Politika Hrvata u BiH, folovi, autogolovi, alternative...

[Novak20]

Ako je vjerovati pisanim tragovima u knjižicama i svjedodžbama, u SR Hrvatskoj se učio hrvatski ili srpski jezik ali ima primjera hrvatskosrpskog i hrvatsko-srpskog.

[Point.]

Pa jesam. Odrastao sam u Jugoslaviji ali ona se raspala. Ne znam u čemu je problem? Ne mogu reći da sam iz Jugoslavije kad nje više nema. I ponavljam ti, učio sam u školi hrvatski jezik. Možda ste vi u BiH učili srpskohrvatski, nama je predmet bio hrvatski jezik. I kakve to veze ima s Muslimanima?! Ne kontam te, kakve veze ims raspala Jugoslavija sa jezikom i Muslimanima?! Nitko vama nije branio ni da pričate bosančicom ni da budete Bošnjaci. Druga je stvar što ste se sjetili 1993. Jebiga, valja sad sve to uskladit. Jezik, nacija, kultura, povijest. Valja to sve iskombinirat’ u kratkom vremenu a starom ti na rodnom piše da je Srbin ili Hrvat. Kontam ja da moraju postojati neki kompleksi ali ‘kani se mene, nisam ti ja kriv i ne znam šta guraš šuplju priču.

Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.

Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.

Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.

Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.

srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.

Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.

Do tada zdra'o ba.

Ne bih rekao da vladaš materijom jezika koji se učio u Jugi. U BiH se učio srpskohrvatski ili hrvatskosrpski ali u Hrvatskoj se učio hrvatski, u Srbiji srpski.
Evo ti par pravopisnih priručnika hrvatskog jezika

Josip Partaš, Pravopis jezika ilirskoga, Zagreb 1850. Pretisak: Zagreb 2002.
Marcel Kušar, Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. Pretisak: Zagreb 2009.
Ivan Broz, Hrvatski pravopis, Zagreb 1892., 1893.,
Dragutin Boranić (priredio) Dra Ivana Broza Hrvatski pravopis, Zagreb 1904., 1906., 1911., 1915.
Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1921., 1923., 1926., 1928., 1930.,
Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, Zagreb 1941. Pretisak: Zagreb 1998.
Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Hrvatskoga državnog ureda za jezik), Koriensko pisanje, Zagreb 1942.,
Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), Hrvatski pravopis, Zagreb 1944. Pretisak: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb 1992.
Stjepan Babić, Božidar Finka i Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb 1971. Pretisci: London 1972., 1984. i Zagreb 1990. Zagreb 1994., 1995., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006.

Uzgred, u JNA je bio službeni jezik srpski, nikakav srpskohrvatski. Ako si bio tada u vojsci, znaš koje su komande bile: na mestu voljno, leva, leva, leva...
Ukratko, djeca i studenti su učili iz tih knjiga i nema tu srpskohrvatski nigdje.na svjedodžbama učenika iz tog vremena pod materinji jezik u Hrvatskoj piše hrvatski, u Srbiji srpski, kod nas s-h ili h-s. To sto bi ti nametao svoju tezu pa danas provlačite da je u BiH bosanski jezik a srpski jezik i hrvatski jezik su varijacije, ne pije vodu sad ni nikad. Ovi jezici vuku malo duže korijene od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis.

Tako znači, nakon imena Bošnjak koje žulja dolazimo i do jezika tj bosanskog. Možda je i to Alija izmislio 1993 godine?

Međutim spisi kažu :

Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".
U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. stoljeća) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.

Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. stoljeća, u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: "kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije.
Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 – Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).

Isusovac Jakov Mikalja (1601–1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.

Dubrovački dramatičar Đono (Junije) Palmotić opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora.

I tako dalje i tako šire. Od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis. kažeš. Ne bih rekao.

Al nije ni to tema večerašnje emisije.

[BHCluster]

Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.

Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.

Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.

Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.

srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.

Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.

Do tada zdra'o ba.

Ne bih rekao da vladaš materijom jezika koji se učio u Jugi. U BiH se učio srpskohrvatski ili hrvatskosrpski ali u Hrvatskoj se učio hrvatski, u Srbiji srpski.
Evo ti par pravopisnih priručnika hrvatskog jezika

Josip Partaš, Pravopis jezika ilirskoga, Zagreb 1850. Pretisak: Zagreb 2002.
Marcel Kušar, Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. Pretisak: Zagreb 2009.
Ivan Broz, Hrvatski pravopis, Zagreb 1892., 1893.,
Dragutin Boranić (priredio) Dra Ivana Broza Hrvatski pravopis, Zagreb 1904., 1906., 1911., 1915.
Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1921., 1923., 1926., 1928., 1930.,
Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, Zagreb 1941. Pretisak: Zagreb 1998.
Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Hrvatskoga državnog ureda za jezik), Koriensko pisanje, Zagreb 1942.,
Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), Hrvatski pravopis, Zagreb 1944. Pretisak: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb 1992.
Stjepan Babić, Božidar Finka i Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb 1971. Pretisci: London 1972., 1984. i Zagreb 1990. Zagreb 1994., 1995., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006.

Uzgred, u JNA je bio službeni jezik srpski, nikakav srpskohrvatski. Ako si bio tada u vojsci, znaš koje su komande bile: na mestu voljno, leva, leva, leva...
Ukratko, djeca i studenti su učili iz tih knjiga i nema tu srpskohrvatski nigdje.na svjedodžbama učenika iz tog vremena pod materinji jezik u Hrvatskoj piše hrvatski, u Srbiji srpski, kod nas s-h ili h-s. To sto bi ti nametao svoju tezu pa danas provlačite da je u BiH bosanski jezik a srpski jezik i hrvatski jezik su varijacije, ne pije vodu sad ni nikad. Ovi jezici vuku malo duže korijene od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis.

Tako znači, nakon imena Bošnjak koje žulja dolazimo i do jezika tj bosanskog. Možda je i to Alija izmislio 1993 godine?

Međutim spisi kažu :

Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".
U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. stoljeća) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.

Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. stoljeća, u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: "kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije.
Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 – Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).

Isusovac Jakov Mikalja (1601–1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.

Dubrovački dramatičar Đono (Junije) Palmotić opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora.

I tako dalje i tako šire. Od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis. kažeš. Ne bih rekao.

Al nije ni to tema večerašnje emisije.

[tetejac]

Pa jesam. Odrastao sam u Jugoslaviji ali ona se raspala. Ne znam u čemu je problem? Ne mogu reći da sam iz Jugoslavije kad nje više nema. I ponavljam ti, učio sam u školi hrvatski jezik. Možda ste vi u BiH učili srpskohrvatski, nama je predmet bio hrvatski jezik. I kakve to veze ima s Muslimanima?! Ne kontam te, kakve veze ims raspala Jugoslavija sa jezikom i Muslimanima?! Nitko vama nije branio ni da pričate bosančicom ni da budete Bošnjaci. Druga je stvar što ste se sjetili 1993. Jebiga, valja sad sve to uskladit. Jezik, nacija, kultura, povijest. Valja to sve iskombinirat’ u kratkom vremenu a starom ti na rodnom piše da je Srbin ili Hrvat. Kontam ja da moraju postojati neki kompleksi ali ‘kani se mene, nisam ti ja kriv i ne znam šta guraš šuplju priču.

Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.

Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.

Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.

Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.

srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.

Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.

Do tada zdra'o ba.

Ne bih rekao da vladaš materijom jezika koji se učio u Jugi. U BiH se učio srpskohrvatski ili hrvatskosrpski ali u Hrvatskoj se učio hrvatski, u Srbiji srpski.
Evo ti par pravopisnih priručnika hrvatskog jezika

Josip Partaš, Pravopis jezika ilirskoga, Zagreb 1850. Pretisak: Zagreb 2002.
Marcel Kušar, Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. Pretisak: Zagreb 2009.
Ivan Broz, Hrvatski pravopis, Zagreb 1892., 1893.,
Dragutin Boranić (priredio) Dra Ivana Broza Hrvatski pravopis, Zagreb 1904., 1906., 1911., 1915.
Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1921., 1923., 1926., 1928., 1930.,
Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, Zagreb 1941. Pretisak: Zagreb 1998.
Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Hrvatskoga državnog ureda za jezik), Koriensko pisanje, Zagreb 1942.,
Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), Hrvatski pravopis, Zagreb 1944. Pretisak: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb 1992.
Stjepan Babić, Božidar Finka i Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb 1971. Pretisci: London 1972., 1984. i Zagreb 1990. Zagreb 1994., 1995., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006.

Uzgred, u JNA je bio službeni jezik srpski, nikakav srpskohrvatski. Ako si bio tada u vojsci, znaš koje su komande bile: na mestu voljno, leva, leva, leva...
Ukratko, djeca i studenti su učili iz tih knjiga i nema tu srpskohrvatski nigdje.na svjedodžbama učenika iz tog vremena pod materinji jezik u Hrvatskoj piše hrvatski, u Srbiji srpski, kod nas s-h ili h-s. To sto bi ti nametao svoju tezu pa danas provlačite da je u BiH bosanski jezik a srpski jezik i hrvatski jezik su varijacije, ne pije vodu sad ni nikad. Ovi jezici vuku malo duže korijene od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis.

Pusti budalu, vidiš da nije dobar. Meni govori da sam trol, da guram svoju priču Ubjeđuje mene i govori mi gdje sam rođen i šta mi piše u dokumentima Pa kakav tokmak moraš biti?!? I ja trol, ‘vaki ‘naki a on ok? Satra se da mene ubjedi gdje sam rođen i šta mi piše u dokumentima.

[tetejac]

Ako je vjerovati pisanim tragovima u knjižicama i svjedodžbama, u SR Hrvatskoj se učio hrvatski ili srpski jezik ali ima primjera hrvatskosrpskog i hrvatsko-srpskog.

Zamolio bih ove sveznalice što su mi govorili da lažem i da trolam da prokomentiraju ovo? Lažem li sad? Koji se jezik učio? Hrvatskosrpski?

[DEMONIKA]

Pa jesam. Odrastao sam u Jugoslaviji ali ona se raspala. Ne znam u čemu je problem? Ne mogu reći da sam iz Jugoslavije kad nje više nema. I ponavljam ti, učio sam u školi hrvatski jezik. Možda ste vi u BiH učili srpskohrvatski, nama je predmet bio hrvatski jezik. I kakve to veze ima s Muslimanima?! Ne kontam te, kakve veze ims raspala Jugoslavija sa jezikom i Muslimanima?! Nitko vama nije branio ni da pričate bosančicom ni da budete Bošnjaci. Druga je stvar što ste se sjetili 1993. Jebiga, valja sad sve to uskladit. Jezik, nacija, kultura, povijest. Valja to sve iskombinirat’ u kratkom vremenu a starom ti na rodnom piše da je Srbin ili Hrvat. Kontam ja da moraju postojati neki kompleksi ali ‘kani se mene, nisam ti ja kriv i ne znam šta guraš šuplju priču.

Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.

Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.

Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.

Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.

srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.

Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.

Do tada zdra'o ba.

ima jedna stvar
u SRH nije bio hrvatskosrpski/srpskohrvatski
oni su samo imali hrvatski
čak nisu ni ćirilicu imali obaveznom

samo je SRBiH imala te smutnje s nazivima jezika, da se svima udovolji
pa se pisalo srpskohvatski/hrvatskospski u knjižice

[Sanjarko]

Pa jesam. Odrastao sam u Jugoslaviji ali ona se raspala. Ne znam u čemu je problem? Ne mogu reći da sam iz Jugoslavije kad nje više nema. I ponavljam ti, učio sam u školi hrvatski jezik. Možda ste vi u BiH učili srpskohrvatski, nama je predmet bio hrvatski jezik. I kakve to veze ima s Muslimanima?! Ne kontam te, kakve veze ims raspala Jugoslavija sa jezikom i Muslimanima?! Nitko vama nije branio ni da pričate bosančicom ni da budete Bošnjaci. Druga je stvar što ste se sjetili 1993. Jebiga, valja sad sve to uskladit. Jezik, nacija, kultura, povijest. Valja to sve iskombinirat’ u kratkom vremenu a starom ti na rodnom piše da je Srbin ili Hrvat. Kontam ja da moraju postojati neki kompleksi ali ‘kani se mene, nisam ti ja kriv i ne znam šta guraš šuplju priču.

Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.

Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.

Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.

Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.

srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.

Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.

Do tada zdra'o ba.

ima jedna stvar
u SRH nije bio hrvatskosrpski/srpskohrvatski
oni su samo imali hrvatski
čak nisu ni ćirilicu imali obaveznom

samo je SRBiH imala te smutnje s nazivima jezika, da se svima udovolji
pa se pisalo srpskohvatski/hrvatskospski u knjižice

Istina. Preko nas i na nama se slamalo sto sta.

[tetejac]

Pa jesam. Odrastao sam u Jugoslaviji ali ona se raspala. Ne znam u čemu je problem? Ne mogu reći da sam iz Jugoslavije kad nje više nema. I ponavljam ti, učio sam u školi hrvatski jezik. Možda ste vi u BiH učili srpskohrvatski, nama je predmet bio hrvatski jezik. I kakve to veze ima s Muslimanima?! Ne kontam te, kakve veze ims raspala Jugoslavija sa jezikom i Muslimanima?! Nitko vama nije branio ni da pričate bosančicom ni da budete Bošnjaci. Druga je stvar što ste se sjetili 1993. Jebiga, valja sad sve to uskladit. Jezik, nacija, kultura, povijest. Valja to sve iskombinirat’ u kratkom vremenu a starom ti na rodnom piše da je Srbin ili Hrvat. Kontam ja da moraju postojati neki kompleksi ali ‘kani se mene, nisam ti ja kriv i ne znam šta guraš šuplju priču.

Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.

Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.

Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.

Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.

srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.

Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.

Do tada zdra'o ba.

ima jedna stvar
u SRH nije bio hrvatskosrpski/srpskohrvatski
oni su samo imali hrvatski
čak nisu ni ćirilicu imali obaveznom

samo je SRBiH imala te smutnje s nazivima jezika, da se svima udovolji
pa se pisalo srpskohvatski/hrvatskospski u knjižice

Reci to ovom tokmaku što trola i meni 162 puta piše. Objasni mu po nekoliko puta da mu uđe u vugla. Nije sramota

[BrziGonzales]

Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.

Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.

Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.

Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.

srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.

Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.

Do tada zdra'o ba.

Ne bih rekao da vladaš materijom jezika koji se učio u Jugi. U BiH se učio srpskohrvatski ili hrvatskosrpski ali u Hrvatskoj se učio hrvatski, u Srbiji srpski.
Evo ti par pravopisnih priručnika hrvatskog jezika

Josip Partaš, Pravopis jezika ilirskoga, Zagreb 1850. Pretisak: Zagreb 2002.
Marcel Kušar, Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. Pretisak: Zagreb 2009.
Ivan Broz, Hrvatski pravopis, Zagreb 1892., 1893.,
Dragutin Boranić (priredio) Dra Ivana Broza Hrvatski pravopis, Zagreb 1904., 1906., 1911., 1915.
Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1921., 1923., 1926., 1928., 1930.,
Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, Zagreb 1941. Pretisak: Zagreb 1998.
Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Hrvatskoga državnog ureda za jezik), Koriensko pisanje, Zagreb 1942.,
Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), Hrvatski pravopis, Zagreb 1944. Pretisak: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb 1992.
Stjepan Babić, Božidar Finka i Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb 1971. Pretisci: London 1972., 1984. i Zagreb 1990. Zagreb 1994., 1995., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006.

Uzgred, u JNA je bio službeni jezik srpski, nikakav srpskohrvatski. Ako si bio tada u vojsci, znaš koje su komande bile: na mestu voljno, leva, leva, leva...
Ukratko, djeca i studenti su učili iz tih knjiga i nema tu srpskohrvatski nigdje.na svjedodžbama učenika iz tog vremena pod materinji jezik u Hrvatskoj piše hrvatski, u Srbiji srpski, kod nas s-h ili h-s. To sto bi ti nametao svoju tezu pa danas provlačite da je u BiH bosanski jezik a srpski jezik i hrvatski jezik su varijacije, ne pije vodu sad ni nikad. Ovi jezici vuku malo duže korijene od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis.

Tako znači, nakon imena Bošnjak koje žulja dolazimo i do jezika tj bosanskog. Možda je i to Alija izmislio 1993 godine?

Međutim spisi kažu :

Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".
U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. stoljeća) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.

Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. stoljeća, u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: "kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije.
Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 – Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).

Isusovac Jakov Mikalja (1601–1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.

Dubrovački dramatičar Đono (Junije) Palmotić opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora.

I tako dalje i tako šire. Od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis. kažeš. Ne bih rekao.

Al nije ni to tema večerašnje emisije.

PolaHko prijatelju. Nazivaš ljude lažovom pa ti ja dokazao argumentima da nemaš pojma. Ti se prebaci odmah na drugo
polje. Te mletački knez, te ninski biskup, te duvanjski biskup,te Dubrovčani, te isusovci. Ima li kojeg hodže? Nema, on je i zapise pisao arapskim pismom. LaHko se kititi tuđim perjem. Hajde ti meni, kao što sam ja tebi, izbacio tonu knjiga o pravopisu, pa da vidimo koji laHki pravopis prije 91 i da vidim šta u njemu piše. Nazvati sebe Bošnjaci a prisvojiti sebi ime bosanskog jezika iz pragmatičnih razloga da bi u inozemstvu gurali tezu o bosanskom jeziku kojim pričaju bosanski narodi (ne Bošnjaci nego narodi!!) je za prepucavanje ovog tipa. Uzmite naziv bošnjački i za jezik i mirna Bosna. Niko vam to ne spori.

[tetejac]

Ne bih rekao da vladaš materijom jezika koji se učio u Jugi. U BiH se učio srpskohrvatski ili hrvatskosrpski ali u Hrvatskoj se učio hrvatski, u Srbiji srpski.
Evo ti par pravopisnih priručnika hrvatskog jezika

Josip Partaš, Pravopis jezika ilirskoga, Zagreb 1850. Pretisak: Zagreb 2002.
Marcel Kušar, Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. Pretisak: Zagreb 2009.
Ivan Broz, Hrvatski pravopis, Zagreb 1892., 1893.,
Dragutin Boranić (priredio) Dra Ivana Broza Hrvatski pravopis, Zagreb 1904., 1906., 1911., 1915.
Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1921., 1923., 1926., 1928., 1930.,
Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, Zagreb 1941. Pretisak: Zagreb 1998.
Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Hrvatskoga državnog ureda za jezik), Koriensko pisanje, Zagreb 1942.,
Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), Hrvatski pravopis, Zagreb 1944. Pretisak: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb 1992.
Stjepan Babić, Božidar Finka i Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb 1971. Pretisci: London 1972., 1984. i Zagreb 1990. Zagreb 1994., 1995., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006.

Uzgred, u JNA je bio službeni jezik srpski, nikakav srpskohrvatski. Ako si bio tada u vojsci, znaš koje su komande bile: na mestu voljno, leva, leva, leva...
Ukratko, djeca i studenti su učili iz tih knjiga i nema tu srpskohrvatski nigdje.na svjedodžbama učenika iz tog vremena pod materinji jezik u Hrvatskoj piše hrvatski, u Srbiji srpski, kod nas s-h ili h-s. To sto bi ti nametao svoju tezu pa danas provlačite da je u BiH bosanski jezik a srpski jezik i hrvatski jezik su varijacije, ne pije vodu sad ni nikad. Ovi jezici vuku malo duže korijene od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis.

Tako znači, nakon imena Bošnjak koje žulja dolazimo i do jezika tj bosanskog. Možda je i to Alija izmislio 1993 godine?

Međutim spisi kažu :

Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".
U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. stoljeća) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.

Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. stoljeća, u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: "kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije.
Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 – Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).

Isusovac Jakov Mikalja (1601–1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu.

Dubrovački dramatičar Đono (Junije) Palmotić opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora.

I tako dalje i tako šire. Od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis. kažeš. Ne bih rekao.

Al nije ni to tema večerašnje emisije.

PolaHko prijatelju. Nazivaš ljude lažovom pa ti ja dokazao argumentima da nemaš pojma. Ti se prebaci odmah na drugo
polje. Te mletački knez, te ninski biskup, te duvanjski biskup,te Dubrovčani, te isusovci. Ima li kojeg hodže?. LaHko se kititi tuđim perjem. Hajde ti meni, kao što sam ja tebi, izbacio tonu knjiga o pravopisu, pa da vidimo koji laHki pravopis prije 91 i da vidim šta u njemu piše. Nazvati sebe Bošnjaci a prisvojiti sebi ime bosanskog jezika iz pragmatičnih razloga da bi u inozemstvu gurali tezu o bosanskom jeziku kojim pričaju bosanski narodi (ne Bošnjaci nego narodi!!) je za prepucavanje ovog tipa. Uzmite naziv bošnjački i za jezik i mirna Bosna. Niko vam to ne spori.

Ma šta će ti odgovorit’ ništa. Izmislit bosanskog Ljudevita Gaja? A vidiš ti kako je to bahato, s visoka meni 162 puta govori da mi utuvi u glavu. Kažeš mu onako kako jest a on te poklopi sa ‘lažeš’. I on ok a ja trol? Jebo ti budalu

[LBVIEW]

Here vi go again, "niste vi to sto jeste, nemate pravao svoj jezik tako zvati, sta je, mi imamo Ljudevita, a dje je vama makar kakav hodza?", truc-trac,iz usta doktora konobarskoh znanosti i njegovih podguznih muha.





Dok su nasi pisali rjecnike, vasi su se bavili rastikom i duvanom kod Ljutog Doca.
Kme, kme.

[BrziGonzales]

Here vi go again, "niste vi to sto jeste, nemate pravao svoj jezik tako zvati, sta je, mi imamo Ljudevita, a dje je vama makar kakav hodza?", truc-trac,iz usta doktora konobarskoh znanosti i njegovih podguznih muha.





Dok su nasi pisali rjecnike, vasi su se bavili rastikom i duvanom kod Ljutog Doca.
Kme, kme.

Ja se ponadao, evo nešto što bih vrijedilo potražiti. Potražim rječnik kad u njemu piše na "bosanskom"

Idem dalje tražiti

[horkesh]

[youtube][/youtube]

Here vi go again, "niste vi to sto jeste, nemate pravao svoj jezik tako zvati, sta je, mi imamo Ljudevita, a dje je vama makar kakav hodza?", truc-trac,iz usta doktora konobarskoh znanosti i njegovih podguznih muha.





Dok su nasi pisali rjecnike, vasi su se bavili rastikom i duvanom kod Ljutog Doca.
Kme, kme.

Ja se ponadao, evo nešto što bih vrijedilo potražiti. Potražim rječnik kad u njemu piše na "bosanskom"

Idem dalje tražiti

[BrziGonzales]

Here vi go again, "niste vi to sto jeste, nemate pravao svoj jezik tako zvati, sta je, mi imamo Ljudevita, a dje je vama makar kakav hodza?", truc-trac,iz usta doktora konobarskoh znanosti i njegovih podguznih muha.





Dok su nasi pisali rjecnike, vasi su se bavili rastikom i duvanom kod Ljutog Doca.
Kme, kme.

Ja se ponadao, evo nešto što bih vrijedilo potražiti. Potražim rječnik kad u njemu piše na "bosanskom"

Idem dalje tražiti

Evo, našao sam i gramatiku iz 1890 godine. I pregledao je Autor, Frane Vuletić, je to sasvim korektno napisao. Nema nikakvog silovanja sa slovom "h", mogla bi se komotno prenijeti na hrvatsku gramatiku. Nemam ništa dodati.

[Sanjarko]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

[spreca]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Vidis da trola ,jer ostane bez argumenata i kao obicno preseli na nacionalizam

[Sanjarko]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Vidis da trola ,jer ostane bez argumenata i kao obicno preseli na nacionalizam

Ma znam. Ali se nekad mora odgovorit. Najgore je sutit i presutit.

[Novak20]

Hrvati su svoj nacionalni preporod u dvije imperijalne države imali polovinom XIX stoljeća i to je završen proces koji se ne može vratiti unatrag, a rezultirao je nacionalnom državom. Slično je bilo i sa Srbima.
Zašto bosanski nacionalni preporod kojega su poveli fratri nije uspio ili zašto nije bilo bošnjačkog nacionalnog preporoda je ono o čemu se može pričati da bi se donekle shvatila kontraproduktivnost insistiranja na jednom jeziku i jednoj naciji u BiH.
Tim prije što su se tog jezika bosanskoga bili odrekli i Bošnjaci u AU početkom XX stoljeća, a na popisu 2013. i bosanske - bosanskohercegovačke nacije.

[tetejac]

Liliputanci, možete vi meni odgovoriti za ovaj hrvatski jezik? Satrali ste se oko toga a sada se svi pravite ludi. I’ko išta? Lažem li ja ili vi lažete u svom’ neznanju?

[BrziGonzales]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Meni nema sporno sa imenom naroda ama baš ništa. Sporno je vama što se vaš jezik južno od Ivana naziva bošnjački, u Banja Luci se zove jezik bošnjačkog naroda, sporno je kada u vanjskoj politici gurate izraz bosanski jezik kojim kao pričaju SVI narodi iz BiH a nigdje ne spominjete moj jezik, sporno je eto silujete i Ustavni sud da li se na hrvatskom kaže županija ili kanton. Vi ste Bošnjaci, pozdravljam. Imate svoj jezik, još bolje, pa nazovite ga kako treba i sve 5.
Možda jednom dođe utopijski vrijeme da se svi zovemo Bosanci i da je jezik bosanski, ko zna. Tito to nije uspio.

[tetejac]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Meni nema sporno sa imenom naroda ama baš ništa. Sporno je vama što se vaš jezik južno od Ivana naziva bošnjački, u Banja Luci se zove jezik bošnjačkog naroda, sporno je kada u vanjskoj politici gurate izraz bosanski jezik kojim kao pričaju SVI narodi iz BiH a nigdje ne spominjete moj jezik, sporno je eto silu jete i Ustavni sud da li se na hrvatskom kaže županija ili kanton. Vi ste Bošnjaci, pozdravljam. Imate svoj jezik, još bolje, pa nazovite ga kako treba i sve 5.
Možda jednom dođe utopijski vrijeme da se svi zovemo Bosanci i da je jezik bosanski, ko zna. Tito to nije uspio.

Šta će Tito, Tito im branio. Jedva su se izborili za veliko ‘M’. O grdna moja rano. A vidi legendi što ove svjedodžbe preskočiše. Samo čekam da se pojavi dežurni i bubne da je montaža.

[horkesh]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Meni nema sporno sa imenom naroda ama baš ništa. Sporno je vama što se vaš jezik južno od Ivana naziva bošnjački, u Banja Luci se zove jezik bošnjačkog naroda, sporno je kada u vanjskoj politici gurate izraz bosanski jezik kojim kao pričaju SVI narodi iz BiH a nigdje ne spominjete moj jezik, sporno je eto silujete i Ustavni sud da li se na hrvatskom kaže županija ili kanton. Vi ste Bošnjaci, pozdravljam. Imate svoj jezik, još bolje, pa nazovite ga kako treba i sve 5.
Možda jednom dođe utopijski vrijeme da se svi zovemo Bosanci i da je jezik bosanski, ko zna. Tito to nije uspio.

Naravno da je sporno to što se u HDZ-ovskim kantonima već 20+ godina ignorira presuda Ustavnog suda kojom je naloženo da se u ustavima tih kantona sporni dio o "bošnjačkom jeziku" preimenuje u "bosanski jezik".

Isto tako i za neustavni termin "županija". Pobogu, pa "kanton" je odabran i upisan u Ustav FBiH upravo kao neutralni pojam.

"Silujete" Ustavni sud... Šta reći? Ima li ijedan sud da valja?

O kakvoj ti vanjskoj politici pričaš, ko gura, kakve su to nebuloze? Izgovori, i to slabašni. Činjenica je da HDZ-ovska politika ignoriše presude Ustavnog suda već decenijama o pravu jednog naroda da svoj jezik nazove kako hoće.

Ali vi biste o nekoj naplati računa, a ovaj još ratom prijeti, i to udruženo sa Srbijom?

[Sanjarko]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Meni nema sporno sa imenom naroda ama baš ništa. Sporno je vama što se vaš jezik južno od Ivana naziva bošnjački, u Banja Luci se zove jezik bošnjačkog naroda, sporno je kada u vanjskoj politici gurate izraz bosanski jezik kojim kao pričaju SVI narodi iz BiH a nigdje ne spominjete moj jezik, sporno je eto silujete i Ustavni sud da li se na hrvatskom kaže županija ili kanton. Vi ste Bošnjaci, pozdravljam. Imate svoj jezik, još bolje, pa nazovite ga kako treba i sve 5.
Možda jednom dođe utopijski vrijeme da se svi zovemo Bosanci i da je jezik bosanski, ko zna. Tito to nije uspio.

Ja ga zovem Bosanski, mi ga zovemo Bosanski i sta sad. Ujedno smo Bosanci po drzavljanstvu a ne samo Bosnjaci.

A ovo sto ga Hrvati i Srbi tako zovu je omalozavanje i nije meni nista cudno, i ujedno je i nametanje i diskriminacija mog naroda i mene.

Ali mene necudi, i nista cudno sto se tice toga, cak ocekivano nakon svega i trenutnoga sto se radi.

Gdje smo mi i s nama drugi i drugaciji vecina, tako se zove itd.

Gdje su Hrvati i Srbi vecina sami ili s drugima se dogadza sta sam vec rekao od omalozavanja do diskriminacije nas pa i drugih.

[MorningStar]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Meni nema sporno sa imenom naroda ama baš ništa. Sporno je vama što se vaš jezik južno od Ivana naziva bošnjački, u Banja Luci se zove jezik bošnjačkog naroda, sporno je kada u vanjskoj politici gurate izraz bosanski jezik kojim kao pričaju SVI narodi iz BiH a nigdje ne spominjete moj jezik, sporno je eto silujete i Ustavni sud da li se na hrvatskom kaže županija ili kanton. Vi ste Bošnjaci, pozdravljam. Imate svoj jezik, još bolje, pa nazovite ga kako treba i sve 5.
Možda jednom dođe utopijski vrijeme da se svi zovemo Bosanci i da je jezik bosanski, ko zna. Tito to nije uspio.

Ja ga zovem Bosanski, mi ga zovemo Bosanski i sta sad. Ujedno smo Bosanci po drzavljanstvu a ne samo Bosnjaci.

A ovo sto ga Hrvati i Srbi tako zovu je omalozavanje i nije meni nista cudno, i ujedno je i nametanje i diskriminacija mog naroda i mene.

Ali mene necudi, i nista cudno sto se tice toga, cak ocekivano nakon svega i trenutnoga sto se radi.

Gdje smo mi i s nama drugi i drugaciji vecina, tako se zove itd.

Gdje su Hrvati i Srbi vecina sami ili s drugima se dogadza sta sam vec rekao od omalozavanja do diskriminacije nas pa i drugih.

Cija je rijec “dogadza” cisto onako - ucim ovaj srpski hrvatski i bosanski a i crnaki i gorski (to na more da mogu se sporazumiti)

[BrziGonzales]

Neznam sta je sporno. Mi smo i Bosnjaci i Bosanci, kako se ko izjasnjava. Neko samo kao Bosnjak, neko samo kao Bosanac, a neko kao ja, sa oba termina.

Drzava nam je Bosna i Hercegovina, s tim trenutnim nazivom a mozda bude naziva Bosna nekad ubuduce a jezik nam se po drzavi zove.

Sta je sporno, ne kontam?

Meni nema sporno sa imenom naroda ama baš ništa. Sporno je vama što se vaš jezik južno od Ivana naziva bošnjački, u Banja Luci se zove jezik bošnjačkog naroda, sporno je kada u vanjskoj politici gurate izraz bosanski jezik kojim kao pričaju SVI narodi iz BiH a nigdje ne spominjete moj jezik, sporno je eto silujete i Ustavni sud da li se na hrvatskom kaže županija ili kanton. Vi ste Bošnjaci, pozdravljam. Imate svoj jezik, još bolje, pa nazovite ga kako treba i sve 5.
Možda jednom dođe utopijski vrijeme da se svi zovemo Bosanci i da je jezik bosanski, ko zna. Tito to nije uspio.

Naravno da je sporno to što se u HDZ-ovskim kantonima već 20+ godina ignorira presuda Ustavnog suda kojom je naloženo da se u ustavima tih kantona sporni dio o "bošnjačkom jeziku" preimenuje u "bosanski jezik".

Isto tako i za neustavni termin "županija". Pobogu, pa "kanton" je odabran i upisan u Ustav FBiH upravo kao neutralni pojam.

"Silujete" Ustavni sud... Šta reći? Ima li ijedan sud da valja?

O kakvoj ti vanjskoj politici pričaš, ko gura, kakve su to nebuloze? Izgovori, i to slabašni. Činjenica je da HDZ-ovska politika ignoriše presude Ustavnog suda već decenijama o pravu jednog naroda da svoj jezik nazove kako hoće.

Ali vi biste o nekoj naplati računa, a ovaj još ratom prijeti, i to udruženo sa Srbijom?

Sad smo riješili dilemu šta je sporno. Vama je sporno mnogo toga pa je to za drugi forum. Na hrvatskom govornom području se bošnjački jezik zove bošnjački, u prijevodu ovlaštenog sudskog tumača dokumenata sa hrvatskog na bošnjački napisat će tumač bosanski. Šta te boli neka stvar kako se neki pojam kaže na hrvatskom?
Da ti ovdje napišem te tvoje "sporne" pismove zbog kojih pjeniš na hindu, kineskom, japanskom... bio bi ravnodušan. Samo ti smeta i uredovao bi meni kako da govorim na svom jeziku.
Završili smo.