univerzuma, ne bi moglo da bude nikakve INFORMACIJE o materiji životu i Univerzumu. Što znači da su energija i informacija vječito naizmjenično uslovljene i da jedna bez druge nisu moguće. Ovo je princip "JAJE-KOKA". To je primjer na kojem lako može da se dokaže da osim informacije i energije ničeg drugog nema, i primjer sa kojim se lako dokazuje da su energija i informacija naizmjenično uzajamno uslovljene.
Sve ovo naučnici - fizičari i biolozi - već znaju kad tvrde da samo ENERGIJA I INFORMACIJA POSTOJI. A ono što još uvijek nisu shvatili i ne znaju, jeste da se Energija i Informacija manifestuju u obliku 7 fizičkih i psihičkih radnji, bez kojih svjesnosti ne može da bude, a samim tim ni Svijesti. I ne znaju da tih sedam fizičkih i psihičkih radnji ne mogu postojati same po sebi bez Svijeti kao njihovog vršioca.
Na sve ovo treba još dodati da tu nikakvog POČETKA ne može da bude. Na istio način kao što jajeta ne može da bude ako prije njega ne postoji koka da ga snese, niti koke može da bude ako prije nje ne postoji jaje da se iz njega izleže, tako isto ni energije ne može da bude bez informacije, ni informacije bez energije. A kako je to moguće, možemo razumjeti samo kad shvatimo da su i energija i informacija samo 7 fizičkih i psihičkih radnji kojih ne može da bude bez Svijesti koja ih vrši i pomoću njih sebe dovodi u stanje svjesnoti i tako samu sebe uzrokuje kao Svijest.
Da bi na kraju, kad se pitamo ŠTA POSTOJI, odgovor uvijek glasio da postoji samo S VIJEST i njenih 7 fizičkih i psihičkih SPOSOBNOSTI (JA+7) koje se nikada ne gube i nikada ne počinju i ne završavaju. Dok 7 fizičkih i psihičkih RADNJI SVIJESTI naizmjenično uvijek iznova i počinju i završavaju. Isto kao i koka i jaje, zato jer Svijest se prilikom naprezanja i kretanja, tj, prilikom materijalnog postojanja, uvek UMARA, pa na kraju uvijek iznova mora i da se zaustavlja i ODMARA. To je razlog zašto Univerzum i život u njemu mora vječito i uvijek iznova i da se gradi i ruši. A glavna sila i energija koja uzrokuje da to tako vječito bude je OSJEČANJE NEZADOVOLJSTVA I ZLA, koje će uvijek da se pojavi kad se Svijest kretanjem i radom umori i natjera je da se zaustavi, umiri i odmori. I uvijek će da se pojavi kad se Svijest odmori, da je natjera da se ponovo napregne i pokrene i sve što je ranije bezbroj puta ponavljala, opet ponovi. I tako vječito, bez Početka i Kraja.
Uz napomenu da se postojanje mateije, života i Univerzuma ne može parcijalno ojasniti uz pomoć niti i jedne prirodne ili duhovne nauke, već samo uz pomoć svih tih nauka zajedno. To je jedini način da se otkrije logika po kojoj materija, život i univerzum postoje, sa značenjem ZAKONA POSTOJANJA. I kraju, kad u cijelosti uspijemo da razumijemo Zakon postojanja, tek tada je uz pomoć njega moguće parcijalno objasniiti bilo šta. Pa sam i ja tako sada morao da objasnim cijeli Zakon postojanja da bih mogao parcijalno da odgovorim na tvoje pitanje o SAMOSPOZNAJi Svijesti kao materijalnoj i nematerijalnoj pojavi, koje si gore postavio. Koje na kraju glasi da Svijest o sebi kao nematerijalnoj pojavi ne može steći nikakvo znanje, što je i logično, već samo kao materijalnoj. Bez obzira što Svijest u svom izvornom obliku nije materijalna, već nematerijalna. Dakle, suština Svijesti nije materijalnost, već nematerijalnost.

