Šta se dogodilo 1971.?

[ExNihilo]

Hajde da vidimo možemo li na ovom forumu razviti makar poluozbiljnu ekonomsku raspravu.

Dakle, već duže vremena se u ekonomskim krugovima spekuliše nad idejom kako je, nekada u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, došlo do izvjesne strukturalne promjene u razvijenim ekonomijama koja je zauvijek podijelila naš svijet na prije ili poslije. Da se nešto zaista dogodilo pokazuje niz parametara. Primjerice, tu je fenomen stagnirajućih realnih (ispravljenih za inflaciju) naknada za rad koji ekonomisti već godinama pokušavaju prokužiti. Zatim, eksplozija nejednakosti na koju je ukazao Piketty u svom "Kapitalu". Potom misterij niske inflacije koju centralne banke ni uz sve napore ne uspijevaju animirati zadnjih 25 godina, nego kontinuirano undershootaju target koje same postavljaju, i drugo.

Tradicionalno su se ovi i slični fenomeni pokušavali objasniti na različite načine: naftni šok iz sedamdesetih, krah Keynesove politike fiskanih intervencija, Reganove reforme i slično. Međutim, nedavno se na netu pojavila web stranica wtfhappenedin1971 koja prezentuje niz grafika, isječenih sa različitih izvora i literature, a koji sugeriraju da se većina devijacija aproksimativno mogu pozicionirati u 1971. godinu.

Sama stranica ne daje komentar nego postavlja pitanje: šta se dogodilo 1971.?

Izdvajam nekoliko grafika.



Grafik pokazuje da se do ranih 70tih produktivnost kretala proporiconalno sa povećanjem plaća. Drugim riječima, % povećanje produktivnost se manje-više prenosilo na % povećanje plata. Od 70tih to više nije slučaj.




Grafik pokazuje da se % ukupnog dohotka (od rada i kapitala) od ranih 70tih kontinuirano povećava u koristih najbogatijih 0.5% i 1% stanovništva.



Grafik pokazuje da je top 10% stanovništva u Americi prije 70tih imalo cca 35% bogatstva uz opadajući trend. Nakon ranih 70ih taj % kontinuirano raste, tako da danas imaju cca 50%. To faktički znači da 10% stanovništa ima koliko ostalih 90%.



Grafik pokazuje eksploziju američkog ukupnog duga počevši od ranih 70ih.

--

Zamolio bih da tema prođe bez ljudi guštera, Brandenburške kapije, Soroša, Trilateralne komisije, HAARP-a, G17+, Malteških vitezova, iluminata, masona i slično.

[zijancer]

Mala molba, dajte uporedo i kakvo jednostavno objašnjenje (par rečenica u kakvoj fus noti) za sve nas koji ne razumijemo kineski ali nalazimo temu zanimljivom.

[ExNihilo]

Mala molba, dajte uporedo i kakvo jednostavno objašnjenje (par rečenica u kakvoj fus noti) za sve nas koji ne razumijemo kineski ali nalazimo temu zanimljivom.

Za grafike ili?

[zijancer]

Da, ustvari za sve, na praktičnim primjerima ako je moguće..(nekad, ne odmah to bi usporilo sviju)

[ExNihilo]

OK, ubacit ću objašnjenje ispod grafika za sada.

[Idemedosumom]

Zanimljiva tema, pratim

[allem_77]

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Sustav_ ... ton_Woodsa

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Petro-juan

https://www.logicno.com/politika/ruski- ... ijada.html

[sinuhe]

Chomsky je 1970. poslijeratnu ekonomiju nazivao ratnom ekonomijom dok se danas sa nostalgijom prisjeca tih godina. S druge strane predsjednik Lyndon Johnson nesto ranije o Great Society: "Mozemo oblikovati drustvo po svojoj volji".
Mozda su samo baby boomeri stekli punoljetnost
Nije mi bas najjasnije na koji nacin 1971-va dolazi do izraza na Zapadu ili se zeli ideoloski nesto dokazati. 70-ih je doslo do stagflacije( rasta i inflacije i nezaposlenosti).

Stanovlasnistvo u SAD od 1965 do 2020 uglavnom isto a sto nije prikazano na navedenoj stranici.
https://fred.stlouisfed.org/series/RHORUSQ156N

[madner]

Pocela je globalizacija. Ulaganje unutar drzave je do tada bila norma, nakon toga ima uvijek nesto sto je puno isplativije i bolje. To dovodi do toga da kapitaliste vise ne djele sudbinu radnika, te ulaganje u produktivnost nije osnovni nacin da se zaradi.

Zato u statistici imamo veliki GDP, kapital se uspjesno mnozi, no to ne dolazi do nizih nivoa.

[Alfons Kauders]

I meni se čini da je u pitanju kombinacija više faktora, da nema neke prekretnice na koju se sve može zakačiti. Ok, Nixon je napravio monetarnu pripremu, a mislim donekle i ideološku, jer se krenulo u urušavanje sindikata i potragu za jeftinijom radnom snagom (malo globalizacija, malo imigracija). Taj proces se nastavlja u osamdesetim i kulminira u "trickle-down economics" s one strane bare i M. Thatcher u Britaniji.

I demografski je zanimljiv period jer dolazi do velike smjene generacija - baby boomeri odrastaju i ulaze u radnu snagu, kao najbrojnija generacija prošlog stoljeća. Ujedno se povlače ili umiru starije generacije koje se sjećaju velike depresije, zbog koje su bili dosta konzervativniji od narednih generacija u finansijskom smislu. Kod njih je bilo štedi za loše dane, a kod boomera štedi za nov gliser. To neminovno vodi do velikih promjena u samom društvu, čak u kulturi, ne samo u načinu na koji se odnosi prema novcu, pa kreće konzumerizam koji već osamdesetih prerasta u japijevku pohlepu i život iznad realnih mogućnosti, sve na kredu. Zanimljivo je kako se od hipijevskog kraja šezdesetih do sredine osamdesetih toliko mijenja kultura. Danas se u 10-15 godina ne mijenja skoro ništa, a tad se ide od djece cvijeća i glorifikacije klošarenja do pohlepne djece kokaina došlo vrlo brzo.

U isto vrijeme kreću padati primanja radnika, globalna ekonomija sedamdesetih je oslabljena naftnim i političkim krizama, a s druge strane i države i pojedinci kreću u zaduživanje da bi održali standard. Veća zaduženost u konačnici znači da na svakom dolaru duga najviše zarađuju najbogatiji, pa onda imamo i sve veću koncentraciju bogatstva kod njih, i onda mogu plasirati još više novca u opticaj, začarani krug. Pored toga, sve je više mehanizacije i automatizacije, računara. Tehnologija postaje važnja od radnika, a i skuplja. Firme radije ulažu u robote umjesto u prosječne radnike, pa i produktivnost ide gore uz manje zaposlenih. Ovo se naročito odnosi na neke "srednje" poslove koji najviše stradaju u tom procesu modernizacije, pa se onda ide u dvije krajnosti. Ode varioc ili lakirer sa trake, zamijeni ga robot, ali ostaju menadžment i manje kvalifikovani radnici koji brišu podove i sl.

Zanimljiv mi je i period oko pada Berlinskog Zida. Tad se ovi negativni trendovi malčice usporavaju ili čak kreću u suprotnom smjeru, a onda opet nastavljaju u drugoj polovini devedesetih, i to još brže.

[ExNihilo]

Dio priče je sigurno naftni šok. Malo ljudi zna da je isti zapravo bio permanentan. Pogledajte ovaj grafik.



Nikada nije došlo do reverzije, a dugoročna promjena cijene osnovnog energenta neminovno ostavlja dugoročne posljedice. Ono što je zanimljivo jeste da je do ovog šoka u suštini došlo nakon embarga arapskih zemalja zbog Zapadne podrške Izraelu. Tako da, kad sve sabereš i oduzmeš, možemo reći da je ovo najuspješniji atak muslimana na Zapad do današnjeg dana.

Cijela stvar je najviše pogodila proizvodnju zbog očigledne zavisnosti od nafte i tu negdje se ekonomije počinju restrukturirati dominantno prema uslugama, uključujući usluge finansijskog sektora.

Postavlja se pitanje kakav bi efekat na ekonomiju imala pojava energenta koji bi nas cijenama vratio u doba prije 70ih. Ili alternativno, razbijanje OPECa koji danas ciljano cijenu nafte drži visoko.

[detroit-mercy]

I meni se čini da je u pitanju kombinacija više faktora, da nema neke prekretnice na koju se sve može zakačiti. Ok, Nixon je napravio monetarnu pripremu, a mislim donekle i ideološku, jer se krenulo u urušavanje sindikata i potragu za jeftinijom radnom snagom (malo globalizacija, malo imigracija). Taj proces se nastavlja u osamdesetim i kulminira u "trickle-down economics" s one strane bare i M. Thatcher u Britaniji.

I demografski je zanimljiv period jer dolazi do velike smjene generacija - baby boomeri odrastaju i ulaze u radnu snagu, kao najbrojnija generacija prošlog stoljeća. Ujedno se povlače ili umiru starije generacije koje se sjećaju velike depresije, zbog koje su bili dosta konzervativniji od narednih generacija u finansijskom smislu. Kod njih je bilo štedi za loše dane, a kod boomera štedi za nov gliser. To neminovno vodi do velikih promjena u samom društvu, čak u kulturi, ne samo u načinu na koji se odnosi prema novcu, pa kreće konzumerizam koji već osamdesetih prerasta u japijevku pohlepu i život iznad realnih mogućnosti, sve na kredu. Zanimljivo je kako se od hipijevskog kraja šezdesetih do sredine osamdesetih toliko mijenja kultura. Danas se u 10-15 godina ne mijenja skoro ništa, a tad se ide od djece cvijeća i glorifikacije klošarenja do pohlepne djece kokaina došlo vrlo brzo.

U isto vrijeme kreću padati primanja radnika, globalna ekonomija sedamdesetih je oslabljena naftnim i političkim krizama, a s druge strane i države i pojedinci kreću u zaduživanje da bi održali standard. Veća zaduženost u konačnici znači da na svakom dolaru duga najviše zarađuju najbogatiji, pa onda imamo i sve veću koncentraciju bogatstva kod njih, i onda mogu plasirati još više novca u opticaj, začarani krug. Pored toga, sve je više mehanizacije i automatizacije, računara. Tehnologija postaje važnja od radnika, a i skuplja. Firme radije ulažu u robote umjesto u prosječne radnike, pa i produktivnost ide gore uz manje zaposlenih. Ovo se naročito odnosi na neke "srednje" poslove koji najviše stradaju u tom procesu modernizacije, pa se onda ide u dvije krajnosti. Ode varioc ili lakirer sa trake, zamijeni ga robot, ali ostaju menadžment i manje kvalifikovani radnici koji brišu podove i sl.

Zanimljiv mi je i period oko pada Berlinskog Zida. Tad se ovi negativni trendovi malčice usporavaju ili čak kreću u suprotnom smjeru, a onda opet nastavljaju u drugoj polovini devedesetih, i to još brže.

Pogledaj samo tehnoloski napredak u relativno kratkom razdoblju 20-30 godina.

[zijancer]

Može li se to objasniti na primjeru neke male firme, recimo pekare ili zanatske radnje?

[Alfons Kauders]

Može li se to objasniti na primjeru neke male firme, recimo pekare ili zanatske radnje?

Teško, ali hajde da probam ovo svoje za tehnološki napredak preslikati na pekaru (malo veću). Recimo da prije 50 godina opslužuje manji grad ili dio većeg grada, da ima vlasnika-menadžera i 30 radnika, praveći cijelu paletu proizvoda za lokalno tržište.

Poboljšanje prometne infrastrukture, logističkih usluga, i ekspanzija većih trgovačkih lanaca znače da će ta pekara imati više konkurencije, naročito kod nekih proizvoda. Recimo da su radili dosta slatka, a ljudi to sad nabavljaju iz susjednih gradova ili u velikim supermarketima. Možda i oni ulete kao dobavljač za te veće markete, ali bez slatkiša, jer je konkurencija očito bolja. Otpada im taj dio proizvodnje i specijaliziraju se za druge stvari u kojim su i dalje konkurentni. Možda će na kraju imati isti ili čak veći promet, ali s manjom paletom proizvoda. Dvojica koja su radila kolače pređu u slastičarnu, a ovaj dovede dva fizička radnika da pomognu na ostatku linije.

Na to dodaj napredak u tehnologiji. Vlasnik je imao sekretaricu/daktilografa čije radno mjesto postaje suvišno zbog PC-a i faxa. Te stvari sad koristi novozaposleni šef prodaje. U proizvodnji je imao dvadesetak radnika, ali nabavka nove opreme za pripremu tijesta je taj broj smanjila za 5. Desetak godina kasnije, nabavi opremu za pakovanje pa ispare još dva posla. Možda je imao veliko skladište gotovih proizvoda i brašna koje mu više nije potrebno, radi "just in time" logistike. Ostane jedan magaciner u manjem objektu koji svakako vozi viljuškara i nema puno brašna ni gotovih proizvoda na lageru, a drugi dobije otkaz.

Šta je zajedničko svima koji su ostali bez posla u ovom primjeru? Većinom se o prosječnim radnicima koji i nisu baš bili slabo kvalifikovani, već neki prosjek. Sekretarica, dakilograf, slastičari, par pekara itd. Oni slabo kvalifikovani su i dalje potrebni i rade - magaciner, proizvodnja, prodavačice. Par pekara su zamijenile mašine o kojim se brine jedan inžinjer, jedan pekar, i koje opslužuje 5-6 slabo kvalifikovanih radnika. Struktura zaposlenih se mijenja na taj način da mahom ostaju oni na vrhu (menadžer, šef prodaje, inžinjer) i oni na dnu (maloprodaja, slabo kvalifikovani radnici i pomoćnici u proizvodnji, magaciner).

Nakon 50 godina, ista pekara može imati isti broj zaposlenih kao na početku priče, ali 3-4 puta veću proizvodnju i nekoliko puta veću dobit za vlasnika, kao i solidne plate za par pozicija na vrhu. Ostali su jeftina i lako zamjenjiva radna snaga. Dakle, potrebno je manje radnika da se proizvede više, a uz to dosta radnika koji su ostali su slabo plaćeni.

[zijancer]

Hvala ti Alfonse, pokušavam ovo povezati sa osnovnim energentom gore.
Ispada da su biološki roboti zamijenjeni mehaničkim, produktivnijim robotima. I ovi drugi trebaju redovno održavanje, mada je to sitnica u odnosu na troškove transporta i distribucije, bar dok se ne pojave tesla šleperi.

[madner]

Sa pozitivne strane, ako se ljudi pitaju gdje je taj profit




I tako dalje i sire, Singapur, Tajvan ili Turska u predprosloj deceniji su profitirali od ovog fenomena.

Da ostanemo kod pekara, covjek je skontao da sa profitom umjesto da se zajebaje sa proizvodnjom moze investirati preko fondova sa boljim povratom od bilo koje masine. Pekara je zatvorena, veca pekara je preuzela trziste a neboder izgradjen u Seul je bio izuzetno dobra investicija za pekara.

[So What!]

Na prvu čudan naziv teme, a na drugu, veoma zanimljiva rasprava, pratim.

[ExNihilo]

Dio razloga zašto statistike sugeriraju da je svijet posrnuo nakon sedamdesetih jeste to što su sedamdesete bile tako turbulente da su zapravo iskrivile dugoročni prosjek.

Naime, mada grafici koji pokazuju da realne naknade stagniraju zadnjih 40 godina kruže ekonomskim krugova već dugo vremena, tek nedavno se počelo pričati o tome da narativ o stagnirajućim naknada umnogome zavisi od vremenskog perioda koji se uključi u statistiku. Ako se gleda period '90 - '20 vidljiv je snažan rast, ali ako odemo nazad do sedamdesetih visoka inflacija tog perioda pojede rast koji je napravljen kasnije.

U tom smislu, danas baš čitam članak koji pokazuje da su godine '10 - '20 bile godine najsnažnije rasta (18.5%) dohotka za američku srednju klasu. Takav rast nije zabilježen još od zlatnog doba šezdesetih.



Gornji grafik pokazuje ovo o čemu govorim. U realnom smislu, 70te su napravile takvu discrupciju da je naknadama trebalo nekoliko decenija rasta kako bi se vratile na period prije iste.

[sinuhe]

Phillipsova krivulja:
Smatralo se da se moze trpiti inflacija sve dok je stopa nezaposlenosti niska. Kako to nije bio slucaj zadnjih godina Johnsonove administracije Nixon odustaje odustaje od Bretton Woodsa, ali Bretton Woods nije odgovarao ni drugim zemljama koje su takodje ciljale magicni odnos inflacije i nezaposlenosti. Krivulja se opasno pomjera udesno stagflacija
Great society i energetska kriza ce samo dodatno zabiberiti stvari.

https://www.federalreservehistory.org/e ... _inflation

[Milenkov buraz]

Dio razloga zašto statistike sugeriraju da je svijet posrnuo nakon sedamdesetih jeste to što su sedamdesete bile tako turbulente da su zapravo iskrivile dugoročni prosjek.

Naime, mada grafici koji pokazuju da realne naknade stagniraju zadnjih 40 godina kruže ekonomskim krugova već dugo vremena, tek nedavno se počelo pričati o tome da narativ o stagnirajućim naknada umnogome zavisi od vremenskog perioda koji se uključi u statistiku. Ako se gleda period '90 - '20 vidljiv je snažan rast, ali ako odemo nazad do sedamdesetih visoka inflacija tog perioda pojede rast koji je napravljen kasnije.

U tom smislu, danas baš čitam članak koji pokazuje da su godine '10 - '20 bile godine najsnažnije rasta (18.5%) dohotka za američku srednju klasu. Takav rast nije zabilježen još od zlatnog doba šezdesetih.



Gornji grafik pokazuje ovo o čemu govorim. U realnom smislu, 70te su napravile takvu discrupciju da je naknadama trebalo nekoliko decenija rasta kako bi se vratile na period prije iste.

Što bi bilo dobro da imamo ratove ove na ovom grafikonu kada su počeli i kada su završili. Imam utisak da je rat sa Irakom 1990/91 pokrenuo stvari. Možda se varam.

[Haris.ba]

Ima li iko spreman gradikon sa primanja u Jugi i u BiH? Od 45e pa naovamo.

Stavite i taj kontekst. Bice mnogo zanimljivije.

[allem_77]

Dio priče je sigurno naftni šok. Malo ljudi zna da je isti zapravo bio permanentan. Pogledajte ovaj grafik.



Nikada nije došlo do reverzije, a dugoročna promjena cijene osnovnog energenta neminovno ostavlja dugoročne posljedice. Ono što je zanimljivo jeste da je do ovog šoka u suštini došlo nakon embarga arapskih zemalja zbog Zapadne podrške Izraelu. Tako da, kad sve sabereš i oduzmeš, možemo reći da je ovo najuspješniji atak muslimana na Zapad do današnjeg dana.

Vidi, ja nemam veze o ekonomiji.
Ali mislim da bi atak bio još bolji da je i Iran zajedno sa Saudom.

Ovako Saud i muslimanski saveznici moraju plaćati zapadu da ih čuva.

Ko zna koliko su samo love u tu svrhu dali?

https://www.rtvbn.com/3975785/saudijska ... koj-vojsci

[Haris.ba]

https://www.quora.com/What-was-the-aver ... ted-in-USD

[ExNihilo]

Ne znam koliko je uporedivo za ovu priču, komunistički blok je imao drugačiju metodologiju iza većine statistika, nerijetko vrlo kreativnu, ali čak i da to nije slučaj, sami ciljevi društva bili su drugačiji, pa ni rezultirajući trendovi nisu smisleni za komparaciju.

[dr_Evil]

https://www.quora.com/What-was-the-aver ... ted-in-USD

Jel ovo 89' onaj veliki potop valute sta vidimo: "marke, marke, kupi marke"