drug_profi wrote: ↑19/06/2020 11:46
Nije bas prelako biti Hrvat ili Srbin u Sarajevu. Ne moze se to vjerovatno mjeriti sa drugom stranom, ali kad kazes Stefan, Snjezana, Ivana, postoji podozrenje.
Drugo, pristojan posao je teze naci. Niko ti nece reci u lice, ali se ispostavi da si otpao radi imena. Imam dosta primjera iz okruzenja gdje se jadamo jedni drugima.
Naravno da to nije stav vecine Bosnjaka u Sarajevu, ali dzaba je kad naletis na jednog kome je to bitno, a koji odlucuje o necemu sto je tebi bitno.
Evo, ja te prvi razumijem i stid me je kao Sarajliju ako se imalo osjećaš nejednakijim od mene. Iskreno iz dubine duše me je stid, jer to nije ideja grada i društva za koji se vrijedi boriti. Ja se kao tinejdžer sjećam slogana pod kojim se glasalo za nezavisnost ove države, sjećam se tog početnog entuzijazma u odbrani te iste države i društva i jako mi je krivo ako i jedan moj sugrađanin nije sretan.
Ali hajmo malo ući u genezu svega toga, pa da vidimo koliko je dobar taj naš rezultat, u odnosu na to kakve su nam karte podijeljene, sa kakvim smo resusrima ušli u igru i kakve su nam sudije i saveznici. Ja za Sarajevo volim reći da je teško ranjeno, da jeste izgubilo dosta od svoje multikulturalnosti, ali da je ipak preživjelo u suštini i u ideji ono što je bilo prije. Nije ostao taj kapacitet, slažem se. Može bolje, apsolutno. Ali, nemojte molim vas da nas izjednačavate sa onima koji su uništili čitav region svojim zločinačkim idejama, jer to jednostavno nije istina. Pogotovo vi koji volite reći da ste antifašisti iz onog rata (bez obzira što sam i ja i što su partizani i moja strana). Nemojte umanjivati antifašističku borbu jednog Safeta Zajke čija je godišnjica smrti bila prije par dana, a koji se nije borio ni za kakvo drugo Sarajevo od onoga koje ti želiš.
Stvarno je pitanje za medalje, kako je moguće da jedna osoba, za borca koji se borio protiv četnika 44. tvrdi da je antifašista, za ideologiju i vlast koja je to radila, isto tvrdi da je antifašistička? Onda ta osoba doživi rat 90ih, opet četnici pokušavaju da kolju, i uspijevaju, pojavi se vlast i ideja multikulturalne Bosne koja se tome opire, ali taj isti, kojeg je jedan Safet Zajko, Vikić, Šehović, spase od tog četnika, njih ne doživljava autentičnim antifašistima?!?!?!?!
Ja bih te samo zamolio da nam svima ne stavljaš na leđa preteške zadatke i nemoguće misije. Ja znam da svakoga boli njegova muka i da čovjek od svoje muke ne vidi tuđu. Apsolutno mi je jasno. Ali hajmo molim te uzeti istu mjeru za mjerenje svega što stavljamo u kontekst. Jer je mjera nacionalizma i fašizma u Beogradu i Zagerbu bila tolika da je uništavala gradove u mojoj zemlji. Mjera je tolika da je na teritoriju RS uništena svaka džamija koja je postojala, a u Sarajevu u isto vrijeme niti jedna crkva. Bukvalno, rezultat je 500:0. Jesi li svjestan da je Sarajevo tada, a i sada bilo preplavljeno izbjeglicama koji su pobjegli ispod noža, a mnogi članovi porodice nisu, pa je to isto Sarajevo opet postiglo takav rezultat? Sarajevo je jedini grad u regiji u kojem se na svim nivoima škole uče srpski i hrvatski jezici, gdje ti narodi nisu većina! Mene ako pitaš, malo je, treba nam romski i ladino, ali je opet svjetlosnu godinu ispred komšija, koji ne priznaju postojanje bosanskog jezika, i danas rade sve da to tako bude, pa i u samom Sarajevu. Djeca u osnovnoj školi čitaju i Andrića, Krležu, Miku Antića, Desanku Maksimović, dok nam komšiluk ima etnički čiste kurikulume. Par stotina metara od nas, zgrada opštine je izlijepljena slikama Ratka Mladića. U Sarajevu nema maltene nacionalističkog grafita, a kamoli šta drugo.
Ja odgovorno tvrdim da će se primjer borbe i odbrane BiH izučavati kao primjer moralne superiornosti i pobjede, gdje strana koja je preživjela užasna stradanja i genocid u konačnici, nije posegla za odmazdom. Da vas podsjetim, svaki drugi današnji kofol ljevičar, zločine komunizma pravda zločinima četnika i ustaša i osvetom, tj nemogućnošću suzdržavanja nakon zločina koje su pretrpili. Pa hajmo onda bar ljudima, tj tom istom gradu koji je to preživio, odati bar malo priznanja, a ne gurati ga u isti koš sa onima koji su i odgovorni za sve ovo zlo.
Jer kolosalna je laž da su nacionalizmi krivi za rat, da je ovo bio nacionalni sukob... Rat u BiH je bio rat povampirenih zločinačkih, fašističkih ideologija, koje su htjele silom, ubijanjem, etničkim čiščenjem i genocidom, da podjele ovu državu između dvije susjedne države. Bosnu su branili oni koji tu podjelu nisu htjeli, a najviše ih je bilo Bošnjaka. Jebiga, Bošnjaci su svakako polovina stanovništva, pa to i ima logike. To nipošto nije bila borba bošnjačkog nacionalizma, niti bošnjačke ideje, nego ideje cjelovite, građanske, sekularne, nedjeljive Bosne i Hercegovine. Nemojmo prljati tu ideju, zato jer su je drugi uprljali. Ja itekako znam kakva je SDA i šta je uradila poslije rata od ove države, ali nemojmo zbog njih uništavati, na silu, ideju ovog grada.
Sarajevo je težak grad za život, i neću negirati da postoje individualni nacionalizmi, kod pojedinaca. Ja znam da ti na svojoj koži, kada te oprži nacionalizam, ne pitaš je li državni ili individualni. Međutim, ne postoji nacionalistička ideja plan i politički program, fašistički pandan četnicima i ustašama, niti će postojati. Ja znam da je za tebe i to puno, ali kada pogledaš šta je sve taj narod oko tebe prošao, kolika je sila napora uložena da se u njima probudi kontra-fašizam i time zauvijek pokopa ideja multikulturalne Bosne, moraš znati odakle to dolazi i šta ga je izazvalo i da je današnji rezultat koji imamo odličan.
Da završim sa aktuelnom političkom reklamom za izbore u Hratskoj, koja je inspirisana stvarnim događajima. Naime, odavno postoji običaj da se na pojedinim svadbama upozoravaju gosti da se ne pjevaju ustaške pjesme, jer će biti i gostiju Srba. U Sarajevu i teritoriji koju je oslobodila Armija BiH, taj problem ne postoji, niti je postojao. Jednostavno, kultura, kao najbolji lakmus papir, kod nas ne poznaje pjesme koje vrijeđaju druge narode. Nema ih. I nemojmo da izmišljamo, da navlačimo da bi se nekome pokazali.
Ovo što imamo, može puno bolje. Oni koji su nam ovo obezbijedili, većinom nisu više živi. Zahvalimo im se što su nam sačuvali bar sjeme da očuvamo naš grad kakvim ga se sjećamo. Pokažimo i tim antifašistima, Zajki, Šehoviću, da su nam bitni makar jednako kao i Valter. Jer, borili su se za istu ideju i isti grad.
Sada, 30 godina poslije je do nas, nije više do njih. Oni su odradili svoj dio posla, odradimo mi svoj. Oni su imali dosta jednostavnije bitke, jer je njihov nepriajtelj bio prilično lako prepoznatljiv. Mi danas imamo druge izazove, a ulog je isti.