Ne samo Novi Zeland.
Čuvaju li mjere živote na uštrb ekonomije?
Rudan kaže da su u početku pandemije mnoge stvari bile nepoznate i nesigurne, ali nakon više od 100.000 znanstvenih radova objavljenih o novom koronavirusu i covidu-19 u 2020. godini, sada su znanosti mnoge stvari već sasvim jasne.
"Prije svega, države u Aziji poput Južne Koreje, Singapura, Kine, Japana, Tajvana, Vijetnama, Kambodže, Laosa, Butana, Tajlanda i Mongolije uspjele su 'udžbeničkim' primjenom epidemioloških mjera provesti većinu 2020. godine bez širenja epidemije među njihovim stanovništvima. Kontrolirale su svoje granice, uvele dvotjednu karantenu za sve koji su ušli u državu, a svakom slučaju zaraze vrlo su ozbiljno pristupile te su pratile i izolirale sve kontakte. Time su se dovele u situaciju da spase i ljudske živote te sačuvaju i prilično uobičajen svakodnevni život i ekonomsku aktivnost. Stoga će za pedeset ili stotinu godina analitičarima biti vrlo teško razumjeti kako se i zašto moglo dogoditi da i razvijeniji i bogatiji zapad nije učinio isto, tj. nije uveo primjerene epidemiološke mjere protiv širenja zaraze kako bi spasio živote i sačuvao ekonomiju, već je pretrpio slobodno širenje zaraze, stotine tisuća umrlih te cikluse između 'otvaranja' i 'zatvaranja' i velike štete za ekonomiju uz medijske rasprave oko toga treba li tijekom epidemije uvoditi protuepidemijske mjere ili ne treba", zaključuje Rudan.


