Point. wrote: ↑19/08/2020 18:26
tetejac wrote: ↑19/08/2020 13:13
Pa jesam. Odrastao sam u Jugoslaviji ali ona se raspala. Ne znam u čemu je problem? Ne mogu reći da sam iz Jugoslavije kad nje više nema. I ponavljam ti, učio sam u školi hrvatski jezik. Možda ste vi u BiH učili srpskohrvatski, nama je predmet bio hrvatski jezik. I kakve to veze ima s Muslimanima?! Ne kontam te, kakve veze ims raspala Jugoslavija sa jezikom i Muslimanima?! Nitko vama nije branio ni da pričate bosančicom ni da budete Bošnjaci. Druga je stvar što ste se sjetili 1993. Jebiga, valja sad sve to uskladit. Jezik, nacija, kultura, povijest. Valja to sve iskombinirat’ u kratkom vremenu a starom ti na rodnom piše da je Srbin ili Hrvat. Kontam ja da moraju postojati neki kompleksi ali ‘kani se mene, nisam ti ja kriv i ne znam šta guraš šuplju priču.
Ti ili trollaš ili si glup, treće nema. Udaraš po svom i džaba ti pričati.
Prvo, lažeš da se učio hrvatski jezik u Jugoslaviji, zvanični jezik se zvao srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski.
Pod dva, pitaš se kakve veze ima Jugoslavija sa Muslimanima? Pa vidiš pajdo, ima i te kako veze jer je to izmišljeno ime Muslimani sa velikim M produkt te Jugoslavije i bilo je aktuelno samo zadnjih 20 godina te države.
Pod tri, zadnji put ti ovo pišem. U vrijeme Jugoslavije do njenog raspada Bošnjaci nisu mogli da se izjašnjavaju kako hoće, tj Bošnjaci, nego kao Muslimani od 1971 godine do njenog raspada 90-tih i to je bio kompromis Tita i Hamdije Pozderca a do to 1971 su se mogli izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti ili neopredjeljeni. Niti nisi mogao napisati da pričaš bosanskim a niti srpskim ili hrvatskim jer službeno nisu postojali. To su zabranili komunisti na vlasti. Eto, sad znaš ko je Bošnjacima zabranio da se nazivaju kako hoće.
srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.
Svako ko je odrastao u SFRJ i koji ima zrno pameti u glavi i zna površno istoriju Jugoslavije zna ove činjenice o kojima ti pišem po 162 i zadnji put. Ako to ne možeš da skontaš pajdo do tebe je. Pročitaj i po nekoliko puta da ti uđe u vugla, nije sramota. Kad te istorijske činjenice svariš onda se komotno vrati pa da nastavimo o temi jer je ovo duboki off.
Do tada zdra'o ba.
Ne bih rekao da vladaš materijom jezika koji se učio u Jugi. U BiH se učio srpskohrvatski ili hrvatskosrpski ali u Hrvatskoj se učio hrvatski, u Srbiji srpski.
Evo ti par pravopisnih priručnika hrvatskog jezika
Josip Partaš, Pravopis jezika ilirskoga, Zagreb 1850. Pretisak: Zagreb 2002.
Marcel Kušar, Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. Pretisak: Zagreb 2009.
Ivan Broz, Hrvatski pravopis, Zagreb 1892., 1893.,
Dragutin Boranić (priredio) Dra Ivana Broza Hrvatski pravopis, Zagreb 1904., 1906., 1911., 1915.
Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1921., 1923., 1926., 1928., 1930.,
Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno Krstić, Hrvatski pravopis, Zagreb 1941. Pretisak: Zagreb 1998.
Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Hrvatskoga državnog ureda za jezik), Koriensko pisanje, Zagreb 1942.,
Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), Hrvatski pravopis, Zagreb 1944. Pretisak: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb 1992.
Stjepan Babić, Božidar Finka i Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb 1971. Pretisci: London 1972., 1984. i Zagreb 1990. Zagreb 1994., 1995., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006.
Uzgred, u JNA je bio službeni jezik srpski, nikakav srpskohrvatski. Ako si bio tada u vojsci, znaš koje su komande bile: na mestu voljno, leva, leva, leva...
Ukratko, djeca i studenti su učili iz tih knjiga i nema tu srpskohrvatski nigdje.na svjedodžbama učenika iz tog vremena pod materinji jezik u Hrvatskoj piše hrvatski, u Srbiji srpski, kod nas s-h ili h-s. To sto bi ti nametao svoju tezu pa danas provlačite da je u BiH bosanski jezik a srpski jezik i hrvatski jezik su varijacije, ne pije vodu sad ni nikad. Ovi jezici vuku malo duže korijene od bosanskog jezika koji tek piše sebi pravopis.