Danijel Grgičin
UZROČNICI SIMPTOMA - DOKAZIVANJE
Prenosimo tekst u cijelosti, ali smo pojedinačne linkove stavili u komentare.
Evo prvog od 3 teksta na kojima sam radio dugo vremena i koji bi trebali puno toga u vezi virusa i bolesti pojasniti. Već prilikom same objave mi je facebook dao do znanja da će smanjiti vidljivost ove objave jer se u njoj pozivam na "fake news". Facebook još uvijek pogrešnim smatra onaj moj tekst naslova Što je uzrok bolesti Covid 19 iz 7 mjeseca za koji sam faktografu napisao i demantij i na koji nisam još uvijek dobio odgovor. Pa budući da faktograf nije obajvio moj demantij možda je vrijeme i za sudski proces.
Uglavnom shareajte ovu objavi jer će joj facebook značajno smanjiti vidljivost a govori o važnim stvarima.
Dugačke tekstove nije lagano čitati na facebooku pa vam predlažem da čitanje ove objave nastavite ili na
(1)
Ili na portalu dokumentarac. Facebook blokira adresu dokumnetarca pa vam ne mogu proslijediti link.
Kako biste vi dokazali koje simptome ili bolest uzrokuje neki patogen? Jedan od načina može biti sljedeći: taj patogen bi trebao biti pronađen u svim organizmima koji pate od neke bolesti, ali on NE SMIJE BITI pronađen u organizmima koji ne pate od te bolesti. Iako je očito, neki tvrde da to ne mora biti zadovoljeno jer mogu postojati asimptomatski ljudi. Ali ako su ti ljudi asimptomatski, tj. imaju patogen u sebi i nemaju bolest, to bi već trebalo biti dovoljno da zaključimo da taj patogen ne uzrokuje tu bolest. Znači, ako netko tvrdi da postoje asimptomatski prijenosnici, taj patogen ne može biti uzrok bolesti jer kao što vidimo kod „asimptomatskih“, on ne uzrokuje bolest.
Nakon tog zaključka službeni zdravstveni autoriteti počnu tvrditi da ti asimptomatski nisu oboljeli zato jer imaju dobar imunosni sustav, dok oni koji nemaju dobar imunosni sustav obole od tog patogena. Tvrdeći upravo to, priznaju da je loš imunosni sustav uzrok bolesti. Tvrde da čovjek s dobrim imunosnim sustavom neće oboljeti dok onaj sa lošim imunosnim sustavom hoće. Pa zašto onda struka ne proglasi loš imunosni sustav uzrokom bolesti? Između ostalog svoj imunosni sustav možemo kontrolirati, a sada cijeli Svijet vidi da viruse ne možemo kontrolirati. Nije li onda bolje mjere usmjeriti na ono što možemo kontrolirati a ne praviti se da mjerama kontroliramo virus?
Osim toga, kako ne bismo pogrešno zaključili o uzročniku bolesti, mora se dokazati još nekoliko postulata. Patogen mora biti izoliran, a to znači da svi ostali patogeni moraju biti uklonjeni iz uzorka, tj. sve ostale molekule moraju biti uklonjene i u uzorku treba biti samo ta jedna vrsta patogena. Potom takav uzorak, sa samo jednom vrstom patogena kada se stavi u zdravi organizam, mora uzrokovati bolest s istim simptomima. Ako taj patogen prouzroči neke druge simptome koji nisu postojali kod osobe iz koje je uzorak uzet, onda očito taj patogen ne uzrokuje simptome koji su opaženi kod prve osobe. I na kraju, iz osobe u koju je unijet patogen potrebno je izolirati taj isti patogen, te se mora dokazati da je identičan onom kojim je organizam zaražen. Da je patogen izoliran dokazuje se njegovom karakterizacijom, a to između ostaloga znači slikom elektronskim mikroskopom.
Takav način dokazivanja uzroka bolesti naziva se Kochovi postulati. Već prije sam pisao (2) da na taj način NIKADA nije dokazano koje simptome uzrokuje virus SARS-CoV-2 iako je WHO odlučio bolest COVID-19 povezati sa SARS-CoV-2 virusom. Nakon toga sam uvidio i da za SARS-CoV-1 nikada nije Kochovim postulatima pokazano koje simptome uzrokuje.
Pa na koji način su onda određeni simptomi koje uzrokuje virus SARS-CoV-2? Odgovor ukratko glasi da nisu na znanstveni način. Zdravstveni autoriteti navode da je neetično na ljudima odrediti simptome koje uzrokuje SARS-CoV-2. Ali zanimljivo je da ti isti zdravstveni autoriteti ne govore da je to neetično kada može poslužiti za zaradu farmaceutskim kompanijama. Barem 10-tak cjepiva je u 3. fazi kliničkih ispitivanja u vezi s COVIDOM-19. Svako od tih 10-tak cjepiva ispituje se na otprilike 3 000 ljudi, što znači da se ta cjepiva ubrizgavaju u 30 000 ljudi. Ubrizgati špricom cijele viruse ili dijelove virusa u 30 000 ljudi nije neetično, ali je neetično izložiti par ljudi virusu kada on nije u šprici. Znanstveni autoriteti nas uvjeravaju da nije etično utvrditi koje simptome virus uzrokuje, i uzrokuje li ih uopće, ali je etično raditi cjepivo za virus za koji uopće ne znamo koje simptome uzrokuje. Uvrnuta je ta etika, i to baš na način da farmaceutske kompanije imaju zaradu od nje.
Iako je neetično na ljudima istražiti koje simptome uzrokuje virus, izgleda da na majmunima nije. Na ovoj poveznici (3) možete pročitati rad o tome objavljen u jednom od najprestižnijih znanstvenih časopisa Science. Pa tako u radu piše: “ No overt clinical signs were observed in any of the infected animals, except for a serous nasal discharge in one aged animal on day 14 post inoculation (p.i.). No significant weight loss was observed in any of the animals during the study.“
Prijevod: Nikakvi vanjski klinički učinci nisu opaženi niti na jednoj od inficiranih životinja, osim obilnog nazalnog pražnjenja kod jedne starije životinje koje se pojavilo četrnaesti dan poslije izlaganja zarazi. Tijekom istraživanja nije opažen značajan gubitak težine niti na jednoj životinji.
To što su tek četrnaesti dan poslije izlaganja zarazi opazili obilno nazalno pražnjenje (narodski i semantički netočno rekli bismo obilno curenje iz nosa) ne treba dovoditi u vezu sa SARS-CoV-2 virusom jer je evo upravo i u Hrvatskoj odlučeno da samoizolacija/zatvor traje 10 dana, tj. da se simptomi COVIDA-19 pojavljuju unutar deset dana. Zbog tog curenje nosa koje se pojavi četrnaesti dan poslije izlaganja zarazi, u samo jednoj životinji ima neki drugi uzrok koji nije izlaganje virusu SARS-CoV-2.
I nakon što tako nešto napišu, čovjek bi očekivao da će zaključiti da SARS-CoV-2 ne uzrokuje simptome koji se pripisuju bolesti COVID-19. Međutim, upravo suprotno. U sažetku stoji: “In SARS-CoV-2–infected macaques, virus was excreted from nose and throat in the absence of clinical signs… These data show that SARS-CoV-2 causes COVID-19–like disease in macaques…“
U prijevodu: “ Kod makakija inficiranih SARS-CoV-2, virus je ekstrahiran iz nosa i grla BEZ PRISUSTVA IKAKVIH kliničkih simptoma…. Ovi podaci pokazuju da kod makakija SARS-CoV-2 uzrokuje bolest SLIČNU COVIDU-.“
Dakle, oni tvrde da su iz nosa i grla ekstrahirali virus, ali da niti jedna životinja nije pokazivala nikakve kliničke znakove bolesti. Iz toga bi se valjda trebalo zaključiti da taj virus ne uzrokuje nikakve kliničke simptome, pa tako niti one koji se pripisuju COVID-19 bolesti, tj da SARS-CoV-2 ne uzrokuje COVID-9 bolest. No autori tog rada zaključili su upravo suprotno. Zaključili su da taj virus uzrokuje bolest sličnu COVIDU-19, odnosno da su makakiji bolesni iako nemaju nikakvih kliničkih simptoma. Nadalje, zaključili su da boluju od bolesti „slične“ COVIDU-19. S obzirom na to da je isto objavljeno u jednom od najprestižnijih svjetskih časopisa, a smatram da je to kontradiktorno samo sebi, molim vas da mi pomognete da to shvatim kako bih i ja mogao objavljivati u najboljim svjetskim časopisima. Nadalje, autori rada uvjeravaju da virus SARS-CoV-2 uzrokuje simptome pripisane bolesti COVID-19 te zdravstveni autoriteti na tom temelju stalno povećavaju broj simptoma koje pripisuju COVIDU-19, bez da su ikada dokazali da te simptome uzrokuje virus SARS-CoV-2.
KAKO SE ŠIRI GRIPA?
Znate li da su nekada postojala vremena kada se na ljudima dokazivalo koje simptome uzrokuje patogen? Na ovoj poveznici (4) možete vidjeti rad iz 1919. godine koji određuje simptome one strašne „zarazne“ bolesti kasnije prozvane Španjolska gripa.
Autora tog rada zanimalo je kako se gripa prenosi. Za to je odabrano 100 dobrovoljaca koji te godine nisu bili u kontaktu s gripom, tj. nisu je preboljeli i stekli imunost. Prvo su direktno u nosnice nekolicine njih unijeli Pfeifferov bacil, za koji se vjerovalo da uzrokuje gripu. Unutar tjedan dana nakon toga niti jedan dobrovoljac nije pokazao simptome bolesti.
S obzirom na to da je eksperiment bio negativan, u drugom eksperimentu 19-orici su dobrovoljaca dali velike količine smjese trinaest različitih sojeva Pfeifferovih bacila, a neke od njih su ekstrahirali iz pluća upravo preminulih ljudi. Administrirali su ih sprejom u nos, oči i grlo volontera. I opet niti jedan nije pokazao niti jedan simptom.
Potom (treći eksperiment) su transferirali sekrete prikupljene sa oboljelih osoba na bolničkom liječenju na 10 dobrovoljaca. I opet niti jedan nije pokazao niti jedan simptom gripe. Pomislili su da je eksperiment dao negativan rezultat pošto je nekada prošlo i do 4 sata od prikupljanja uzoraka do njihova unosa u dobrovoljce.
Zbog toga (četvrti eksperiment) su to vrijeme skratili na maksimalno sat i četrdeset minuta. I opet niti jedan dobrovoljac nije pokazao niti jedan simptom gripe.
U petom su eksperimentu direktno uzimali bris iz nosa oboljelih i prenosili ih u dobrovoljce. I opet niti jedan nije pokazao niti jedan simptom gripe.
U šestom eksperimentu su uzimali krv od 5 donora koji su bili na bolničkom liječenju od gripe. Pomiješali su tih 5 uzoraka krvi donora i svakom od 10 dobrovoljaca ubrizgali taj pomiješani uzorak krvi. Opet niti jedan nije pokazao niti jedan simptom gripe.
Imali su i sedmi eksperiment tijekom kojeg dobrovoljci također nisu pokazali niti jedan simptom gripe, a ako nekoga zanimaju detalji, upućujem ga da pogleda članak.
Nas prvenstveno zanima njihov osmi eksperiment u kojem su simulirali „prirodan način“ za koji se vjeruje da se gripa prenosi. Od 30 osoba na bolničkom liječenju od gripe 10 je odabrano za donore. Isto tako, 10 osoba su bili dobrovoljci u eksperimentu. Ovdje ćemo opisati proceduru na jednom dobrovoljcu, jer su ostalih 9 slijedili istu proceduru, ali kod drugog donora. Dobrovoljac je došao do kreveta pacijenta, sjeo uz krevet, rukovao se s pacijentom te su potom dobili instrukciju da budu što je moguće bliže pacijentu i potom pet minuta pričali. Nakon tih 5 minuta razgovora, pacijent je izdahnuo najdublje što je mogao dok je dobrovoljac udaljen samo 5 cm od njega udahnuo taj zrak najdublje što je mogao. To je ponovljeno 5 puta. Nakon toga pacijent je 5 puta kihnuo direktno u lice dobrovoljca. I nakon toga je taj, i preostalih 9 dobrovoljaca, tu istu proceduru ponovio sa preostalih 9 pacijenata. I tako se svaki od 10 dobrovoljaca rukovao sa 10 ozbiljno bolesnih ljudi, ukupno na kratkoj udaljenosti od njih pričajući s njima 50 minuta. Od svakog od njih uzeo po 5 dubokih udisaja njihova izdahnutog zraka, s tim da su pritom bili na udaljenosti od 5 cm, te nakon toga primio 50 kašalja u lice sa kratke udaljenosti. I nakon toga svega, što mislite koliko dobrovoljaca je dobilo simptome gripe? NITI JEDAN dobrovoljac nije pokazao NITI JEDAN simptom gripe. Čak niti povišenu temperaturu.
Nakon svega ovoga postavlja se pitanje na kojim eksperimentima nas medicina, a posebno epidemiologija, uvjerava da se gripa širi s čovjeka na čovjeka preko izdahnutog zraka i kapljica. Postavlja se pitanje i zašto je neetično provoditi takve eksperimenta kada niti jedan od 100 dobrovoljaca nije nakon toga imao niti jedan od simptoma koji pripisujemo gripi. Prvo što čovjek pomisli zašto je to sada neetično jest zbog toga da se ne otkrije stvarni uzrok „zaraznih“ bolesti i način njihova prenošenja jer izgleda da bi to moglo značajno smanjiti prihode farmaceutskih kompanija.
Naravno da je onda opravdano postavljati pitanja u vezi s mjerama donesenima u tijeku ove plandemije. Pogotovo kada se sjetite kako su vas mediji bombardirali podatcima da virus ostaje na plastici i po 14 dana? Bombardirali su vas i sa puno drugih nebuloza. Ali zato vam nisu rekli da je jedan liječnik u stanu oboljele osobe skupljao briseve s kvake, čaše, mobitela i ostalih površina i da niti jedan od tih uzoraka nije uspio razmnožiti virus na hranjivoj podlozi. O tome vas mediji nisu nastojali obavijestiti, ali zato su vas plašili da su viruse nalazili i po 14 dana na plastici. Zbog svega toga zanimljivo bi bilo dobiti odgovore od nadležnih institucija na kojem temelju su oni donosili i još uvijek donose mjere. Nabrojimo samo neke od njih.
Zašto pojedine institucije otežavaju pružanje usluga građanima koji imaju temperaturu veću od 37.2 °C, tj. kojim pokusom je dokazano da će odbijanje usluge takvim ljudima usporiti širenje virusa? Zašto pojedine institucije otežavaju pružanje usluga građanima koji odbijaju špricanje ruku različitim preparatima koji im uništavaju kožu, tj. kojim pokusom je dokazano da će to usporiti širenje zaraze? Zašto pojedine institucije otežavaju pružanje usluge građanima koji ne žele kompromitirati svoje zdravlje nošenjem maski, tj. kojim pokusom je dokazano da će to usporiti širenje zaraze?
Podsjećam da su u gore navedenom eksperimentu bolesnici na bolničkom liječenju direktno na maloj udaljenosti kašljali 50 (slovima PEDESET) puta u lice dobrovoljaca od kojih niti jedan od desetorice nije razvio niti jedan simptom gripe. Pa zašto nas onda maltretiraju mjerenjem temperature, narušavanjem zdravlja kože te posebno narušavanjem respiratornog zdravalja nošenjem maske? Znaju li za neki eksperiment koji je dokazao da i jedna od tih mjera imalo usporava širenje zaraze? Ja ne znam niti za jedan takav eksperiment, ali znam za puno znanstvenika, pa čak i nobelovaca, koji govore drugačije.
Jedan koji tako govori je i tvorac PCR postupka umnožavanja molekula, nobelovac Kery Mullins koji kaže da nikada nije dokazano da HIV uzrokuje bolest AIDS. (5)
A nakon toga sam zapazio i Dr. Stephana Lanku koji tvrdi da niti jedan virus nikada nije izoliran: (6)
SAŽETAK
Mi si volimo tepati da smo na najvišem stupnju razvoja. Međutim i s tim najvišim stupnjem razvoja nismo u stanju odrediti koje simptome uzrokuje virus SARS-CoV-2. Dapače, to nismo uspjeli odrediti niti za virus SARS-CoV-1, a nobelovac Kery Mullins tvrdi da to nismo uspjeli odrediti niti za virus HIV-a. Dr. Stephan Lanka tvrdi da to nismo uspjeli odrediti niti za jedan virus. Nadalje, 1919. pokušavalo se odrediti širi li se „zarazna bolest“ gripa neposrednim kontaktom oboljelih i zdravih ljudi. Istraživanjem na 100 dobrovoljaca došlo se do zaključka da je odgovor negativan. Takvi su eksperimenti proglašeni neetičnima, stoga ne znam niti za jedan rad koji dokazuje kako se šire zarazne bolesti.
Iz svega toga proizlazi da epidemiolozi nisu znanstvenici nego vjernici. A svatko ima pravo vjerovati u što želi sve dok ne nameće svoju religiju drugima. Zašto nam epidemiolozi i stožer pokušavaju nametnuti svoju religiju?
P.S.
ASOCIJACIJA NE ZNAČI I UZROČNO-POSLJEDIČNU VEZU. ZNANSTVENICI TO RAZUMIJU, MEĐUTIM EPIDEMIOLOZI IMAJU PROBLEM S RAZUMIJEVANJEM ISTOGA.
Sva tri znanstvena rada za koje vas mnogi uvjeravaju da su dokazali da virus SARS-CoV-2 uzrokuje simptome bolesti COVID-19, nisu dokazali uzročno-posljedičnu vezu, nego su dokazali asocijaciju/implikaciju, tj. oni su u istom trenutku uvidjeli simptome i „izolirali“ genom. Nisu dokazali da virus SARS-CoV-2 uzrokuje simptome bolesti COVID-19. To manje ili više jasno i piše u svim tim radovima.
1.
https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/nejmoa2001017
U diskusiji je napisano: “Although our study does not fulfill Koch’s postulates, our analyses provide evidence implicating 2019-nCoV in the Wuhan outbreak. U prijevodu: “Iako naša studija ne zadovoljava Kochove postulate, naša analiza pruža dokaze koji IMPLICIRAJU izbijanje pandemije 2019-nCov u Wuhanu“ .
Autori su napisali da njihov rad ne zadovoljava Kochove postulate. Samim time svima su jasno rekli da se Kochovim postulatima dokazuje uzročnik bolesti, a da oni nisu dokazali uzročnika bolesti. Pa kada vam netko kaže da se Kochovim postulatima ne dokazuje uzročnik bolesti pokažite im ovaj rad koji kaže da se upravo Kochovim postulatima dokazuje uzročnik bolesti. Osim toga, taj rad kaže i da oni nisu dokazali uzročnika bolesti. Što je najtragičnije upravo taj rad mnogi citiraju kada napišu da je dokazano da SARS-CoV-2 uzrokuje simptome bolesti COVID-19.
2.
https://www.nature.com/articles/s41586-020-2012-7
Sljedeći rad za kojeg mnogi tvrde da je identificirao uzročnika pandemije objavljen je u jednom od najprestižnijih svjetskih časopisa, „Nature“. Naslov rada je: “ A pneumonia outbreak associated with a new coronavirus of probable bat origin“. Već iz naslova rada vidljivo je da se radi o asocijaciji, a ne kauzalnosti, tj. nije dokazano da virus SARS-CoV-2 uzrokuje simptome bolesti nazvane COVID-19.
3.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7045880/
Niti treći rad na kojeg se mnogi pozivaju kada tvrde da SARS-CoV-2 uzrokuje simptome bolesti COVID-19 nije to dokazao Kochovim postulatima. Pažljivim čitanjem može se uvidjeti zašto su mnogi pomislili da e taj rad pokazao uzročno-posljedični vezu.
Naime, u Objectives (ciljevima) tog rada navedeno je: “ Following reports of patients with unexplained pneumonia at the end of December 2019 in Wuhan, China, the causative agent was identified as coronavirus (SARS-CoV-2)“ (Izvještaji pacijenata sa neobjašnjivim pneumonijama s kraja prosinca 2019. u Wuhanu, Kina, identificiran je uzročnik u koronavirusu (SARS-CoV-2). Njihova se obmana sastoji u tome da tvrde da su neki izvještaji identificirali SARS-CoV-2 kao uzročnika, a ne da su oni dokazali da je on uzročnik. Osim toga, to su stavili u sekciju ciljeva dok u sekciji zaključak nema niti riječi o tome.
Cijeli njihov zaključak glasi ovako: “ SARS-CoV-2 was isolated from putative patients with unexplained pneumonia and intermittent coughing and fever. The isolated virus was named BetaCoV/Korea/KCDC03/2020.“ (SARS-coV-2 je izoliran iz pacijenta s neobjašnjivom pneumonijom praćenom kašljem i groznicom. Izolirani virus je nazvan BetaCoV/Korea/KCDC03/2020.) U zaključku, dakle, nema niti riječi o tome da taj virus uzrokuje simptome bolesti povezane sa SARS-CoVv-2. Ali još jednom se mora reći da su svojim pisanjem u poglavlju ciljeva značajno i gotovo sigurno ciljano pisali s namjerom da lakovjernog čitatelja obmane da virus SARS-CoV-2 uzrokuje bolest COVID-19.
A kad smo već kod asocijacija, navedimo ovdje jedan primjer kako su epidemiolozi licemjeri kada taj primjer ne navode kao uzročno-posljedičnu vezu. Ako mogu gornje asocijacije dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu onda bi mogli i ovu. Zapravo, ta čak ima i više izgleda da bude uzročno-posljedično povezana u odnosu na tri prethodno navedenih.
„Broj slučajeva“ kontinuirano raste mjesec dana prije 5.9.2020 kada je u Zagrebu održan Festival slobode na kojem se skupilo 5 000 ljudi iz cijele zemlje. Oni su se družili, grlili, skakali, plesali, pjevali, ljubili i to je trajalo nekoliko sati. Kada bi bila točna, nikada dokazana pretpostavka da se gripa/COVID-19 širi neposrednim kontaktom s čovjeka na čovjeka, očekivao bi se značajan porast broja slučajeva unutar slijedećih 10 dana. Međutim, broj slučajeva slijedećih 30 dana kontinuirano opada.
Kada se dogodi takva promjena trenda od rasta u pad broja slučajeva, koja je asocirana s nekim događajem (Festivalom), znanstveno bi bilo istražiti postoji li uzročno-posljedična veza. Ako su na temelju asocijacije iz gore nabrojana tri rada epidemiolozi mogli krivo utvrditi da postoji uzročno-posljedična veza između SARS-CoV-2 i simptoma bolesti COVID-19, onda bi barem mogli istražiti smanjuju li Festivali slobode „broj slučajeva“.
Ovo nije jedini primjer da se trend promijenio neposredno nakon Festivala. Ako se dobro sjećam, broj slučajeva je rastao, pa je čak i srpski predsjednik Vučić htio uvesti policijski sat. Međutim, tada su se dogodili „festivali“ po više gradova Srbije i nakon toga je broj slučajeva krenuo opadati. Kada se isto dogodi nakon dva festivala onda bi stvarno trebalo istražiti opada li „broj slučajeva“ nakon slavljenja slobode.
potpis za sve
