Prva, nužna i najpotrebnija mjera Vlade FBiH morala biti smjena Adnana Terzića sa mjesta direktora JP Autoceste FBiH!
Iako je tema ne-izgradnje autoputeva u BiH u kontinuitetu prisutna u javnosti i to kao primjer enormne korupcije i zloupotrebe javnog novca (građana), ni državni, ni istražni, ni sudski organi i dalje ne reagiraju. Također, niko ne demantira ozbiljne optužbe za korupciju, a nema ni novih gradilišta koja bi razuvjerila javnost u vezi sa opravdanim sumnjama da je Koridor Vc poprište kriminala gigantskih razmjera.
Da podsjetimo, država je tokom 2018. godine od građana kroz akcize uzela 621 milion KM, a u 2017. godini 383 miliona KM! Akumuliranim kapitalom u 2019. godini nije izgrađen ni jedan novi kilometar. Zašto je to tako i dalje su pitanja na koja odgovor moraju dati Vlada FBiH (premijer Fadil Novalić/SDA), Ministarstvo prometa i komunikacija (ministar Denis Lasić / HDZBiH) i JP Autoceste FBiH (direktor Adnan Terzić), ali i razni investitori, izvođači i podizvođači čiji fiktivni i često nepostojeći resursi vrlo često više služe za nabijanje cijene puta po kilometru, nego za izgradnju! Tako je BiH ostala na skromnih 208 kilometara autoputa (FBiH 102 / RS 106) pri čemu je vidna bolja efikasnost u RS, gdje se pitanja eksproprijacije i projektiranja po geološki najjeftinijim trasama završavaju najekonomičnijim rješenjima.
Trase kriminalne logike
Nasuprot tome, u FBiH se biraju geološki i konfiguracijski najzahtjevnije trase! Zašto? Iz prostog razloga da bi bile – najskuplje!!! Ova ekonomska nelogičnost ima svoju logiku u kriminalnoj pozadini procesa projektiranja, ugovaranja, građenja, probijanja rokova, plaćanja… kojim dominantno upravlja direktor JP Autoceste FBiH Adnan Terzić! Naravno, to ne bi bilo moguće da nema podršku izvršne vlasti u entitetu FBiH kojom upravlja sprega SDA i HDZ BiH. Političko-tajkunska oligarhija iz ovih stranaka ima svoje milionske interese u svakoj dionici Koridora Vc, a na pojedinačne lične interese ukazuju upravo nelogične trase kroz Hercegovinu, gdje se autoput skreće preko privatnih zemljišta HDZ-ovih vrhovnika kako bi im se mogli isplatiti enormni iznosi pri eksproprijaciji zemlje koju su prethodno kupili za bagatelu. Štete koje se činepoljoprivrednom zemljištu i građanima pri tome nisu uzimane u obzir (npr. u području Mostara), a zanemaruje se čak i očuvanje kulturne baštine (npr. Počitelj). Slično je i sa ugađanjem SDA-ovim zemljoposjednicima na dionicama kroz dolinu Bosne. Međutim, to predstavlja mizeran pljačkaški plijen u odnosu na ono što se od države čerupa po kilometru puta prilikom gradnje. Kako se to radi?
Za razliku od ranije uprave JP Autoceste FBiH, koja je i izgradila najveći dio postojeće kilometraže, aktuelna uprava pod Terzićevim vođenjem iz svojih sve jasnijih razloga bira trase puteva koje nemaju niti graditeljsku logiku, niti morfološko-geološku opravdanost, a najmanje ekonomsku. Jer, usvojene trase najvećim dionicama idu preko mostova i kroz tunele (!) što razumljivo znatno poskupljuje kilometar ceste. Ovakav izbor najskupljih dionica u najmanju ruku se može okvalificirati kao nestručno, bahato i rasipničko raspolaganje državnim (ili kreditnim) novcima, što je trošak koji ide na teret građana kroz namete što će ih država propisati ili već jeste. No, znamo li da tim procesom upravlja dominantno direktor Adnan Terzić, onda će nam bit jasno da je forsiranje najskupljih trasa zapravo njegov svjesni izbor sa krajnjom namjerom da se otvori veliki prostor za mešetarenje stotinama miliona KM budžetskih sredstava pri čemu se tokovima novca teško može ući u trag. Poznato je da su tenderi, javne nabavke i državni projekti u BiH prostor najvećeg kriminala u BiH!
Zašto je sada kilometar 6 puta skuplji ?!
Obratite pažnju – na prvim dionicama prosječna cijena kilometra autoputa bila oko 3.2 miliona € i nije bilo probijanja rokova. Sada je cijena oko 19.5 miliona € i gotovo da nema ugovora gdje rokovi nisu probijeni! Postoji za ovo jedan objektivan razlog. Dijelovi ceste na vijaduktima, mostovima i tunelima su tri puta skuplji od dijelova na otvorenom pravcu. Ali, to i dalje ne objašnjava činjenicu da je aktuelni menadžment cijenu kilometra nabio za više od šest puta, nego je gradnja koštala na početnim dionicama. Čak ni poskupljenja materijala, cijene rada itd. to ne opravdavaju pa elementarna logika sugerira da je ovdje došlo do ozbiljnih mahinacija o čemu bi konačno odgovore od Terzića i svih uključenih aktera morale potražiti institucije za provođenje zakona.
Pregledna tabela slikovito ilustrira efiksnost i ekonomičnost prethodne uprave JP Autoceste FBiH i učinak Terzićeve ekipe na ovim poslovima.
Astronomska cijena ceste posljedica je činjenice da se prilikom izbora trase i projektiranja akteri nisu držali prirodnog i postojećeg koridora komunikacija koji diktiraju reljef i kapacitet prostora. Birali su se nelogični pravci i veliko je pitanje na kakve će se još tehničke probleme i poskupljenja naići prilikom gradnje.
Drugi problem su kašnjenja. U Direkciji JP Autoceste prilikom biranja izvođača morali su znati su unaprijed da pojedini izvođači nemaju kapaciteta da posao urade u roku tj. unaprijed su pristali na poskupljenja po tom osnovu!?
Treći činilac od uticaja na cijenu jeste model ugovaranja. Poslovi gradnje autocesta ugovaraju se ugovorima po tzv. FIDIC modelu („žuta knjiga“) što znači potpuno upravljanje projektom od izvođača radova, a investitor je u poziciji da sve plati. Na ovaj način štetu za kašnjenje ne trpi nesposoban izvođač, nego investitor. U konkretnom slučaju gradnja dionica na Koridoru Vc sada kasni, jer izvođači nemaju kapaciteta da postignu ugovoreni rok. Dakle, iako svi znaju za ograničene mogućnosti izvođača, dva-tri posla se ugovore i započnu. Zatim se odmah i prekinu, a nastavljaju se tek kada završe prethodni posao. Na taj način izvođači upravljaju rokovima, povećavaju troškove i zapravo – u tome je kvaka. U napuhanoj cijeni skoro svi akteri nađu prostor za svoj interes.
Extra profit iznad društvenog interesa
Radi ilustracije objektivne cijene kilometra autoputa recimo da je autocesta „Dalmatina“ u Hrvatskoj koštala 6.7 miliona € po kilometru i to sa pretpostavljenim „ugrađivanjem“ aktera tamošnjih investicija. Dakle, sa cifrom od 19,5 miliona € po kilometru JP Autoceste FBiH sa Adnanom Terzićem, SDA i HDZ BiH na čelu zasigurno su ekstremni primjer nestručnosti, javašluka, javnog bezobrazluka i koruptivnog kriminala. Ovo je odavno stav javnog mnijenja u BiH. S druge strane, od prozvanih faktora dosad nikad nismo čuli niti jedan suvisli argument o opravdanosti cijene ili objektivan razlog za kašnjenje radova, a ponajmanje o nelogičnim trasama koje prate jedino nezajažljivi interes pojedinaca i uvezanih grupa.
Treba li reći da je društveni interes, iako ga Terzić povremeno istura kao „argument“, sasvim zanemaren? Radi se o koncentraciji stanovništva uz postojecu magistralu sjever-jug pri čemu je i sav privredni potencijal vezan za komunikacije na postojećem koridoru. Sada će se svako bitno zaobilaženje naseljenih mjesta bitno odraziti na privredni potencijal, a odmah zatim na već destruiranu demografsku sliku države. Naselja koja ostaju izolirana od glavne komunikacije (npr. Jablanica, Konjic) za sigurno će pretrpjeti ozbiljnu štetu, a to će se desiti bez realne potrebe, odnosno samo da bi se ispunile želje izvođača i interesnih grupa/skupina da prigrabe nezakoniti extra profit.
Sve su ovo već nastale ili realno očekivane posljedice dosadašnjeg pristupa izgradnji komunikacija u BiH. I dalje tako ne može! Vlada FBiH morala bi uvesti strog i transparentan monitoring nad svim poslovima vezanim za koridor Vc, ako se želi vratiti povjerenje građana. Sljedeći pokušaj uvođenja nekog nameta građanima „za izgradnju“ bilo čega sigurno neće proći.
Prva, nužna i najpotrebnija mjera Vlade FBiH morala biti smjena Adnana Terzića sa mjesta direktora JP Autoceste FBiH! Jasno je da već poznate i ko zna kakve još neotkrivene mahinacije u projektima cestogradnje Terzić ne bi mogao raditi da nema političku podršku, a u tome je lična odgovornost na resornom ministru i liderima stranaka koje dominiraju Vladom FBiH. Pa ako premijer Fadil Novalić želi tvrditi da to nije tako, nego da je Terzić i krug ljudi oko njega zapravo „odmetnuta grupa“ koja harči društveni novac, onda se ta Vlada konkretnim mjerama mora i ograditi od Terzića i smijeniti ga. Ne poduzme li se ništa, samo će se potvrditi stara poslovica da riba uvijek smrdi od glav(ešin)e.
